Dobrobit, zaštita i zbrinjavanjeIzlaganje sa skupaIzobrazba

Trendovi edukacije u području dobrobiti životinja pri usmrćivanju te uloga i zadaci veterinara

Bela Njari¹, Lidija Kozačinski¹, Tomislav Mikuš²
1Zavod za higijenu, tehnologiju i sigurnost hrane, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2Ured za dobrobit životinja, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb

Izvor: Zbornik radova 6. HRVATSKI VETERINARSKI KONGRES

Sažetak


U zemljama EU obavezna je edukacija osoblja u klaoničkim objektima u području dobrobiti životinja u vrijeme usmrćivanja. Programi tečaja rukovode se propisanim temama koje tečaj mora sadržavati. U radu su opisani trendovi edukacije u području dobrobiti i načini na koji se provodi, te uloga i zadaci veterinarske službe.


Ključne riječi: dobrobit životinja pri usmrćivanju, edukacija, veterinarska služba

Uvod


Prof. dr. sc. Bela Njari
Veterinarski fakultet u Zagrebu
Potrošači u našoj zemlji, jednako kao i oni u ostalim članicama EU, apostrofiraju doktore veterinarske medicine kao stručnjake koji imaju direktan utjecaj na dobrobit životinja, što povezuju s proizvodnjom hrane u dobrobiti i ulogom veterinarske službe u nadzoru nad kvalitetom i sigurnošću hrane (CERJAK i sur., 2011.; ANON., 2007.a). U EU se dobrobit smatra općenito poželjnom, pa i njezino zakonodavstvo promovira dobrobit (WARRISS i BROWN, 2000.) te zahtijeva da transport i postupak sa životinjama u klaoničkim objektima budu provedeni na način da se što je više moguće smanji stres (GADE, 2002.).

Podizanjem svijesti o dobrobiti životinja, koja u nekim trenucima postaje sama sebi svrhom, postajemo svjesni i koliki je njen utjecaj na kvalitetu mesa, uzimajući pri tome u obzir sigurnost i senzorička svojstva mesa. Potrošači sve veću pažnju pridaju porijeklu hrane (VERBEKE 2005; ANON., 2007; MIJATOVIĆ i sur., 2012.) što dovodi i do spoznaje da ne samo postupci u dobrobiti sa životinjama na farmi, već i tijekom transporta i pri usmrćivanju imaju veliki utjecaj na standarde kvalitete i sigurnosti hrane (JAGO i sur., 2000.; PAVIČIĆ i OSTOVIĆ, 2013.; MEEHAN i sur., 2002.). Također ih zanima je li se sa životinjama postupalo u skladu s dobrobiti tijekom čitavog uzgoja (WARRISS i BROWN, 2000.) te zahtijevaju da se pri usmrćivanju koriste humane metode (APPLEBY i HUGHES, 1997.).

Sve do nedavno, različita su društva imala za cilj proizvesti dovoljnu količinu hrane, dok se danas okreću prema proizvodnji sigurne i kvalitetne hrane koja je dobivena od zdravih životinja, držanih u dobrobiti i u uvjetima koji ne narušavaju okoliš. Takvi novi uvjeti koji se nameću u proizvodnji hrane dobili su i zakonske okvire (Zakon o hrani, Zakon o zaštiti životinja, Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati farme…) koji su postavili pred proizvođače nove izazove. Odgovornost za sigurnu proizvodnju preuzeli su proizvođači koji moraju poboljšati sljedivost kroz cijeli lanac hrane, primijeniti postupke samokontrole (HACCP) u cilju smanjenja rizika u proizvodnji, uspostaviti mjere sigurnosti hrane u primarnoj proizvodnji (proizvodnja hrane za životinje, uzgoj životinja) i kroz cijeli prehrambeni lanac (od farme do stola), te biti certificirani i provjeravani od stane tijela uprave i nadležnih službi (SMULDERS i COLLINS, 2002.). Ujedno, da bi se zadržala proizvodnja farmskih životinja namijenjenih proizvodnji hrane, potrebno je misliti na nekoliko čimbenika kao što su: eradikacija zaraznih bolesti i zaštita od uvođenja emergentnih bolesti u uzgoje, kontrola endemičnih bolesti koje narušavaju dobrobit životinja, kontrola, smanjenje ili iskorjenjivanje zoonotskih noksi i kemijskih i fizikalnih rizika za ljudsko zdravlje, optimizacija uzgoja i brige o životinjama kako bi se osigurala njihova dobrobit (uključivo transport i omamljivanje prije klanja), te zaštita okoliša od utjecaja emisije plinova, nepravilnog rukovanja otpadom ili zagađenje podzemnih voda (BLAHA i KÖFER, 2009.).

