Egon Kruezi
Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
Putevi infekcije uključuju: izravno unošenje oocista (sporozoita), jedenje nedovoljno termički obrađenog mesa (bradizoiti), vertikalni prijenos s majke na fetus (tahizoiti) te transfuziju krvi i transplantaciju ograna.
Toksoplazmoza je samoograničavajuća zoonoza blagog tijeka za imunokompetntne osobe koja je u 80% slučajeva asimptomatska. Simptomatska bolest se očituje nespecifičnim simptomima poput vrućice, mijalgije i generalizirane limfadenopatije. Teža klinička slika vidi se kod imunokompromitiranih osoba i u slučaju prijenosa s majke na dijete.
Toksoplazmoza u trudnoći čini zaseban entitet. Kako bi došlo do infekcije fetusa potrebna je primoinfekcija trudnice, iako su opisani rijetki slučajevi reaktivacije ili reinfekcije trudnice i vertikalnog prijenosa. Prevalencija IgG serpozitivnih trudnica iznosi 10-50 na 1000. Prevalencija trudnica s primoinfekcijom je manja od 1%. Prevalencija seropozitivnih trudnica u Hrvatskoj je 29,1%, dok je prevalencija primoinfekcije u trudnica 0,25%. Prijenos na dijete od zaraženih žena ovisan je o gestacijskoj dobi, u prvim tjednima gestacije manja je vjerojatnost za infekciju fetusa (15%) dok u kasnoj trudnoći raste (71%). Rana gestacijska dob ključan je faktor težine bolesti fetusa. Klinička slika novorođenčeta je nespecifična, a klasični trijas simptoma koji se nađe u svega 10% novorođenčadi čini korioretinitis, intrakranijalne kalcifikacije i hidrocefalus. Simptomatska bolest se javlja u 10-30% slučaja pri rođenju, dok se ošetećenja oka i središnjeg živčanog sustava uočavaju kasnije.
U Hrvatskoj ne postoji redovan serološki screening trudnica. Indikacije za testiranje su klinička slika kao i ultrazvučni nalaz (intrakranijalne kalcifikacije i ventrikularna dilatacija). Svim ženama sa serokonverzijom ili opravdanom sumnjom u toksaplazmozu s 18 i više tjedana gestacijske dobi preporuča se učiniti amniocentezu i PCR amnijske tekućine na T. gondii.
Terapiju toksoplazmoze potrebno je započeti u roku 3 tjedna od serokonverzije kako bi lijek djelovao na tahizoite prije nego što se oni učahure u obliku bradizoita koji su slabije osjeljivi na terapiju.
Spiramicin je lijek izbora ukoliko do infekcije dođe do 14. tjedna, a iza toga pirimetamin sa sulfdiazinom. Terapija se nastavlja do poroda, pa i nakon njega.