Svinjogojska proizvodnja i koncept »Jednoga zdravlja«

Sven Menčik¹, Mario Ostović², Velimir Sušić¹, Anamaria Ekert Kabalin¹
¹Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zavod za uzgoj životinja i stočarsku proizvodnju, ²Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zavod za higijenu, ponašanje i dobrobit životinja
e-mail: smencik@vef.unizg.hr

▲

▲

Uvod

Unazad pola stoljeća/dvadeset godina sve je prisutnija tema u široj javnosti, ali društvenoj te akademskoj zajednici, u pogledu i pristupu »Jednom zdravlju«. Pristup »Jedno zdravlje« (eng. One Health) ponajprije je od značaja zbog pojave novih, sve prisutnijih zaraznih bolesti i njihove sve složenije pojave u proučavanju uzroka postanka, širenja, prestanka kao i načine njihova suzbijanja radi iskorjenjivanja. Nadzor i suzbijanje bolesti vezanih uz svinjogojsku proizvodnju te suradnja stručnjaka iz područja biomedicine poput doktora veterinarske medicine, doktora humane medicine – epidemiologa te ostalih specijalista iz različitih znanstvenih područja na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini jest jedini način za postizanje željenih rezultata u očuvanju zdravlja ljudi i životinja te očuvanju okoliša, što i jesu osnovni ciljevi djelovanja u skladu s načelima »Jednoga zdravlja«.

Očuvanje zdravlja životinja kroz kontrolirane uzgoje, poštivajući sve mjere propisane od veterinarke struke, izravno stavlja odgovornost na očuvanje jednoga zdravlja – prvenstveno zdravlja životinja i ljudi. Jedan od temeljnih osnova za područje sigurnosti hrane predstavlja rad i usmjerenje veterinarske struke s inicijativom suzbijanja zoonoza, bolesti koje su zajedničke životinjama i ljudima, s posebnim osvrtom na one koje se prenose pomoću vektora.

Nastanak i razvoj inicijative očuvanja životinja, ljudi i okoliša počinje još u doba prije nove ere (pne). Tako je grčki liječnik Hipokrat (oko 460. pne. – 370. pne.) uvidio da čimbenici okoliša mogu utjecati na očuvanje ljudskog zdravlja, to je posebno opisao u tekstu »O zracima, vodama i mjestima«. Već se tada u doba starih grčkih zapisa uvidjelo da je koncept zdravlja ljudi i životinja usko vezan uz zdrav i čist okoliš. Koncept »Jedno zdravlje« započinje promišljanjem njemačkog patologa Rudolfa Virchowa (1821. – 1902.) koji po prvi puta uvodi pojam zoonoza, kao zajednički naziv zaraznim bolestima koje se prenose sa životinja na ljude. Međutim, njegovo promišljanje se najbolje može iščitati iz izjave: »Između medicine životinja i ljudi ne postoji crta razgraničenja – niti smije postojati. Objekt je različit, ali postignute spoznaje predstavljaju temelj cjelokupne medicine«.
Sveobuhvatna struka toga vremena prihvatila je termin »Jedno zdravlje«. Međutim, veliki doprinos svemu i konceptu »Jedno zdravlje« učinio je i rad doktora veterinarske medicine Jamesa Harlana Steela, prepoznatog i kao »oca javnog veterinarskog zdravlja« koji je u svom znanstvenom, ali i stručnom radu ulagao napore da se spriječi širenje bolesti sa životinja na ljude. Osim navedenog, radio je na ispitivanju načina na koji se uzročnici i drugi patogeni prenose sa životinja na ljude. Upravo su ta istraživanja označila početak njegovoga cjeloživotnoga poziva ka proučavanju i kontroli zoonotskih bolesti poput bruceloze, goveđe tuberkuloze, bjesnoće i drugih zaraznih bolesti, ali i programima kontrole i kakvoće zdravstvene ispravnosti mlijeka i hrane u siromašnijim zemljama svijeta. Upravo je takav pristup u kontroli zdravstvene ispravnosti proizvoda animalnoga podrijetla imao značajan utjecaj na smanjenje ugroze zdravlja i zagađenja okoliša, posebno značajne u gusto naseljenim područjima.

