Može li struka zadržati veterinarsku inspekciju unutar Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane ili će silom budućeg Zakona o državnom inspektoratu i ona postati dio Državnog inspektorata, u kojemu nikada nije bila?
e-savjetovanje otvoreno je od 12.09.2018. do 12.10.2018. na adresi https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=8477
“… zbog svih navedenih i opisanih razloga, veterinarska inspekcija nikada nije bila u Državnom inspektoratu.”
Dopis je dostavljen i predsjedniku Hrvatskog sabora, Gordanu Jandrokoviću, predsjednici Republike Hrvatske, Kolindi Grabar Kitarović, ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću, ministru zdravstva prof. dr. sc. Milanu Kujundžiću i ministrici gospodarstva, poduzetništva i obrta, Martini Dalić.
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
n/p predsjednika, Andreja Plenkovića
Trg svetog Marka 2
10 000 Zagreb, Hrvatska
PREDMET: Izrada nacrta prijedloga Zakona o državnom inspektoratu;
– stav veterinarske struke, dostavlja se.
Poštovani gospodine Plenković,
Vezano za izradu nacrta prijedloga Zakona o državnom inspektoratu, načelno podržavamo ideju kojom se planira objedinjavanje svih inspekcijskih službi u Državnom inspektoratu, s ciljem povećanja njenih efikasnosti.
S obzirom na specifičnosti veterinarske inspekcije koje su navedene u ovom dopisu, njenu ulogu i značaj, u ime 3000 doktora veterinarske medicine, članova Hrvatske veterinarske komore, izražavamo stav da veterinarska inspekcija mora ostati u sadašnjem ustrojbenom i organizacijskom obliku.
Ovdje želimo posebno istaknuti da je veterinarska djelatnost, djelatnost od posebnog interesa za RH, da ona osigurava kontrolu i suzbijanje zaraznih i nametničkih bolesti životinja i zoonoza, dobrobit životinja te kontrolu proizvodnje i prometa namirnica životinjskog podrijetla, sukladno zakonodavstvu EU, s ciljem osiguranja visoke razine sigurnosti hrane i sigurne trgovine u unutarnjem i međunarodnom prometu.
Od osnutka hrvatske države do danas, Ministarstvo poljoprivrede, kao tijelo nadležno za veterinarstvo i hranu, zajedno s cjelokupnom veterinarskom strukom, sustavno radi na tome da se osiguraju propisani zahtjevi, uvjeti i standardi koji se odnose na zdravlje i dobrobit životinja te proizvodnju i promet proizvoda životinjskog podrijetla.
U tom smislu, ističemo iznimne napore cjelokupne veterinarske struke u pristupnom procesu RH članstvu EU, u kojem je trebalo preuzeti i implementirati cjelokupno zakonodavstvo EU sadržano u Poglavlju 12., koje je zasigurno bilo najzahtjevnije pregovaračko poglavlje s obzirom na sadržaj i obimnost.
Isto tako, bitno je napomenuti, da su se u cilju ispunjavanja propisanih zahtjeva i standarda sustavno ustrojavale, razvijale i jačale institucije u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti, uključujući i sam ustroj i funkcioniranje veterinarske inspekcije.
U cilju uspostave kvalitetnog sustava kontrole i suzbijanja bolesti životinja i zoonoza te kontrole proizvoda životinjskog podrijetla, kao i osiguravanja zahtjeva OIE-a (Svjetska organizacija za zdravlje životinja), vezano za njihov Kodeks koji definira smjernice za organizaciju i rad nacionalnih veterinarskih službi, Ministarstvo poljoprivrede – Uprava za veterinarstvo 1997. godine morala je preuzeti veterinarske inspektore iz županijskih ureda za gospodarstvo i Ureda za poljoprivredu Grada Zagreba.
Naime, sukladno navedenom Kodeksu, na nivou svake države mora postojati nadležno veterinarsko tijelo (Veterinary Authority), koje je odgovorno za osiguranje provedbe i nadzora u području zaštite zdravlja životinja i dobrobiti životinja, međunarodnog certificiranja životinja i proizvoda životinjskog podrijetla i drugih standarda OIE-a.
