Trihineloza i ehinokokoza – parazitarne zoonoze od primarnog značenja za javno zdravstvo zemalja EU i Hrvatske (*)

D. Balić, Z. Krovina, K. Sokol, Marija Agičić, Marica Lolić, M. Škrivanko, H. Krajina i Mirta Vukičević

---

Dr. sc. Davor Balić, dr. med. vet., viši asistent, Marija Agičić, dr. med. vet., asistentica, dr. sc. Marica Lolić, dr. med. vet., viša asistentica, dr. sc. Mario Škrivanko, dr. med. vet., viši znanstveni suradnik, Hrvoje Krajina, dr. med. vet., stručni suradnik, Mirta Vukičević, dr. med. vet., stručna suradnica, Hrvatski veterinarski institut, podružnica Veterinarski zavod Vinkovci; Zlatko Krovina, dr. med. vet., Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane; Kruno Sokol, dr. med., spec. epid., Zavod za javno zdravstvo Vukovarsko-srijemske županije, Služba za epidemiologiju

Uvod

---

Zoonoze definiramo kao bolesti i/ili infekcije koje se prirodnim načinima šire sa životinja na ljude ili s ljudi na životinje.

Iako uzročnike zoonoza nalazimo među virusima, bakterijama, gljivicama i drugim biološkim tvarima, zoonotski paraziti na početku 21. stoljeća još uvijek predstavljaju veoma značajnu i brojnu skupinu uzročnika zoonoza. Uzročnici zoonoza, koji se uglavnom prenose hranom, najčešće izazivaju bolesti koje sa sobom nose izostanak radne funkcije ljudi, znatne troškove liječenja kao i gubitke u industriji hrane. Međutim, u nadzoru uzročnika zoonoza treba, prema epidemiološkom stanju, osim zoonoza koje se prenose hranom uključiti i uzročnike zoonoza koji se mogu prenijeti kontaktom s divljim životinjama ili kućnim ljubimcima (Torgerson i Macpherson, 2011.).

Europski parlament i Vijeće Europske unije (EU) su 2003. godine uz već postojeće dokumente o nadzoru nekih zoonoza (goveđa tuberkuloza i bruceloza, bruceloza ovaca i koza te goveđa spongiformna encefalopatija) u direktivi 2003/99/EC o monitoringu zoonoza i zoonotskih uzročnika definirali: Salmonella spp., Campylobacter spp., Listeria monocytogenes i E. coli – verotoksogene sojeve te Cryptosporidium spp., Echinococcus granulosus/multilocularis i Trichinella spiralis kao prioritete za nadzor u okviru javnog zdravstva.

Nadzor nad ovim bolestima obvezuje svaku članicu EU prikupljati, obrađivati, procijeniti i prezentirati sve bitne informacije o opasnostima i rizicima ovih zoonoza i njihovih uzročnika te detaljno obraditi svaku pojavu epidemije izazvane uzročnicima ovih zoonoza.
Osim ovih zoonoza ova se direktiva odnosi i na zoonoze s tzv. B liste nad kojima se provodi nadzor u slučaju potrebe, a u skladu s epidemiološkim stanjem. Na B listi se nalaze uzročnici pet virusnih bolesti, sedam bakterijskih zoonoza i njihovi uzročnici te četiri parazitarne zoonoze i njihovi uzročnici (anisakioza, kriptosporidioza, cisti­cerkoza i toksoplazmoza).

Jedna od najvažnijih sastavnica u kontroli zoonoza i njihovih uzročnika koji se prenose hranom, kao i uzročnika koji se prenose direktno između ljudi i životinja su i laboratoriji tj. mreža laboratorija koji svojim laboratorijskim metodama i opremom mogu odgovoriti zahtjevima sigurne i pouzdane dijagnostike zoonoza.

Kako bi se postiglo što uspješnije funkcioniranje laboratorija u smislu postizanja zahtjeva sigurne i zdrave hrane i hrane za životinje donešena je EU direktiva No. 882/2004 o službenim pregledima za osiguranje sukladnosti sa Zakonom o hrani, stočnoj hrani, zdravlju životinja i Pravilniku o dobrobiti životinja. Osim što ova direktiva propisuje osnivanje mreže ovlaštenih i referalnih laboratorija koji obavljaju laboratorijske pretrage/ispitivanja i dostavljaju izvješća, ona osigurava i harmonizirno djelovanje nadležnih institucija, ovlaštenih laboratorija na terenu i suradnju među relevantnim organizacijama u nadzoru zoonoza. Svaka zemlja članica EU proglašava nacionalne referalne laboratorije za pojedine bolesti ili grupe bolesti (NRL) koji uz druge djelatnosti trebaju obavljati i djelatnosti nadzora nad svojim područjem te informacije dostavljati europskom referalnom laboratoriju (EURL ili CRL).