Za osiguranje „Jednoga zdravlja“ i biološke cjelovitosti Zemlje za buduće generacije, od značaja je interdisciplinarni i međusektorski pristupi prevenciji bolesti, nadzoru, praćenju, kontroli i ublažavanju, kao i očuvanju okoliša u širem smislu. Američki znanstvenik Calvin Schwabe krajem 20. stoljeća u svojoj knjizi »Veterinarska medicina i zdravlje ljudi« jasno opisuje nerazdvojivost zdravlja ljudi i životinja kao i značaj utjecaja i međudjelovanja okoliša. Prihvaćanje takvog termina i danas, temelji se na postulatima starim skoro sto godina i zasigurno je uvjetovao prihvaćanje takovog nazivlja uzimajući trendove velikog broja emergentnih, posebno zaraznih bolesti koje su bile i jesu prisutne u svinjogojskoj proizvodnji poput svinjske kuge i afričke svinjske kuge. Značajan trend svemu donesen je 2004. godine kada je skupina stručnjaka objavila prve temeljne postulate i smjernice iz područja zdravlja ljudi i životinja (tzv. Manhattanski principi) od značaja za koncept „Jednoga zdravlja“.

▲

Opći dio u cilju očuvanja »Jednog zdravlja«

Očuvanje termina »Jednog zdravlja« sve je više u trendu, u izazovima koji se nameću u svinjogojskoj proizvodnji poput proizvodnje velikog broja životinja na usko ograničenom zemljopisnom području. Visoki zahtjevi društva zbog načina života te sve veća globalizacija prometa ljudi, životinja i robe uz sve učestaliju promjenu klimatskih prilika, da ne govorimo o demografskim, sociološkim i ostalim izazovima, utječu na sve veće zahtjeve u konceptu »Jednoga zdravlja«. Svi smo svjesni činjenice da je sve veći pritisak modernog društva i načina života koji nezaustavljivo raste, a ujedno sa navedenim rastu i sve veći rizici i odgovornosti nas prema okolišu, posebno stručnjaka iz područja biomedicine i zdravstva, da u svinjogojskoj proizvodnji osiguramo sve čimbenike za uzgoj zdravih svinja.

Suradnja svih struka iz područja biomedicine, ali i šire, poput agrobiotehničkih te prehrambeno – biotehnoloških, mogu unaprijediti spoznaje kroz razmjenu ideja i sagledavanje šire slike te cjelovitiju epizootiološku i epidemiološku situaciju. Stoga je stručnjacima postalo jasno da se pravodobna i primjerena reakcija može ostvariti samo kroz interdisciplinarnu suradnju, brzu razmjenu informacija iz različitih struka i cjelovito sagledavanje epizootioloških /epidemioloških značajki.

Godine 2008. nakon smjernica Manhattanskih principa istaknuta je obaveza hitnog uvođenja koncepta i provođenja načela »Jednog zdravlja« sa svrhom zaštite zdravlja na globalnoj razini što je i prihvaćeno od strane najznačajnijih organizacija svijeta u području javnog zdravstva. Navedeno je objavljeno u zajedničkoj publikaciji »Doprinos jednom svijetu, jednom zdravlju: strateški okvir za smanjivanje rizika od zaraznih bolesti u međuodnosu životinja, ljudi i okoliša« 2008. godine, te se ovaj trenutak može smatrati početkom sveobuhvatnog djelovanja u skladu s pristupom »Jedno zdravlje«. Od ovog trenutka do današnjeg dana inicijativa »Jednoga zdravlja« se značajno širi i na druga podučja poput antimikrobne rezistencije, kao i na nezarazne bolesti što danas predstavlja jedan od najvećih izazova ne samo u svinjogojskom sektoru već i u ostalim područjima animalne proizvodnje. Mnogobrojne epidemije poput virusa Zapadnog Nila, hemoragične groznice Ebole, SARS-a, majmunskih boginja, kravljeg ludila i ptičje gripe ukazuju nam na usku povezanost zdravlja ljudi i životinja. Upravo je takav pristup u boljem razumijevanju između bolesti domaćih i divljih životinja te ljudi i okoliša osnova za koncept »Jedno zdravlje« s posebnim osvrtom na svinjogojsku proizvodnju obzirom na njezin visoki udio u usporedbi s drugim namirnicama animalnoga porijekla.

