Suhostaj u mliječnih krava

¹Bačić, G., ²J. Daud, ³M. Benić, ¹T. Karadjole, ¹M. Lojkić, ¹N. Prvanović Babić, ⁴I. Bačić, ¹N. Maćešić
¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb, e-mail: bacic@vef.hr, ²Bosgen d.o.o. Branimirova 65, 10000 Zagreb, ³Hrvatski veterinarski institut, Savska cesta 143, 10000 Zagreb, ⁴Apsolventica Veterinarski fakultet Zagreb, Heinzelova 55, 10000 Zagreb

▲

Uvod

---

Suhostaj je razdoblje u proizvodnom ciklusu kojem proizvođači godinama posvećuju premalo pažnje. Struka smatra da su suhostaj i prijelazno razdoblje (tranzicijski period) iznimno važni sa nadolazeću laktaciju. Štete koje nastaju kao posljedica loše provedenog suhostaja i prijelaznog razdoblja kod visokomliječnih krava mogu iznositi do 5000 kn u narednoj laktaciji. Mastitis je reakcija organizma krave na infekciju sekretornog dijela vimena, dok intramamarna infekcija ne zahvaća sekretorni dio vimena. Ova dva pojma svakako treba razlikovati prilikom dijagnostike i liječenja upala vimena.

Period suhostaja važan je za optimiziranje proizvodnje mlijeka i zdravlja krave u slijedećoj laktaciji. Kvalitetno provedenim preventivnim mjerama u suhostaju u idućoj laktaciji proizvodnju mlijeka možemo povećati za 300-600 kg. Lošim postupcima i hranidbom u prijelaznom periodu isto tako možemo smanjiti proizvodnju i kvalitetu mlijeka u narednoj laktaciji za približno istu količinu.

Mliječne krave tijekom života prolaze brojne tranzicijske periode i prilagodbe. Laktaciju i suhostaj treba biološki i fiziološki promatrati kao pravilno izmjenjivanje perioda iznimno teškog rada i nužnog odmora. Proizvodnja mlijeka je nakon poroda 20 – 25% manja nego u punoj laktaciji kod multiparnih životinja i 15% manja kod primiparnih životinja. Prosječna krava najčešće dostiže punu laktaciju 8 – 10 tjedana nakon poroda. Čak i u punoj laktaciji 20% (ponekad i više) mliječnih alveola može biti involuirano. Nakon što krava postigne punu laktaciju (junice 85 – 90 dana, a krave 60 – 65 nakon poroda) postepeno se širi regresija i involucija vimena uz posljedično smanjenje proizvodnje mlijeka. Proizvodnja se mlijeka smanjuje 6 – 10% mjesečno kod krava, dok se kod junica smanjuje 5 – 6% mjesečno.

Suhostaj je period visokog rizika za nastanak mnogih bolesti, pa tako i za nastanak mastitisa. Tijekom suhostaja često se razvijaju nove infekcije koje uzrokuju pojavu kliničkih mastitisa u ranoj laktaciji (Bradley et al. 2015). U raznim tjelesnim sustavima krave, poglavito u mliječnoj žlijezdi, tijekom suhostaja događaju se brojne anatomske i fiziološke promjene. Optimalna dužina suhostaja iznosi 45-60 dana. Kod krava u prvoj laktaciji optimum je 55 – 60 dana, a za drugu laktaciju i starije krave oko 45 dana.

Suhostaj se, obzirom na fiziološke promjene u mliječnoj žlijezdi, može podijeliti u tri perioda:

1. regresija ili aktivna involucija
2. pasivne involucije
3. period regeneracije ili kolostrogeneze

