Svaka farma troši određena neplanirana sredstva zbog pojave dišnih, probavnih i metaboličkih bolesti krava. Ekonomski gubitci, osim uginuća, znače gubitke hrane, energije, ljudskog rada, lijekova, dodataka, a ishod je neizvjestan i teško mjerljiv. Zato je jako važno biti svjestan na koji način možemo utjecati da do poremećaja i bolesti niti ne dođe.
Mnogo je faktora koji utječu na imunost junica i krava. Najprije, što imunost (otpornost) jest i tko je za to odgovoran? Slika 1. Faktori koji utječu na podizanje/slabljenje imunosti krava
Imunosni je sustav potpuno integriran fiziološki sustav koji se sastoji od različitih staničnih i molekularnih komponenti iz različitih tkiva i organa koje zajedničkim djelovanjem sudjeluju u obrani organizma. Širi pojam obrane organizma uključuje obrambene mehanizme koji štite organizam od infekcije i eliminiraju strane tvari koje mogu uzrokovati oštećenja tkiva i bolesti. Nositelji imunosne reakcije su imunosne stanice, koje se morfološki i funkcionalno razlikuju. Mnogo ih je u krvi, limfatičnim organima, ali i u drugim organima i tkivima, uloga im je čuvanje zdravlja i cjelovitosti organizma. Doista, svi višestanični organizmi trebaju mehanizam obrane od infekcije potencijalno štetnim organizmima koje zajednički nazivamo patogenima. Kralješnjaci su razvili nespecifične (urođene) mehanizme kao prvu crtu obrane, ali razvili su i mnogo sofisticiraniju obranu koju nazivamo specifičnom (stečenom) imunosti. Značajka obaju sustava jest sposobnost prepoznavanja stranih molekula od vlastitih, sposobnost neutraliziranja stranih, eliminacije ili metaboliziranja i konačno, zaštita od bolesti. Brojni su čimbenici koji utječu na djelotvornost imunosnog sustava: genotip, dob, metabolički i fiziološki status, anatomske osobitosti, čimbenici okoliša (hranidba).
Nespecifična (urođena) imunost prvim je mehanizamom obrane organizma za koji nije potrebno specifično prepoznavanje određenog mikroorganizma. Uključuje elemente s kojima se jedinka rodi, uvijek su dostupni i mobiliziraju se u kratkom vremenu od susreta sa stranom tvari. U urođene mehanizme ubrajamo sustav komplementa, fagocite, urođenoubilačke stanice (eng. natural killer, NK-cells) i neke tipove interferona. Ovo je važan mehanizam kontrole infekcije prvih nekoliko dana nakon susreta s antigenom, dok se ne razvije specifična imunost.
Glavne komponenete urođenog imunosnog sustava su:
Fizičke barijere: koža, sluznice i tjelesne tekućine (slina, suze, izlučevine probavnih žlijezda). Glavna im je funkcija prevencija prodora štetnih mikroorganizama (bakterija, virusa, parazita) u tijelo.
Stanice: većinom su to bijele krvne stanice (neutrofili, neki limfociti) koje svojom aktivnošću mogu uništiti mikroorganizme odmah na ulazu i tako spriječiti njihov prodor i umnažanje.
Upalni odgovor. Kada patogeni mikroorganizmi uđu u tijelo, leukociti ih napadaju i nastoje eliminirati. Ako se to ne dogodi brzo, razvije se upalni odgovor koji znači regrutiranje dodatnih obrambenih snaga u borbi protiv infekcije. Pojačava se protok krvi kroz ugroženo područje, veća je količina leukocita koji izlaze u međustanični prostor i napadaju uzročnika. Zato od simptoma imamo crvenilo, otečenost, osjetljivost, bolnost. Potraje li stanje dulje, razvije se i groznica, povisi se tjelesna temperatura, što povećava kontrolu infekcije jer neke bakterije i virusi ne podnose visoku tjelesnu temperaturu. Ako infekciju ne uspije nadvadati urođeni imuni sustav, uključuje se u obranu stečeni (specifični) imuni odgovor.
