Otrovanje s natrijevim kloridom – pomanjkanje vode
Prof.dr.sc. Emil Srebočan
Izvor: VETERINARSKI PRIRUČNIK, Medicinska naklada Zagreb, 2012.

Izvori otrovanja. Višak soli (natrijeva klorida) u organizmu posljedica je prevelike količine soli u hrani, ili normalne količine soli u hrani, uz (a) nestašicu vode, (b) toplo vrijeme uz pojačano znojenje i isparavanje organizma ili (c) prevelike tjelesne aktivnosti. Otrovanje solju pojavljuje se i ako životinje popiju slanu vodu. Ovakvo stanje najčešće se pojavljuje u farmskih životinja, ali može nastati i u drugih domaćih životinja […]
Otrovnost. Sol je normalno prisutna u hrani u količini od 0,5 do 1,0%. Ona nije toksična ni u većim količinama sve dok je opskrba pitkom vodom proporcionalna i zadovoljava mehanizme izlučivanja, pa npr. svinje podnose bez kliničke maniferstacije i do 13% soli u hrani ako imaju dovoljno vode. Postoji razlika u otrovnosti s obzirom na vrstu, pa su tako konji, goveda i svinje osjetljiviji, slijede psi, dok su ovce manje osjetljive […]
Klinička slika. Kliničkom slikom prevladavaju živčani poremećaji, a simptomi su slični u svih vrsta, iako svaka životinja ne će očitovati sve simptome. Životinje u početku žeđaju, sline, pojačan im je iscjedak iz nosa, neprekidno mokre i imaju proljev, a u pasa i svinja pojavljuje se i povraćanje. U goveda je utvrđeno ubrzano disanje, pojačan dišni šum te izražena episkleralna injekcija. Nadalje, životinje su preosjetljive, imaju tremor, očituju sljepoću i gluhoću, nekoordinirano se kreću, sudaraju se s predmetima, besciljno lutaju ili kruže u krug, mogu biti i agresivne, a na kraju se ruše, veslaju nogama, zabacuju glavu na vrat i imaju nistagmus. Trijas im je povišen. U nekim slučajevima životinje u kasnijemu stadiju otrovanja otupe, nezainteresirane za okolinu, ne žele jesti i piti i guraju glavu u zid ili ogradu.
Dijagnostika se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, patoanatomskog, a u svinja i, pogotovo važnog, patohistološkog nalaza. Važan je parametar i koncentracija natrija u serumu i u cerebrospinalnoj tekućini koja se u zdravih životinja obično kreće u razmaku od 135 do 145, odnosno 130-140 mEq/L. U pasa serum normalno sadržava 145-158 mEq/L natrija. Prisutnost natrija u serumu i u cerebrospinalnoj tekućini u koncentraciji većoj od 160 mEq/L smatra se dijagnostički značajnom, iako su u goveda koncentracije malo veće od normalnih povezivanih s otrovanjem soli […] Diferencijalnodijagnostički, dolaze u obzir druga otrovanja (olovo, arsen i drugi metali, organofosforni spojevi, klorirani ugljikovodici, cijanidi, metaldehid, ureja), oštećenje mozga razne etiologije (trauma, tumor, avitaminoza, toplinski udar, infektivne bolesti).
Liječenje je nespecifično i često bez većeg uspjeha. Male količine vode (veće bi količine vjerojatno pojačale moždani edem) kroz dulje razdoblje (0,5% TT/sat) mogu djelovati povoljno. Diuretici i antikonvulzivi imaju indikaciju za upotrebu, ali često s različitim uspjehom. Vitamin B1, s obzirom na svoju važnu funkciju u metabolizmu glukoze, također je indiciran.
* Napomena: nije dozvoljeno prenošenje i daljnja objava ovog teksta bez pisanog dopuštenja izdavača.
Autor teksta: prof.dr.sc. Emil Srebočan, dr.med.vet., Zavod za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Odabrala: doc.dr.sc. Vlasta Herak-Perković, dr.med.vet., urednica 6. izdanja