Toxoplasma gondii – gdje ju pronaći

Lea Lovrić, Tatjana Živičnjak
Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2021.

UvodLiteratura

---

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Vodice, 2021.

▲

Uvod

Toksoplazmoza je jedna od najraširenijih parazitskih zoonoza. Invaziju uzrokuje protozoon Toxoplasma gondii, obligatni intracelularni parazit svih toplokrvnih životinja i čovjeka. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) T. gondii je četvrti po redu najznačajniji parazit (FAO/WHO, 2014). Toksoplazmoza spada u skupinu zoonoza prenosivih hranom i vodom, a u Europi se procjenjuje da je oko 30% trudnica invadirano ovim parazitom. U Mađarskoj je zabilježena najviša seroprevalencija u trudnica od 64.8%, a najniža je bila 10.8% u Norveškoj (Rostami i sur., 2020; Bigna i sur., 2020).
U novije vrijeme Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) navodi da invazija putem mesa čini oko 60% svih invazija toksoplazmom, a kao glavne izvore invazije navodi nedovoljno termički obrađenu svinjetinu, govedinu i janjetinu/ovčetinu (Koutsoumanis i sur., 2018). Zbog svog zoonotskog karaktera, ova parazitoza predstavlja važan javno zdravstveni problem.

Iako je u imunokompetentnih osoba većina invazija asimptomatska, parazit može izazvati pobačaj u trudnica i ozbiljnu bolest u imunokompromitiranih ljudi. T. gondii je parazit od velike važnosti i za zdravlje životinja, uzrokujući pobačaje osobito kod malih preživača, donoseći velike gospodarske gubitke ovčarskoj industriji u cijelom svijetu (Dubey, 2010; Buxton i sur., 2007). Istraživanja tijekom posljednjeg desetljeća su pokazala da je toksoplazma češći parazit u divljih životinja nego što se prije mislilo.
Nalazimo je u raznovrsnih kopnenih i morskih sisavaca, a i ptica. Tako je primjerice kod raznih morskih sisavaca povezana sa povećanim morbiditetom i mortalitetom, a zabilježeni su i fatalni slučajevi u primata, tobolčara i zečeva (Almeria i sur., 2021).

Dugo se vremena smatralo da su glavni izvor invazije za čovjeka mačke koje kontaminiraju vodu/hranu svojim izmetom izlučujući oociste, međutim mnoge studije su pokazale da je najčešći izvor invazije za čovjeka termički nedovoljno obrađeno meso životinja u kojima se nalaze vitalne tkivne ciste parazita, a kao najvažniji izvor invazije smatraju se svinjetina i janjetina/ovčetina (Almeria i sur., 2021). Mačke (domaći i divlji felidi) su jedini nositelji za T. gondii u kojima se odvija i spolna faza ciklusa te samo one izlučuju vrlo otporne oociste u svom izmetu, koje u kratkom vremenskom roku (2-5 dana) postaju invazijski sposobne (Dubey, 2010). Izlučivanje oocista u mačaka invadiranih toksoplazmom traje vrlo kratko, do 10 dana. Jednom invadirana mačka je imuna kod reinvazije, te vrlo rijetko dolazi do ponovnog izlučivanja oocisti i koprološka parazitološka pretraga nije pouzdana. Mačke su često invadirane toksoplazmom, na što ukazuju mnoga istraživanja o seroprevalenciji u populaciji domaćih, a i divljih mačaka.

Osim kratkotrajnog razmnožavanja u crijevu, toksoplazma će ostatak mačjeg života provesti u tkivima u obliku mikroskopski vidljivih tkivnih cisti. Takve tkivne ciste nalazimo i u posrednika – svih ostalih toplokrvnih životinja i ljudi. Ciste se uglavnom smještaju u tkivima koja su slabije dostupna obrambenim mehanizmima imunosnog sustava, npr. u središnjem živčanom sustavu, oku, skeletnim mišićima i srcu. Vrlo dugo preživljavaju, praktički doživotno, izazivajući latentnu, kroničnu invaziju. Postoje tri puta invazije za posrednike: (1) ingestija termički nedovoljno obrađenog mesa sa tkivnim cistama, (2) unos hrane i vode kontaminirane sporuliranim oocistama iz mačjeg izmeta, (3) transplacentni prijenos.

O učestalosti toksoplazmoze u Hrvatskoj dostupno je vrlo malo podataka kako u ljudi tako i životinja. Istraživanjem provedenom u Slavoniji na malom broju svinja dokazana je seroprevalencija od 41% do 62%, ovisno o županiji (Barić, 2006). Što se ostalih životinja tiče istraživanje iz 1993. godine je pokazalo da 14% koza ima protutijela na T. gondii (Rajković-Janje i sur., 1993). Svinjsko meso se smatra najvažnijim izvorom invazije za čovjeka, a mnoga istraživanja u Europi dokazuju visoku prevalenciju protutijela na T. gondii u svinja.

Obzirom na tradiciju pripreme suhomesnatih proizvoda od svinjetine i tradicionalnog držanja svinja u nastambama kojima mačke imaju pristup za pretpostaviti je da je izloženost svinja, a i ljudi ovome parazitu visoka. Rutinsko testiranje svinja i drugih životinja namijenjenih za prehranu ljudi na toksoplazmozu ne postoji ni u jednoj državi, a mnoge studije su skupljanjem krvi na liniji klanja pokazale visoku seroprevalenciju, ne samo u svinja, već i goveda i konja (Klun i sur., 2006; Evers i sur., 2013; Pena i sur., 2018; Gazzonis i sur., 2020; Sruka i sur., 2020). U Hrvatskoj slično nikada nije provedeno niti postoji bilo kakav sustav provedbe kontrole svinjskog mesa za ljudsku upotrebu kada je u pitanju toksoplazma. Zanimljivo je i da se Naredbom o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju više ne traži isključivanje toksoplazmoze kao uzročnika pobačaja. Pretraživanjem krvi svinja skupljenih na liniji klanja omogućilo bi stvaran uvid u učestalost toksoplazme u svinjetini za ljudsku upotrebu.

Literatura [… prikaži]