The Statute of Senj from 1388 on animals and animal products
Džaja, P., K. Severin, D. Agičić, M. Benić, Ž. Grabarević
Dr. sc. Petar DŽAJA, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Krešimir SEVERIN, dr. med. vet., docent, dr. sc. Željko GRABAREVIĆ, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Damir AGIČIĆ, dr. med. vet., Veterinarski ured Slavonski Brod; dr. sc. Marijan BENIĆ, dr. med. vet., spec. medicinske sanitacije, SANATIO d.o.o.
Sažetak
O d 168 glava koliko ima Senjski statut iz 1388. godine, na držanje životinja otpada 9 (5,35 %) i proizvode životinjskog podrijetla (meso, riba) 12 glava (7,1 %) ili ukupno 12,5 %. Statut je prvi put objavio Ivan Mažuranić.
Ključne riječi: Senjski statut, proizvodi životinjskog podrijetla, držanje životinja
Abstract
Of the 168 chapters in the Statute of Senj dating from 1388, 9 (5.35%) deal with the keeping of animals and 12 chapters (7.1%) with products of animal origin (meat, fish), or in total 12.5%. The statute was first published by Ivan Mažuranić.
Key words: Senjski statute, products of animal origin, keeping animals.
Proizvodi
U 67. glavi propisano je da mesar ne smije nositi kože iz mesnice bez dozvole službenika mesnice pod kaznom od 24 libre, a u 68. glavi da mesar koji u mesnici drži lažnu mjeru plaća 24 libre, a za lažni uteg 6 libara.
U 73. glavi propisano je da suci u službi mogu odbiti jedan denar na libru mesa koje kupuju u mesnici za svoju obitelj.
U 74. glavi propisano je da suci na vlasti trebaju imati svaki tjedan u četvrtak 2 libre mesa od mesara ili 4 u novcu godišnje, a u 75. glavi da mesari moraju svakomu tko traži prodati meso koje drže na klupi dok njega traje, pod kaznom od 6 libara.
U 101. glavi propisano je da za uvezene žive prasce u mesnici i plemić i građanin plaćaju 3 soldina za podavanje, a za usoljavanje prasca nije se plaćalo ništa.
U 126. glavi propisano je da plemić može dati u mesnicu zaklati svoje životinje i s manama, bez ikakva podavanja.
U 136. glavi podknežinu i vikaru smanjuje se po ubiraču pristojbe za 1 denar po libri mesa, što ga kupuju za svoju kuću.
U 141. glavi propisano je da suci od mesnica, odnosno takse na mesnice, imaju 6 libara u mesu, a u 144. glavi tim se sucima smanjuje 1 denar za libru mesa kupljenog za njihovu kuću.
U 166. glavi propisano je da svaki mesar i ribar, prodaju ribu ili meso u gradu Senju uz uvjet da treba i mora uz naplatu rezervirati meso i ribu za svakoga rektora grada Senja na njihov nalog poslije gospodina kneza (Magretić, 2007., Džaja i sur. 2015.).
Držanje životinja
U 7. glavi propisano je da svaki senjski plemić može prodavati svoje konje bez podavanja, no na druge konje kupljene radi prodaje dužan je platiti podavanje i, prema običaju, gabelu službenicima gospode.
U 9. glavi propisano je da plemić može sa svojim volovima dovoziti drva ili drveće bilo koje kakvoće i mjere do dužine od 14 koraka, a isto tako i vesla, uključivo do dužine od 4,5 koraka.
U 10. glavi određuje se da samo plemići mogu držati vučne volove pod kaznom od 500 malih libara za svakog prekršitelja i koliko puta bude učinjeno, izuzev onih koji po običaju imaju i drže vučne volove i ljudi iz Prokike, Županjola i Klimna kojima se to po pravnom običaju odobrava po volji gospode.
U 84. glavi navedeno je da se onaj tko kupi svu sitnu perad zajedno kažnjava sa 6 libara.
U 88. glavi navedeno je da svaki Senjanin i osoba iz područja Senja smije ući kroz vrata i na uobičajena mjesta sa životinjama i drvima te drugim svojim stvarima bez obzira na kaznu, ali ako povede stranca sa sobom, kažnjava se s 24 libre, a onaj tko je s njima, gubi ono što prevozi. Od svega, prijavitelju pripada treći dio.
U 102. glavi propisano je da svaki plemić ili građanin koji radi prodaje izvozi životinje preko vrata prema kopnu i prema moru, mora plaćati staro podavanje u mesnici.
U 103. glavi propisano je da svaki senjski plemić ili građanin koji hoće radi prodaje izvoziti konje na moru, plaća desetinu u luci i nigdje drugdje.
U 105. glavi propisano je da za uvezene žive prasce i plemić i građanin plaćaju u mesnici 3 soldina za podavanje, a za usoljene prasce ništa.
U 120. glavi propisano je da su plemići, također i pučani, izuzeti i slobodni od svake maltarine na žito ili povrće koje dovedu u grad Senj na svojim ili tuđim životinjama. Ipak, stranac prijevoznik plaća jedan soldin za svoje životinje i to se zove okasina (Magretić, 2007., Džaja i sur. 2015.).
▲
Literatura [… prikaži]