Referalni se laboratorij za parazite Europske unije (EURLP – European Union Reference Laboratory for Parasites) nalazi u Rimu. Petnaestak djelatnika na čelu s dr. Edoardom Poziom unatrag osam godina organizira godišnje radionice na kojima prisustvuju voditelji nacionalnih referalnih laboratorija (NRL – National Reference Laboratory) zemalja članica EU, predstavnici europske komisije DG SANCO (Directorate General for Health and Consumers) te predstavnici EFSA-e (European Food Safety Authority).
Osim njih na godišnjim radionicama, povremeno ili redovito, sudjeluju i predstavnici nekih zemalja nečlanica EU kao što su: Norveška, Švicarska, Island, Srbija i Hrvatska koja je ove godine postala punopravna članica EU.
Svrha spomenutih godišnjih radionica je redovito izvješće (epidemiološko i epizootiološko) o parazitarnim zoonozama koje su registrirane u zemljama članicama EU, pregled obavljenih aktivnosti EURLP-a (zbirni rezultati provjera – proficiency test NRL za umjetnu probavu u dijagnostici trihineloze, kao i rezultati provjera za druge metode), prezentiranje planova za iduću godinu te predavanja o pojedinim parazitarnim zoonozama koje su istaknute kao naročito važne ili zbog već registriranih epidemija ili zbog povećanja potencijalne opasnosti za zdravlje ljudi. Tako su na sedmoj godišnjoj radionici održanoj 2012. godine opširnije opisane kriptosporidioza, giardioza i opistorhioza, a 2013. alarioza, toksokarioza i balisaskarioza. Od parazitarnih zoonoza koje su u pojedinim zemljama bile znatne spomenute su: lišmanioza u Grčkoj i Španjolskoj, epidemije malarije, kriptosporidioze i giardioze u Španjolskoj kao i epidemija opistorhioze u Italiji 2011. godine.

Naročitu pozornost na 8. radionici EURLP-a održanoj 23. i 24. svibnja 2013. godine izazavalo je izvješće FAO/WHO ekspertne skupine 30-tak najeminentnijih svjetskih parazitologa koji su obavili rangiranje parazitarnih zoonoza prema više kriterija kako bi dobili listu najvažnijih svjetskih parazitarnih zoonoza i utvrdili vrijednosti potencijalnih rizika za zdravlje ljudi. Od prvotne liste od čak 95 potencijalnih uzročnika parazitarnih zoonoza izdvojili su 24 najvažnija, a potom su prema sljedećim kriterijima: broj oboljelih ljudi u svijetu, rasprostranjenost u svijetu, težina simptoma (akutni simptomi / kronični simptomi / postotak kroničnosti), smrtnost, potencijal za povećanje značenja parazitoze, značenje u trgovini i socio-ekonomsko značenje svrstali parazite prema važnosti u slijedeću listu:

1. Tenia solium (izvor parazitoze: svinjetina)
2. Echinococcus granulosus (svježi proizvodi)
3. Echinococcus multilocularis (svježi proizvodi)
4. Toxoplasma gondii (meso malih preživača, svinjetina, govedina, meso i organi divljači)
5. Cryptosporidium spp. (svježi proizvodi, voćni sokovi, mlijeko)
6. Entamoeba histolytica (svježi proizvodi)
7. Trichinella spiralis (svinjetina)
8. Opistorchiidae (slatkovodna riba)
9. Ascaris spp. (svježi proizvodi)
10. Trypanosoma crusi (voćni sokovi)
11. Giardia duodenalis (svježi proizvodi)
12. Fasciola spp. (svježi proizvodi, vodeno bilje)
13. Cyclospora cayetanensis (bobičavo voće, svježi proizvodi)
14. Paragonimus spp. (slatkovodni rakovi)
15. Trichuris trichuria (svježi proizvodi)
16. Trichinella spp. (meso divljači, divlja svinja, krokodil, medvjed, morž, itd.)
17. Anisakidae (morska riba, rakovi, glavonošci)
18. Balantidum coli (svježi proizvodi)
19. Taenia saginata (govedina)
20. Toxocara spp. (svježi proizvodi)
21. Sarcocystis spp. (govedina, svinjetina)
22. Heterophyidae (slatkovodna i riba bočatih voda)
23. Diphyllobothriidae (slatkovodne i morske ribe)
24. Spirometra spp. (ribe, gmazovi, vodozemci).