Kako se uvijek nastoje odrediti nove strategije u cilju poboljšanja razine dobrobiti životinja, od iznimnog je značenja propisana obaveza zapošljavanja barem jednog službenika koji će brinuti o dobrobiti životinja u svako doba kada je klaonički objekt u radu. Jednako je važan i razvoj sustava nadzora onih koraka u proizvodnji kada je najkritičnija dobrobit životinja, a to je svakako proces klanja (KJAERNES, 2006.).

Potreba trajne edukacije


Danas je uloga veterinara uz primarnu zadaću liječenja bolesnih životinja značajna i u segmentu provođenja zaštite zdravlja i implementacije koncepta „jednog zdravlja“, što u slučaju farmskih životinja ujedno podrazumijeva „zdravu hranu od zdravih životinja“ (BLAHA i KÖFER, 2009., WALL, 2014.). Pridržavajući se ovog koncepta, veterinari moraju biti educirani u području dobrobiti životinja na farmi jer imaju ključnu ulogu u savjetovanju poljoprivrednika, farmera i stočara, kako bi se primjenjivali zadovoljavajući standardi držanja životinja neovisno o njihovoj namjeni. Edukacija veterinara stoga ima istaknutu ulogu, iako na europskim veterinarskim fakultetima postoje razlike u obimu i načinu edukacije. ŠPINKA (2012) ukazuje na činjenicu da se edukacija i istraživanja u području dobrobiti životinja razlikuju u pojedinim zemljama ovisno o stavovima nadležnih tijela i značenju koje se pridaje njezinoj primjeni na farmi ili u klaoničkim objektima. Takve razlike dovode do usvajanja različitog stupnja znanja i vještina veterinara, kao i njihovih kompetencija na tržištu rada. Posebnosti edukacije u području dobrobiti životinja pri usmrćivanju vezane su uz osiguranje kvalitetne i sigurne hrane te postupke veterinarske inspekcije i službenih kontrola.

Zakonodavstvo


Zakonski propisi u području sigurnosti hrane kao i propisi o zdravlju i dobrobiti životinja naglašavaju odgovornost subjekata u poslovanju s hranom za sve postupke tijekom proizvodnje kao i za ispravnost proizvoda stavljenih na tržište. Da bi se osigurala dobrobit životinja pri klaoničkoj obradi, trebaju se poštivati osnovni principi koji se odnose na izgradnju i konstrukciju klaoničkih objekata, opremu i postupke omamljivanja te se ističu zahtjevi da osoblje koje radi sa životinjama bude kompetentno i educirano (ANON., 2003.). Sve navedeno predmetom je nadzora i kontrole veterinarske struke. Sljedeći korak koji je reguliran propisima (Uredba EZ 1099/2009; ANON., 2009.) je edukacija osoblja koje radi u klaoničkim objektima u fazama proizvodnje koje mogu narušiti dobrobit životinja, a od izuzetne je važnosti njezina pravilna primjena kako bi meso bilo kvalitetno i zdravstveno ispravno. Svaka osoba osposobljena za provođenje dobrobiti životinja pri usmrćivanju mora proći adekvatan tečaj odobren od nadležnog tijela te joj se nakon provjere znanja o tome uručuje i potvrda. Razina znanja koja se pri tome stiče morala bi biti jedinstvena na razini EU, jer dobrobit životinja općenito, nema nacionalnih posebnosti koje bi trebalo akceptirati. Pri tome ne smijemo zanemariti ulogu veterinara i veterinarske inspekcije koji također moraju biti educirani u području dobrobiti životinja kako bi njihov nadzor bio svrsishodan, temeljit i kako bi bili sposobni prepoznati radnje i postupke koji nisu u skladu sa aktualnim zakonodavstvom. Treba napomenuti da je zakonodavstvo EU o dobrobiti životinja svakako napredovalo i člankom 13. Lisabonskog sporazuma gdje se životinje prvi puta opisuju kao „osjećajna“ bića (eng. sentient – svjesno, osjećajno), te valja vidjeti kakav će utjecaj taj članak imati na budući razvoj legislative Unije.

Status u EU


Kao što smo već napomenuli, različite zemlje EU imaju različite pristupe dobrobiti životinja pri usmrćivanju što se ogleda i u edukaciji ne samo osoblja zaposlenog u klaoničkim objektima, već i veterinara koji provode nadzor i kontrolu tijekom proizvodnog procesa. Značenje trajne edukacije u tom području ne treba zanemarivati.
Iako za osoblje klaoničkih objekata postoji zakonski okvir koji točno opisuje način na koji se edukacija mora provoditi i znanja koja se moraju usvojiti, svaka zemlja EU ima svoj pristup. Navedeno je predmetom rasprave pri Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), koja je poduzela značajne korake u smislu okupljanja nacionalnih kontakt osoba koje će, između ostaloga, donijeti i određene odluke vezane uz edukaciju dobrobiti pri usmrćivanju. Jedan od zaključaka njihovog posljednjeg sastanka u svibnju ove godine je obaveza unificiranja načina edukacije (tečajeva), načina provedbe kontrole znanja (ispitivanja), te načina ispisivanja potvrdi (dvojezično, jedan jezik obavezno engleski).