1. Regresija ili aktivna involucija – prestanak mužnje – 3 do 4 tjedna suhostaja dolazi do nakupljanja tekućine u vimenu unutar 2 do 3 dana. Količina mlijeka se značajno smanjuje 4 dana involucije. Količina tekućine (mlijeka) nastavlja se smanjivati 16 do 30 dana. U periodu aktivne involucije dolazi do porasta antimikrobne aktivnosti. Značajnu ulogu ima laktoferin kojem raste koncentracija. Veže se na Fe⁺⁺ u sekretu mliječne žlijezde. Iskorištava željezo koje je potrebno bakterijama za normaln rast (E. coli). Laktoferin isto tako ima važnu ulogu u kontroli aktivosti leukocita prilikom fagocitoze. U periodu aktivne involucije dolazi do porasta protutijela IgG, IgA i IgM.
Stopa infekcije uzrokovana kontagioznim i uvjetovanim mikroorganizmima vrlo je visoka u prva dva tjedna suhostaja. Za to postoji više razloga. Početkom suhostaja prestaje redovita evakuacija mikroorganizama mužnjom vimena 2 do 3 puta dnevno. Ne vrši se dezinfekcija sisa; dezinfekcija smanjuje broj mikroorganizama koji žive na koži sisa i ulazu u sisni kanal. Na početku i krajem suhostaja povišen je pritisak u vimenu, sisni se kanal širi omogućavajući lakši ulaz mikroorganizmima.

2. Period pasivne involucije nema definiran početak i kraj. Predstavlja period tijekom kojeg je mliječna žlijezda u stanju potpune involuiranosti; mliječna žljezda je u fazi odmora.

3. Period regeneracije započinje nakon perioda odmora. Stvaraju se nove mliječne sekretorne stanice i započinje proizvodnja kolostruma oko 2 tjedna prije termina poroda.

Kolostrogeneza se dešava 1 do 3 tjedna prije poroda. Povećana je osjetljivost na nove infekcije zbog nekoliko čimbenika.

Dolazi do nakupljanja povećane količine tekućine i dilatacije sisnog kanala kroz čiji otvor dolazi do povećanog ulaska bakterija. Smanjen je broj leukocita, pa time i smanjena sposobnost fagocitoze. Bakterije iskorištavaju sastojke mlijeka za rast i umnažanje. Pred kraj ove faze polako dolazi do prestanka djelovanja terapije u suhostaju – antimikrobni lijekovi su pri kraju svojih aktivnih koncentracija kada još uvijek mogu djelovati na mikroorganizme. Kao posljedice navedenih čimbenika javljaju se smanjena kvaliteta mlijeka i pogoršanje zdravlja životinja poglavito zdravlja vimena.

Trajanje svakog od tri navedena perioda suhostaja ovisi o hormonalnim čimbenicima, specifičnostima zdravlja vimena te postupcima specifičnim za svaku farmu.

▲

Postupci zasušenja

---

Prilikom započinjanja suhostaja najvažniji postupak je prilagodba hranidbe na nadolazeći ciklus u životu mliječnih krava. Slobodno možemo tvrditi da je uspješna izbalansiranost hranidbe tijekom suhostaja ključna za zdravlje vimena u samom suhostaju, ali i za cijelu iduću laktaciju. Isto tako, sama naredna laktacija zavisi o uspješnosti tranzicijske hranidbe. Sve greške u hranidbi tijekom suhostaja odrazit će se nepovoljno na narednu laktaciju. Početak prilagodbe hranidbe započinje već dva tjedna prije određenog termina zasušenja prelaskom na kvalitetno sijeno i manje količine silaže (održavanje proteinskog dijela obroka i podizanje udjela sirove vlaknine u ukupnom obroku). Ovo služi da bi se resice unutar buraga smanjile i na taj način dolazi do tzv. »odmora« buraga koji je neophodan za dobar start u idućoj laktaciji. Osim vimena, burag također treba određeni period odmora i pripreme za nagli početak iduće laktacije. Istovremeno smanjujemo količinu koncentrata u obroku čime smanjujemo energetsku vrijednost obroka. Ovo je od ključne važnosti kako se krave koje tada već proizvode relativno male količine mlijeka ne bi udebljale jer im ta energija više ne treba za sintezu mlijeka nego će biti pohranjena kao masne rezerve. Postoje i zagovornici ograničavanja količine pitke vode na početku suhostaja, ali ne bismo preporučili ovu metodu, pogotovo ako se krave zasušuju tijekom vrućih ljetnih mjeseci.

Idealna tjelesna kondicija kod zasušenja bi trebala biti između 3,5 i 3,75. Krave koje su mršavije od 3,5 teško će nadoknaditi neminovni gubitak 0,5 do 1 boda do kojeg dolazi nakon telenja u prva 3-4 tjedna zbog negativne energetske bilance.

Jednostavno rečeno, u prvih mjesec dana krava ne može pojesti hrane kolike su njene potrebe za proizvodnju mlijeka.