▲

12 Manhattanskih principa vezanih uz koncept »Jednoga zdravlja«

1. Prepoznati bitnu povezanost između zdravlja ljudi, domaćih i divljih životinja i opasnosti koju bolest predstavlja za ljude, njihove zalihe hrane igospodarstva, te biološku raznolikosti koja je neophodna za održavanje zdravog okoliša i funkcioniranja ekosustava koji su nam svima potrebni.
2. Prepoznati odluke koje su uskoj vezi sa korištenjem zemljišta i vode i samoj otpornosti ekosustava, a imaju izravan utjecaj mogući način širenja bolesti te na zdravlje ljudi.
3. Uključiti znanost o zdravlju divljih životinja kao bitnu komponentu globalne prevencije bolesti, nadzora, praćenja, kontrole i ublažavanja štetnih posljedica koje iste mogu imati na domaće životinje.
4. Prepoznati da programi za očuvanje ljudskog zdravlja mogu uvelike doprinijeti programima za konzervacijske strategije.
5. Osmisliti prilagodljive, holističke i usmjerene pristupe prevenciji, nadzoru,praćenju, kontroli i ublažavanju te mogućim ponovnim pojavljivanjima bolesti uzimajući u obzir složene međusobne odnose i veze međuvrstama.
6. Konstatntno ispitivati i tražiti mogućnosti za potpunu integraciju pri razvijanju rješenja za prijetnje zaraznim bolestima u svrhu očuvanja biološke raznolikosti i zdravlja domaćih životinja.
7. Umanjiti potražnju i jasnije regulirati međunarodnu trgovinu živim divljim životinjama i njihovim proizvodima ne samo da bi se zaštitile populacije divljih životinja, već i da bi se smanjili rizici kretanja kako bih se osiguraojavno zdravstveni problem te da bi se spriječilo moguće prijenose bolestimeđu vrstama i mogući razvoj novih patogena između domaćina.
8. Ograničiti masovno uništavanje slobodnih vrsta divljih životinja radi kontrole bolesti u kojima postoji multidisciplinarni pristup i međunarodni znanstveni konsenzus da populacija divljih životinja predstavlja značajnu prijetnju ljudskom zdravlju, sigurnosti hrane ili zdravlju divljih životinja i šire.
9. Povećati i kontinuirano ulagati u svjetsku infrastrukturu u cilju očuvanja zdravlja ljudi, domaćih i divljih životinja te unaprijediti kapacitet za globalni nadzor između svih dionika za razmjenom pravodobnih informacija čime će se poboljšati koordinacija među vladinim i nevladinim agencijama, javnim zdravstvenim institucijama i ustanovama za očuvanje i unaprjeđenje zdravlje životinja, te među proizvođačima cjepiva/farmaceutima i drugim dionicima.
10. Osigurati odnose i suradnju između vlada, lokalnog stanovništva te privatnog i javnog sektora kako bi odgovorili na izazove globalnog očuvanja zdravlja i biološke raznolikosti.
11. Osigurati odgovarajuće resurse i potporu globalnim mrežama za nadzor zdravlja divljih životinja koje razmjenjuju informacije o bolestima sa zajednicama javnog zdravlja i zdravlja farmskih životinja kao dio sustava ranog upozoravanja na moguću pojavu prijetnji novih bolesti.
12. Ulagati u obrazovanje i podizanje svijesti među ljudima u svijetu i utjecati na poljoprovrednu politiku kako bi se povećala svijest o potrebi boljeg razumijevanja odnosa između zdravlja ljudi i životinja te integriteta okoliša, a sve u cilju poboljšanja ekosustava.