Materijal i metode

---

Podatci se o broju oboljelih ljudi od trihineloze prijavljuju u epidemiološkim službama u zavodima za javno zdravstvo, a detalji epidemija i sporadičkih slučajeva trihineloze registriraju se u epidemiološkim anketama. Ovlašteni laboratoriji za pregled uzoraka mesa životinja na trihinelozu uzetih nakon klanja ili ustrijeljenih u lovu dostavljaju podatke Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede (Uprava). Ovim podatcima pribrojani su rezultati pregleda iz pet laboratorija Hrvatskog veterinarskog instituta (Zagreb, Split, Rijeka, Križevci i Vinkovci).

Podatci Hrvatske akreditacijske agencije o broju akreditiranih laboratorija objavljeni su na službenoj stranici Agencije (www.akreditacija.hr).
Epidemiološki i epizootiološki podatci europskih zemalja o pojedinim parazitarnim zoonozama koje pre­zentiraju nacionalni laboratoriji na godišnjim radionicama objavljeni su na web stranici Višeg instituta za zdravlje iz Rima (www.iss.it). Na ovim godišnjim radionicama uglavnom su prisutne sve zemlje članice EU (osim Luksemburga i Malte), a od nečlanica EU prisutni su bili predstavnici NRL Norveške, Srbije i Hrvatske te 2013. godine NRL Islanda.
Obradom ovih informacija i podataka dobiveni su grafikoni (u excelu) ili su podatci prikazani tablično.

Rezultati i rasprava

---

Trihineloza ljudi u Hrvatskoj je nakon 1996. godine, kada je broj oboljelih dosegao najvišu brojku od 575 oboljelih (Krešić i sur., 2008.) u opadajućem trendu, ali od tada još niti jedna godina nije
prošla bez oboljelih od trihineloze (slika 1). Osim broja oboljelih ljudi bitan je i broj epidemija tj. sporadičih slučajeva. Tijekom epidemiološkog anketiranja pokušava se otkriti podrijetlo inkriminiranih uzoraka, način invadiranja (vrsta proizvoda i vrsta životinje od koje potječe meso) kao i mjesto konzumiranja. Da bi se dobila kompletna epidemiološko-epizootiološka slika po­jedine bi epidemije nakon otkrivanja izvora zaraze (vehikuluma) trebalo izvršiti i identificiranje vrste trihinele koje su izazvale infekciju.

Tijekom 2011. godine u Hrvatskoj je prijavljeno osam oboljelih ljudi od trihineloze u dvije epidemije. U jednoj epidemiji u Osječko-baranjskoj županiji zabilježeno je pet oboljelih ljudi koji su se invadirali jedući dimljene kobasice i pokulenac napravljen uglavnom od mesa domaćih svinja u koje je dodano i meso podrijetlom od divljih svinja. U drugoj epidemiji zabilježeno je troje oboljelih u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koji su se invadirali dimljenim svinjskim kobasicama koje su potjecale izvan teritorija Hrvatske (s područja zemalja bivše države).

U 2012. godini u Hrvatskoj je zabilježeno devet oboljelih ljudi u dvije epidemije i jedan sporadičan slučaj bolesti. Troje oboljelih ljudi prijavljeno je na području Dubrovačko-neretvanske županije koji su se invadirali nakon konzumiranja dimljenih mesnih proizvoda podrijetlom od domaćih svinja. Kao podrijetlo uzoraka i mjesto invadiranja navodi se središnji dio Bosne i Hercegovine. Na području Međimurske županije zabilježen je jedan sporadični slučaj u kojem je analizom otkriveno da je oboljeli konzumirao sirovo meso divlje svinje podrijetlom iz istočne Slavonije.
Umjetnom probavom sumnjivih uzoraka nađene su ličinke trihinela, ali do sada nisu poznati rezultati identifikacije vrste trihinela. Najbrojnija epidemija od šest oboljelih ljudi potječe iz istočne Slavonije s područja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije. Svi oboljeli ljudi konzumirali su svinjske mesne proizvode na istom mjestu nakon svinjokolje. U dostavljenim uzorcima svinjskih kobasica i rebara iz ove epidemije potvrđena je trihineloza, a molekularnom analizom otkriveno je da je uzročnih pripadao vrsti T. spiralis.