Da bi se osigurali potrebni zahtjevi i standardi vezano za kontrolu zdravlja i dobrobiti životinja te proizvodnju i promet namirnica životinjskog podrijetla, uz prije navedene inspektore nadležno veterinarsko tijelo imenovalo je više od 900 ovlaštenih veterinara, djelatnika ovlaštenih veterinarskih organizacija i veterinarskih praksi s pojedinačno dodijeljenim javnim ovlastima, koji svaki dan tijekom 24 sata obavljaju poslove kontrole zdravlja životinja te proizvodnje i prometa namirnica životinjskog podrijetla. Ovdje je bitno istaknuti da su sve ovlaštene veterinarske organizacije u kojima su zaposleni ovlašteni veterinari koji obavljaju službene kontrole hrane životinjskog podrijetla, u skladu s EU zakonodavstvom koje je u pristupnom procesu ugrađeno i u naše nacionalno zakonodavstvo, ušle u postupak akreditacije prema normi HRN EN ISO/IEC 17020:2012, kako bi stekle uvjete za obavljanje poslova službenih kontrola, čime su stekle status kontrolnog tijela. Za ispunjavanje potrebnih uvjeta navedene norme i same akreditacijske postupke, veterinarske organizacije su uložile značajna financijska sredstva.
Od iznimne je važnosti napomenuti da je u pristupnom procesu EU, nadležno veterinarsko tijelo sa sadašnjim ustrojstvom i funkcioniranjem veterinarske inspekcije od strane Europske Komisije pozitivno ocijenjeno u pogledu uspostave adekvatnog institucionalnog okvira koji osigurava prihvaćanje pravne stečevine EU (Acquia) u području veterinarstva, sigurnosti hrane i fitosanitarne politike.
Isto tako, bitno je istaknuti da Opća uprava za zdravstvo i sigurnost hrane, odnosno Health and Food Audits and Analysis (HFAA) – European Commission, u svim zemljama redovito provodi revizije i inspekcije nadležnih tijela s ciljem osiguranja pravilnog provođenja zakonodavstva EU o sigurnosti hrane i hrane za životinje, zdravlja životinja, dobrobiti životinja, zdravlja bilja i na području medicinskih proizvoda. Ovdje ističemo da u nalazima gotovo svih njihovih misija stoji da je postojeći sustav dobro postavljen i da je funkcionalan, sukladno navedenom Kodeksu OIE-a, da je na čelu sustava Chief Veterinary Officer (CVO) te da on osigurava instrument nadzora i kontrole provedbe mjera, a što je naročito bitno u kriznim situacijama koje se odnose na bolesti životinja i zoonoze i sigurnost hrane, kao i na davanje određenih jamstava za otklanjanje utvrđenih nesukladnosti.
Uzimajući u obzir prije navedeno, veterinarska struka s ponosom ističe da je postojeći sustav veterinarske službe, uključujući i veterinarsku inspekciju, iznimno dobar te ga treba ostaviti kakav je, uz napomenu da ga je potrebno dodatno razvijati i jačati.
Također, bitno je istaknuti da je provedba nacionalnog sustava kontrole i suzbijanja bolesti životinja i zoonoza te kontrole namirnica životinjskog podrijetla i hrane za životinje, iznimno stručna, zahtjevna i složena te da inspekcija koja provodi navedene kontrole i nadzor mora imati godišnje i višegodišnje planove, da u svakom trenutku mora imati stručnu podršku i pomoć nadležnog veterinarskog tijela koje izrađuje nacionalne programe i prati njihovu provedbu te da u tom smislu mora postojati jasna nadležnost i hijerarhija, ustrojena po načelu vertikalne subordinacije.
Da bi uspješno mogli odrađivali svoje poslove, zakonom je propisano da ovlašteni veterinari moraju imati propisanu stručnu kvalifikaciju (doktor veterinarske medicine), najmanje dvije godine radnog staža u struci te položen državni stručni ispit, a veterinarski inspektori uz prije navedene uvjete moraju imati najmanje četiri godine radnog staža u struci. Isto tako s obzirom na iznimne zahtjeve u pogledu stručnosti i složenosti obavljanja poslova vezano za provedbu programa zdravlja životinja i kontrole hrane veterinarski inspektori se moraju svakodnevno stručno usavršavati.