Ako pak krava uđe u suhostaj sa tjelesnom kondicijom oko 4 ili više, takve krave redovito izgube više od 1 boda nakon telenja. Sposobnost mobilizacije masti iz vlastitih rezervi im je smanjena te kod njih često dolazi do metaboličkih poremetnji kao što su ketoza, masna jetra i dislokacija sirišta. Još jedan negativan aspekt debelih krava je otežano telenje takvih životinja zbog povećane količine masti unutar zdjelice koja smanjuje prohodnost porođajnog kanala.

Da bi održali tjelesnu kondiciju krava oko 3,5 osim prilagodbe hranidbe na početku suhostaja i balansirane hranidbe kroz sredinu suhostaja, na kraju suhostaja (2 – 3 tjedna prije telenja) trebamo ponovno postupno uvoditi koncentrat. Pri kraju suhostaja i gravidnosti rast teleta je najveći, pa veliku količinu hranjivih sastojaka krava troši na rast teleta. Isto tako, koncentrat će ponovno potaknuti rast resica u buragu koje su tijekom suhostaju praktički nestale zbog nedostatka koncentrata, a velike količine sirove vlaknine.

Ovako prilagođenom hranidbom buragove resice će se produžiti kroz 2 – 3 tjedna pred telenje tako da većom površinom budu spremne na resorpciju veće količine hranjivih tvari i energije iz koncentrata. Na taj način maksimalno ćemo smanjiti efekt negativne energetske ravnoteže u prvih 4 do 6 tjedana nove laktacije. Krava će manje smršaviti nakon poroda, brže postići vrhunac laktacije i duže zadržati plato visoke proizvodnje uz optimalno opće zdravstveno stanje, pogotovo očuvano zdravlje vimena.

Među našim uzgajivačima goveda često se postavlja pitanje da li je bolje naglo zasušenje ili postepeno zasušivanje?

Kod naglog zasušenja laktacija traje 305 dana, nakon čega prestaje mužnja, najčešće uz aplikaciju antibiotske terapije za zasušenje i odvajanje krava u suhostaju.
Kod postepenog zasušivanja mužnja traje oko 291 – 298 dana. Posljednja 1-2 tjedna laktacije u hranidbi se uobičajeno koristi samo kvalitetno sijeno, a poneki stočari ograničavaju i pristup vodi za napajanje. Istovremeno smanjuju frekvenciju mužnje sa 2 puta dnevno na 1 puta dnevno i odvajaju krave koje ulaze u suhostaj od ostatka krava u laktaciji. Nužno je napomenuti kako ovakav pristup eventualno možemo preporučiti kod ekstenzivnog uzgoja manjeg broja životinja koje nisu visokoproduktivne. Stres koji bi drastične promjena hrane i nedostatak vode napravili u ovom delikatnom periodu, visokoproduktivne krave koje praktički cijeli svoj proizvodni vijek provode balansirajući između zdravlja i bolesti, teško bi podnijele bez ozbiljnih zdravstvenih problema.

Važno je napomenuti kako je higijena i prozračivanje objekata u kojima borave krave od velike važnosti kod smještaja krava u suhostaju. Nažalost krave u suhostaju i junice često se zanemaruju što se tiče smještaja i higijene dok je sva pažnja usmjerena na krave u laktaciji. Česta je velika vlaga u objektima što uzrokuje porast većeg broja bakterija, pa tako i onih koje su uzročnici mastitisa.
Mnoga istaživanja perioda suhostaja donijela su iste ili slične spoznaje kojih moramo biti svjesni prilikom zasušivnja mliječnih krava.

• 50% krava ima otvoren sisni kanal 1 tjedan nakon zasušivanja
• 23% krava ima otvoren sisni kanal 6 tjedana nakon zasušivanja
• 47% krava proizvodilo je više od 20 kg mlijeka pri zasušenju i imalo je otvoren sisni kanal nakon 6 tjedana

Krave koje su kasnije razvile kreatinski čep imaju 4 puta veću vjerojatnost od razvoja infekcije tijekom suhostaja uvjetovanim uzročnicima iz okoliša (streptokoki, enterokoki).

▲

Zasušenje antibiotskim intramamarnim injektorima DA ili NE?

