Prof. dr. sc. Darko Gereš
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
darko.geres@vef.hr
Izlaganje sa skupa “XI savjetovanje uzgajivača goveda u Republici Hrvatskoj”
Izvor: Zbornik radova 11. savjetovanja uzgajivača goveda u Republici Hrvatskoj
Sve okolnosti vezane uz mliječne krave su loše, počev od reprodukcijskih pokazatelja (snižene plodnosti), krhkog zdravlja, metaboličkih poremećaja, mastitisa, šepavosti… pada cijene mlijeka, cijena krme, nafte, visokih kredita… Sa stanovišta farmera, jedina dobra okolnost jest kontinuirani rast mliječnosti. Ali, sa medicinskog stanovišta, čak je i rast mliječnosti loša okolnost jer nepovoljno utječe na zdravlje, a sve prethodno pobrojano su rizici koji prate visoku mliječnost.
Mlijeko, kao i vino, traži slugu, a ne gospodara. Svi bitni problemi zdravlja i posebice, reprodukcije mliječnih krava, duboko su smješteni, nerijetko skriveni. Vjerojatno tako mora biti, jer mlijeko ne curi s neba, već nastaje iz krvi.
Često se farmerima sugerira kako je probleme moguće riješiti mjerama ili „mjerama”, programima, operativnim programima, projektima. Olake prognoze, savjeti i tobožnja rješenja su lakonska i naivan čovjek bi pomislio kako će se sve riješiti „korekcijom hranidbe”, „nadomjescima, suplementima, vitaminima, mikro i makroelementima, tabletama ili injekcijama za poboljšanje plodnosti, zdravlja, proizvodnje i koječega k tome…”.
Još samo nedostaje čarobno rješenje – injekcija za „napraviti tele”.
Osnovni problemi, očigledno, nisu u kravama već u našim glavama, zbog čega smo skloni povjerovati da se stvari mogu riješiti jednostavno, da uz to treba kojiput zatvoriti oči i uši i isključiti razum. Problem je velik, jer ništa pošteno u životu ne postiže se bez muke i slušanja pametnih savjeta. Tragedija je ako savjet ne valja!
Također nije dobro pod svaku cijenu ustrajati u nečemu što nije dobro. Valja biti spreman prihvatiti nove stvari, promijeniti način razmišljanja i djelovanja. Vrhunski rezultati u mliječnom govedarstvu rezultat su stalnog usavršavanja, što znači i stalne primjene novih postupaka. Ako je krava jedna od životinjskih vrsta koje su u izuzetno kratkom razdoblju doživjele bitne evolucijske promjene, pretpostavka je da i naše razmišljanje mora evoluirati jednakom brzinom.
Vratimo se na probleme plodnosti. Spolni ciklus funkcionira poput zatvorenog, neprekidnog sustava (mehanizma) koji je najbolje usporediti sa kaskadama slapova. Ako bilo koja od tri regulirajuće kaskade zakaže, zakazuju, načelom povratne sprege, sve tri.
Što je uopće plodnost? Definirana je kao apsolutna rasplodna sposobnost u svim aspektima i fazama reprodukcijskog ciklusa. Pojednostavljeno, to znači: jedno tele godišnje po kravi (jedna laktacija godišnje ili 305-dnevni laktacijski ciklus). Budući je sintagma „jedno tele godišnje po kravi”, nažalost, još uvijek omiljena, treba vrlo jasno reći kako to u mliječnom govedarstvu uopće ne postoji. To je fantom! Naime, selekcijom u posljednjih stotinjak godina, stvorena je životinja koja više nije u kategoriji domaćih proizvodnih životinja sa jednogodišnjim reprodukcijskim ciklusom. Koji su argumenti?
Na najboljoj hrvatskoj farmi („Žitar” u Kapelni) prosječno međutelidbemo razdoblje (MR) je 393 dana, što je pozitivan fenomen u svjetskim razmjerima. Prosječno trajanje MR za Holstein u Hrvatskoj (prema HPA) je 447 dana, za Simental 411. Danas, postotak koncepcije kod prvog UO više nije 50-55% već debelo ispod 40%, ponegdje i ispod jadnih 15-16%.
Zaključak: krava ne može imati jedno tele godišnje kada joj je MR dulji od 400 dana. Znači, u visokomliječnih krava ne postoji kategorija plodnost. Pojednostavljeno, sve su te krave snižene plodnosti.