▲

Smjernice o europskom akcijskom planu »Jedno zdravlje« za borbu protiv antimikrobne rezistencije

Posebno se ističe dokument o akcijskom planu »Jedno zdravlje« za borbu protiv antimikrobne otpornosti usvojen u svrhu suzbijanja antimikrobne rezistencije usvojen 2018. godine u Strasbourgu kao jedan od Europskih akcijskih planova. Europska unija i Svjetska zdravstvena organizacija propisale su smjernice za upotrebu medicinski važnih antimikrobnih sredstava u životinja koje se koriste za proizvodnju namirnica animalnoga porijekla. Također, neizostavna je uloga Saveza veterinara Europe, Europske agencije za lijekove i Europske agencije za sigurnost hrane u regulaciji upotrebe antimikrobnih sredstava u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane.

Zbog prekomjerne, često neplanske i nepravilne upotrebe antibiotika, posebno u farmskih životinja od strane nestručnih i neovlaštenih osoba te loših postupaka u kontroli mogućih infekcija, posebno u humanoj i u veterinarskoj medicini, antimikrobna otpornost (AMR) postupno je postala velika prijetnja za očuvanje zdravlja ljudi i životinja. Procjenjuje se da oko 20 % infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi možemo spriječiti trajnim i višeobrazovnim programima za suzbijanje, sprječavanje i kontroliranje infekcija. Oprezna upotreba antibiotika te sprječavanje i kontrola infekcija u svim područjima zdravstvene zaštite, uključujući zdravlje životinja, temelji su učinkovitog sprječavanja razvoja otpornosti bakterija na antibiotike.
Zabilježeno je da je propisivanje antibiotika u humanoj medicini neučinkovito u 50 % slučajeva, te da se u 25 % slučajeva antibiotici ne primjenjuju ispravno obzirom da je 30 % hospitaliziranih pacijenata već primilo antibiotike. Budući da je do sada razvijen visoki stupanj otpornosti na pojedine antibiotike, rezistentne bakterije predstavljaju posebnu prijetnju starim i nemoćnim osobama te pacijentima za čiju su skrb potrebni posebni uređaji ili postupci. Prema novim izvješćima EU, antibiotici se u očuvanju zdravlja životinja i dalje koriste u uzgoju, posebno za sprječavanje bolesti, međutim pojavile su se postojane korelacije između nešto više otpornosti na antibiotike u pojedinih životinjskih vrsta životinja koje se koriste za proizvodnju hrane i činjenice da veliki dio bakterijskih infekcija u ljudi nastaje zbog rukovanja mesom tih životinja te njegove pripreme i konzumacije. Upravo zbog visoke rezistencije, te narušene učinkovitosti i otpornosti antibiotika, u odnosnu na ukupnu smrtnost u svijetu, stanje u EU kao poljedica smrtnosti zbog antimikrobne rezistencije zauzima udio od svega 3,57% smrtnih slučajeva koji se događaju u EU, što znači da su suradnja na području razvojne politike te koordinacije i praćenja antimikrobne otpornosti na međunarodnoj razini ključni.
Kako se i dalje navodi u pojedinim projekcijama za kasnija razdoblja, antimikrobna otpornost mogla bi izazvati do 10 milijuna smrtnih slučajeva godišnje u 2050. godini. Ako se nastave sadašnji trendovi, od posljedica antimikrobne rezistencije do 2050.-te moglo bi umrijeti više osoba nego od malignih bolesti. Veći dio, i do 90% smrtnih slučajeva, dogodio bi se izvan EU-a, u zemljama u razvoju, posebno u Aziji i Africi.

