Slinavka i šap (SIŠ) je akutna, vrlo kontagiozna virusna zaraza domaćih papkara (goveda, svinje, ovce i koze) i više od 70 vrsta divljih i poludivljih papkara. Bolest se očituje stvaranjem karakterističnih vezikula i erozija po sluznici usta, nosa, na vimenu i papcima (Fenner i sur., 1993.). Morbiditet u goveda je vrlo visok i može iznositi do 90% dok je letalitet u pravilu nizak i uglavnom se javlja u mladih životinja koje najčešće ugibaju zbog miokarditisa. Uzročnik bolesti pripada skupini RNK virusa porodice Picornaviridae, rod Aphtovirus (Rueckert i Wimmer, 1984.). Promjera je 22-27 nm, ne posjeduje ovojnicu te je vrlo postojan u vanjskoj sredini, a labilan pri pH 6-9. Poznato je 7 serotipova virusa SIŠ: O, A, C, Asia1, SAT1, SAT2 i SAT3 (SAT= Southern African Territories) i 60 subtipova (King i sur., 2000.). U goveda je najčešći ulaz virusa kroz dišni sustav dok je kod svinja to probavni sustav, nakon čega nastaje viremija u trajanju od 3-5 dana kada se javljaju i prvi znaci infekcije vrućica i groznica. Inkubacija bolesti traje od 1-14 dana, najčešće 2-5 dana (Gailiunas i Cottral, 1966.), a izlučivanje virusa putem izlučevina započinje dan prije izbijanja kliničkih simptoma bolesti. U mlijeku je virus dokaziv 4 dana prije pojave prvih znakova bolesti (Alexandersen i sur., 2003.). Zaražena svinja može proizvesti 400 milijuna polovičnih staničnih infektivnih doza (TCID50) virusa na dan, dok preživači izlučuju maksimalno 120.000 polovičnih staničnih infektivnih doza dnevno što omogućava izrazito brzo širenje zaraze putem kohabitacije i kontakta inficiranih i primljivih životinja te sirovinama i proizvodima podrijetlom od inficirane životinje te putem živih i/ili neživih vektora. Naročito je znatno širenje virusa putem aerosola. Naime, poznato je da svinje izdisanjem izlučuju 30-100 puta više aerosola kontaminiranog virusom SIŠ od goveda te se zrakom uz pomoć vjetra virus u obliku aerosola može prenijeti i na udaljenosti od preko 60 km na kopnu i 300 km na moru (Alexandersen i Donaldson, 2002.). Preko 50% inficiranih životinja postaju trajni izlučivači virusa. Afrički bivol može biti rezervoarom virusa 5 godina, govedo 3,5 godine, ovca 9 mjeseci, koza 4 mjeseca, dok svinje nisu rezervoari virusa (Salt, 1993., Alexanderesen i sur., 2002.).
Antigena raznolikosti virusa slinavke i šapa uvelike otežava dijagnostiku i pravovremeno suzbijanje bolesti. Ne postoji jedinstveni laboratorijski test za potvrdu bolesti, te je neophodno provoditi kombinaciju nekoliko testova do donošenja konačne dijagnoze. Isto tako ne postoji niti jedinstvena cjepivo, jer poznato je da infekcija jednim serotipom virusa ne stvara imunost na drugi (u endemičnim zemljama obično cirkulira istodobno više od jednog serotipa), tako da je životinje potrebno u pravilu cijepiti kombinacijom više serotipova (Domingo i sur., 1990.).
Zbog izuzetne gospodarske i zdravstvene važnosti bolesti ključno je provoditi neprekidnu edukaciju i osigurati komunikaciju između svih zainteresiranih i uključenih strana, a to su prije svega uzgajivači stoke, veterinari te uvoznici i izvoznici životinja i njihovih proizvoda, s ciljem zaštite zdravlja životinja i njihove proizvodnje.
