Dubravka Ratkajec Crnogorac i Anamarija Nevistić
studentice Veterinarskog fakulteta i članice Debatnog kluba Veterina
Projekt je otvoren u siječnju na temu dobrobiti farmskih životinja i predavanjem izv. prof. dr. sc. Manje Zupan Šemrov s Biotehnološkog fakulteta u Ljubljani pod naslovom Igra kod svinja – Indikator pozitivnih emocionalnih stanja. Prof. Zupan Šemrov predstavila je svoje istraživanje koje je pokazalo koliko je igra važna u uzgoju svinja kao iznimno znatiželjnih životinja. Grizenje repova jedan je od glavnih problema intenzivnog uzgoja, ujedno i uzrok golemih ekonomskih gubitaka, ali i pravi pokazatelj da ovim visokointeligentim životinjama nije dovoljno samo osigurati minimalne uvjete. Trenutačno je osnovni način rješavanja problema grizenja repova njegovo skraćivanje, odnosno amputacija. Iako je na razini Europske unije ono zabranjeno već desetljećima, države s najvećim uzgojem svinja, poput Nizozemske, Španjolske, Francuske, Danske i Poljske, bilježe najveći postotak skraćivanja repova. Važno je istaknuti da skraćivanje repova ne rješava poblem, već samo prikriva simptom. Stoga rješenje grizenja repova leži u obogaćivanju okoliša s ciljem poticanja istraživanja i igre u svinja. Europska unija 2003. godine propisalaje obvezu obogaćivanja okoliša prikladnog vrsti životinje, koja nalaže da svinje trebaju imati stalan pristup dovoljnoj količini materijala kao što su slama, sijeno, piljevina i dr., koji potiču prirodno ponašanje i igru. Važno je istaknuti da se svinje igraju jedino ako su sve primarne potrebe zadovoljene, a važnost je igre višestruka. Igra smanjuje dosadu i stres, a timei pojavu stereotipnih oblika ponašanja. Nadalje, važna je za fizički i mentalni razvoj životinje, ima emocionalnu korist jer potiče zbližavanje jedinki unutar skupine i olakšava pronalazak partnera. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se poticanjem igre osigurava dovoljna razina fizičke aktivnosti koja u intenzivnom uzgoju često nije zadovoljavajuća. Također, svinje koje se igraju pokazuju manje agresije, zabilježen je manji broj ozljeda i niži mortalitet.
Zavinut rep pokazatelj je dobrobiti svinja i stanja na farmi što je još jedan razlog zbog kojega se zahvat skraćivanja repova ne bi trebao provoditi. No spremnost na drugačiji pristup problemima i promjene u načinu uzgoja osnovni su čimbenici koji će odrediti kad će postupci poput skraćivanja repova postati stvar prošlosti.
Izazovi postizanja odgovarajućih uvjeta držanja u intenzivnim uzgojima prisutni su i u proizvodnji peradi, a prof. dr. sc. Kristina Matković s Veterinarskog fakulteta Zagreb predstavila je osnovne probleme drugim predavanjem u projektu pod naslovom „Dobrobit tovnih pilića i kokoši nesilica“.
U intenzivnim uvjetima uzgoja perad je izložena različitim neprirodnim i stresnim situacijama, pšoput prostorno ograničenog okoliša osiromašenog podražajima, neprirodnog hranjenja i osvijetljenosti tijekom 24 h što često rezultira dosadom, frustracijom, poremećajima zdravlja i ponašanja – odnosno narušenom dobrobiti. Najčešći problemi pilića u tovu su kljucanje perja te kanibalizam. Smatra se da je riječ o preusmjerenom ponašanju povezanom s traženjem hrane i ispašom. Osim toga, učestala je i pojava kontaktnog dermatitisa uslijed mokre stelje. Kao i kod svinja, prevencija problema leži u obogaćivanju okoliša. U tu svrhu postavljaju se prečke i platforme, a potonje su bolja opcija za brzorastuće hibride kojima je gotovo nemoguće stajati na prečkama.
Platforme također smanjuju gustoću naseljenosti. U uzgoju tovnih pilića potrebno je omogućiti prirodan izvor svjetlosti, češće mijenjati stelju i omogućiti ispust. Također, sve se više govori o povratku uzgoja spororastućih hibrida i prakticiranju kružne poljoprivrede kao rješenju problema u uzgoju tovnih pilića.
U proizvodnji kokošjih jaja gotovo se u potpunosti napušta držanje kokoši u konvencionalnim kavezima te se sve više primjenjuje uzgoj u obogaćenim kavezima, ili alternativnim sustavima držanja. Za sada još uvijek ne postoji idealan sustav uzgoja u kojem bi dobrobit kokoši nesilica bila u potpunosti zadovoljena, a da pritom nema ostalih problema u proizvodnji.
Kavezno držanje nesilica onemogućuje kretanjae, čeprkanje, kupanje u prašini, šepurenje i zadovoljenje drugih etoloških potreba, ali je ostvaren zadovoljavajući higijenski standard, laka je kontrola nesilica, uz vrlo mali broj oštećenih i prljavih jaja. Dok držanje nesilica u alternativnim sustavima kao što su aviariji i slobodno držanje zadovoljava kriterije dobrobiti, javljaju se problemi vezani uz higijenu, rasipanje jaja i povišene razine amonijaka.
S ciljem poboljšanja dobrobiti životinja u uzgojnim sustavima, Europska unija potiče ulaganja u dobrobit životinja na farmama kroz Mjeru 14. Iako je idealan sustav uzgoja više želja, nego realna mogućnost većine proizvođača, potrebno je osvijestiti postoji ogroman prostor za napredak i rad na poboljšanju dobrobiti svih životinja u uzgoju.