---

U današnje vrijeme ovo je sve češća dilema među farmerima zbog stalnog pritiska javnosti i preispitivanja pretjerane upotrebe antibiotika u svjetlu javnog zdravstva. Razvijene države Europske unije, kao i SAD zadnjih godina donose niz restriktivnih zakona općenito prema upotrebi antibiotika, naročito onih prema upotrebi istih u svrhu prevencije. Još pedesetih godina prošlog stoljeća donešen je plan u 5 točaka u borbi protiv mastitisa koji je uspješno obuzdao širenje mastitisa uzrokovanog zaraznim uzročnicima. Jedna od točaka je bila liječenje antibioticima svih četvrti svih krava koje se zasušuju. Stavljanje intramamarnih antibiotskih injektora definitivno je dobra veterinarska praksa, ali ako je provodimo na osnovi prethodne bakteriološke pretrage i antibiograma. Na taj način liječimo bolesne četvrti antibioticima na koje su uzročnici osjetljivi kako bi osigurali bakteriološko izlječenje. Stavljanje antibiotskih injektora za zasušenje svim kravama dovodi do pretjerane i nepotrebne upotrebe antibiotika kod životinja koje to ne trebaju. Na taj način povećava se mogućnost pojave rezidua u mlijeku. Isto tako može doći i do pojave rezistencije pojedinih uzročnika na neke antibiotike zbog njihove učestale primjene (C. Scherpenzeel 2017.; C. G. M. Scherpenzeel et al. 2018.).

Ipak, ovakva praksa zasušenja svih krava antibiotskim injektorima za suhostaj kod nas je još uvijek najpopularnija. Razlog tome je ponajprije zbog nesrazmjera u cijeni liječenja i bakterioloških pretraga. Naime bakteriološka pretrage svih četvrti vimena na uzročnike mastitisa s pripadajućim antibiogramom, višekratno je skuplja od samog liječenja svih četvrti uobičajenim antibioticima za zasušenje. Iz tog razloga, većina farmera želi biti relativno sigurna da će eventualne infekcije vimena koje su subklinički bile prisutne tijekom laktacije uspjeti izliječiti tijekom suhostaja.

▲

Selektivno ili neselektivno zasušenje antibioticima?

---

Ovo je, uz pitanje antibiotici DA ili NE, drugo često pitanje među farmerima.

Kod selektivnog zasušenja potrebno je odrediti inficirane ili potencijalno inficirane četvrti ili krave. Na taj način ćemo smanjiti troškove za liječenje, upotrebu antibiotika i moguću pojavu rezistencije bakterija. Odluku donosimo na osnovu bakteriološke pretrage i broja somatskih stanica (BSS) (Cameron et al. 2015.; Patel et al. 2017.). Najčešći prag za BSS je BSS > 200.000/ml kada se odlučujemo za zasušivanje pomoću antibiotika (Zecconi et al. 2019.). Krave/četvrti sa BSS < 200.000/ml smatraju se neinficirane, pa ne apliciramo antibiotike već koristimo sisne zatvarače, unutarnji ili vanjski (sprječavaju novu IMI). Mnoga su istraživanja provedena u pokušaju da se dođe do zaključka da li je bolja selektivna ili neselektivna metoda, ali odgovori su i dalje nekonzistentni. Neka istraživanja preferiraju selektivnu, neka neselektivnu metodu, dok neka ističu kako nema značajnijih razlika (Vanhoudt et al. 2018.; Winder et al. 2019.).

Prilikom liječenja vimena u suhostaju dostupni su nam antibiotski intramamarni injektori, sisni zatvarači ili kombinacija navedenih. U svakom slučaju cilj je izliječenje postojeće infekcije i sprječavanje nastanka nove. Logično je da npr. primjena samo sisnih zatvarača, neće izliječiti postojeću infekciju, ali u kombinaciji s antibioticima može biti uspješnija nego korištenje samih antibiotika.

Postoje vanjski i unutarnji sisni zatvarači. Vanjski se sisni zatvarači obično se koriste u kombinaciji sa intramamarnom aplikacijom antibiotika. Izgledaju kao omotač na sisi »poput druge kože«. Apliciraju se uobičajeno odmah prilikom zasušenja. Ovisno o proizvodu i vremenu aplikacije (bolje se održavaju tijekom hladnog vremena), obično dolazi do njihovog skidanja nakon desetak dana od postavljanja na sise. Poželjno je ponoviti aplikaciju 2 tj. prije poroda kada zbog pojačanog pritiska mlijeka na vime i sisni kanal, može doći do otvaranja sisnog sfinktera i ulaska patogenih mikrooganizama u vime neposredno prije telenja.