Specifična imunost je ona imunost za čije je pokretanje potrebno specifično prepoznavanje antigena, a to mogu točno određene vrste stanica: stanice koje prikazuju antigen, T i B-limfociti. Aktivirani B-limfociti diferenciraju u plazma stanice koje izlučuju protutijela, a ona pomažu nespecifičnom mehanizmu obrane da bi djelovali učinkovitije.
Tijekom primarne imunosne reakcije (reakcija nakon prvog izlaganja organizma određenom antigenu), specifična se imunost razvija 2-3 tjedna nakon izlaganja organizma uzročniku. Sekundarna imunosna reakcija (reakcija nakon ponovnog izlaganja organizma istom antigenu), razvija se mnogo brže zahvaljujući djelatnosti memorijskih stanica (eng. memory cells).
Limfni organi su odgovorni za proizvodnju i sazrijevanje imunosnih stanica. To su koštana srž, timus, limfni čvorovi, Payerove ploče, krajnici i razasuti limfni čvorići duž probavnoga, dišnoga i spolnoga sustava.
B limfociti su stanice koje, nakon pravilne stimulacije, postaju plazma stanice i sposobne proizvoditi posebne bjelančevine (imunoglobuline), koje zovemo i protutijelima. To su molekule koje se specifično vežu za uzročnika bolesti, obilježe ga i učine dostupnim drugim stanicama (makrofagima) koje će ih moći uništiti, probaviti, razoriti. 1eke od tako pobuđenih i aktiviranih stanica dugo će čuvati informaciju o antigenu (stranoj tvari) i pri ponovnom susretu brzo će opet moći proizvoditi specifična protutijela za dotični uzročnik.
T limfociti su odgovorni za eliminaciju mikroorganizama. Počinju se umnažati nakon pravilne stimulacije specifičnim uzročnikom.
Aktivni i pasivni imunitet. Imunitet (otpornost) životinja na određenu bolest razvija se i stječe. Aktivna imunost nastaje nakon susreta životinje sa stranom tvari (antigenom), proizvede se određeni repertoar protutijela, a nastanu i određene stanice sjećanja koje pamte uzročnika. Ako se životinja ponovno susretne s tim istim uzročnikom, proizvodnja protutijela bit će brža i količina nastalih protutijela veća. Time će i stupanj zaštite životinje od te bolesti biti veći. Aktivna imunost stječe se preboljenjem bolesti ili cijepljenjem. Pasivna imunost se razvije kada životinja dobije gotova protutijela od druge životinje. Najjednostavniji primjer je prijenos gotovih protutijela od matere do teleta putem kolostruma. Taj je pasivni prijenos jako važan za novorođenu telad jer njihov imunosni sustav još nije dovoljno razvijen da bi sam proizvodio protutijela u dovoljnoj količini. Na ovaj način telad je zaštićena od patogena prisutnih u njihovom okruženju jer je tim uzročnicima izložena i krava.
Životinje su od najranije dobi izložene različitim uzročnicima: bakterijama, virusima, parazitima, toksinima iz hrane, zraka, vode, drugih životinja i ljudi. Izloženost visokim ili niskom temperaturama, odbiće, transport, smještaj, problem u socijalizaciji, mogu smanjiti imunitet što će dovesti do razvoja upale ili bolesti. Za rad svakog organskog sustava, pa tako i imunosnog, važno je da životinja dobije dovoljnu količinu hranjivih tvari. Ako je životinja inficirana, značajan dio energije i proteina troši se na obranu organizma. To ide na račun proizvodnje (rast, reprodukcija, laktacija). Hranjive tvari troše se na proizvodnju stanica, umnažanje T i B limfocita, stvaranje protutijela, stvaranje ostalih proteina koji sudjeluju u obrani organizma. Najvažniji postulati za održavanje zdravlja, a time i proizvodnosti životinja su sljedeći:
Hranidba. Energija je potrebna za svaki proces u tijelu, služi kao gorivo i za stvaranje i funkciju stanica imunog sustava. Proteini su strukturne komponente svake stanice, a i protutijela su proteini. Bez dovoljnog unosa energije i proteina možemo računati na nefunkcionalan imuni sustav što će se vidjeti prvom prilikom u slučaju infekcije, pregrupiranja, transporta ili djelovanja kakvog stresa.
