Tuberkuloza u ljudi i životinja postoji desetcima tisuća godina, pa i danas ubija više od milijun ljudi godišnje (prema WHO 1,25 milijuna u 2023. godini). Zaslužila je barem podsjetnik svima nama jer sve nas se tiče. Ili možda upozorenje?
Za Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze predložen je i prihvaćen datum kada je Robert Koch 1882. godine otkrio uzročnika tuberkuloze premda su prvi lijekovi protiv tuberkuloze otkriveni tek polovicom XX. stoljeća. O njoj se ne govori kao što se govorilo još prošlog stoljeća kada je zbog nepostojanja lijekova i neznanja o liječenju i prevenciji u tzv. civiliziranom naprednom svijetu umirala gotovo svaka peta osoba. Ni perspektiva nam iz više razloga nije najbolja, no sudeći po trendovima, svijet ima druge interese po pitanju zdravlja koji ionako nikada nisu u prvom planu.
Promet inficiranih životinja i kontakt s inficiranim divljim životinjama i danas su vrlo važan način širenja tuberkuloze, pa i na “jedinstvenom EU tržištu”. Apsurdno je, ali uspješniju borbu u sprječavanju širenja tuberkuloze u životinja, a time i u ljudi, jednim je dijelom onemogućio i sam europski zakonodavac temeljem stava o jedinstvenom EU tržištu kojega u tzv. unutarnjem prometu ne treba kontrolirati, premda države članice nisu dio jedinstvenog zdravstvenog sustava kao što su dio jedinstvenog tržišta zdravstvenih usluga. Njihova je suradnja na razini znanosti i struke, na bazi povjerenja i moralne obveze ugrađene u svijest njihovih stručnjaka koji su politici interesantni onoliko koliko donose profita, a to je odavno postao ključni i univerzalni kriterij.
Dakle, na slobodnom tržištu nema kontrole prometa (moguće inficiranih) životinja unutar EU, ali ćete, primjerice, ne samo platiti tehnički pregled i registraciju i osiguranje nego ćete platiti i poseban porez i homologaciju i druga davanja za svaki auto kojeg si kupite izvan granica Hrvatske. To se zove jedinstveno tržište roba, usluga, ljudi i kapitala. Jer, auto je rizik za druge sudionike u prometu, a životinje bez vanjskih vidljivih znakova bolesti kao nisu rizik ni za koga.
Rastući problem u ideji iskorjenjivanja tuberkuloze je rastuća antimikrobna rezistencija uzročnika kojima je ta otpornost zapisana u genetskom kodu. Dakle, lijekove imamo, ali sve su manje učinkoviti i sve češće neučinkoviti. Svatko normalan bi se i bez panike mogao zamisliti o tome što nas očekuje.
I onda, umjesto da više nadzire i kontrolira (i samim tim prevenira), EU gleda kako da veterinarima zabrani upotrebu antibiotika u individualnoj terapiji životinja upućujući tako javnost na zaključak da su veterinari i samo veterinari odgovorni za antimikrobnu rezistenciju, pa tako i za tuberkulozu.
Sve u svemu, oni koji su u borbu protiv tuberkuloze profesionalno uključeni nisu istovremeno oni koji o toj borbi odlučuju, a oni koji odlučuju uvijek znaju bolje i više od svih ostalih. Zato će ova borba ostati “vječna”, a to znači dok god nas ima. Istina je da je znanstveni i tehnološki svijet, naročito suvremenog doba, donio mogućnosti za uspješniju borbu, ali isto tako je pružio i mogućnosti da se pogrešnim odlukama ona lako osujeti.
U idealnom svijetu imali bismo bolje izglede. U ovom nam ostaje da nastavimo osvještavati javnost. Djecu u školi učimo i o javnozdravstvenim rizicima, ali s nižim prioritetom i manjim intenzitetom od gomile manje korisnih i nekorisnih stvari. Ostaje nam da čak i pojedinim liječnicima koji bi to trebali znati, ponavljamo da postoje veterinari koji u skladu sa spomenutom regulativom našeg jedinstvenog slobodnog tržišta svakodnevno rade na otkrivanju i suzbijanju tuberkuloze u životinja koje mogu biti i jesu prirodni rezervoari uzročnika tuberkuloze i za ljude.
Nije teško zaključiti da tuberkuloza neće nestati iz svijeta kakvog poznajemo jer izglednije je obratno.