Sinkopa

Marin Torti
Klinika za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ulica Vjekoslava Heinzela 55, Zagreb, (mtorti@vef.unizg.hr)

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2021.

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Vodice, 2021.

Kolaps definiramo kao nagli gubitak posturalnog tonusa koji je tipično praćen gubitkom svijesti. U veterinarsko-medicinskoj terminologiji kolaps, sinkopa ili nesvjestica koriste se naizmjenično, iako bi u slučajevima gdje je epizoda kolapsa popraćena iznenadnim i kratkim gubitkom svijesti prikladniji izraz bio sinkopa. Po definiciji, sinkopa je prolazni gubitak svijesti uslijed cerebralne hipoperfuzije, iznenadnog nastanka, kratkog trajanja, sa spontanim i potpunim oporavkom. Nadalje, epizodna slabost stražnjih ekstremiteta ili čak opća slabost, ataksija, sa blagim promijenama svijest (bez gubitka svijesti) opisuje se kao presinkopa. Teške, zloćudne srčane aritmije najčešći su uzrok sinkope u pasa i mačaka, pa sinkopa u tih životinja predstavlja „prekinutu“ iznenadnu smrt.

Kod kolabiranih pacijenata, veterinari su dužni razlikovati epizodu sinkope od napadaja, što je često izazovno. Znakovi koji pomažu u procesu razlikovanja uključuju okidače, prodromalne znakove, promjene u ponašanju i događaje nakon epizode (Tablica 1.).

Epizode kolapsa kojima prethodi okidač, poput vježbe, uzbuđenja, kašlja, mokrenja, defekacije ili boli, najvjerojatnije su posljedica sinkope, a ne napadaja. Uz napadaje, dezorijentacija i spori oporavak u normalno stanje svijesti su češći. Nažalost, razlikovanje može biti iznimno teško, posebice u slučajevima dugotrajne cerebralne hipoksije ili takozvane hipoksične konvulzivne sinkope.

Sinkopa se prema uzroku može podijeliti u sljedeće kategorije:

1. srčana sinkopa – uzrokovana različitim bradi- (disfunkcija sinusnog čvora, atrioventrikulski blok 2. i 3. stupnja) i tahiaritmijama (ventrikulska tahikardija, supraventrikulske tahikardije, atrijska fibrilacija) i stukturnim bolestima srca (subaortna i pulmonalna stenoza, srčana tamponada, plućna hipertenzija, uznapredovala degenerativna bolest atrioventrikulskih valvula, dilatacijska kardiomiopatija.
2. refleksom posredovana sinkopa – vazovagalna (neurokardiogena), situacijska ili posljedično povećanoj osjetljivosti karotidnog sinusa.
3. ortostatska sinkopa – lijekovima izazvana hipotenzija ili posljedično depleciji volumena.

U dijagnostičkom procesu, anamneza, klinički nalaz, aktivnost i simptomi koji se javljaju tijekom i nakon epizode ključni su za utvrđivanje uzroka sinkope. Početni korak je utvrditi postoji li po život opasan uzrok sinkope, poput maligne ventrikulske tahikardije, kako bi se s liječenjem započelo pravovremeno. San Francisko sinkopa pravilo (San Francisco Syncope Rule, SFSR), koje se koristi kod ljudi, također može biti korisno za početnu stratifikaciju rizika i u veterinarskoj hitnoj medicini. Koristi pet kriterija se opisuju mnemonikom CHESS:

1. Congestive heart failure history (kongestivno popuštanje srca)
2. Hematocrit (<30%) (anemija)
3. ECG abnormal (aritmija)
4. Shortness of breath (respiratorni distres)
5. Systolic blood pressure <90 mmHg (hipotenzija)

Liječenje se razlikuje ovisno o uzroku sinkope i usmjereno je na liječenje osnovne bolesti. U slučajevima aritmija, ovisno o vrsti aritmije, indicirana je antiaritmička ili pacemaker terapija. Refleksno posredovanu, vazovagalnu (neurokardiogeno) sinkopu je teško liječiti, ali epizode su obično rijetke i nisu opasne po život. Kod nekih pasa, tipično bradikardičnih i normotenzivnih tijekom epizoda sinkope, implantacija trajnog srčanog stimulatora može biti od pomoći. Pse koji imaju sinkopu povezanu s predstojećim ili već razvijenim popuštanjem srca stabilizira se optimizacijom srčane terapije (opravdano je povišenje doze ili dodavanje diuretika u protokol liječenja).

Kod mačaka sinkopa zbog opstrukcijskog oblika hipertrofične kardiomiopatije ili ventrikulskih tahiaritmija povoljno reagira na beta-blokatore.

Reference
Dostupne kod autora, na zahtjev.