U Republici Hrvatskoj bolest slinavka i šap nije zabilježena od 1978. godine, međutim zbog njezine prirode te brzog širenja na velikim udaljenostima i velikog broja primljivih vrsta njezina pojava predstavlja neprekidnu opasnost za zemlje koje su slobodne od zaraze.
Na to ukazuje i podatak da je u 2011. godini bolest prijavljena u divljih svinja u Bugarskoj kada je dokazan serotip O.
U organizaciji Europske komisije za kontrolu slinavke i šapa (EuFMD), koja djeluje u okviru Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (Food and Agriculture Organization – FAO) održana je u Keniji, Nakuru, u razdoblju od 03. do 08. 03. 2014. godine, radionica pod nazivom „NTC 16 Real Time Training Induction Course“. Svrha je radionice bila upoznati veterinare iz zemalja slobodnih od ove bolesti, u suradnji s lokanom veterinarskom službom, s epidemiološkim podatcima, kliničkim slučajevima i dijagnostikom SIŠ „iz prve ruke“, tj. u području gdje je SIŠ enzootske naravi.
Radionica je započela predavanjem dr. Cleophas Kogo, zamjenika provincijske Veterinarske službe u Keniji koji nas je upoznao sa situacijom i proširenost bolesti u Keniji. Potom su slijedila predavanja voditelja i trenera radionice dr. sc. Nick Lyonsa s Royal Veterinary College u Londonu i dr. sc. Ryan Watersa iz WRL/EU/OIE Referentnog laboratorija za slinavku i šap The Pirbright Institute, Velika Britanija koja su se odnosila na kliničku sliku bolesti, svojstva virusa, dijagnostiku, utvrđivanje starosti lezija u zaraženih životinja, uzimanje uzoraka za laboratorijsko testiranje, epidemiološko istraživanje bolesti te biosigurnosne mjere koje se moraju provoditi u slučaju pojave bolesti. Tijekom drugog dana radionice za sve je sudionike uslijedila praktična vježba o primjeni biosigurnosnih mjera, dijagnosticiranju bolesti i utvrđivanju epidemiološke situacije. Grupa od 16 sudionika podijeljena je u dvije skupine od koje je jedna bila uključena u praćenje kliničke slike bolesti, dok je druga obavljala prikupljanje podataka za procjenu epidemiološke situacije. Obje grupe su posjetile malo poljoprivredno gospodarstvo s bolesnim životinjama te su izravno na terenu vježbale primjenu biosigurnosnih mjera, uzimali potrebne podatke o broju životinja, načinu držanja, mogućnosti prenošenja bolesti te kliničkoj slici, određivali starost lezija prouzročenih virusom, uzorkovali promijenjene dijelove epitela usne šupljine i vadili krv za laboratorijsko pretraživanje. Trećeg dana učesnici su podijeljeni u 4 skupine od po 3-4 sudionika u svakoj, od kojih je jedan bio lokalni veterinar sa swahili jezičnog područja.
Primjenom epidemiološkog upitnika EpiCollect s 10 prethodno pripremljenih pitanja učesnici su obišli 23 farmera na zaraženom području istražujući moguće čimbenike rizika širenja bolesti na susjedna gospodarstva, moguće izvore unosa infekcije, utvrđivali jesu li životinje cijepljene i primjenjuju li se biosigurnosne mjere. Ispitivanje je obavljeno na ulaznim vratima gospodarstava ne ulazeći u samo gospodarstvo kako bi se spriječilo pasivno širenje virusa. Na osnovu prikupljenih kliničkih i epidemioloških podataka na terenu sastavljen je završni Izvještaj o radu (NTC 16 EuFMD) svake skupine te je napravljena prezentacija koja je zadnji dan radionice prezentirana EuFMD voditeljima radionice i direktoru provincijalne Veterinarske službe Kenije i direktoru Veterinarskog istraživačkog laboratorija u Nakuru.
Svrha ovog rada je stečena znanja o slinavci i šapu u goveda prenijeti svim veterinarima koji su uključeni u bilo koji vid kontrole uzgoja ili prometa stokom s ciljem što bržeg postavljanja sumnje na ovu bolest.