U sustavu kontrole i zdravstvene ispravnosti svinjskoga mesa, te praćenja zdravlja svinja potrebno je i dalje kontinuirano razvijati brze dijagnostičke testove i alate za kontrolu te moguću zlouporabu antibiotika kako bi se na vrijeme otkrila i smanjila zlouporaba antimikrobnih pripravaka, a time i rizici za nastanak rezistencije. Posebno moramo biti oprezni s budućim pristupom učinkovitim antibioticima u zemljama u razvoju koji i dalje uzrokuju visoki stupanj antimikrobne otpornosti. Kako i u samom izvješću navode, jedan od mogućih načina rješavanja problema antimikrobne otpornosti je usmjerenost na ograničavanje pristupa antibioticima kojima se može pogoršati ionako duboka kriza u vezi s manjkom pristupa lijekovima, a koja danas na godišnjoj razini uzrokuje veliki broj smrtnih slučajeva. Sustavno moramo pristupiti mjerama rješavanja problema antimikrobne otpornosti i osigurati održiv pristup lijekovima za sve, što znači pristup onima kojima je potreban, ali nikome previše.

Nekoliko država članica EU bilježi brz porast razina višestruko otpornih gljivica koje dovode do znatnog produljenja hospitalizacije i povećanja stope smrtnosti zaraženih pacijenata. Američki centar za kontrolu i sprječavanje bolesti aktivno radi na podizanju i promociji osviještenosti o tom pitanju. Svjetska banka u svojem izvješću iz ožujka 2017. upozorava da bi do 2050.-te godine, infekcije otporne na lijekove mogle globalnom gospodarstvu nanijeti štetu jednaku financijskoj krizi iz 2008. godine. Ciljevi pristupa »Jedno zdravlje« su zajamčiti daljnju učinkovitost liječenja infekcija u ljudi i životinja, suzbiti moguću pojavu i širenje zoonoza i zaraznih bolesti te unaprijediti razvoj i dostupnost novih učinkovitih antimikrobnih lijekova u EU i ostatku svijeta.

▲

Zaključak

Osnovni stup svake strategije za antimikrobnu otpornost na razini EU-a ima cilj stalno usavršavanje djelatnika iz područja biomedicine i zdravstva (doktora humane medicine, doktora veterinarske medicine i dr.) u smislu najnovijih spoznaja i postignuća u pogledu istraživanja i najbolje prakse u pogledu prevencije i širenja AMR-a kako bi se spriječio veliki broj smrtnih slučajeva u svijetu.

Mnogobrojna europska pravna tijela poput ECDC-a, EFSA-e i EMA-e u okviru zajedničkog mandata trenutačno sudjeluju u izradi pokazatelja rezultata za antimikrobnu otpornost i potrošnju antimikrobnih sredstava u ljudi i životinja koje se koriste za proizvodnju hrane. Neke od država članica zahvaljujući ambicioznim nacionalnim politikama u kratkom razdoblju znatno su smanjile upotrebu antimikrobnih sredstava u veterinarskoj medicini, što pokazuje niz aktivnosti Eurokpske komisije za utvrđivanje činjenica u području očuvanja zdravlja i hrane.

Očuvanje »Jednoga zdravlja« u konceptu svinjogojske proizvodnje mora biti dio šire međunarodne inicijative u kojoj će sudjelovati veći broj međunarodnih institucija, agencija i stručnjaka posebno iz privatnog sektora. Među glavnim uzrocima antimikrobne otpornosti su: neprimjerena upotreba i zloupotreba antimikrobnih sredstava, slabost sustava za osiguranje kvalitete lijekova, nedostaci pri sprečavanju i kontroli infekcija te slabosti u sustavima nadzora. Sve navedeno mora imati za cilj kontinuirano unaprjeđenje i razvoj sustava kontrole namirnica animalnoga podrijetla.

v. Alltech: Zdravlje i hranidba životinja