Uspoređujući podatke o trihinelozi ljudi u Hvatskoj s podatcima u državama EU i drugim državama Europe, koje su prisutne na godišnjim radionica EURLP-a u Rimu, treba reći da Hrvatska spada u skupinu zemalja Europe u kojoj se trihineloza ljudi prijavljuje redovito, gotovo svake godine ili se povremeno dogode veće epidemije. U toj skupini zemalja nalaze se još i Rumunjska, Bugarska, Latvija, Litva, Španjolska, Slovačka, Srbija i Poljska (Poljska-10 oboljelih 2011., 0 u 2012. godini) te Italija i Francuska u kojima su zabilježeni sporadički slučajevi trihineloze ljudi koji su oboljeli nakon konzumiranja mesa divljih svinja ili su u te dvije zemlje zabilježene epidemije trihineloze na izoliranim žarištima (otoci Sardinija i Korzika). Drugu skupinu čine države: Njemačka, Austrija, Slovenija i Češka (slučaj oboljelog mladića nakon ljetovanja u Hrvatskoj 2012. godine) u kojima se trihineloza ne pojavljuje često, a zabilježeni sporadički slučajevi ili manje epidemije povezane su s državama iz prve skupine kao mjestom zaraze ili je meso koje je bilo izvor invazije potjecalo iz tih država.
Treću skupinu čine zemlje u kojima se trihineloza ljudi uglavnom ne bilježi ili vrlo rijetko: Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Cipar, Danska, Finska, Grčka, Mađarska, Irska, Nizozemska, Portugal, Švedska, Norveška, Island i Švicarska.

Trihineloza svinja u Europi redovito se izvješćuje od svake članice EU kao najvažniji cilj nadzora nad parazitarnim zoonozama od prioriteta za javno zdravstvo.

Prema tim izvješćima trihineloza se svinja u europskim državama može podijeliti isto tako u tri skupine: zemlje u kojima se trihineloza svinja u manjem ili većem broju javlja redovito (Bugarska, Rumunjska, Poljska, Španjolska, Latvija, Litva te Srbija i Hrvatska), skupina zemalja s vrlo malom prevalencijom pozitivnih svinja na trihinelozu (Njemačka – jedna pozitivna svinja na 53 milijuna pregledanih u 2010. godini; Mađarska – jedna pozitivna svinja od 19,5 milijuna pregledanih u periodu od 2006. do 2011.) te ostale zemlje koje, u promatranom periodu, nisu zabilježile niti jedan pozitivni uzorak svinja na trihinelozu (Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Irska, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo te Norveška).

Najvažnije podatke o trihinelozi u Hrvatskoj, a koji su od naročite važnosti za javno zdravstvo, nalazimo među rezultatima pregleda svinja, ali i svih drugih životinja koje se u Hrvatskoj pregledaju na trihinelozu tijekom godine. Ovaj se dio prevencije, kontrole i nadzora nad ovom bitnom zoonozom nalazi isključivo u rukama veterinara i veterinarske struke. Rezultati koji su poduzeti prethodnih godina rezultirali su kontinuiranim smanjivanjem broja pozitivnih svinja na trihinelozu (slika 2).

Najveći se broj pregleda uzoraka na trihinelozu obavlja u klaonicama. Uzorci zaklanih svinja za vlastite potrebe, kao i značajan broj uzoraka ustrijeljenih divljih životinja uglavnom se pregledavaju u veterinarskim ambulantama (slika 4), dok se uzorci ostalih divljih životinja (koji se pregledavaju u svrhu nadzora nad trihinelozom) pregledaju uglavnom u laboratorijima HVI-a ili Veterinarskog fakulteta. Prema podatcima koji su dostavljeni Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane u prošle dvije godine pregledano je prosječno oko 1,5 milijuna uzoraka, od toga oko petine u veterinarskim ambulantama. Kako je uobičajeno da se na klaonicama pregledavaju uzorci zaklanih svinja iz intenzivnog uzgoja tu obično ne nalazimo svinjske trupove pozitivne na trihinelozu. Prema tim rezultatima nalazi iz Hrvatske uklapaju se u rezultate koje prijavljuju druge zemlje EU gdje se svinje uzgajaju intenzivno na većim svinjogojskim farmama, a kolju i pregledavaju na trihinelozu uglavnom samo u klaonicama. Unatoč tome 2011. godine zabilježena su tri pozitivna uzorka s područja Grubišnog Polja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, ali je utvrđeno da su sva tri uzorka potjecali iz jednog ekstenzivnog uzgoja, a svinje su zaklane uslužno, za vlastite potrebe.

