Puni naziv ove Uredbe o službenim kontrolama, datirane 15. ožujka 2017. glasi: UREDBA (EU) 2017/625 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ.
➤ https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32017R0625&from=HR#d1e40-1-1 ↗
Široj hrvatskoj javnosti vjerojatno nije poznato što su ‘službene kontrole’, no postoji i dio javnosti koji po prvi puta uopće s ovim terminima dolazi u kontakt, a u Zakon mora ugraditi i svoje obaveze jer Uredba (EU) 2017/625 tako nalaže. Sigurno je da veterinarski inspektori, ovlašteni veterinari i drugi specijalisti veterinarskog javnog zdravstva dobro znaju što su službene kontrole i kako se i zašto provode, ali to ne znači da su svi uključeni u njegovu izradu. Tko je uključen?
Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo financija i Carinska uprava, Ured za zakonodavstvo, Državni inspektorat…
S druge strane, u izradu ovog Nacrta ravnopravno su uključene i druge institucije. Razlog njihovog uključivanja u izradu Nacrta leži u nadležnostima, a definiranje nadležnosti mogao bi biti (a možda i jest) ključni problem bez čijeg dobrog rješenja nema ni dobrog zakona niti prakse.
Zakon o službenim kontrolama se tiče sustava sigurnosti hrane i od velike je važnosti za hrvatsko javno zdravstvo premda nije u fokusu javnosti. 
To ne znači da je postojeći sustav sigurnosti hrane upitan jer su odredbe Uredbe (EU) 2017/625 u segmentu sigurnosti hrane životinjskog podrijetla praktički već implementirane u svakodnevnu praksu i već se primjenjuju u sustavu službenih kontrola. To je rezultat odgovornog i savjesnog rada, ali i trajne edukacije i usavršavanja ovlaštenih veterinara i veterinarskih inspektora, daleko od očiju javnosti. Ovlašteni veterinari i kao članovi Odjela za veterinarsko javno zdravstvo Hrvatske veterinarske komore provode službene kontrole godinama, no hoće li sudjelovati u izradi Zakona? U određenoj mjeri mogu, ako to žele.
Zbog kompleksnosti Uredbe (EU) 2017/625, u izradu Nacrta Zakona o službenim kontrolama uključene su i druge Uprave Ministarstva poljoprivrede, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo financija, Ured za zakonodavstvo, Državni inspektorat, Ministarstvo unutrašnjih poslova…
Uredba je kompleksna, pa je i podjela nadležnosti kompleksna
Možda upravo stoga upućeni kažu da se sa donošenjem Zakona kasni iz objektivnih razloga. Iz europske perspektive to izgleda prilično drugačije jer za sve države članice vrijede isti kriteriji, pa je malo ‘nezgodno’ što Hrvatska kao trenutno predsjedavajuća Vijeća EU u ovome baš i nije dobar primjer.
Članovi povjerenstva za izradu Zakona, predstavnici su:
- Ministarstva poljoprivrede,
- Državnog inspektorata,
- Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu,
- Carinske uprave,
- Ministarstva unutarnjih poslova,
- Hrvatske veterinarske komore,
- Ministarstva zdravstva,
- Hrvatske gospodarske komore,
- Hrvatske udruge poslodavaca i
- Matice hrvatskih sindikata.
Ni iskusna i kompetentna Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede ne može niti lako ni brzo iznjedriti ovaj Nacrt u postojećim okolnostima. Taj posao je tim teži što je više institucija uključeno jer Zakon i u provedbi mora biti usklađen sa cjelokupnim zakonodavstvom, no to su većinom tehnička pitanja. Teže je uskladiti interese svih uključenih, ali i zainteresiranih, poštujući primarno ciljeve Uredbe (EU) 2017/625 kao izvornog EU dokumenta.
Čiji su interesi u pitanju?
Uredba EU 625/2017 je donesena primarno u interesu javnosti (potrošača) odnosno zaštite njihovog zdravlja. Obzirom na to, nije teško zaključiti tko bi u svemu trebao imati prvu i zadnju riječ, no uvijek je moguće da sekundarni interesi ugroze one primarne.
Novi Zakon, nove kazne?
