Nikša Lemo
Dr. sc. Nikša LEMO, dr. med. vet., izvanredni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb
Opis slučaja: Mužjak bulterijera star 11 godina, težine 26 kilograma doveden je u dermatološku ambulantu zbog intenzivnog svrbeža.
Anamneza
Kada je pas došao u ambulantu već je bio na antibiotskoj terapiji s cefaleksinom 15 mg na kilogram t.m. kroz tri tjedna.
Vlasnik je primijetio blago poboljšanje na početku terapije, ali alopecija i svrbež su i dalje bili prisutni.
Klinički i dermatološki pregled
Sluznice i limfni čvorovi su bili uredni.
Tjelesna temperatura je bila 38,2 °C, bilo 104 i CRT je bio niži od 2 sekunde.
Jedan testis je bio 3 puta veći od drugoga, oba testisa pri palpaciju su bili tvrde konzistencije (Slika 1.). Rektalnim pregledom je uočena hiperplazija prostate.
Kako je prva lezija na koži bila neupalna alopecija, na diferencijalnoj listi dijagnoza endokrinološke dermatoze su bile na prvom mjestu. Testisi su bili nesimetrični, uočena je skrotalna hiperpigmentacija i hipotrihija, a tumori testisa su bili suspektni. U tom trenutku hipotireoidizam je isto tako bio na listi diferencijalnih dijagnoza s obzirom na gubitak dlake i zbog dobi psa. Od ostalih bolesti s liste diferencijalnih dijagnoza ističe se sarkoptoza zbog svrbeža i distribucije lezija koja uključuje laktove kod psa, alergija na hranu, epiteliotropni limfom i lišmanijoza. Piodermija i demodikoza su bili suspektni kao sekundarne infekcije/infestacije.
Dijagnostika i liječenje
Provedeno je nekoliko testova za vrijeme prvog pregleda. Trihogram je pokazao 95% dlaka u telogenoj fazi.
Duboko struganje kože provedeno je na 5 različitih mjesta i svi su bili negativni.
Citolološkom pretragom otiska kože uočeni su neutrofili i nekoliko kokoidnih bakterija po vidnom polju mikroskopa x100. Citologija prepucijalnog razmaska pokazala je nekoliko epitelijalnih stanica kuboidnog do okruglog oblika sa zdravom jezgrom. Ultrazvučna je pretraga pokazala područje povećane heterogenosti s niskom refleksivnosti na lijevom testisu te prisutan peritestikularni edem. U abdomenu nisu uočene metastaze. Uočena je i cistična hiperplazija prostate.
Preporučena je kastracija psa i patohistološka analiza testisa. Prije kirurškog zahvata uzet je serum za analizu hormona iz lijeve i desne vene testisa i jugularne vene. Psu je propisan nastavak antibiotske terapije cefaleksinom 15 mg na kilogram, 2 puta dnevno kroz 6 tjedana.
Kontrolni pregled
Vlasnik je istaknuo da je svrbež kod psa smanjen za 80%. Provedeni su novi testovi te je trihogramom uočeno 75% dlaka u telogenoj fazi. Citološka pretraga kože i duboko struganje kože su negativni.
Rezultati hormonske analize su stigli uoči kontrole i pokazali su povećanje svih steroidnih hormona iz venske krvi tumorom zahvaćenog testisa (Tabela 1.) Patohistološka analiza je potvrdila difuzni tumor Sertolijevih stanica.
Zaključak
Dijagnoza prikazanog slučaja je tumor Sertolijevih stanica sa sekundarnom dubokom piodemijom.
Rasprava
Tumori testisa predstavljaju tipične neoplazije kod starih nekastriranih pasa (Coffin i Munson, 1953.). Tumori Sertolijevih stanica često su povezani s paraneoplastičnim sindromima kod pasa (Leger, 1977., Post i sur., 1987., Grieco i sur., 2008.). Bolesni psi mogu imati ginekomastiju, atrofiju penisa te privlačiti druge mužjake (sindrom feminizacije) (Tremblay, 1971., Frank i sur., 2003., Turek, 2003.). Od kožnih problema ističu se bilateralne alopecije na vratu, slabinama, perineumu i genitalnom području (Brodey i Martin, 1958., Baker, 1986.). Epidermis može biti stanjen kao i promjena boje krzna, inguinalna makularna melanoza i prepucijalni linearni dermatitis (Scott i sur., 2003.).
U prikazanom slučaju dermatološki problemi su se razvijali sporo te su započeli ispadanjem dlake na sve 4 noge i hiperpigmentacijom kože skrotuma te prepucijalnim makulama. Kada se pas počeo češati prouzročio je traumatizaciju kože i pojavu sekundarne piodermije.