Iz istog razloga u Hrvatskoj u posljednje vrijeme nisu zabilježene epidemije tzv. mesničkog tipa, nego je najveći broj epidemija i sporadičkih slučajeva humane trihineloze zabilježen nakon konzumiranja mesa zaklanog za vlastite potrebe (Aleraj, 2008.)

Prema rezultatima iz 2011. i 2012. godine u Hrvatskoj su domaće svinje koje se uzgajaju u manjim aglomeracijama unutar seoskih dvorišta i danas najveći potencijalni izvor trihineloze za ljude (slika 4). Unatoč činjenici da je broj svinja koje se kolju za vlastite potrebe u padu, postotak se nađenih trihineloznih životinja nije smanjio nego povećao (0,0119% u 2011., a 0,0124% u 2012.). Uzrok ovim rezultatima mogu biti smanjeni broj svinja koje se uzgajaju za vlastite potrebe u ruralnim područjima u Hrvatskoj, ali i pojava da su vlasnici zaklanih svinja iz pograničnih naselja, unatrag dvije godine, uzorke zaklanih svinja zbog pregleda na trihinelozu nosili izvan granica Hrvatske na područje Republike Srbije i Federacije Bosne i Hercegovine.

Distribucija pozitivnih uzoraka svinja na trihinelozu utvrđenih 2012. godine (slika 3) potvrđuje hipotezu o Slavoniji i Baranji kao endemskom području za trihinelozu (Florijančić i sur., 2006., Balić i sur., 2010.).
Analizom podrijetla pozitivnih uzoraka svinja na trihinelozu iz 2011. godine zaključili smo da su pozitivne svinje osim u ove četiri županije, nađene još i u Brodsko-posavskoj (sedam uzoraka), Virovitičko-podravskoj (jedan uzorak), Bjelovarsko-bilogorskoj (četiri uzorka) te po jedan uzorak u Zadarskoj i Ličko-senjskoj županiji. Od drugih se domaćih životinja na trihinelozu u Hrvatskoj pregledavaju i konji. Tako je u prošle dvije godine pregledano 485 uzoraka konja pri čemu nije ustanovljen niti jedan pozitivni uzorak.

Drugi su važan potencijalni izvor trihineloze ljudi divlje životinje, naročito divlje svinje. Prosjek pregledanih uzoraka divljih svinja za prošle dvije godine iznosio je oko 23 tisuće, dok su postotci pozitivnih uzoraka iznosili 0,21 u 2011. i 0,14 u 2012. godini (slika 4). Distribucija pozitivnih uzoraka podrijetlom od divljih svinja i medvjeda prikazana je na slici 5. U europskim zemljama zabilježene su epidemije trihineloze izazvane mesom divljih svinja u Italiji (Di Bari i sur., 1990.) i Francuskoj (Ranque i sur., 2000., Gari-Toussaint i sur., 2005.). U Hrvatskoj, međutim, službeno još nije objavljen niti jedan takav slučaj, ne zato što ga nije bilo, nego zato što pojedini slučajevi humanih trihineloza nisu do kraja razjašnjeni, istraženi i znanstveno potvrđeni. Kao primjer može se navesti slučaj zaraze na području Međimurske županije 2012. godine, ali i drugi slučajevi zaraze prošlih godina u kojima se spominje meso divljih svinja koje je nepregledano, a pomiješano s mesom svinja, završilo u kobasicama i drugim domaćim mesnim prerađevinama koje su bile izvor humanih trihineloza.

Osim divljih svinja u Hrvatskoj je u zadnje dvije godine službeno pregledano 44 jelena, četiri srnjaka, pet jazavaca i 183 medvjeda te 296 lisica i 23 čaglja u istraživačke svrhe, a trihineloza je utvrđena u 15 lisica, 8 čagljeva i dva medvjeda.

Molekularne pretrage izoliranih ličinki iz pozitivnih uzoraka divljih životinja djelomično su poznate, dok su obrade ostalih uzoraka u tijeku.
Naši preliminarni rezultati potvrđuju T. spiralis kao dominantnu vrstu trihinela među domaćim i divljim životinjama u Hrvatskoj te rijetke nalaze T. britovi u uzorcima divljih svinja i lisica. Osim ove dvije vrste trihinela u Hrvatskoj je dokazana i T. pseudospiralis, vrsta koja ne stvara kapsulu u mišićnom tkivu, zasada samo u uzorcima domaćih svinja (Beck i sur., 2009.), ali je vjerojatno samo pitanje dana kada će se ova vrsta trihinela potvrditi i u uzorcima podrijetlom od divljih životinja.

