Sustavi kontrole flavivirusnih infekcija

Vladimir Stevanović¹, Ivana Lohman Janković², Gorana Miletić¹, Ivona Ćorić¹, Tatjana Vilibić-Čavlek³^,⁴, Ljubo Barbić¹
¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ²Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, ³Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, ⁴Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
e-mail autora za dopisivanje: vstevanovic@vef.unizg.hr

“ Flavivirusi obuhvaćaju virus žute groznice, virus dengue, Usutu virus, virus Zapadnog Nila, virus japanskog encefalitisa i Zika virus koji ugrožavaju živote milijuna ljudi u endemskim područjima. Kako je imunoprofilaksa ograničena te etiološka terapija još uvijek nije dostupna, osnovno oruđe u borbi protiv flavivirusnih infekcija ostaje nadzor i protuepidemijske mjere u cilju sprečavanja zaražavanja ljudi i životinja.

Najznačajniji flavivirusi u humanoj medicini su u pravilu vektorske bolesti. Broj čimbenika koji uvjetuju njihovu epidemiologiju je stoga veliki i obuhvaća i one koji djeluju na samog uzročnika, vektore, rezervoare, ali i one koji uvjetuju izloženost slučajnih domaćina, a svi se moraju uzeti u obzir prilikom uspostave optimalnog sustava nadzora i suzbijanja. Činjenica da se radi o vektorskim bolestima isto tako uvjetuje robusnost, ali i tehnička i financijska ograničenja u uspostavi i provođenju nadzora. Kada se radi o aktivnom nadzoru, on obuhvaća nadzor vektora, nadzor primarnih domaćina te aktivni nadzor širenja u populaciji slučajnih domaćina i ljudi. Tehnička zahtjevnost izvođenja programa ogleda se i u zahtjevnosti optimalnog uzorkovanja, kratkotrajnom periodu u kojem je moguće neposredno dokazati prisutnost virusa, ali i izraženim unakrižnim serološkim rekcijama. Aktivni nadzor, kada se provodi u cijelom obujmu, izrazito je skup te se često pribjegava izvođenju nadzora u ograničenom obujmu ili pasivnom praćenju klničkih oboljenja ili seroprevalencije u ljudi.

U slučaju aktivnog nadzora virusa Zapadnog Nila ili Usutu virusa potrebno je prikupiti velik broj skupnih uzoraka komaraca da bi se dokazala prisutnost virusa zbog niske stope inficiranosti vektora. S druge strane, za oba uzročnika primarni domaćini su divlje ptice, koje je vrlo teško uzorkovati, stoga se vrlo često za nadzor ovih bolesti koristi aktivni nadzor u peradi te u konja koji su slučajni domaćini. Slično je slučaj i u nadzoru krpeljnog encefalitisa, gdje se kao ograničavajući čimbenik pokazalo uzorkovanje krpelja te uzorkovanje malih glodavaca kao primarnih domaćina. Zbog svega navedenog korištenje sentinel životinja ostaje neizostavni dio aktivnog nadzora flavivirusa iako su opisana brojna ograničenja.
Novi sustavi nadzora moraju ponuditi rješenja koja će proširiti doseg nadzora u područja guste ljudske naseljenosti, davati pravovremene podatke te što ranije odrediti najugroženija područja, a da se pri tome ne poveća tehnička i financijska zahtjevnost izvođenja nadzora.