Opći podatci o slinavci i šapu u Keniji
Slinavka i šap je u Keniji prisutna od 1915. godine i od tada ima endemski karakter. Prva serotipizacija virusa SIŠ napravljena je 1932. godine i u Keniji je neprekidno prisutno 5 serotipa virusa: O, A, C, SAT1 i SAT2. Do 2009. godine najčešći uzročnik bolesti bio je serotip O, a posljednjih nekoliko godina serotipovi SAT1 i SAT2 postaju sve značajniji. U 2014. godini, u Embakasi laboratoriju, potvrđeno je 50 novih slučajeva izbijanja bolesti u posljednja 2 mjeseca prouzročeno serotipom O (28) i SAT1 (12).
Istraživano područje Molo, nalazi se u pokrajini Nakuru, Provinciji Rift Valley (Karta 1.) s populacijom životinja od 182 243 goveda, 149 906 ovaca i 37 724 koza te 1 789 svinja. Uglavnom su to male farme s 3 do 15 goveda, uz koje većina vlasnika drži i nekoliko ovaca i koza. Veličina zemljišta po vlasniku kreće se od 1 do 10 hektara zemlje. Goveda se drže pašno i to samo na zemlji uzgajivača koja je ograđena, ili odlaze na zajedničku ispašu. Ipak, najčešća je kombinacija ova dva načina držanja goveda. Mali uzgajivači ne prakticiraju voditi goveda na ispašu. Vodom se uglavnom snabdijevaju iz cisterna (kišnica) dok manjina uzgajivača ima provedeno vlastito napajanje vodom. U sušnom razdoblju mnogi koriste zajedničko napajanje stoke na rijekama. Mlijeko se sakuplja na dnevnoj osnovi i potom se spremnici mlijeka prevoze motociklom ili kamiončićem od farme do farme.
Biosigurnosne mjere na farmama u pravilu se ne provode. Za potrebe zaštite stoke od insekata većina uzgajivača dovodi stoku na mjesta gdje se obavlja prevencija, a ako su farme previše udaljene sami prskaju svoje životinje insekticidima. Cijepljenje se provodi na određenim mjestima tzv. točkama cijepljenja gdje farmeri dovode svoju stoku.
Epidemiološko istraživanje
Istraživanje smo proveli na farmi s više vlasnika (tri brata i jedna sestra) sa 7 do 8 goveda, a na gospodarstvu je nađena i jedna koza. Svi vlasnici posjeduju po dvije krave, dok jedan posjeduje i kozu. Prvi vlasnik je izjavio da životinje trećeg brata i sestre nisu pokazivale kliničke simptome bolesti, a u trenutku našeg posjeta životinje su bile na ispaši izvan farme te nisu mogle biti uzete u epidemiološko istraživanje.
Vlasnik 1.
Vlasnik posjeduje 2 goveda, jednu mliječnu kravu (životinja B, Riziki, stara 2,5 godina, 1 mjesec bređa) i jednu staru 15 mjeseci (životinja C, Bungoma). Izjavio je da na farmi nema drugih primljivih životinja (ovaca, koza i svinja), ali su kasnije nađene 1 koza i 2 kokoši.
Vlasnik navodi da je 01. 03. 2014. primjetio znakove promjena na životinji B i to u vidu pada mliječnosti, slinjenja i šepanja. Slijedeći dan (02. ožujka) primjetio je da je životinja potištena i teško hoda. Nakon što je uočio promjene tvrdi da je životinja bila zatvorena u ograđenom prostoru i da nije bila u kontaktu s ostalim životinjama, ali u trenutku našeg posjeta životinja je vani slobodno pasla. Tjedan dana ranije vodio je životinje na zajedničku ispašu koju koriste i susjedna gospodarstva (ukupno kohabitira oko 70 životinja). Životinje se napajaju na farmi, ali kada idu na zajedničku ispašu piju vodu iz rijeke Mulu s ostalim životinjama. Priplod se radi umjetnim osjemenjivanjem. Zaštitu od insekata obavlja sam vlasnik prskanjem životinja insekticidom u štali jedanput u 2 tjedna. Vlasnik nije izvjestio lokalnog veterinara o kliničkim promjenama na svojim životinjama, nego je 03. 03. prilikom obilaska veterinarski tehničar uočio promjene i posumnjao na bolest te obavijestio vlasnika da će doći skupina veterinara iz EuFMD komisije.