Nadzor se nad trihinelozom divljih životinja u većini zemalja EU provodi nad populacijom divljih svinja i lisica, ponegdje i na populaciji rakuna (Njemačka, Latvija), risova (Švedska, Estonija), medvjeda (Rumunjska) te drugih divljih životinja koje završavaju u NRL kao potencijalni nositelji ličinki trihinela (kune, jazavci, čagljevi, vukovi, polarni medvjedi i dr.). Silvatični oblik trihineloze u većoj ili manjoj mjeri potvrđen je u divljim životinjama u većini europskih zemalja osim u Belgiji, Danskoj, Cipru, Finskoj, Portugalu, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Tijekom radionice 2013. godine istaknuto je kako je populacija rakuna u nekim zemljama srednje i istočne Europe znatno porasla te da se rakuni sve češće mogu zateći u okolini ljudskih naselja. Zbog toga, kao i zbog učestalih pozitivnih nalaza na trihinelozu (Njemačka, Latvija) rakuni su označeni kao novi znatan rezervoar trihineloze u tom dijelu Europe. Osim rakuna novim rezervoarom trihineloze mogu se smatrati i čagljevi, čija se populacija kreće od južne prema srednjoj Europi. Trihineloza u čagljevima potvrđena je u Hrvatskoj (osam uzoraka) i Mađarskoj (jedan uzorak).

Poseban osvrt u područje nadzora trihineloze zaslužuje organizacija laboratorija u Hrvatskoj koji su odgovorni za preglede uzoraka mesa životinja. Uprava je 2012. godine dobila rezultate pretraga uzoraka mesa na trihinelozu od 157 veterinarskih organizacija. Te veterinarske organizacije su “stare” veterinarske stanice, novoosnovane veterinarske stanice i ambulante, ali i laboratoriji HVI i Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Kako pojedine veterinarske stanice imaju više ambulanti u kojima se mogu pregledati uzorci mesa može se pretpostaviti da se uzorci mesa u Hrvatskoj mogu pregledati u oko 200 različitih objekata (tabela 1.).

Prema EU Regulativi 882/2004 svi laboratoriji koji pregledavaju meso namijenjeno konzumiranju ljudi moraju biti akreditirani. Kako je umjetna probava, referalna metoda za pregled uzoraka mesa životinja na trihinelozu, klasična laboratorijska metoda na nju se odnosi norma EN ISO/IEC 17025. U Hrvatskoj za sada imamo šest laboratorija koji su akreditirani prema ovoj normi.
Međutim, ovi laboratoriji su smješteni u Hrvatskom veterinarskom institutu (Vinkovci i Zagreb), Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i u tri veterinarske stanice koje se nalaze u Slatini, Osijeku i Belom Manastiru. Prema broju uzoraka koji su pregledani u ovih šest laboratorija prozilazi da se u Hrvatskoj u 2012. godini u akreditiranim laboratorijima pregledalo oko 1% uzoraka mesa zaklanih svinja namijenjenih za ljudsku uporabu i 8% uzoraka mesa ustrijeljenih divljih svinja. Jedan posto pregledanih uzoraka odnosi se isključivo na uzorke svinja koji su pregledani nakon klanja za vlastite potrebe, pri čemu dolazimo do zaključka da niti jedan uzorak mesa svinja koji je zaklan u klaonicama, a koji čini oko tri četvrtine svih zaklanih svinja u Hrvatskoj, nije pregledan u akreditiranom laboratoriju.

Iako je trenutno na snazi EU direktiva 1162/2009. po kojoj svi laboratoriji u kontroli hrane, ovlašteni od ovlaštenih institucija, moraju biti ili akreditirani do kraja 31. prosinca 2013. po EN ISO/IEC 17025 ili do tog datuma predočiti dokumentaciju da su u postupku akreditacije, ili barem predočiti od­govarajuće garancije da provode kontrolu kvalitete nad svojim radom, u tijeku je nacrt nove direktive u kojemu se predlažu neka odstupanja od trenutnih zahtjeva. Predviđena odstupanja u smislu ublažavanja zahtjeva za pojedine vrste laboratorija bitno se tiču i laboratorija za pregled mesa na trihinelozu pa bi do kraja ove godine, do kada se očekuje službeno objavljivanje nove direktive, trebalo biti jasnije što će se promijeniti u zahtjevima za kontrolu trihineloze u zemljama članicama EU.