Neplodnost (jalovost; sterilitet) pojam je suprotan terminu plodnost. To je privremena (prolazna, obično funkcionalna) ili trajna apsolutna reprodukcijska nemoć, nesposobnost. Elastičniji i precizniji pojam je infertilnost. Ako se radi o izostanku reprodukcijske sposobnosti to je sinonim za jalovost, ali pojam također podrazumijeva odstupanja od plodnosti. Slikovito, to najčešće znači odgodu tjeranja ili produljeno trajanje rasplođivanja. Najbolji primjer infertilnosti je upravo produljeno međutelidbeno razdoblje. Još precizniji termin, koji je najbolje prilagođen mliječnom govedarstvu je snižena plodnost (subfertilnost), kojim označavamo sva reprodukcijska odstupanja uključujući uzroke i posljedice, direktne i posredne štete i nepovolje utjecaje. U pravilu, riječ je o promjenama koje nazivamo i funkcionalnom neplodnošću. To je obično prolazno stanje koje se može suzbiti uklanjanjem onih nepovoljnih djelovanja koja su ga prouzročila. Radi se o kompleksnim pojavama koje podrazumijevaju: a) odstupanja u proizvodnji teladi i b) poremećaje koji se javljaju u svim fazama spolnog ciklusa (smanjena mliječnost, metaboličke bolesti, greške hranidbe, menadžmenta, produljeno MR, i ekonomski gubici zbog navedenog itd.).
Zaključak se nameće: snižena plodnost je rak rana, ali i mjerilo uspješnosti mliječnog govedarstva.
Snižena plodnost je kompleksna pojava uvjetovana brojnim čimbenicima, prvenstveno mliječnošću, hranidbom, menadžmentom, nasljeđem, stresom…
A sada o nametnutim pogrešnim tezama!
Da li je visoka mliječnost odlučujući čimbenik snižene plodnosti? Mliječnim je kravama mliječnost prirođena i neodvojiv je dio njihovog ustroja. Ona je održiva ukoliko ne zakazuju mehanizmi i okolnosti koji je održavaju. Ako krava ne jede dovoljno i dobro, ona će ipak proizvoditi mlijeko. Ali, ako nema teleta, neće biti ni mlijeka. To je odgovor na pitanje s početka članka. Hranili ili ne hranili – krava će proizvoditi! Ona je životinja kataboličke predominacije, znači da proizvodi samoubilački, pod svaku cijenu, pa i po cijenu vlastitog zdravlja. Primjerice, poslijeporodne krave troše 97% energije i 84% proteina na proizvodnju, što je otprilike kao da čovjek sprinta šest sati dnevno.
To sugerira da su proizvodnja i reprodukcija u antagonističkom odnosu, ali mliječnost nije odlučujuća za plodnost, jer njen je utjecaj relativno nizak u usporedbi sa važnošću drugih čimbenika. Za temeljne reprodukcijske procese poput ovulacije, oplodnje, migracije oplođene jajne stanice, placentacije itd., uvijek ima dovoljno energije jer su to redom minorni potrošači.
Da li je to hranidba? Do početka devedestih godina prošlog stoljeća u službenim tumačenjima prevladavalo je mišljenje po kojem je mliječnost (proizvodnja) temeljni uzrok neplodnosti. Taj je koncept zamijenjen novim, po kojem je glavni uzrok neplodnosti hranidba. Da li je tome tako?
Aristotel, čuveni grčki filozof (384.-322. prije nove ere), bavio se fiziologijom i patofiziologijom reprodukcije domaćih životinja i koječim drugim. Između ostalog, on je smislio koncept modernih svinjogojskih farmi sa odvojenim čistim i prljavim putevima.
Zaključio je da krave u lošijoj kondiciji imaju slabiju plodnost. Shodno tome hranidbu je definirao kao najvažniji okolišni čimbenik kontrole plodnosti. S tim se moramo složiti. Hranidba nije uzrok već pogodovni čimbenik neplodnosti. Problem često nije u kvaliteti hranidbe već u nedostatnom unosu energije, odnosno nemogućnosti dostatne konverzije hranidbe u energiju. Ali, iako se energija ne može uvijek kvalitetno nadomjestiti hranidbom, hranidba ipak nije uzrok neplodnosti. Uostalom, hranidba je kao i voda i zrak. Ona se podrazumijeva.