Vlasnik je sakupljao mlijeko na dnevnoj bazi i to 7 L/dan i predavao u spremnike sakupljaču mlijeka koji je mlijeko sakupljao i sa susjednih farmi. Kada je došlo do izrazitog pada mliječnosti (02. 03.) vlasnik je mlijeko počeo davati susjedima. Na farmi dnevno boravi mnogo posjetitelja bez ikakve evidencije. Životinje nisu cijepljene protiv bolesti posljednjih 6 mjeseci, a zadnje 2 godine na farmi nije bilo pojave bolesti, međutim bilo je nekoliko slučajeva pojave bolesti u susjedstvu.
Vlasnik 2.
Vlasnik posjeduje 2 krave, životinja A Kerendi, stara 7 godina, 8 mjeseci bređa, i krava D Muiru, stara 3,5 godina. Izjavio je da na farmi nema drugih primljivih životinja (ovaca, koza i svinja). Vlasnik je 25. 02. 2014. uočio pad mliječnosti sa 3 L dnevno na 1L. Životinje su nerado izlazile na ispašu stoga je pozvao privatnog veterinara koji je stariju kravu Karendi liječio. Svaki dan vodio je životinje na zajedničku ispašu koju koriste i susjedna gospodarstva, gdje pase oko 70 životinja, a vodu su pile iz rijeke Mulu s ostalim životinjama. Priplod se radi umjetnim osjemenjivanjem. Vlasnik je sakupljao mlijeko na dnevnoj bazi i sam ga nosio na lokalno mjesto sakupljanja, gdje je svaki dan boravilo mnoštvo ljudi. Životinje nisu cijepljene protiv SIŠ posljednjih 6 mjeseci, a zadnje 2 godine na farmi nije bilo pojave bolesti, ali se pojavljivala na susjednim gospodarstvima.
Na osnovu izjava oba vlasnika zaključili smo da:
vlasnici nemaju dovoljna saznanja o bolesti, njezinoj važnosti i gospodarskim štetama koje ona nanosi
vlasnici nemaju saznanja o opasnosti širenja bolesti korištenjem zajedničke ispaše i napajanja vodom
nemaju saznanja o potrebi primjene biosigurnosnih mjera na farmi (nisu prisutne)
nemaju informacije o kampanjama cijepljenja
na farmi boravi mnogo posjetitelja bez ikakve evidencije
su prvi znaci bolesti uočeni 25. 02. 2014.
su sve životinje u istoj epidemiološkoj jedinici.
Zbog svega navedenog na samom gospodarstvu bilo je nemoguće utvrditi točne izvore infekcije, jer ima jako puno mogućnosti.
Tabela 1. Kliničko pretraživanje životinja
Tijekom našeg posjeta farmi klinički smo pretražili 4 životinje koje su pokazivale kliničke znakove bolesti. Svaku životinju smo pretražili pojedinačno i na unaprijed pripremljeni obrazac unijeli sve potrebne podatke. Opći klinički pregled započeli smo promatranjem životinja s udaljenosti i opazili da životinje sline, da su mršave tj. vrlo slabe tjelesne konstitucije i apatične. U Tabeli 1. prikazani su rezultati pretraživanja.
Određivanje starosti lezija važno je kako za kliničko tako i za epidemiološko istraživanje. Utvrđivanje starosti lezija omogućuje određivanje pretpostavljenog vremena u kojem su se pojavili prvi klinički simptomi bolesti te vrijeme nastanka infekcije što je od izuzetne važnosti za određivanje mogućih izvora infekcije. Kod određivanja starosti lezija važno je pregledati sve bolesne životinje u stadu i naći najstariju leziju. Na taj način možemo odrediti približno vrijeme kada je prva životinja u stadu zaražena.
