Stručno predavanje “Brahicefalični opstrukcijski sindrom” u organizaciji Veterinarskog fakulteta i Akademije medicinskih znanosti Hrvatske održano je 7. svibnja 2025. u hibridnom obliku iz Kliničke predavaonice Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon uvodnih riječi koje je okupljenima uputio dopredsjednik Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, akademik Dražen Matičić, među kojima je istaknuo da se na ovaj način u okviru Akademije popularizira samu veterinarsku struku sa interesantnim predavanjima iz svakodnevnog života veterinara koji se sa tim problemima susreću, okupljene je uime Fakulteta pozdravio i prof. dr. sc. Nino Maćešić koji je istaknuo dugogodišnju suradnju Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, kao i drugih znanstvenoistraživačkih institucija sa Fakultetom kroz povezivanje i kontinuirano usavršavanje koje osigurava prijenos i širenje novih znanja unutar struke.
Svojim prisustvom, podršku kolegiju veterinarskih znanosti koji djeluje unutar AMZH, a tako i ovim predavanjima, dala je prof. dr. sc. Alemka Markotić, predsjednica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Ona je u svom pozdravnom obraćanju naglasila iznimnu važnost suradnje između humane i veterinarske medicine koja je jednim nazivom obuhvaćena kao Jedno zdravlje/One health.
U dva dijela predavanja o brahicefaličnom opstrukcijskom sindromu govorili su prof. dr. sc. Dražen Vnuk sa aspekta veterinarske kirurgije i izv. prof. dr. sc. Marin Torti sa aspekta veterinarske interne medicine.
Brahicefalični opstrukcijski sindrom je, kako je naglasio prof. dr. sc. Dražen Vnuk, “kronična, primarno opstrukcijska, bolest gornjih dišnih puteva koja značajno utječe na kvalitetu života brahicefaličnih pasa“. Sličan problem postoji i u mačaka, ali je kod mačaka manje istraživan i puno je manje takvih slučajeva.
Zdravstveni problem brahicefaličnih pasmina prepoznat je odavno i aktualan je duže vrijeme. Međutim, kao što su oba predavača naglasila, javnost o istome nije dovoljno ili nije točno informirana, pa i danas ljudi imaju puno brahicefaličnih pasa unatoč tome što je kvaliteta njihovog života iz zdravstvenih razloga loša. To su psi čija je širina glave veća od duljine, a genetski deformirani dio glave izvor je primarno problema s disanjem.
Govoreći o problematici brahicefaličnog opstrukcijskog sindroma, prof. dr. sc. Dražen Vnuk i izv. prof. dr. sc. Marin Torti su naglasili da se vlasnici brahicefaličnih pasa oslanjaju na stav i mišljenje uzgajivača kako je uobičajeno da brahicefalični pas diše tako kako diše (čujno, glasno), da je to normalno i da ne predstavlja nikakav problem, da se ne treba ići veterinaru i da apsolutno nije potrebna nikakva intervencija. Izv. prof. dr. sc. Marin Torti je naveo rezultat jednog od istraživanja u kojem je navedeno da s uobičajeni znakovi brahicefaličnog opstrukcijskog sindroma, poput hrkanja, frktanja i glasnog disanja smatrani normalnima u više od 75% ispitanih vlasnika.
Stav je veterinarske struke, kako je naglasio prof. dr. sc. Dražen Vnuk, da svi brahicefalični psi koji čujno (glasno) dišu trebaju biti pregledani dok je izv. prof. dr. sc. Marin Torti naveo da je abnormalnost često prisutna i kod pasa bez poteškoća u disanju čime je dodatno naglašena važnost ranog prepoznavanja bolesti. Vlasnici često vjeruju uzgajivačima i dok ne počnu vidljiviji i veći problemi, drže se stava i mišljenja uzgajivača. Prof. dr. sc. Dražen Vnuk je istaknuo kako nakon manjeg stresa ili fizičke vježbe uz dolazak viših temperatura okoliša i visoke vlažnosti zraka, vlasnici sa svojim kolabirajućim psima dolaze kod veterinara tražeći brzu intervenciju koja primarno podrazumijeva stabilizaciju kojoj kasnije može slijediti kirurški zahvat kojim se pokušava korigirati uzrok otežanog disanja (sužene nosnice, predugo meko nepce i sl.).
Interesantno je da se o problemu brahicefaličnog opstrukcijskog sindroma zna već dulje vrijeme, no ljudi i danas imaju puno brahicefaličnih pasa. Smatra se da su razlozi za to estetski, no u pozadini ipak psihološki. Između ostalog, dokazano je da će na mjestima gdje je moguće udomiti pse ili mačke, ljudi prvo udomiti brahicefalične životinje. “Udomljavanje je fora”, ali eventualni uzgoj trebao bi ići ka poboljšanju pasmina. O tome struka ima samo jedan stav, a kako je izv. prof. dr. sc. Marin Torti na samome kraju naglasio da veterinarska struka mora surađivati sa svim dionicima (uzgajivačima, kinološkim društvima, vlasnicima pasa, zakonodavstvenim tijelima), provoditi savjetovanja i poticati promjene zakonodavnog okvira, inzistirati na provođenju javnih rasprava i edukacija te u konačnici aktivno sudjelovati u oblikovanju novih pasminskih standarda za životinje koje su pod veterinarskom skrbi.
Vezano:
- Pregled brahicefalne opstruktivne bolesti dišnih putova: patofiziologija, dijagnoza, liječenje i perspektive
- Praktični trening za evaluatore BOAS-a na Veterinarskom fakultetu
- OVMPH :: Kampanja #breedtobreathe
- Spljoštena njuškica je težak zdravstveni problem
- Brahicefalični sindrom