Magdalena Bogović, Sonja Chiddenton i Gabriel Kontrec
Organizacijski odbor WEP
Fotografije: Zoran Juginović
Projekt Debatnog kluba Veterina The Welfare Education project, 27.5. 20203. je u sklopu drugog cjelodnevnog predavanja, ugostio još jednog predavača iz područja dobrobiti i ponašanja kućnih ljubimaca.
Profesor dr.sc. Gonçalo da Graça Pereira stručnjak je iz područja dobrobiti pasa i mačaka. Dr. Pereira diplomate je iz čak dva područja, ECAWBM (engl. European College of Animal Welfare and Behavioural Medicine) i AWSEL (engl. Animal welfare Science, Ethics and Law).
Podpredsjednik je ESVCE (European Society of Veterinary Clinical Ethology), a u razdoblju od 2017. do 2020. bio je predsjednik ECAWBM. Redovni je profesor ponašanja, dobrobiti i etike na Egas Moniz School of Health and Science u Portugalu.
Sudionici su tokom cjelodnevnog predavanja imali priliku čuti tri vrlo zanimljive teme. Prezentirane teme bile su: razvoj štenadi i mačića (engl. Puppies’ and kittens’ development), socijalna organizacija i komunikacija u pas i mačaka (engl. Social organization and communication in dogs and cats), stimulacija i menadžment životne sredine (engl. Environmental stimulation and management).
Razvoj štenadi i mačića započinje s prenatalnim razdobljem, gdje štenad ovisno o izloženosti majke stresnim faktorima, ima doticaj s različitim hormonima. Posljedično visokim razinama kortizola, dolazi do promjena na CNS-u koje se kasnije kroz razvoju mogu očitovati hipersenzibilnošću. Ona može biti vezana uz ljudsku ruku, dodir i druge stimulatore.
U neonatalnom periodu štenad je slijepa, nema mogućnost održavanja vlastite temperature te je u potpunosti ovisna o majci. U navedenom periodu pojavljuje se fiziološka potreba štenadi za kretanjem prema toplijim objektima, odnosno termotropizam, u svrhu održavanja vlastite temperature.
U tranzicijskom periodu, od trećeg tjedna života, štenad otvara oči i počinje istraživati okoliš.
Do dvanaestog tjedna traje razdoblje socijalizacije. U ovom period štenad uči socijalne vještine za komunikaciju u budućnosti. Tako na primjer literatura navodi kako štenad koja nije imala kontakt sa drugim štencima u ovom periodu ima slabije razvijen osjećaj za jačinu ugriza u odrasloj dobi. Također, problem koji se često javlja je ograničavanje socijalizacije u tom periodu zbog cjepnog statusa. No taj se problem može riješiti na način da se štenad socijalizira sa odraslim psima poznatog cjepnog statusa. U periodu socijalizacije štenad je također sklona razvijanju strahova koji se u kasnijem razvoju mogu očitovati na različite načine. Posljednji period u razvoju štenadi je juvenilni period koji traje od dvanaestog tjedna pa sve do šestog odnosno devetog mjeseca života. U tom periodu veliki utjecaj na ponašanje štenadi ima majka, odnosno stariji pas u novom kućanstvu koji na razne načine uče štenad što je prihvatljivo ponašanje.
Kod mačića razvoj ima gotovo isti tijek s bitnom razlikom da svaki period traje kraće osim tranzicijskog. Razlog tome je što mačići ranije otvaraju oči i razvijaju druga osjetila.
Također, u navedenom periodu mačići oponašanjem majke uče vrlo važna ponašanja kao na primjer čišćenje i timarenje. Za razliku od igre u štenadi, igranje mačića oponašanje je predatorskog ponašanja, te je kao takvo “generalna proba“ za urođeno ponašanje karakteristično za predatorstvo i lov.
Tijekom drugog predavanja pojašnjena je vrlo široka i zanimljiva tema socijalne organizacije među psima i mačkama. Mirisi, kao i feromoni predstavljaju jedna od najbitnijih osjetila našim domaćim životinjama, pogotovo psima i mačkama. Ovisno o vrsti feromona i mjesta na tijelu gdje se izlučuju imaju različito značenje i vrijednost u komunikaciji s drugima. Tako na primjer uriniranja kod pasa se razlikuje ovisno o spolu i svrsi uriniranja. Muški psi iz ovog razloga najčešće podižu nogu kod uriniranja i na taj se način markiranjem višeg područja prikazuju svoju veličinu i time socijalni status. Za razliku od ovoga, mačke uriniraju po većem području (npr. uzduž zida) kako bi označili svoj teritorij. Na taj način jasno ograničavaju svoj teritorij i smanjuju mogućnost za konflikte i sukobe. Druga najvažnija komponenta komunikacije je vizualna, odnosno govor tijela i lica kojom komuniciraju jedinke međusobno, ali djelomice i razumiju ljudsku komunikaciju. Vrlo česti problemi kreću upravo iz nerazumijevanja vrsno specifičnog govora tijela i mimike lica. Jedan od najjednostavnijih primjera je zagrljaj, koji kod ljudi označava znak bliskosti, dok kod pasa bliski kontakt poput zagrljaja vrlo često izaziva strah i nelagodu. Neki od znakova nelagode su izbjegavanje, oblizivanje usana, zijevanje, podvlačenje repa, “whale eye“ i drugo.