U goveda i ovaca najsigurnije je pomoću lezija u usnoj šupljini određivati njihovu starost. Lezije stare do 5 dana možemo odrediti s pogrješkom unutar +/- 1 dan. Kod lezija starih 5-7 dana određivanje postaje nešto manje točno, a kod lezija starijih od 7 dana teško je sa sigurnošću utvrditi njihovu starost.
U svinja u tu svrhu koristimo pregled lezija na papcima te kada se nađu promjene na vršcima papaka možemo reći da su lezije stare manje od jednog tjedna.
Prema Kitching i Mackay-u (1995.): Dan 1. Bljedilo epitela i stvaranje vezikula ispunjenih tekućinom Dan 2. Svježe raspucala vezikula sa svježim epitelom, s jasnim rubom lezije, bez taloženja fibrina Dan 3. Lezije počinje gubiti svoju oštru zonu razgraničenja i jasnu crvenu boju. Počinje taloženje fibrina Dan 4. Znatne količine fibrina počinju se taložiti s ponovnim rastom epitela na rubovima lezije Dan 7. Dolazi do stvaranja izrazitog ožiljkastog tkiva i zacijeljivanja.
Određivanje starosti lezija u ispitivanih životinja
Životinja A Kerendi
Slika 1.- lezije na vanjskoj strani njuške stare 4-5 dana, vidljivo taloženje fibrina, gubitak oštre zone razgraničenja i crvene boje, reepitelizacijaSlika 2.- lezije na jeziku, stare 4-5 dana, taloženje fibrina uz gubitak zone razgraničenja i reepitelizacijuSlika 3. – lezije u unutarnjoj strani usta stare 6-7 dana, stvaranje ožiljkastog tkiva i reepitalizacija
Životinja B Riziki
Slika 4. – lezije na zubnom mesu stare 2 dana, raspucale vezikule sa svježim epitelom i jasnim rubom lezijeSlika 5.- lezije na jeziku stare 5-7 dana s taloženjem fibrina, reepitelizacijom i ožiljkastim tkivom
Životinja C Bungoma
Slika 6. – lezije na jeziku stare 6-7 dana s taloženjem fibrina, stvaranjem ožiljkastog tkiva i reepitelizacijom
Životinja D Muiro
Slika 7. – lezije na gornjem nepcu stare 2-3 dana, raspucala vezikula sa svježim epitelom i gubitak oštre zone razgraničenja i jasno crvene boje, taloženje fibrinaSlika 8. – lezije na jeziku 4-6 dana stare i lezije na jeziku 6-7 dana stare, taloženjem fibrina, stvaranjem ožiljkastog tkiva i reepitelizacijom
Za laboratorijsko pretraživanje smo uzeli odgovarajuće uzorke: od dvije životinje (označene B i D) uzorak epitela vezikula i krv, od životinja označenih C i A punu krv.
Životinja s oznakom E Ndegwa, mladi bik, 6 mjeseci star, neidentificiran i bez kliničkih znakova bolesti poslužio nam je za uzorkovanje za probang test, a svi uzorci poslani su u laboratorij u Nakuru i Nairobi.
Od životinja označenih B i D od uzorkovanog epitela smo isti dan na samom gospodarstvu napravili brzi LFD/Penside test s jednim pozitivnim i jednim negativnim rezultatom.
Imunoenzimni test za dokazivanje nestrukturnih protutijela za virus slinavke i šapa (PrioCHECK FMDV NS) napravljen je u područnom Veterinarskom laboratoriju u Nakuru, a ostale pretrage u Veterinarskom institutu u Nairobiu.
