Gastric ulcer in a pig

Medven Zagradišnik, L.

Lidija MEDVEN ZAGRADIŠNIK, dr. med. vet, docent, Zavod za veterinarsku patologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: lidija.medven@gmail.com

Sažetak

---

Ulkusi želuca često se pojavljuju u svinja u intenzivnom suvremenom uzgoju. Prema anatomskoj lokaciji ulceracije su obično ograničene na pars esophagea, a najčešće se pojavljuje u svinja starosti od 3 do 6 mjeseci. Bolest je multifaktorijalne etiologije, a može biti asimptomatska ili pak perakutna s fatalnim ishodom. U ovom je radu prikazan jedan slučaj iz prakse.

---

Ključne riječi: ulkus želuca, intenzivan uzgoj, svinja.

Abstract

---

Gastric ulcers in swine often appear in intensive modern husbandry. They are usually limited to the pars oesophagea, according to the anatomic site of ulceration, and most commonly appear in pigs from 3 to 6 months of age. The disease has multifactorial aetiology, and may be asymptomatic or peracute, with a fatal outcome. In this article a case from practice is described.

---

Key words: gastric ulcer, modern husbandry, pig.

▲

Anamneza

Na razudbu je dostavljena lešina svinje (tovljenik), višelinijski križanac, ženskog spola, starosti oko 3 mjeseca. Životinja je uginula na svinjogojskoj farmi u nastambi za tov, bez prethodnih kliničkih znakova bolesti.

Patoanatomski nalaz prikazan je na slikama 1 – 4.

Patohistološki nalaz prikazan je na slici 5.
Bakteriološka pretraga.

▲

Dijagnoza

Ulkus želuca

▲

Komentar

Ulkus (lat. ulcus – vrijed) želuca jest oštećenje koje zahvaća sluznicu, probija bazalnu membranu te prelazi u podsluznicu, a ako oštećenje prodre kroz sve slojeve želučane stijenke, naziva se perforativni ulkus (Gelberg, 2017.).
U svinja se najčešće pojavljuje u nežljezdanom dijelu želuca, u području pars esophagea (Thomas i Friendman, 2012., Uzal i sur., 2016.). U suvremenom je svinjogojstvu učestalost ovog ulkusa visoka. Pojavljuje se u različitih dobnih skupina, no najčešće su zahvaćeni tovljenici (Uzal i sur., 2016.) u dobi od 3 do 6 mjeseci, a visokorizičnoj skupini pripadaju i krmače u vrijeme porođaja (Thomas i Friendman, 2012.). Mortalitet na pojedinim farmama iznosi oko 1 – 2 %, a sporadično i više (Thomas i Friendman, 2012.).

Uzrokovan je različitim čimbenicima, poput hranidbe sitno mljevenim zrnjem ili peletiranom hranom (Amory i sur., 2006., Melnichouk, 2002.; Thomas i Friendman, 2012, Uzal i sur., 2016., Gelberg, 2017.).
Visok udio ugljikohidrata uz prisutnost fermentativnih bakterija, kao što su Lactobacillus i Bacillus spp., dovodi do nastanka ulkusa (Gelberg, 2017.). Visoka razina bakra i nezasićenih masnih kiselina, niska razina bjelančevina u hranidbi, mikrobna proizvodnja masnih kiselina kratkih lanaca, kao i tekući sadržaj želuca također su rizični faktori (Uzal i sur., 2016.).
Nastaje i zbog stresa koji se pojavljuje u zatvorenom tipu uzgoja (Gelberg, 2017., Uzal i sur., 2016.), iako davanje glukokortikoida rezultira lezijama koje su u području fundusa kod svinja, a ne u ezofagealnom dijelu (Thomas i Friendman, 2012., Uzal i sur., 2016.). Svinje držane na rešetkastom podu imaju veću učestalost od svinja držanih na čvrstom podu ili slami. Neki autori smatraju da je glavni čimbenik rizika za razvoj ulkusa prekid unosa hrane (Morrow i sur., 1999., Thomas i Friendman, 2012.). U literaturi se navodi i niz drugih čimbenika poput akutnih zaraznih bolesti, kiselosti želučanog sadržaja, genetske osjetljivosti i dr. (Morrow i sur., 1999., Thomas i Friendman, 2012., Uzal i sur., 2016.).

Klinički znakovi ovise o stupanju gubitka krvi koji je povezan sa želučanom lezijom. Smrt može nastati zbog iskrvarenja u lumen želuca kod životinje koja je izgledala zdravo nekoliko sati ranije. Ako je gubitak krvi sporiji, simptomi povezani s anemijom bit će vidljivi: bljedilo, letargija, slabost, ubrzano disanje, povraćanje i melena. Rektalna temperatura često je ispod normalne. Ipak, potrebno je istaknuti da se većinom pojavljuje supklinički tijek (Thomas i Friendman, 2012., Uzal i sur., 2016.).

Patoantomskom pretragom, kad ulceracija obuhvaća čitavu ezofagealnu regiju želuca, uočava se lezija kraterasta oblika s uzdignutim rubovima. Dno ulkusa može biti glatko stoga se može pogrešno protumačiti kao normalno tkivo (Thomas i Friendman, 2012., Uzal i sur., 2016.). U želucu se može naći tekući sadržaj, zgrušana ili nezgrušana krv te fibrinozni eksudat i hrana. U slučaju masovnog krvarenja melena je uvijek prisutna u crijevima. Lešina je vrlo blijeda. Nalaz krvi u crijevima koji je povezanan s ulkusom želuca mora se razlučiti od volvulusa kao i od proliferativne hemoragijske enteropatije povezane s Lawsonia intracellularis. Dokaz o prošloj ulceraciji katkad se može vidjeti kao cikatrizacija i smanjenje veličine ezofagealnog dijela želuca, a u ekstremnim se slučajevima može pojaviti i stenoza jednjaka (Uzal i sur., 2016.).
Histološki, nastale su promjene rezultat zadebljanja i parakeratotičke hiperkeratoze koje keratolizom dovode do nastanka fisura, erozija i ulkusa (Gelberg, 2017., Uzal i sur., 2016.). Epitel ezofagealnog dijela je zadebljan, nepravilan i hrapav. Erozije epitela napreduju do ulceracije, a zbog oštećenja manjih krvnih žila uočava se krvarenje. Dno ulkusa čini nekrotično tkivo. Ovisno o stupnju oštećenja uočava se jasna margina upalnih stanica te sloj granulacijskog tkiva (Uzal i sur., 2016.).

Liječenje je skupo, naporno i često neuspješno.
Osim toga, rana dijagnoza bolesti je otežana. Mnogi čimbenici i složene interakcije između hranidbe, okoliša i upravljanja, pridonose nastanku ove bolesti, stoga se prevencija ulkusa općenito smatra najprikladnijim rješenjem ovoga problema (Thomas i Friendman, 2012.).

Literatura [… prikaži]