Septički ili septični šok?

Klječanin Franić, Ž.

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dopisni autor: zkljecanin@vef.hr

U temeljnim se medicinskim znanostima sepsa nastala zbog bakterijske infekcije i otpuštanja endotoksina s posljedičnom vazodilatacijom i padom arterijskoga krvnog tlaka naziva septičkim šokom. Pridjev septički (grč. sēptikós, lat. septicus – koji uzrokuje truljenje) izveden je od imenice sepsa (grč. sêpsis – truljenje) koja označuje trovanje krvi mikroorganizmima i njihovim toksinima iz gnojnog žarišta u tijelu. Ovaj je naziv, koji je kombinacija posuđenica iz dvaju jezika, internacionalizma (septički) i galicizma (šok), prihvaćen i u drugim europskim jezicima, pa tako njegova engleska varijanta glasi septic shock, njemačka septischer Schock, francuska choc septique, talijanska shock settico itd.

U hrvatskom se jeziku ovo upalno stanje u medicinskim jednojezičnim i višejezičnim rječnicima i leksikonima, te u stručnoj literaturi općenito, osim pridjevom septički označuje i pridjevom septični, iz čega bismo mogli zaključiti da je riječ o sinonimima. Primjerice u Enciklopedijskom rječniku humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (2006.) i terminološkoj bazi hrvatskoga strukovnog nazivlja Struna (http://struna.ihjj.hr/) nalazi se naziv septički šok, dok Medicinski leksikon (https://medicinski.lzmk.hr/) te Englesko-hrvatski rječnici medicinskog nazivlja (Školska knjiga, 2005. i 2008.) sadržavaju varijantu septični šok.

Pridjevi septičan i septički međutim nisu sinonimi, a da bismo razumjeli njihovu razliku u nazivlju i pravilno ih upotrijebili, trebamo znati po čemu se pridjevi gramatički razlikuju. Pridjevi su riječi kojima se izriču svojstva predmeta i pojava, a njihova je osnovna podjela po značenju na dvije skupine: opisne i odnosne pridjeve. Opisni pridjevi izriču osobine (svojstva) i odgovaraju na pitanje kakav?, dok odnosni pridjevi izriču odnose koje predmet ima prema kojemu drugom predmetu i odgovaraju na pitanje na što? (se odnosi).

Osim što se te dvije skupine pridjeva razlikuju po značenju, opisni se pridjevi od odnosnih razlikuju i sufiksima (tvorbenim nastavcima) kojima se izvode. Tako je u ovom slučaju septičan opisni pridjev izveden sufiksom –ičan, kojim se u hrvatskom jeziku tvore opisni pridjevi, najčešće od imenica stranog podrijetla, i koji je preuzet iz stranih jezika (grč. –ikos, lat. –icus, engl. –ic). Kako opisni pridjevi mogu imati neodređeni i određeni oblik (neodređeni oblik zarazan – određeni oblik zarazni), tako i pridjev septičan može imati određeni oblik, a on glasi septični. U oba se oblika septičan kao opisni pridjev upotrebljava u značenju koji je onečišćen mikroorganizmima, s tim da se kao dio naziva uvijek upotrebljava određeni oblik, septični. Tako se septičan može upotrijebiti za ranu koja je onečišćena mikroorganizmima (septična rana), za bolesnika koji je u stanju sepse (septičan/septični bolesnik) ili za tjelesni organ onečišćen mikroorganizmima koji je izvor sepse (septično žarište).

Septički je pak odnosni pridjev sa značenjem koji se odnosi na sepsu. Sufiks –ički kojim se ova pridjevna varijanta izvodi potječe od istih stranih sufikasa od kojih i sufiks –ičan (–ikos, –icus, –ic), i njime se tvore odnosni pridjevi, većinom od imenica stranog podrijetla. Odnosni pridjev septički upotrijebit ćemo primjerice u nazivima bolesti i stanja koja su uzrokovana sepsom: septička angina (angina s lokalnim ili općim komplikacijama), septička embolija (začepljenost arterije inficiranim embolusom), septička upala crijeva (upala crijeva nastala u sklopu bakterijskih, virusnih i općih infektivnih bolesti), septički pododermatitis (gnojna upala korija kopita ili papaka).

Nije uvijek lako razlikovati opisni i odnosni pridjev i katkad izbor oblika ovisi o kontekstu, odnosno o tome što naziv podrazumijeva. Tako žarište možemo nazvati septičnim razumijevamo li pod tim nazivom dio tijela koji je onečišćen mikroorganizmima (kakva su pluća? – septična, tj. puna mikroorganizama), no govorimo li o dijelu tijela kao ishodištu sepse, možemo reći i septičko žarište (koje žarište? – septičko, ono koje je ishodište sepse). Na razliku opisnog i odnosnog pridjeva dakle upućuje pitanje – kakav ili koji (na što se odnosi?).

Osim što varijacija pridjevnih oblika septični i septički u stručnoj biomedicinskoj literaturi upućuje na izrazitu nesigurnost pri odabiru odgovarajućeg oblika, katkad zbunjuje njihova upotreba i u referentnoj literaturi. Primjerice u Enciklopedijskom rječniku humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja u nazivima bolesti i stanja nastalih u sklopu sepse upotrijebljen je odnosni pridjev septički, no isti kriterij nije primijenjen i u slučaju njegova antonimnog parnjaka aseptički, već se neinficirana upala korija kopita ili papka naziva aseptičnim pododermatitisom, a meningitis kod kojeg se u cerebrospinalnom likvoru mikrobiološkim pretragama ne nalaze uzročnici naziva se aseptičnim meningitisom. Za razliku od bolesti koje su nastale u sklopu sepse te u nazivu sadržavaju odnosni pridjev septički, ove dvije potonje bolesti nisu nastale u sklopu asepse (sterilizacije predmeta koji dolaze u dodir s ranom), stoga se ni ne mogu odrediti odnosnim pridjevom aseptički.
U njihovu je nazivu naime upotrijebljen određeni oblik opisnog pridjeva aseptičan,
što znači koji je bez mikroorganizama, odnosno radi se o tipu meningitisa i pododermatitisa kod kojih nema mikroorganizama, mikrobiološki su „čisti“, aseptični. Odnosni pridjev aseptički može se međutim upotrijebiti za postupke koji se primjenjuju u sklopu asepse, uništavanja mikroorganizama sterilizacijom instrumenata.

Kao što to pokazuju primjeri pridjeva (a)septičan, (a)septični i (a)septički, raznolikost pridjevnih oblika u nazivima povećava mogućnost njihove pogrešne upotrebe. Osim što postoji razlika između opisnih i odnosnih pridjeva, razlikuje se i upotreba određenog i neodređenog oblika opisnih pridjeva. Na izbor pridjev-nog oblika utječe zatim i definicija. Da bismo pravilno upotrijebili ove pridjeve, potrebno je prije svega dobro poznavati nazivlje struke, a osim leksičkog značenja pridjeva, treba poznavati i njihovo gramatičko značenje – treba li upotrijebiti opisni ili odnosni oblik pridjeva. Ovakva raspodjela pridjeva u biomedicinskim leksikonima i rječnicima još uvijek ne postoji te se i stručnjaci i lektori često susreću s dvojbama za koju se pridjevnu varijantu odlučiti. No u slučaju našeg pi- tanja iz naslova nema dvojbe, upotrebljava se odnosni pridjev. Šok je septički, kao što su septičke sve bolesti i stanja u čijoj je podlozi sepsa.