Rezultati laboratorijskog ispitivanja bili su sljedeći:
LFD test – 1 pozitivan uzorak
Probang test – 1 pozitivan uzorak
NSP Ab ELISA – 2 pozitivna uzorka
Ag ELISA – 1 pozitivan uzorak
Izolacija virusa – 2 pozitivna uzorka
Slika 9. Uzimanje uzoraka za laboratorijsko pretraživanje (epitel i krv) i Slika 10. Životinja E – Uzimanje uzorka za probang testSlika 11. Pozitivan LFD/Penside test rađen na farmiSlika 12. Veterinarski laboratorij u NakuruSlika 13. Pozitivan nalaz NSP Ab ELISA (jažice 7. i 8. u mikrotitracijskoj plitici – pretraživani uzorak seruma sadrži specifična protutijela za nestrukturni protein 3ABC FMDV-NS, ona su se vezala za antigen blokirajući vezanje obilježenih monoklonskih protutijela pri čemu dolazi do pojave boje)
Tabela 2. Rezultati laboratorijskog pretraživanja (legenda: *nr=nije rađeno; 1. epitel; 2. krv; 3. ezofaringealna tekućina)PrioCHECK FMDV NS je komercijalno dostupan imunoenzimni test za dokazivanje protutijela za virus slinavke i šapa. Test se temelji na dokazivanju protutijela za nestrukturni protein 3ABC virusa slinavke i šapa u serumu goveda, ovaca, koza i svinja, a njime je moguće dokazati protutijela neovisno o serotipu koji prouzroči infekciju. Budući da se protutijela za nestrukturni protein virusa slinavke i šapa javljaju u inficiranih životinja njime je moguće razlikovati zaražene životinje od cijepljenih.
Timeline – procjena mogućeg vremena pojave infekcije i mogućih izvora infekcije na farmi
Izrada tzv. „timeline“ je vrlo koristan način za utvrđivanje mogućeg vremena nastanka infekcije i mogućeg vremena širenja bolesti koji nam potom služe kao putokaz u istraživanju pojave bolesti.
Vrijeme ulaza virusa u stado temelji se na periodu inkubacije, a vrijeme širenja bolesti na periodu izlučivanja virusa.
Kako bismo odredili ove čimbenike prvo se mora utvrditi najstarija lezija prisutna na gospodarstvu kako bismo mogli odrediti datum pojave prvih kliničkih znakova bolesti.
Datum posjeta farmi: 04. 03. 2014. Najstarija lezija: 7 dana Datum pojave kliničkih znakova bolesti: 25. 02. 2014. Moguće vrijeme infekcije: 20. – 23. 02. 2014. (vrijeme inkubacije je najčešće 2-5 dana, a prvi simptomi bolesti pojavili su se 25. 02. 2014.) Najraniji mogući dan infekcije: 11. 02. 2014. – 7 (starost lezije) + 14 (maksimalni period inkubacije) = 21 dan ranije Najkasniji mogući dan infekcije: 24. 02. 2014. – 7 (starost lezije) + 1 (minimum period inkubacije) = 8 dana ranije Širenja virusa: 21. 02. 2014. (kod mliječnih krava širenje virusa počinje 4 dana prije kliničkih simptoma).
Utvrđivanje mogućih čimbenika rizika za širenje infekcije primjenom EpiCollect upitnika
Dodatno smo uz istraživanje na farmi proveli studiju na ograničenom području oko farme da procijenimo mogućnost širenja bolesti na susjedna gospodarstva i utvrdimo neke od čimbenika rizika. Intervjuirajući 23 farmera primjenom EpiCollect upitnika koji je sadržavao 10 unaprijed pripremljenih pitanja utvrdili smo:
Mogući čimbenici rizika su:
Zajednička ispaša, zajedničko napajanje vodom, zajednička dezinfekcija i skupna mjesta za cijepljenje;
Nedostatak biosigurnosnih mjera;
Nedostatak informacija o samoj bolesti;
Zajednička oprema / Dijeljenje opreme;
Nekontrolirano kretanje životinja;
Nekontrolirani kontakti s osobama i prijevoznim sredstvima;
Uporaba cjepiva nije djelotvorna;
Nedostatna pokrivenost područja cijepljenjem;
Kvaliteta cjepiva.