Menadžment (način držanja, postupanje, ventilacija, način mužnje, prevencija bolesti), razne stresore poput buke, grube manipulacije, transporta, prenapučenosti ovaj puta nećemo analizirati.
O nasljeđu nešto više. Glavni razlozi smanjene plodnosti mliječnim su kravama prirođeni i upravo na njih je čovjek najbitnije utjecao.
Sustavnom selekcijom, maksimalnom mobilizacijom potencijala danas je postignut prosječni godišnji porast mliječnosti za 100 litara po kravi. Mliječnost je zadnjih 40 godina udvostručena. Ali, to ima i svoju cijenu – godišnji pad plodnosti od 1%. Naime, selekcijom je postignuta nevjerojatno brza i suštinska evolucija. Praktično je stvorena nova životinjska podvrsta. Sintetizirana je životinja, slikovito rečeno, premalog želuca i funkcionalno hipertrofirane mliječne žlijezde. Takvo „novo govedo” je izrazito proizvodne, nerijetko ekscesne, kataboličke predominacije, što je spomenuto ranije u tekstu.
Naravno da je u takve životinje rizik reprodukcijskih poremećaja visok. Takva krava je osjetljiva, krkog zdravlja, snižene plodnosti, ali i skraćenog prosječnog proizvodnog (životnog) vijeka, ispod tri laktacije (Holstein, 2,6; prema HPA) i prosječne dobi kod izlučenja od 5 godina i 7 mjeseci.
Kako krava postaje subfertilna (sniženo plodna)?
Epicentar svih poremećaja, odstupanja od normale i bolesti sa posljedičnom sniženom plodnošću je razdoblje oko poroda. Točnije, početak je u suhostaju, glavnina manifestacija neposredno oko poroda, a posljedice poremećaja se reperkutiraju kroz cijelo rasplođivanje, ponekad kroz cijeli proizvodni vijek. Osnovni preduvjeti dobre plodnost je kvalitetna, potpuna poslijeporodna cikličnost. Najbolji znak poremećaja jest činjenica da u više od 40% mliječnih krava prvo tjeranje ne nastupi unutar 30-40 dana poslije telenja, odnosno da se čak 58% krava ne tjera 40-97 dana poslijeporodno.
To razdoblje koje počinje cca od 2-4 tjedna prije poroda, a traje do 6 (ali i do 10 tjedana i dulje) poslije poroda, u praksi se zove tranzicija. To nije sasvim točno. Preciznije je reći faza negativnog energetskog balansa (NEB) jer to sugerira glavni problem.
Najtočnije rečeno, tranzicija je vrijeme u kojem se zbiva NEB. U tom razdoblju enormno rastu potrebe za laktozom, proteinom, trigliceridima. Ovulacija nastupa obično 10-15 dana poslije vrhunca NEB, ponekad prije vrhunca laktacije.
U suhostaju su možda i najčešće greške. Krave se „šopa” kako bi ih se pripremilo za laktaciju. Kako nema mlijeka (potrošnje), stvara se višak energije, krave se debljaju (sindrom debelih krava), zbog nemogućnosti prerade preobilja suhe tvari (energije), nastaje zamašćenje jetre.
Poslijeporodno, vrlo naglo, u ranoj laktaciji metabolički su prohtjevi enormni. Krava nije kadra preraditi hranu. U 30-35% krava krajem suhostaja nastupa spontani gubitak apetita koji traje 5-7 tjedana. Početkom laktacije povećani su metabolički zahtjevi, a unos energije nedostatan.
Postpartalne krave zbog laktacije ulaze u fazu NEB koji jača i vrhunac mu je tijekom prvog ili drugog tjedna poslije telenja, a trajanje i intenzitet oporavka variraju. U ranoj laktaciji glavnina hranjivih tvari, potrebnih za sintezu laktoze, proteina i triglicerida ne može biti dostatno unešena hranom i iskorištena. Uprkos tome, kvalitetnije hranjene krave, u NEB proizvode više mlijeka, gube manje na težini i ranije ovuliraju nego one sa slabijim unosom hrane. Takve krave imaju žešći, ali kraći period NEB što znači da prije nastupa cikličnost budući je hormonska pulzacija u visokoj korelaciji sa vrhuncem NEB.
Frekventnija ishrana boljom krmom koja se redovito uklanja, čista voda i kvalitetna paša kritični su za stimulaciju apetita i maksimalni unos suhe tvari.
