Tužno je vidjeti starijeg psa ostavljenog u skloništu. Jer, koliko god djelatnici činili da im život bude ugodniji, životinje u skloništu žive u kavezu i nemaju svoj dom. Vrijeme im prolazi u gledanju ljudi koji prolaze pored njih, ne primjećujući ih, zaustavljajući se kod štenaca. Neki od njih kao da su izgubili nadu, više ne prilaze posjetiteljima. Kao da znaju da neće biti odabrani.
U azilu Dumovec je mnogo prekrasnih pasa koji imaju tek nekoliko godina, ali zato spadaju u starije, teško udomljive pse. Udomljavanjem starijeg psa svjedočimo suosjećanje i vrijednost svakog života bez obzira na godine. Djelatnici azila uvijek preporučuju odrasle pse, jer znate njihovu veličinu, osobnost, a sve te informacije olakšavaju izbor pravog psa. Odrasli psi imaju toliko ljubavi za dati i ništa ne vole više na svijetu nego je davati. U skloništima, stariji psi su zadnji koji se udome.
Da građani sve više prihvaćaju mogućnost udomljavanja odraslih, pa i starijih pasa, pokazuje udomljavanje dva dugogodišnja stanara azila. Sa svakom godinom, šansa njihovog sretnog udomljenja je bila gotovo pa nevjerojatna. Jer koliko god željeli sretan odlazak svim psima, statistika svjedoči da će neki u azilu Dumovec dočekati svoj kraj.
Jagoda Radojčić