Unutarnji sisni zatvarači apliciraju se u unutrašnjost sise nakon zasušenja. Mogu se aplicirati samostalno ili uz antibiotike. Gel ispunjava dolji dio cisterne spriječavajući ulazak bakterija. Nakon poroda potrebno ih je u potpunosti izmusti (izlaze u obliku grudastog, mrvičastog sadržaja).

Antibiotici koji se apliciraju prilikom zasušenja imaju višu koncentraciju djelatne tvari tijekom dužeg vremenskog perioda. Zbog toga su efikasniji kod liječenja subkliničkih infekcija. Stopa izliječenja za većinu uzročnika je od 70 do 90%. Treba posebno napomenuti da je stopa izliječenja za bakteriju S. aureus jako niska, osobito za stare infekcije, ali je ipak viša nego kod liječenja u laktaciji.

▲

Prevencija novih infekcija u suhostaju

---

Liječenje u suhostaju smanjuje pojavnost novih infekcija za 50 do 75%, posebno infekcija sa streptokokima iz okoliša. Rizik od infekcija ovom skupinom mikroorganizama osobito je velik odmah nakon zasušenja. Smanjenjem broja novih infekcija tijekom suhostaja smanjujemo i mogućnost nastanka novih kliničkih infekcija u slijedećoj laktaciji.

▲

Višekratna aplikacija antibiotika kod zasušenja

---

Aplikacija više od jednog injektora u pojedinu četvrt nije se pokazalo učinkovitim.
Ovim se postupkom zapravo samo povećava mogućnost prekoračanje karence za pojedini antibiotik, pojava rezidua u mlijeku kao i moguća kasnija rezistentnost na primjenjeni antibiotik. Dodatna aplikacija nakon zasušivanja isto tako donosi dodatni rizik od unosa bakterija. Svakako je preporuka jedan aplikator u jednu četvrt.
Antibakterijska zaštita traje 2-4 tjedna ovisno o pripravku koji smo upotrijebili.

▲

Ostali čimbenici koje treba uzeti u obzir

---

Krave u suhostaju moraju biti smještene u čiste i prozračne staje. Osobita pažnja mora biti posvećena ležajevima koji moraju biti suhi, čisti i mekani. Vlažno ležište povećava mogućnost infekcije vimena, osobito krajem suhostaja kada kreće kolostrogeneza. Stres smanjuje otpornost krava i junica što dovodi do sinteze kolostruma slabije kvalitete.

Hranidba. Iako se na prvi pogled ne čini tako, hranidba je u direktnoj vezi sa pojavnošću mastitisa. Adekvatna hranidba potrebna je za normalnu funkciju imunološkog sustava, kao i povećanu otpornost krave prema nastanku mastitisa.

Opskrba antioksidansima (vitamini i minerali) može tijekom suhostaja preventivno djelovati na pojavnost uvjetovanih mastitisa. Hipokalcemija, ketoza, NEB predisponirajući su čimbenici za nastanak mastitisa u ranoj laktaciji.

Cijepljenje. Ne postoji cjepivo koje se može upotrijebiti protiv svih mikroorganizama uzročnika mastitisa. Različita cjepiva najčešće se koriste na velikim farmama u SAD I UK. Cjepiva ne smanjuju broj nastalih infekcija, ali znatno ublažavaju njihovu kliničku manifestaciju i skraćuju trajanje infekcije. Vakcinacija ne može nadomjestiti propuste lošeg smještaja i higijene tijekom suhostaja.

▲

Zaključci

---

• Prevencija i liječenje u suhostaju ima pozitivne učinke na slijedeću laktaciju
• Treba smanjiti unos energije 1 do 2 tjedna prije zasušenja
• Naglo zasušenje ili postupno zasušenje ovisno o proizvodnji
• Trajanje suhostaja: junice 60 dana, krave 45 dana
• Selektivno zasušivanje BSS < 200000/ml
• Vakcinacija ne može nadomjestiti lošu higijenu i smještaj tijekom suhostaja

Literatura [… prikaži]