Gubitak tjelesne mase (BCS) između poroda i UO može negativno utjecati na koncepciju jer krave sa BCS višim od 3 pri telenju u pravilu imaju produljen servis. Krave koje su izgubile 0.5-1.0 jedinicu imaju višu koncepciju od onih koje su izgubile više od 1.0 jedinice. Gubitak BCS tijekom prvih 30 dana poslijeporodno nepovoljno utječe na koncepciju jače od bilo kojeg drugog čimbenika.
Zbog laktacije, povišena je sinteza glukoze. Zbog toga se ekscesno mobiliziraju (troše) masne kiseline. Posljedica je trošenje vlastitih rezervi. U toj fazi krave rapidno mršave. Unos suhe tvari nakon telenja nije dostatan u odnosu na povećane metaboličke zahtjeve početkom laktacije. Razina glukoze, najviša je u partusu, naglo se strmoglavljuje na najnižu razinu budući zbog laktacije potrebe za glukozom višestruko rastu. Zbog pojačane sinteze glukoze, organizam nije kadar sintetizirati dostatnu količinu bjelančevina i masti pa nastupa ekcesna mobilizacija (trošenje) masnih kiselina iz vlastitih masnih rezervi (masnog tkiva, potkožja, krvi). Direktna je posljedica mršavljenje (sindrom mršavih krava). Jaka mobilizacija masti istovremeno je praćena visokom razinom NEFA (neesterificiranih masnih kiselina ) u krvi i visokom razinom ketonskih tijela jer se velik dio NEFA utroši u sintezi ketona, dio u glukoneogenezi, a dio koji jetra više nije kadra metabolirati, taloži se u formi triglicerida u jetri (zamašćenje jetre). Konačna posljedica, da ponekad već i u prvoj laktaciji, zamašćeni, nabujali hepatociti (stanice jetre) propadaju. Posljedica je nekroza i vezivnotkivna reparacija, odnosno ciroza jetre.
Direktne posljedice su defekti u funkcioniranju ranije spomenute hormonske kaskade, odnosno defektna neurohormonalna regulacija ciklusa, što se manifestira izostankom tjeranja (anestrijom), ciklusima bez ovulacije, zakašnjelom ovulacijom, cističnom bolešću jajnika, nedostatnom funkcijom žutog tijela, ranim embrionalnim uginućima itd.
Uz to se javlja peripartalni sindrom (KPB-kliničke manifestacije metaboličkih poremećaja u NEB-u, neposredno oko poroda): teška telenja, mliječna groznica, ležanje prije i poslije poroda, zaostalo plodivo, sindrom debelih krava, sindrom mršavih krava, masna jetra, sindrom mršavih krava, toksemijski metritis i akutni endometritis, snižena mliječnost, mastitis, ketoza, šepavosti, acidoza, nadam, dislokacija sirišta.
Krenimo iz početka. U sredstvima javnog informiranja, među stručnjacima i „stručnjacima” rijetko se spominje slaba plodnost. Ako se i spominje, to je usput kao primjedba o slabom radu veterinara. Iako se bavim ovim poslom 35 godina, nikako ne mogu shvatiti tu zamjenu teza. Plodnost je prema „stručnjacima” nešto usput. Sve je važnije od toga. Ako nešto ne valja, krivi su veterinari. Ako nešto treba poduzeti ne obraća se kompetentnim stručnjacima, već se rješava sve osim glavnog problema. Koliko puta smo čuli ili pročitali nešto što je vrlo kontradiktorno: „Postoji problem plodnosti, što ćemo riješiti dodatkom (hranom, vitaminima, injekcijama itd.) pa ćemo podignuti mliječnost za 1 – 2 litre.” A hoće li poboljšati plodnost?
Nikada zanemariti činjenicu: osnovni čimbenik isplativosti je reprodukcija (zdravlje), a ne proizvodnja!!!!
Vratimo se početku. Konstatacija je kako je krava nova životinjska podvrsta, premalog želuca i funkcionalno prevelike mliječne žlijezde. Tome treba dodati i činjenicu da se naš odnos prema kravi nije dostatno promijenio. Kravu definiramo kao životinju sa nesezonskim poliestričnim tipom rasplođivanja. To znači da je krava (zahvaljujući nama) postala životinja koja se tjera cijele godine, svaka tri tjedna.