Iako je Zakon o službenim kontrolama trenutno u fazi izrade Nacrta, sigurno je da u njegovim odredbama moraju stajati i one uvrštene u Uredbu (EU) 2017/625, a tiču se prekršitelja odnosno prekršajnih odredbi. U velikom bi se dijelu trebale povećati prekršajne odredbe prema subjektima u poslovanju s hranom i tu se zakonodavcu i na nacionalnoj razini daju puno veće mogućnosti. To je kroz Uredbu učinjeno stoga što se pokazalo, i određeni subjekti su nažalost funkcionirali na taj način, da je prijevara bila činkovitija od kazne koju treba platiti pa se tako ‘isplati’ prijevare činiti i dalje. Stoga se novom Uredbom kazne dosta povećavaju i to je značajna razlika u odnosu na postojeće stanje, barem kada je Uredba u pitanju. Hoće li to biti uvršteno i u novi hrvatski Zakon, ovisi o više čimbenika. Interes javnosti je jasan, ali još smo daleko od konačnog teksta Zakona.
Što se mijenja u postojećem sustavu veterinarskog javnog zdravstva?
Što se tiče veterinarske struke i nove zakonske regulacije postojećeg sustava provođenja službenih kontrola, razlike u odnosu na postojeće stanje – osim jedne – ne treba očekivati. Novost u Uredbi koja bi trebala biti uvrštena i u novi Zakon o službenim kontrolama je mogućnost delegiranja određenih poslova službenih kontrola fizičkim osobama, no to će se vjerojatno regulirati tijekom 2021. godine. Koliko će to utjecati na postojeća kontrolna tijela, koja prema novoj legislativi nazivamo ‘delegirana tijela’? Takve promjene daju neke nove mogućnosti fizičkim osobama možda i suprotno interesima veterinarskih organizacija kao tvrtkama, koje su i danas temelj postojećeg sustava provođenja veterinarske djelatnosti. Nažalost, sve je veći broj onih veterinarskih organizacija koje odustaju od statusa kontrolnih tijela jer troškovi akreditacije postaju veći od prihoda kontrolnog tijela.
Kako stvari stoje?
U izradu Zakona nije se kretalo ubrzo po izlasku Uredbe 15. ožujka 2017. godine zbog koje se on i donosi. Tada je veterinarska inspekcija bila sastavni dio Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, pa je i komunikacija inspekcije unutar nadležnog tijela doslovno bila interna komunikacija. Zahvaljujući tome, nije se moglo dogoditi ono što se sada događa, a to su situacije poput zadnje javnosti poznate, kada je iz prometa povučeno oko (preostalih) 900 kg mesa peradi porijeklom iz Mađarske, sa farme na kojoj je ustanovljena ptičja gripa. U smislu zaštite zdravlja, sve je učinjeno kako treba, ali u tri ili četiri dana umjesto u jednom, kako je to napravila Slovenija koja svoje ustrojstvo nije mijenjala. Č injenica je da je za sigurnost hrane nadležna Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede, a čitava je njezina inspekcija sa 1. travnjem 2019. godine izdvojena u novoosnovani Državni inspektorat. U ovom slučaju, komunikacija u dijelu sustava sigurnosti hrane od interne je postala međuinstitucionalna, dakle i sporija, ali su toga svi svjesni, pa treba očekivati da će se komunikacija popraviti ako već i nije.
Situacija sa povučenim mesom peradi ukazuje na moguće probleme i pri pojavi afričke svinjske kuge i drugih bolesti i kriznih stanja i situacija koje su odavno predviđene, ali više faktora njihovog brzog i kvalitetnog rješavanja sada djeluje u novim okolnostima.
Kada se uzme u obzir činjenica da na izradi ovog Nacrta Zakona sudjeluje nekoliko institucija čije nadležnosti treba pomno ustanoviti i utvrditi, čak i da se već utvrđena više ne mijenjaju, onda je jasno i jedino sigurno da Nacrt ne može biti završen niti u ovom tromjesečju.
Utjecaj kašnjenja na postojeći sustav sigurnosti hrane
Kako svi uključeni u izradu Nacrta Zakona o službenim kontrolama na zadatak gledaju iz različitih perspektiva, razumljivo je da postoje brojna neslaganja, no većina njih može biti usklađena, u onoj mjeri u kojoj je to objektivno moguće. Nije čudno da i u ovom trenutku bude još puno otvorenih pitanja…
Trenutno najveći problem vezan uz predmetni Nacrt Zakona nije kašnjenje u izradi nego podjela nadležnosti, možda najvećim dijelom između Državnog inspektorata RH čija je veterinarska inspekcija i dalje neoizostavan dio sustava sigurnosti hrane, ali od prošle godine ona više nije dio Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede kao nadležne institucije za sigurnost hrane.
Prošlih godina, javno su na najvišim političkim razinama komunicirana razmišljanja o objedinjavanju nadležnosti svih dionika sustava sigurnosti hrane u jednoj instituciji. Premda zbog svoga javnog značaja sigurnost hrane takvu tezu može opravdati, napravili smo potpuno suprotno. Nitko ne zna zašto.