Nekoliko vrlo važnih minerala upotpunjuju funkcije tijela: selen, cink, bakar i krom. Važna je i dovoljna količina vitamina A, B6, B12, C i E, i njihova se uloga preklapa i nadopunjuje s ulogom spomenutih minerala.
Smanjenje stresa. Stresne situacije negativno se odražavaju na imuni sustav.
Najčešći stresori su vrućina, hladnoća, često uznemirivanje, transport, odbiće.
Produljeni stres nastaje ako životinje dugo borave u neadekvatnim uvjetima (ekstremno visoke ili niske temperature, nepovoljno stanje nakon odbića), i to pojačava osjetljivost i prijemljivost životinje za bolest. Suprotno, kratkotrajni, prolazni stresori mogu aktivirati imuni odgovor, posebice urođeni.
Cijepljenje (vakcinacija): dobro planirano cijepljenje i poštivanje tzv. kalendara cijepljenja, može olakšati čuvanje zdravlja podmlatka i cijeloga stada. Da bi telad dobro reagirala na program cijepljenja, moraju biti zdrava, dobrog gojnog stanja, a ne izložena stresu.
Ostalo: hrana mora biti kontrolirana, krmiva ne smiju biti zagađena plijesnima, visokom vlagom ili toksinima. Novopridošle životinje trebaju biti u prostoru za karantenu, dovoljno dugo da se eventualni novi uzročnici ne rašire stadom i da prođu vrijeme adaptacije na nove prilike.
Proizvođači su često fokusirani na borbu protiv pojedinog uzročnika, ali fokus valja prebaciti na jačanje imunosnog sustava pomoću kvalitetnog kolostruma, odgovarajuće hranidbe, dobrim vođenjem porođaja, uvjetima držanja, okolišnim uvjetima (tzv. holistički pristup). Jačanje imunosnog odgovora znači jačati obrambene snage koje će zaštiti probavni i dišni sustav. Nasuprot tome, neodgovarajuća i nedovoljna obrana organizma završit će dišnim i probavnim infekcijama, najzastupljenijim infekcijama i uzrocima uginuća mladih životinja, a time će se umanjiti ukupna proizvodnja stada.
Izgradnja imuniteta (otpornosti) počinje rođenjem. Hranidba plotkinje tijekom trudnoće utječe na razvoj ploda (fetusa). Krava treba dobiti sve hranjive tvari, potrebne vitamine, minerale kako bi održala vlastito zdravlje, ostala u dobroj kondiciji i donijela zdravo tele. Ako nešto uzmanjka tijekom drugog i trećeg tromjesečja, to oslabljuje i usporava razvoj ploda, smanjuje njezin proizvodni potencijal i smanjuje plodnost.
Telad će razviti bolju imunost na program cijepljenja ako ima dovoljno minerala u hrani: cinka, bakra, selena, mangana i kobalta. Za razvoj imunosti, kolostrum je izrazito važan. Ako tele dobije dovoljno kvalitetnog kolostruma, moći će razviti vlastiti imunitet ranije i jače i bit će spremniji boriti se vlastitim snagama protiv uzročnika. Iako se puno zna o važnosti kolostruma, mnogi uzgajivači ipak ne paze da telad dobije dovoljnu količinu kvalitetnog kolostruma, pa je manjak pasivnog imuniteta i dalje globalni problem.