Sa stanovišta menadžmenta to je točno. Ali, sa stanovišta genetike baš i nije. Ona je ipak životinja sa sezonom rasplođivanja i telenjem krajem zime-početkom proljeća. Za to postoje znanstveni argumenti jer su ukupni rezultati bolji u krava koje se tele krajem zime: imaju kvalitetniji puerperij (poslijeporodno razdoblje), u njih je NEB blaži, manji je poslijeporodni gubitak (BCS) tjelesne mase, niža je pojavnost i blaža simptomatologija KPB (zaostala posteljica, metritis, endometritis), brži je nastup poslijeporodne cikličnosti pa je i problema sa plodnošću manje.
U prirodi za to postoje dokazi. To su divlja goveda, posebice u područjima oštrije klime. Kada rađaju? Po cičoj zimi. To znači da suhostaj provode uz oskudnu, energetski siromašnu hranu. I, nema sindroma debelih krava! Tele se rađa po cičoj zimi. Zašto? Pa zato jer mu je potrebno samo mlijeko, a majka će ionako trošiti vlastite rezerve. To opet znači da je majka čak i u ranoj laktaciji na oskudnoj hrani. Količina i kvaliteta hrane poboljšavaju se prema vrhuncu laktacije. Znači, krava ne treba rađati u proljeće kada ima puno hrane. U ranoj laktaciji ne treba puno hrane, jer je oslabljen apetit, a i mogućnost konverzije je ograničena. Konstataciji da krava ima premali želudac i preveliku žlijezdu valja dodati i da ima premalu jetru. Puno hrane joj treba prema vrhuncu laktacije. Tako bi trebalo biti i sa modernim poimanjem hranidbe mliječnih krava. U suhostaju ih treba hraniti skromno (sa puno vlaknine) kako bi se mikroflora predželudaca “odmorila” tj. pripremila za novu laktaciji, točnije proizvodnu hranidbu. Prema modernoj nutricionistici, čak i početna laktacija ne bi smjela biti praćena obilnom hranidbom. Znači, moderna nutricionistika treba oponašati hranidbu životinja u divljini.
U krajnjoj liniji, zašto porađanje zimi? Zato što je priroda ekonomična, a i brine za prevencija NEB-a. Priroda prakticira zdravstvenu profilaksu. Pitanje je što bi bilo kada bi sve krave u vrijeme telenja bile bolesne? Priroda si to ne može dopustiti. Mi smo, očito, prebogati – pa možemo. Da, ali ne uz takvu cijenu mlijeka. To bi trebala biti inspiracija modernom mliječnom govedarstvu.
Nikada zanemariti činjenicu: osnovni čimbenik isplativosti je reprodukcija (zdravlje), a ne proizvodnja!
Stvorili smo specifičnu, osjetljivu, kratkoživuću životinju, ali ništa nećemo promijeniti dok se stvari ne poslože u glavi i dok se ne shvati da se mi moramo prilagoditi kravi, uvažavajući sve specifičnosti. Tek kada se svijest o tome promijeni, stvari će možda krenuti nabolje. Krava se ne može učiniti zdravijom programima već znanjem i mudrošću.
Ako je godišnji porast mliječnosti 100 litara, jednog dana će se taj porast, zbog kapacitiranosti životinje, zaustaviti. Već sada, kao i u politici, mijenjaju se statistički modeli i uvijek se bira onaj koji pokazuje porast.
Ako je godišnji pad plodnosti 1%, a sada je ispod 40% znači li to da će, hipotetski, za 50-60 godina sve krave biti jalove? Hoće li nam tu pomoći novi statistički model?
Toj kataklizmi možemo se oduprijeti koristeći glavu, iskustvo, znanje, mudrost.
Morat ćemo se više prilagođavati kravama, jer one ne razumiju operativne programe, projekte, planove, projekcije…. Onaj tko se s problemima rasplođivanja hvata u koštac, mora shvatiti da rješenje ne miruje, nego, u stalnoj mijeni, leti brzinom svjetlosti.
I, opet, nikada ne smijemo zaboraviti da je osnovni preduvjet profitabilnosti reprodukcija, a ne proizvodnja. Tek kada se svijest o tome promijeni, bit će manje problema s plodnošću.
Neće biti potrebno pozivati se na njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea, koji je napisao: „Ne razumiju me. Nemam usta za njihove uši.”