Slika 14. Prikupljanje podataka za određivanje mogućih faktora rizika širenja bolesti – EpiCollect
Iz navedenih podataka vidljivo je da je pojava slinavke i šapa u području Molo vrlo složena, ponajprije zbog intenzivnog izravnog kontakta među domaćim životinjama te zbog kontakta s divljim životinjama koje mogu biti nositelji/rezervoari virusa SIŠ. Pojedini vlasnici nisu u mogućnosti spriječiti pojavu bolesti, a kada se bolest pojavi nezaustavljivo se širi.
Stoga svaki program koji se primjeni mora:
Imati potpunu podršku od strane nadležnih tijela države;
Podučavati uzgajivače i njihove obitelji o važnosti provođenja biosigurnosnih mjera na samom gospodarstvu i pružiti im potrebne informacije o sprječavanju kontakta između životinja.
U zaraženom području stvoriti epidemiološku jedinicu i sve životinje podvrgnuti cijepljenju 2 x godišnje te strogo provoditi biosigurnosne mjere i pratiti širenje bolesti. U takvim jedinicama treba uvesti sustav upozorenja (npr. SMS porukama) kako bi uzgajivači bili obaviještenio pojavi bolesti u njihovom području i mogli poduzeti potrebne mjere;
Sprječavati unošenje virusa u epidemiološku jedinicu zabranom ulaska necijepljenih životinja, kupnje i prodaje necijepljenih životinja i njihovih proizvoda;
Osigurati učinkovitost cjepiva koje mora biti pripremljena od sojeva koji su prouzročili bolest.
Slika 15. Sudionici radionice “NTC 16 Real Time Training Induction Course“ u ožujku, 2014. godineSlinavka i šap (SIŠ) je akutna, vrlo kontagiozna virusna zaraza domaćih (goveda, svinje, ovce i koze) i više od 70 vrsta divljih te poludivljih papkara. Velika gospodarstvena i zdravstvena šteta koju ta bolest prouzroči uvjetovana je njezinom velikom brzinom širenja i patogenošću samog virusa. Antigena raznolikosti virusa SIŠ uveliko otežava donošenje dijagnoze i suzbijanje ove bolesti pa tako ne postoji jedinstveni laboratorijski test za dokaz bolesti (radi se kombinacija nekoliko testova) i ne postoji jedinstveno cjepivo, već je ona specifična za određeni serotip. U organizaciji Europske komisije za kontrolu slinavke i šapa (EuFMD), koja djeluje u okviru Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (Food and Argiculture Organization-FAO) održana je u Keniji, Nakuru, u razdoblju od 03. do 08. 03. 2014. godine, radionica pod nazivom „NTC 16 Real Time Training Induction Course“. Svrha je radionice bila u suradnji s lokalnom veterinarskom službom upoznati veterinare iz zemalja slobodnih od ove bolesti s epidemiološkom situacijom, kliničkim slučajevima i dijagnostikom slinavke i šapa „iz prve ruke“ izravno na terenu. U ovom radu je opisan posjet farmi s klinički bolesnim životinjama gdje smo prakticirali stečena znanja iz tog područja. To je uključivalo provođenje i primjenu biosigurnosnih mjera, uzimanje epidemioloških podataka, klinički pregled životinja, određivanje starosti lezija prouzročenih virusom i uzimanje uzoraka za laboratorijsko pretraživanje. Dodatno uz istraživanje na farmi proveli smo studiju na ograničenom području oko farme u svrhu procjene mogućnosti rizika širenja bolesti na susjedna gospodarstva primjenom EpiCollect upitnika. Ovaj je rad prikaz naših iskustva.
1. ALEXANDERSEN, S., Z. ZHANG and A. I. DONALDSON (2002): Aspects of the persistence of foot-and-mouth disease virus in animals- the carrier problem. Microbes and Infection 10, 1099-1110.
