Štakore u Jugoistočnoj Aziji kontroliraju smrtonosnom praživotinjom Sarcocystis singaporensis

Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

---

Štakori su osobito omražene životinje u Jugoistočnoj Aziji jer su najveće štetočine koje pustoše usjeve, osobito rižina polja. Brojni načini kontrole smeđeg štakora (Rattus norvegicus) ostali su bez značajnijih rezultata pa su se znanstvenici dosjetili mogućnosti da se njihova populacija regulira nekim patogenim organizmom.
Pronašli su da je vrlo osjetljiv prema praživotinji koja naseljava njihova pluća, a to je Sarcocystis singaporensis.

Praživotinja koja se razvija preko zmija

Razvoj ove praživotinje uključuje i pitone. Kada piton pojede zaraženog štakora sa cistama u mišićima, u sluznici crijeva se odvija daljnji razvoj pa tako u izmetu pitona nalazimo istu praživotinju u obliku tzv. sporocisti.
U prirodi je za štakora manji broj sporocisti Sarcocystis singaporensis bezopasan, no veliki broj sporocisti dovodi do smrtnog ishoda. Smrtnost u zaraženih štakora može doseći čak 90%.

Srodnici Sarcocystis singaporensis u drugih životinja i u ljudi

Zanimljivo je da napomenuti da Sarcocystis singaporensis ima brojne srodnike koji parazitiraju u domaćih životinja i u ljudi.
Naime, sarkocistoza je već dugo vremena poznata bolest. U mišićima domaćih svinja možemo naći tzv. Mišerove mješinice, a to nije ništa drugo nego nakupina praživotinja Sarcocystis suicanis koje se razvijaju u psu i svinji. U psu one žive u crijevu, a u drugih domaćih životinja, pa tako i u svinje, u mišićima.
Postoje srodnici koji su opasni i za ljude, a njima se čovjek zarazi uživanjem nedovoljno prokuhanog mesa. Invazija sa Sarcocystis singaporensis u ljudi uglavnom uzrokuje snažne proljeve.