Ako takva telad preživi, novo součavanje s uzročnikom bolesti ili toplinskim stresom vodi do 50% uginuća takve teladi. Hranidba teladi: Mnoga istraživanja i iskustva pokazala su da hranidba mlijekom više pridonosi rastu teleta i njegovom zdravlju nego hranidba mliječnim zamjenicama.
Dobro je da se porođaj odvija u suhom i čistom okruženju. Također treba znati da izlaganje teladi transportu ili lošim vremenskim prilikama ili drugim stresnim situacijama, smanjuje obrambene sposobnosti. Crijevne bakterije ili uzročnici roda Cryptosporidia spp. nalaze se u okruženju i telad se može inficirati, oboljeti i izlučivati viruse, bakterije ili oociste. Nastambe stoga moraju biti prozračne, zaštićene od hladnoće, propuha i vrućina, čišćene redovito, dezinficirane između turnusa. Telad dolazi na svijet s različitim odnosom leukocita, otpornija je telad oteljena u ljetnim mjesecima, od onih tijekom zime. Različitim dodatcima možemo također pojačati otpornost životinja: dodatkom probiotika, mananoligosaharida, fruktooligosaharida. Moguće je krave cijepiti vakcinom protiv koronavirusa i zatim ih tijekom suhostaja hraniti s dodatkom mananoligosaharida.
Kolostrum tih krava imat će veću koncentraciju protutijela ukupnih i onih specifičnih za koronavirus. Telad napajana tim kolostrumom bit će otpornija, imat će više zaštitnih protutijela, brže će rasti.
Telad rođena u nečistom, inficiranom okruženju može se inficirati samim činom porođaja od majke ili drugih krava. Uzročnici crijevnih infekcija raznose se štalom pomoću izmeta, a kontaminira se sve što je s tim u doticaju: podovi, stelja, čizme ljudi, alati, odjeća, hranilice, pojilice. Tako rodilište postaje mjesto zaraze patogenim bakterijama, kao što su (E. coli, bakterije roda Salmonella, rotavirusom, koronavirusom, uzročnicima Cryptosporidium spp. i Eimeria spp.
Da bi postigli zadovoljavajuću otpornost u junica, valja se pridržavati sljedećega:
voditi brigu o potrebi junica radi normalnog remonta stada
razumjeti važnost praćenja rasta junica od odbića do teljenja (redovitim vaganjem), procjenom tjelesne kondicije (BCS) i mjerenjem visine grebena
brinuti o pažljivom i planskom planiranju pripusta (osjemenjivanja), selekciji i odabiru odgovarajućih bikova u cilju genetskog poboljšanja i lakog teljenja
znati kako osigurati dugovječnost životinja smanjujući natjecanje sa starijim kravama (višetelkama) za prostor, dominaciju i pristup hrani i vodi
voditi brigu o posebno osjetljivom razdoblju tranzicije i uvođenju prvotelke u proizvodno stado
voditi bilješke o zdravlju junice i njenom rastu od rođenja
biti svjestan o prisutnosti pojedinih bolesti koje mogu negativno utjecati na junice, njihovo zdravlje i dobrobit
Puno nam mogu reći podatci o porodnoj tjelesnoj masi teleta, te dinamici rasta, obolijevanjima i dosegnutim ciljevima, u odnosu na dob (Tablica 1). Tablica 1. Ciljevi rasta junica
Osobito treba paziti na indeks tjelesne mase. Naime, predebele junice imaju veću opasnost od otežanih porođaja (distocia) i poželjno je da kondicija bude 2,5-3.0 (u skali 1-5). Osobito treba paziti na posljednja dva mjeseca trudnoće, dovoljno je osigurati porast od 650 g dnevno. Višak proteina u obroku, više silaže može izazvati edem vimena.