Osim sprečavanja nelagode i straha kod životinja, vrlo je bitno poznavanje i pravovremeno prepoznavanja ovih znakova kako bi izbjegli potencijalne ugrize kojima uvijek prethode navedeni znakovi. Dosad je uvriježena hipoteza bila da psi funkcioniraju na način hijerarhije. Međutim, puno novih studija dokazuje da to nije sasvim ispravno. Naime, čak i studije kod divljih pasa ukazuju na drukčiju strukturu i poredak. Psi uče na način da ponašanje kod kojeg dobiju nagradu, bilo to poslastica ili izbjegavanje loše situacije, je ponašanje koje će u budućnosti iskoristiti. Iz tog razloga teorije i metode treniranja i odgoja pasa bazirani na kažnjavanju pogrešaka su neutemeljeni i štetni za dobrobit pasa, dok su metode s pozitivnim potkrepljenjem svakako metoda izbora. Psi u čoporu imaju tendenciju iskazivanja afilijativnog ponašanja te izbjegavanja sukoba, stoga metode dominacije i fizičke borbe s psom u svrhu modifikacije ponašanja u potpunosti su neutemeljene.
Mačke za razliku od pasa rijetko imaju potrebu za životom u čoporu. Iz tog razloga često mačke u istom kućanstvu skladno žive, iako realnost može biti da se međusobno samo toleriraju. Vokalizacija kod mačaka također ima vrlo veliki značaj u komunikaciji s drugim mačkama, ali i u komunikaciji s vlasnikom.
Kao što je već u brojnim dosadašnjim predavanjima u sklopu projekta zaključeno, velik broj problema u ponašanju i dobrobiti životinja javlja se zbog nepravilnog držanja i neadekvatne okoline životinje. Iz ljudske perspektive problematično ponašanje je bilo koje ponašanje koje nije prihvatljivo vlasnicima, dok je iz životinjske perspektive ono vrlo često rezultat zanemarene dobrobiti životinja. Vrlo često ti problemi u ponašanju prolaze nezapaženi. Problemi u ponašanju se manifestiraju kao smanjeni ili pojačani apetit, strah, agresija, pretjerano glasanje, kompulzivna ponašanja, označavanje teritorija i slično.
Životna je sredina vrlo često glavni uzrok stresa zbog nezadovoljenih vrsno specifičnih potreba za tu jedinku. Stimulacijom, odnosno obogaćivanjem, životne okoline moguće je smanjiti stres. Prije samog obogaćivanja okoliša potrebno je identificirati potrebe jedinke ovisno o dobi, spolu, već prisutnim patologijama te zadovoljiti individualne potrebe i eliminirati neželjena ponašanja. Načini obogaćivanja okoliša mogu se podijeliti na: socijalno, kognitivno, fizičko, senzorno i hranidbeno.
Socijalno obogaćivanje podrazumijeva odnos s drugim ljudima, životinjama ili stvarima koje mogu oponašati živa bića poput zrcala ili igračaka. Veliki problem se javlja kod odnosa ljudi prema životinjama jer neke životinje, poput mačaka imaju drugačiju percepciju društvenih odnosa nego ljudi. Primjerice, ljudi očekuju fizički kontakt prilikom svakog pozdrava, što je isto često i slučaj kod pasa, dok se kod mačaka to ne primjećuje. Mačke su životinje koje preferiraju nisko intenzivne, ali vrlo frekventne socijalne interakcije stoga podizanje, grljenje i maženje većini mačaka uzrokuje stres i nelagodu. Kognitivno obogaćivanje su takozvane „mozgalice“ koje zabavljaju i stimuliraju kognitivne sposobnosti. Primjeri toga su igračke koje potiču logičko razmišljanje, memoriju, koncentraciju, ali i predatorsko ponašanje (primjerice kod mačaka hvatanje igračaka koje oponašaju plijen).
Fizičko obogaćivanje je zadovoljavanje fizičkih potreba, primjerice šetnje ili istrčavanje kod pasa ili grebalice, penjalice, prostor za odmor, prostor za hranjenje, defekaciju i slično kod mačaka. Pod senzornim obogaćivanjem podrazumijeva se stimulacija svih 5 osjetila. Primjerice, bijeli šum ima relaksirajući efekt na mačke, dok korištenje pijeska s mirisom izrazito narušava miris osjeta i kao takav smeta većini mačaka. Obogaćivanje okoliša putem hranidbe podrazumijeva davanje hrane na nove načine s ciljem da se sam čin hranidbe učini interesantnijim i da duže traje, npr. sakrivanje hrane ispod tepiha ili čaša.
Iznimna je čast i privilegija bila ugostiti ovakvog svjetski poznatog stručnjaka u sklopu The Welfare Education Project-a. Veselimo se daljnjoj suradnji s uvaženim profesorom!
Vezano (The Welfare Education Project, diplomate):
- Panel rasprava “Pritisak na veterinare – pitanje mentalnog zdravlja” i “Snaga žena u veterinarstvu – rastući broj doktorica veterinarske medicine”
- Debatni klub Veterina nastavlja Welfare education project
- Dan Fakulteta: 104.-obljetnica Veterinarskoga fakuteta Sveučilišta u Zagrebu, 10.11.2023.
- VETERINARSKI DANI 2023. :: Uvodna riječ :: prof. dr. sc. Marko Samardžija, dekan Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu
- The Welfare Education project: prvo cjelodnevno predavanje – Dunja Kovač