U nekim zemljama EU edukacija je poboljšana zahvaljujući zajedničkim naporima službenih veterinara, mesne industrije i nevladinih udruga. Također, u upotrebi su vodiči koji su razvijeni tijekom treninga osoblja u klaoničkim objektima (u fazama omamljivanja i iskrvarenja), a navode postupke i dobru praksu humanog klanja.
Tečajevi su u nekim zemljama organizirani u suradnji s veterinarskim tijelima uprave.
Osim toga, postoje i moderniji pristupi edukaciji, pa kao primjer navodimo Švedsku u kojoj su kao rezultat suradnje Sveučilišta Poljoprivrednih znanosti, vlasnika klaoničkih objekata i nevladinih udruga razvijeni alati dostupni na mrežnim stranicama Sveučilišta.
Ovakav otvoreni edukacijski portal bit će preveden i na engleski jezik, a sadrži ilustracije, video zapise kao dodatak tekstu, ciljeve edukacije, interaktivan je i svakako predstavlja novi pristup edukaciji. U svemu je tome od izuzetne važnosti razmjena informacija i jednoobraznost u edukaciji. Tome će svakako pomoći i glavna stranica za dobrobit životinja pri klanju na EFSA-inim mrežnim stranicama (ANON., 2016.).

Status u RH


U našoj je zemlji edukacija za djelatnike klaoničkih objekata organizirana od strane Hrvatske veterinarske komore, uz suradnju Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Veterinarskog fakulteta i Veterinarskog instituta. Tečajevi koji se održavaju okupljaju osoblje zaposleno u klaoničkim objektima, a polaznici imaju potrebni pisani materijal te nakon provjere znanja dobivaju certifikat o uspješno završenom tečaju, što je propisano Uredbom (1099/2009). Problemi koji se javljaju oko edukacije su nerazumijevanje nekih subjekata u poslovanju s hranom o razlozima i potrebi edukacije njihovih radnika, iako tijekom službenih kontrola ili audita to područje rada u klaonici bude podložno provjeri. Nedostaje suradnja vlasnika klaonički objekata s odgovornima za održavanje tečajeva, ali jednako tako i veterinarske inspekcije koja čini se nije svjesna svoje uloge u edukaciji (i kontroli!) ne samo osoblja već i subjekata u poslovanju s hranom. Čini se da treba više značenja pridavati podizanju svijesti svih subjekata u lancu prehrane o značenju dobrobiti životinja.

Ne manje značajna je činjenica relativno nedavnog (lipanj, 2013.) osnutka Odjela za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu, koji je imenovan stručnom podrškom Upravi za pitanja Uredbe 1099/2009, kao i Nacionalnom kontakt točkom za istu uredbu pri EFSA-i. Kroz djelatnosti Ureda svakako je potrebno istaknuti suradnju sa svim važnijim dionicima u području dobrobiti životinja, kao i sudjelovanje u edukacijama iz navedenog područja.

Umjesto zaključka


Određeni vidovi edukacije u području dobrobiti životinja regulirani su propisima. No, nameće se zaključak da osim edukacije treba popularizirati značenje dobrobiti životinja pri usmrćivanju i stalno isticati važnost postupaka njihove dobrobiti za života, tijekom omamljivanja i klaoničke obrade. Uloga veterinara i veterinarskih inspektora je nadzorom osigurati postupak odnosno proces usmrćivanja životinja, te da on bude obavljen prema pravilima struke. To znači da omamljivanje bude neosjetljivo a iskrvarenje što brže i obilnije.
„Priroda je okrutna, mi ne moramo biti“ – TEMPLE GRANDIN.


Literatura [… prikaži]

Bela Njari, Lidija Kozačinski, Tomislav Mikuš

TRENDS IN EDUCATION IN THE FIELD OF ANIMAL WELFARE AT THE TIME OF SLAUGHTER AND THE ROLE AND TASKS OF VETERINARIANS

Abstract


Training of staff in abattoirs across the EU, in the field of ​​animal welfare at the time of slaughter is obligatory. Program courses are guided by the prescribed topics that training must contain. The paper describes the trends of education in the field of animal welfare and the modality in which is carried out, and the role and tasks of the veterinary services.
Key words: animal welfare at slaughter, education, veterinary services


Vezani sadržaji

Ponašanje i dobrobit pasa

Urednik

Službeni/ovlašteni veterinari – demografska slika u RH i usporedba sa situacijom u EU

Urednik

Dok udruge ratuju, životinje i veterinari stradavaju

Urednik

Better Science for Better Animal Welfare :: 2. konferencija o dobrobiti životinja

Urednik

Debatni klub Veterina nastavlja Welfare education project

Urednik

Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o dobrobiti pasa i mačaka i njihovoj sljedivosti – javno savjetovanje

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više