Za vrijeme prvog pregleda tumor testisa je bio evidentan, no dijagnoza paraneoplastičnog sindroma nije mogla biti potvrđena prvim pregledom zbog toga što i druge hormonske dermatoze imaju slične simptome. Postoje 3 različite dijagnoze tumora testisa: seminom, tumor intersticijskih stanica i tumor Sertolijevih stanica (Peters i sur., 2000.).
Retrospektivna studija kod tumora na testisima (Grieco i sur., 2008.) pokazala je da su od 110 tumora na testisima, njih 55 (50%) bili tumori intersticijskih stanica, 46 (42%) seminomi i 9 (8%) tumori Sertolijevih stanica.
Glavnina dermatoloških problema povezani s tumorom Sertolijevih stanica rezultat su sekundarne hormonske neusklađenosti povezane s funkcionalnim tumorom (Mischke i sur., 2002., Sanpera i sur., 2002.).
Koncetracija estradiola u venskoj krv testisa i perifenoj venskoj krvi je povećana u pasa s tumorom Sertolijevih stanica u odnosu na zdrave pse, dok je koncentracija testosterona smanjena u omjeru s estradiolom. Ove promjene koncentracije hormona uočene su periferno od dlačnih folikula (Bamber i sur., 2004.). U prikazanom je slučaju koncentracija hormona iz periferne krvi zahvaćenog testisa bila signifikantno veća nego u perifernoj krvi normalnog testisa.
U jednoj retrospektivnoj studiji s 276 pasa, endokrinoloških pacijenata, uočeno je povećanje bazičnog i stimuliranog progesterona.
Hiperprogesteronemija povezana s alopecijom je uočena kod pasa s tumorom Sertolijevih stanica (Fadok i sur., 1986.).
Kod funkcionalnih tumora koji izlučuju estrogen postoji indikacija za uzimanje prepucijalnog obriska za citološku pretragu.
Povećana koncentracija estrogena u serumu prouzroči orožnjavanje epitelnih stanica prepucija (Root Kustritz, 2006.).
Kastracija oba testisa preporučena je kod svih tumora testisa kako bi se spriječile eventualne metastaze i hormonski disbalans. Poboljšanje kliničke slike i stanja na koži kod pasa s tumorom Sertolijevih stanica može se očekivati za 3 do 6 mjeseci nakon kastracije.
Sažetak
P as je imao 6 mjeseci probleme s kožom, a u posljednja 2 mjeseca problemi su postali izraženiji. Kožne lezije su započele kao alopecije na sve 4 noge. Nakon 2 mjeseca lezije su postale krustozne i pas se počeo češati po nogama i licu. Kliničkim pregledom ustanovljeno je da je jedan testis tri puta veći od drugoga te su oba testisa palpatorno tvrde konzistencije. Dermatološkim pregledom ustanovljene su: ulceracije, erozije, ožiljci, hiperpigmentacija i alopecija na sve četiri noge kao i eritem kože lica, skrotalna makularna hiperpigmentacija i linearni prepucijalni dermatitis. Ultrazvučnim pregledom promijenjenog lijevog testisa razotkrila je difuzno prošireno područje heterogene, uglavnom niske refleksije te edem u okolini testisa, a nisu uočene metastaze u abdomenu već cistična hiperplazija prostate. Pas je kirurški kastriran. Prije zahvata uzeti su uzorci krvi za hormonsku analizu. Patohistološki je ustanovljen tumor Sertolijevih stanica. Kastracija oba testisa je preporučena kod svih tumora testisa kao prevencija mogućih metastaza i izbjegavanje hormonskog disbalansa oboljelih jedinki. Poboljšanje dermatoloških lezija može se očekivati 3 do 6 mjeseci nakon kastracije oboljelih pasa od tumora Sertolijevih stanica.
Literatura [… prikaži]
Sertoli Cell Tumour Associated with Pruritic Dermatitis in a Bullterrier – A Case Report
Nikša LEMO, DVM, PhD, Associate Professor, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb
A male Bull terrier was referred for a six-month history of skin problems that worsened 2 months previously. Lesions began as alopecia on all four legs. After 2 months, these became more crusted and the dog started to scratch its legs and face. Physical examination revealed that one testicle was enlarged to 3 times the other, and both te sticles were hard to palpation. Dermatologicalexamination revealed ulceration, erosions, scaring, hyperpigmentation and alopecia on all four legs, and facial erythema, scrotal macular hyperpigmentation and linear preputial dermatosis. Ultrasound revealed a diffuse enlarged area of heterogeneous, predominantly low reflectivity of the left testicle with peritesticular oedema, absence of abdominal metastasis, and cystic hyperplasia of the prostate. Surgical castration was performed. Pre-surgery blood was taken for hormonal analysis. Histopathological analysis revealed a diffuse Sertoli cell tumour and cytological observation showed malignancy.
Castration of both testicles is suggested in all testicular tumours as a prevention of possible future metastasis or hormone imbalance of the body. After castration of dogs with Sertoli’s cell tumours, improvement of dermatological lesions can be expected within three to six months.