Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sposobnost toksoplazme da poremeti takve osnovne instinkte kod glodavaca je alarmantna kada se uzme u obzir da jedna trećina ljudi također skriva ciste ovog parazita u mozgu. Latentna toksoplazmoza kod ljudi povezana je s ozbiljnim neurološkim poremećajima, uključujući shizofreniju, povremeni eksplozivni poremećaj (bijes) i samoubojstvo, no nikad se nije pokazalo da je ona izravan uzrok.
Zaražavanje toksoplazmama u većini slučajeva ne uzrokuje simptome u ljudi osim ako je njihov imunosni sustav ugrožen, pa tako ostaju u tijelu doživotno kao latentne ciste. Ove tkivne ciste obično se nalaze u mozgu, srcu i mišićima. Stvaranje tkivnih cista događa se kod svih zaraženih životinja, uključujući mnoge koje završe na našem tanjuru. Konzumacija ovih tkivnih cista u sirovom ili nedovoljno termički obrađenom mesu su upravo opasnost. Poznato je da štakori i miševi s latentnom toksoplazmozom postaju hiperaktivni i gube svoj instinktivni strah od mačaka, što ih u biti čini sigurnim obrokom za predatora. Već dugo postoji misterija kako točno ovaj mali stvor, koji se čini inertan kada je zatvoren u cisti, uspijeva izvesti takav podvig. Poznato je da toksoplazma oslobađa arsenal proteina u stanice domaćina koji mogu promijeniti aktivnost gena, ali ostaje nepoznato kako se to pretvara u promjenu ponašanja. Nedavna istraživanja američkih znanstvenika su ponovo iznenadila znanstvenu javnost. Svojim istraživanjem htjeli su dokazati da se specifičnim lijekom guanabenzom može smanjiti broj cisti u mozgu miša i time vratiti normalno ponašanje. I pored svih očekivanja to se nije desilo pa su zaključili da promjena ponašanja ne ovisi o broju parazita u mozgu već o upalnom odgovoru kojeg parazit potiče, a on je različit u različitih sojeva miševa. Dakle pojašnjenje misterija toksoplazme i poremećenog ponašanja ljudi i dalje ostaje velikim izazovom.