2. ALEXANDERSEN, S. and A. I. DONALDSON (2002): Further studies to quantify the dose of natural aerosols of foot-and-mouth disease virus for pigs. Epidemiol. Infect. 128, 313–323.
3. ALEXANDERSEN, S., Z. ZHANG, A. I. DONALDSON and A. J. GARLAND (2003): The pathogenesis and diagnosis of foot-and-mouth disease. J. Comp. Pathol. 129, 1-36.
4. DOMINGO, E., M. G. MATEU, M. A. MATNEZ, J. DOPAZO, A. MOYA and F. SOBRINO (1990): Genetic variabililty and antigenic diversity of foot-andmouth disease virus, pp. 233–266. In: R. G. M. E. KURSTAK, F. A. MURPHY and M. H. V. REGENMORTEL (eds.), Virus variability, epidemiology and control, vol. 2. Plenum Publishing Corp., New York, N.Y., USA.
5. FENNER, F. J., P. J. GIBBS, F. A. MURPHY, R. ROTT, M. J. STUDDERT and D. O. WHITE (1993): Veterinary virology. Academic Press, New York, N.Y. USA, pp. 403–430.
6. GAILIUNAS, P. and G. E. COTTRAL (1966): Presence and persistence of footand-mouth disease virus in bovine skin. J. Bacteriol. 91, 2333–2338.
7. KING, A. M. Q., F. BROWN, P. CHRISTIAN, T. HOVI, T. HYPIA, N. J. KNOWLES, S. M. LEMON, P. D. MINOR, A. C. PALMENBERG, T. SKERN and G. STANWAY (2000): Picornaviridae, pp. 657–673. In: M. H. V. van REGENMORTEL, C. M. FAUQUET, D. H. L. BISHOP, E. B. CARSTENS, M. K. ESTES, S. M. LEMON, J. MANILOFF, M. A. MAYO, D. J. McGEOCH, C. R. PRINGLE and R. B. WICKNER, (eds.), Virus taxonomy: classification and nomenclature of viruses. Seventh report of the International Committee on Taxonomy of Viruses. Academic Press, San Diego, Calif., USA.
8. KITCHING, R. P. and K. MACKAY (1995): Foot-and-Mouth Disease. State Veterinary Journal, 4-8.
9. RUECKERT, R. R. and E. WIMMER (1984): Systematic nomenclature of picornavirus proteins. J. Virol. 50, 957–959.
10. SALT, J. S. (1993): The carrier state in foot and mouth disease—an immunological review. Br. Vet. J. 149, 207–223.
Besi ROIĆ, DVM, PhD, Croatian Veterinary Institute, Zagreb; Mirjana MATAUŠIĆ-PIŠL, DVM, PhD, Ministry of Agriculture, Veterinary Directorate, Zagreb
Foot-and-mouth disease is a highly contagious, acute viral disease of domestic animals, including pigs, cattle, sheep and goats and more than 70 wildlife species. The disease causes great economic losses that are conditioned by its tendency to spread and the pathogenicity of the virus. The antigen diversity of the virus greatly complicates the diagnosis and control of this disease, so there is no single laboratory test for its detection and there is no single vaccine. A workshop entitled “NTC 16 Real Time Training Induction Course” was held in Nakuru, Kenya on 3–8 March 2014, under the organisation of the European Commission for the Control of Foot-and-Mouth Disease – EuFMD (as the part of the Food and Agriculture Organization of the United Nations –FAO). The objective was to train veterinarians from FMD free countries in the skills required to undertake clinical and epidemiological enquires in the event of an FMD outbreak. This paper describes a visit to the farm with clinically sick animals where our knowledge could be applied in the field. This included the implementation of biosecurity measures, taking epidemiological data, clinical examination of the animals, the determination of the age of lesions caused by the virus and taking samples for laboratory testing. In addition to the farm investigation, a small area survey study was performed to assess the spread of the disease in the neighbourhood and the exposure to some of the identified risk factors using the EpiCollect questionnaire. This is a written note of our experience.
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