Ehinokokoza je druga parazitoza koja se prema direktivi 2003/99/EC smatra prioritetom prilikom nadzora parazitarnih zoonoza. Razlog tome su brojne epidemije ove bolesti u europskim zemljama, biološki potencijal koji ovaj parazit posjeduje kao i veliki postotak smrtnosti koju izazivaju pojedini oblici ove bolesti. Za javno zdravstvo najvažnije vrste su Echinococcus granulosus koja izaziva cističnu ili unilokularnu ehinokokozu te E. multilocularis koja izaziva alveolarnu ehinokokozu. Iako obje vrste trakavica parazitiraju u tankom crijevu kanida njihovi se razvojni oblici mogu razviti u različitim životinjskim vrstama i ljudi (Torgerson i Budke, 2003.).

I dok se cistična ehinokokoza smatra najučestalijom ehinokokozom ljudi, alveolarna ehinokokoza može izazvati smrtnost čak do 70%. Tijekom prošle dvije godine epidemije ehinokokoze su zabilježene u Austriji (2011. i 2012. godine), u Grčkoj (2011. i 2012.), u Nizozemskoj (2011.), u Portugalu (2012.), u Slovačkoj (2012.) i u Španjolskoj (2012.). Nadzorom su zahvaćene brojne domaće (goveda, ovce, koze, svinje, psi) i divlje životinje (lisice, rakuni, mufloni).
Rezultati nadzora nad različitim vrstama domaćih i/ili divljih životinja dale su pozitivne rezultate na prisutnost E. granulosus i/ili E. multilocularis u gotovo svim europskim zemljama.

Ehinokokoza ljudi u Hrvatskoj je važna parazitarna zoonoza koja za razliku od trihineloze nema sezonski karakter, a zabilježeni slučajevi po godinama variraju od 0 oboljelih 1982. godine do čak 36 zaraženih 2004. (Volner, 2009.). Bolest se najčešće ustanovi kada je u uznapredovalom stadiju ili slučajno tijekom kirurškog zahvata druge etiologije. Budući da su psi najčešći izvori invazije za ljude, u Hrvatskoj je dehelmentizacija pasa naređena kao preventivna mjera i provodi se prilikom godišnjeg cijepljenja pasa protiv bjesnoće. Osim toga, službeni ili ovlašteni veterinari u klaonicama i objektima za obradu i rasijecanje divljači moraju voditi evidenciju o svakom nalazu ehinokoka kod domaćih i divljih životinja te obavijestiti nadležni veterinarski ured te promijenjene organe radi parazitološke pretrage dostaviti u službeni laboratorij.
Unatoč ovim naredbama u Hrvatskoj nemamo prikupljene službene podatke na jednom mjestu za nadzor nad ovom bolesti. U svrhu praćenja proširenosti ehinokokoze među divljim životinjama u Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom finaciranju za 2013. godinu određuje se pretraživanje uzoraka izmeta lisica na ehinokokozu, a koji se dostavljaju radi kontrole u sklopu akcije oralnog cijepljena lisica. Ova mjera uklapa se i u odredbe Pravilnika o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (NN 42/2013) koji je Republika Hrvatska donijela u ožujku 2013., a koji je stupio na snagu ulaskom Hrvatske u EU.

Zaključci

---

Trihineloza je u Hrvatskoj još uvijek tema koja zaslužuje svu pozornost zainteresiranih struka u području javnog zdravstva, a naročito veterinarske struke na čijoj organizaciji i aktivnosti leži najveći dio prevencije i nadzora nad ovom zoonozom. Trihineloza je u Hrvatskoj prisutna u gotovo svim divljim vrstama životinja, ali još uvijek i kod domaćih svinja pa opasnosti zaraze ljudi prijete s više strana. Ovo se potvrđuje u redovitim epidemijama koje svake godine bilježimo u Hrvatskoj. Aktivnosti koje nas očekuju u neposrednoj budućnosti su usklađivanje laboratorijske kontrole trihineloze mesa životinja za ljudsku uporabu sa zahtjevima iz EU dokumenata, ali i alarmiranje javnosti, posebno u sezonama klanja kako bi se postiglo da apsolutno svi uzorci od domaćih i divljih životinja, namijenjeni uporabi, budu pregledani od ovlaštenih laboratorija na području Republike Hrvatske.