S obzirom na prije navedeno nije moguće da poslove veterinarskog inspektora unutar Državnog inspektorata obavljaju inspektori koji ne ispunjavaju prije navedene uvjete te se stoga postavlja pitanje smisla prebacivanja veterinarskih inspektora iz ministarstva u Državni inspektorat.
Zdravlje i dobrobit životinja nedjeljivi su dio sustava sigurnosti hrane. Prelaskom veterinarske inspekcije u Državni inspektorat urušio bi se postojeći, dobro postavljeni sustav kontrole zdravlja i dobrobiti životinja te proizvodnje i prometa namirnica životinjskog podrijetla, koji se je godinama izrađivao, u kojem su jasno definirane nadležnosti i hijerarhija i koji je od strane svih relevantnih međunarodnih institucija i organizacija pozitivno ocijenjen, a isto tako narušio bi se autoritet nadležnog veterinarskog tijela i CVO-a, što bi moglo imati nesagledive posljedice.
Isto tako institucionalno, organizacijski i provedbeno, postala bi upitna uloga ovlaštenih veterinara, ovlaštenih veterinarskih organizacija, čiji svakodnevni rad predstavljaju bazu piramide sustava na kojoj počiva zdravlje životinja i sigurnost hrane životinjskog podrijetla.
Kao predstavnici veterinarske struke, ističemo da bi izdvajanje veterinarske inspekcije iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, imalo nesagledive posljedice na rad i funkcioniranje ovlaštenih veterinarskih organizacija, a što bi uz već prisutan problem smanjenja stočnog fonda, dodatno ubrzalo prisutni proces propadanja velikog broja veterinarskih organizacija.
Navedeni proces doveo bi do tog da bi se urušio dobro postavljeni i organizirani sustav provedbe veterinarske djelatnosti te bi se još više potencirao problem kontrole i suzbijanja bolesti životinja i zoonoza koji je u ovom trenutku prisutan samo na pojedinim područjima RH (priobalna područja i otoci), na kojima trenutna brojnost životinja ne osigurava ekonomsku održivost osnovanih veterinarskih organizacija. S obzirom na prije navedeno, postavlja se pitanje kako bi nadalje funkcionirao sustav kontrole bolesti životinja i zoonoza te kontrole hrane životinjskog podrijetla.
Na kraju, s ponosom možemo reći da je veterinarska struka u veoma teškim okolnostima, pogotovo za vrijeme domovinskog rata i neposredno nakon rata, odradila sve da se osigura povoljno stanje zdravlja životinja i proizvodnje zdravstveno sigurnih namirnica životinjskog podrijetla, da je izgrađen dokazano dobar i funkcionalan institucionalni okvir i sustav kontrole zdravlja i dobrobiti životinja te proizvodnje namirnica životinjskog podrijetla i hrane za životinje, koji je uvijek dobivao pozitivne ocjene od strane svih relevantnih međunarodnih institucija i koji se je kao takav potvrdio u praksi prilikom provođenja mjera kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja Trihineloze, Klasične svinjske kuge, Bjesnoće, Ptičje gripe, TBC-a goveda, GSE-a, Bruceloze ovaca, Bolesti plavog jezika, kao i svih drugih bolesti koje su se pojavljivale i za koje je bilo potrebno osigurati uvjete stjecanja statusa kako bi se osigurala nesmetana trgovina životinja.
Također, posebno naglašavamo i ističemo da zbog prije navedenih i opisanih razloga veterinarska inspekcija nikada nije bila u Državnom inspektoratu.
Poštovani gospodine Plenković, iskreno se nadamo da ćete dobro analizirati i uvažiti sve gore navedene argumente te da ćete se kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske, koja predlaže predmetni zakon, založiti da veterinarska inspekcija ostane u sastavu Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane.
U tom smislu, unaprijed Vam se zahvaljujemo!
S osobitim poštovanjem!
PREDSJEDNIK HVK
Ivan Forgač, dr. med. vet.
- 17. Konferencija o sigurnosti i kvaliteti hrane
- Očekuju li nas prosvjedi veterinara?
- Agroproteinka: Jesenska BTSF terenska edukacija predstavnika nadležnih tijela EU
- Naknade za uginule i usmrćene svinje te naknada gubitka prihoda za uklonjene svinje
- Novo Rješenje o određivanju zona ograničenja i zaraženog područja