Složeni učinci neonikotinoida na ponašanje i zdravlje pčela

Damir Pavliček¹, Ivana Tlak Gajger², Nina Bilandžić³
pavlicek.vzk@veinst.hr, ¹Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Križevci, Zakmardijeva 10, Križevci, Hrvatska, ²Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb, Hrvatska, ³Hrvatski veterinarski institut, Savska cesta 143, Zagreb, Hrvatska

“Neonikotinoidi su relativno novija generacija kemijskih spojeva, čije se otkriće smatra prekretnicom u istraživanju insekticida te su od 1990-tih godina do danas doživjeli izvanredan tržišni uspjeh. Ključne karakteristike koje razlikuju ove spojeve od drugih popularnih klasa insekticida su široko područje učinkovitosti, sistemsko i translaminarno djelovanje, izražena rezidualna aktivnost i jedinstven mehanizam djelovanja. Neonikotinoidi su agonisti postsinaptičkog nikotin acetilkolinskog receptora (nAChRs) u centralnom živčanom sustavu kukaca, gdje blokadom prijenosa signala izazivaju njihovu paralizu ili čak ugibanje. Zbog različite osjetljivosti i načinu vezanja neonikotinoidnih insekticida za podjedinice nAChR sisavaca i kukaca, ove kemijske tvari pokazuju izrazitu selektivnost za kukce, a ujedno ih čini i relativno neopasnim za zdravlje čovjeka. No, rasprostranjena i sve opsežnija primjena ovih sistemskih pesticida dovela je do sve veće zabrinutosti oko mogućih nuspojava, s obzirom da je primijećeno popratno onečišćenje zraka, vode i tla na izloženim područjima. Zbog visoke lipofilnosti jednostavno se prenose kroz sastavnice okoliša i ulaze u prehrambeni lanac s mogućim štetnim posljedicama za biološku raznolikost te brojne neciljane organizme, poput pčela i drugih kukaca oprašivača. Rezidue neonikotinoida prisutne u nektaru i peludu tretiranog medonosnog bilja mogu uslijed unosa i bioakumulacije ovih tvari u pčeli izazvati niz subletalnih učinaka kao što su neurološki i kognitivni poremećaji. To dovodi do smanjenog uobičajenog prinosa hrane, dezorijentiranosti tijekom povratka u košnicu, supresije imunološkog sustava te poremećaja u razmnožavanju. Većina laboratorijskih istraživanja fokusira se na utjecaj neonikotinoida na pojedine jedinke odraslih pčela iako učinci djelovanja mogu biti drugačiji ukoliko se pčelinja zajednica promatra u cjelini. Također, osim utjecaja vanjskih čimbenika potrebno je uzeti u obzir i utjecaj populacije pčelinjih zajednica izražen kroz promjenu odnosa broja trutova i radilica u pojedinim razdobljima razvoja i proizvodnosti jer se ovaj odnos dinamično mijenja ovisno o stanju paše i raspoloživosti prirodne hrane. Otrovnost neonikotinoida ovisi naravno i o načinu izlaganja pčela ovim sistemičnim insekticidima, ali i dobi testnih pčela, podvrsti, prehrani, fiziološkom stanju te rukovanju tijekom ispitivanja. Varijabilnost dobivenih rezultata svakako doprinosi nesigurnosti u procjeni rizika i otežava donošenje odluka o upravljanju pesticidima.
Ipak, uzevši u obzir toksikološki profil ovih tvari i njihovih metabolita te potencijalni rizik koji neonikotinoidi predstavljaju za zdravlje pčele, unazad nekoliko godina donesena je restriktivna mjera o potpunoj zabrani upotrebe najčešće korištenih predstavnika ove skupine spojeva (imidakloprid, klotianidin, tiametoksam i tiakloprid) na svim otvorenim površinama, osim staklenika, u Europskoj uniji. Na taj način uloga medonosne pčele u biomonitoringu okoliša pokazala se kao izvrstan alat za procjenu zdravlja kompletnog ekosustava.

Ključne riječi: neonikotinoidi; medonosna pčela; rezidue; toksičnost