Sažetak

---

Europski referalni laboratorij za parazite (EURLP) unatrag osam godina redovito organizira godišnje radionice na kojima se prezentiraju epidemiološki i epizootiološki podatci o najvažnijim parazitarnim zoonozama registriranim u zemljama članicama Europske unije, sve novosti iz područja legislative parazitarnih zoonoza, planirane akcije koje pripremaju nadležna europska tijela u kontroli hrane (DG SANCO, EFSA) te rezultati provjere metoda (proficiency test) u dijagnostici pojedinih parazitoza koje organizira EURLP. Zbog osobite važnosti koju e u javnom zdravstu Hrvatske imala i ima humana trihineloza kao i potrebe približavanja standardima u kontroli i nadzoru parazitarnih zoonoza kao jedna od zemalja nečlanica EU na ovim sastancima sudjelovala je i Hrvatska.
Najvažnije informacije prezentirane na posljednje dvije radionice, kao i aktualna epidemiološka i epizootiološka situacija trihineloze i ehinokokoze u zemljama EU i u Hrvatskoj, prezentirane su u ovom radu.

Literatura

1. ALERAJ, B. (2008): Aktualna epidemiološka obilježja trihineloze u Hrvatskoj. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 4, 14.
2. BALIĆ, D., A. GAŠPAR, M. PERIŠKIĆ, M. LOLIĆ, H. KRAJINA, M. ŠKRIVANKO i M. VUKIČEVIĆ (2010): Trihineloza – još uvijek aktualan problem javnog zdravstva u Hrvatskoj. Vet. stn. 41, 493-500.
3. BECK, R., A. BECK, S. LUČINGER, T. FLORIJANČIĆ, I. BOŠKOVIĆ and A. MARINCULIĆ (2009): Trichinella pseudospiralis in pig from Croatia. Vet. Parasitol. 159, 304-307.
4. DI BARI, C., G. SANTAGADA, E. POZIO and O. SCHIRALDI (1990): Epidemiological research on trichinellosis in Apulia and Basilicata (southern Italy). Eur. J. Epidemiol. 6, 412-415.
5. FLORIJANČIĆ, T., A. MARINCULIĆ, B. ANTUNOVIĆ and I. BOŠKOVIĆ (2006): A survey of the current status of sylvatic trichinelosis in the Republic of Croatia. Vet. arhiv 76 (Suppl.), 9-19.
6. GARI-TOUSSAINT, M., N. TIEULIE, J. L. BALDIN, J DUPOY-CAMET, P. DELAUNAY, J. G. FUZIBET, Y. LE FICHOUX, E. POZIO and P. MARTY (2005): Human trichinellosis due to Trichinella britovi in southern France after consumption of frosen wild boar meat. Euro Surveill. 10 (6):pii=550. Available online: Http://www.eurosurveillance.org/ViewArticle.aspx?Articled=550.
7. KREŠIĆ, K., K. SOKOL, A. ILIĆ i J. BARIĆ (2008): Trihineloza – javnozdravstveni problem u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 4, 14.
8. TORGERSON, P. R. and C. M. BUDKE (2003): Echinoccosis – an international public health challenge. Res. Vet. Sci. 74, 191-202.
9. TORGERSON, P. R. and C. N. MACPHERSON (2011): The socioeconomic burden of parasitic zoonoses: global trends. Vet. Parasitol. 182, 79-95.
10. VOLNER, Z. (2009): Ehinokokoza u Hrvatskoj tijekom četrdeset godina od 1968. do 2008. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 5, 19.

Trichinellosis and echinococcosis – parasitic zoonoses of primary significance for the public health of the EU member states and Croatia

---

Davor Balić, DVM, PhD, Senior Researcher, Marija Agičić, DVM, Junior Researcher, Marica Lolić, DVM, PhD, Senior Researcher, Mario Škrivanko, DVM, PhD, Senior Scientific Associate, Hrvoje Krajina, DVM, Expert Associate, Mirta Vukičević, DVM, Expert Associate, Croatian Veterinary Institute, branch Vinkovci Veterinary Institute; Zlatko Krovina, DVM, Ministry of Agriculture, Directorate for Veterinary Medicine and Food Safety; Kruno Sokol, MD, Specialist Epidemiologist Public Health Institute of Vukovar-Srijem County, Epidemiology Service

---

For the past eight years, the European Reference Laboratory for Parasites (EURLP) has organised an annual workshop where epidemiological and epizootiological data on the most significant parasitic zoonoses registered in the European Union Member States are presented. The workshop is also a venue for the presentation of novelties in the legislation concerning parasitic zoonoses, planned campaigns under preparation by the competent European bodies for food control (DG SANCO, EFSA) and results of proficiency tests in the diagnosis of individuals parasitoses organised by EURLP. Due to the particular importance that human trichinellosis has in Croatian public health, and the need to meet standards in the control and inspection of parasitic zoonoses, Croatia also participated in these workshops as a non-EU member. The most important information presented at the last two workshops, and the current epidemiological and epizootic status of trichinellosis and echinococcoses in EU Member States and in Croatia are presented in this paper.