S obzirom da su junice mlade životinje koje imaju još ograničen repertoar protutijela, važno ih je zaštititi cijepljenjem i dobrom pripremom za to. Tu spadaju tretiranje protiv parazita (anthelmintici, sredstva protiv vanjskih i unutrašnjih parazita), ali i dodatak vitamina i mineral (bakar, kobalt, selen, jod, cink). Postoje različite vakcine protiv jedne ili više bolesti, a ovo su najvažniji uzročnici bolesti: BVD, PI3, IBR, leptospiroza, Mannheimia haemolitica, Campylobacter, rota/corona virus, Salmonella, E. coli.
Provjera mora pokazati koliko postojeći protokol odudara/odgovara najboljoj praksi i koliko dosegnuti rezultati odgovaraju ciljnim vrijednostima. Tako se najbrže mogu identificirati slabosti i snaga postojećeg režima držanja junica (Tablica 2). Tablica 2. Ključni pokazatelji u životu junice
Mastitis je upala mliječne žlijezde, a to je zapravo obrambena reakcija vimena na oštećenje tkiva određenim uzročnikom. Nastaje kao posljedica najčešće bakterijske infekcije mliječne žlijezde pri čemu je otpornost slaba. Postoji nespecifični i specifični odgovor organizma na taj prodor infekta u vime, ali oba su ovisna o hranidbenom stanju jedinke. Stoga je osim hranjivih tvari potrebno osigurati vitamin E, vitamin A, selen i cink.
Fiziološke promjene vezane uz razdoblje suhostaja i početka laktacije predisponirajuće su za razvoj mastitisa. Glavna mjera prevencije mastitisa je pravilna hranidba i smanjenje patogenih mikroorganizama u okruženju plotkinje.
Cilj upalnog procesa je uništiti ili neutralizirati uzročnika i njegove toksine i omogućiti mliječnoj žlijezdi normalnu funkciju. Prirodne barijere prodoru uzročnika su koža, sisni sfinkter, keratinizacija sisnog otvora. Većina tzv. somatskih stanica su makrofagi i neutrofili jer se od početka upale mnoštvo tih stanica upućuje u mliječnu žlijezdu.
Upala ima svoje znakove: crvenilo, otečenost, bolnost. To je posljedica aktiviranih makrofaga koji su došli u to područje zbog povećane propusnosti krvnih žila dopuštajući izlaz tekućine, minerala, albumina, imunoglobulina u inficirano područje. Neutrofili naseljavaju to područje i zajedno s fagocitima počinju fagocitirati. Laktoferin, specifični protein nastao u vimenu veže željezo koje je neophodno za razvoj mikroorganizama, aktivira se sustav komplementa koji olakšava fagocitozu i potpomaže borbu s uzročnikom. Limfociti su specijalizirani leukociti koji pravilno potaknuti proizvode protutijela protiv specifičnog uzročnika, a određeni klonovi stanica dugo čuvaju informaciju o uzročniku i tako pojačavaju otpornost vimena/krave.
Zaključak
▲ Slika 2. Obrambeni mehanizmi u mliječnoj žlijezdi: 1 – uzročnik prodire kroz sisni kanal; 2 – specijalizirane stanice makrofagi proždiru bakterije i započinju imunosnu reakciju; 3,4 – neutrofili iz krvi se zaustavljaju, pričvrste za stijenku kapilare i prolaze u upaljeno područje; 5 – zajedno s makrofagima fagocitiraju uzročnikeImunosni sustav predstavlja složeni sustav odgovoran za održavanje zdravlja životinja. Ako je ovaj sustav narušen, u opasnosti je zdravlje, proizvodnost i dobrobit životinje. Proizvođači stoga moraju paziti da ne naruše funkcije imunog sustava i da ga jačaju i izgrađuju: pravilnim držanjem životinja, adekvatnom hranidbom, dobrim programom cijepljenja i izbjegavanjem stresa.
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
Izlaganje sa skupa “XI savjetovanje uzgajivača goveda u Republici Hrvatskoj“
