BakterijeReprodukcija životinjaUzročniciVeterinarski fakultet u Zagrebu

Uloga bakterijskih uzročnika u reprodukciji konja i bolestima ždrebadi

Zrinka Štritof Majetić, Nenad Turk, Vilim Starešina, Zoran Milas, Ljubo Barbić, Josipa Habuš, Vesna Mojčec Perko, Vladimir Stevanović, Matko Perharić, Krešimir Martinković

Veterinarski fakultet, Zagreb

Izlaganje sa skupa VETERINARSKI DANI 2013

Sažetak


Dr. sc. Zrinka Štritof Majetić, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Doc. dr. sc. Zrinka Štritof Majetić, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
U Hrvatskoj već niz godina nema sustavnog praćenja reprodukcije u smislu otkrivanja uzroka izostanka koncepcije, rane embrionalne smrtnosti ili pobačaja, te bolesti ždrebadi, posebice novorođene. Članak govori o problemima u reprodukciji konja uzrokovanim bakterijama kao primarnim ili sekundarnim patogenima. Obuhvaća sve stadije reprodukcije, od prije pripusta pa do prvih nekoliko mjeseci života ždrebadi. Osim ukazivanja na važnost bakterijskih patogena u reprodukciji konja, cilj ovoga članka je i poticanje edukacije i suradnje vlasnika konja i veterinara jer su sustavno praćenje zdravlja kobila i pastuha u svim stadijima reprodukcije te prevencija i otkrivanje uzroka uočenih problema nužni preduvjeti poboljšanja učinkovitosti reprodukcije konja u Hrvatskoj.
Ključne riječi: bakterijski uzročnici, konji, ždrebad

Uvod


Uspješna reprodukcija konja podrazumijeva pravovremenu koncepciju, održanje graviditeta do termina, ždrijebljenje zdravog, vitalnog ždrebeta te održanje njegovog zdravlja u prvih nekoliko dana i mjeseci života. U svim stadijima reprodukcije može doći do zdravstvenih problema koji posljedično dovode do ekonomskih gubitaka i razočaranja vlasnika ili uzgajivača. Rasplodne kobile od kojih se ždrebad očekuje svake godine trebaju koncipirati unutar mjesec dana od ždrijebljenja, što zahtijeva posvećivanje velike pažnje svim aspektima reprodukcije. Uzroci poremećaja u reprodukciji konja su mnogobrojni, a mogu biti nezarazne i zarazne prirode. Nezarazni uzroci uključuju okolišne čimbenike te različite poremećaje konstitucije, metabolizma, genetskih i hormonalnih čimbenika majke i ploda. Vrlo često do reproduktivnih poremećaja dolazi zbog zaraznih bolesti uzrokovanih različitim mikroorganizmima.
Ovaj članak pregled je bakterijskih uzročnika značajnih u reprodukciji konja i bolestima ždrebadi, kronološki, od prije pripusta do prvih nekoliko mjeseci života ždrebadi.

1. Negativan utjecaj bakterija na koncepciju


a) Provjera zdravlja kobila

Za uspjeh koncepcije i održanje ranog graviditeta u kobila izrazito je važno zdravlje maternice prije pripusta kao i njena sposobnost svladavanja endometritisa nastalog zbog unošenja bakterija i sperme prilikom pripusta. Prije pripuštanja kobile treba uzeti opću i reproduktivnu anamnezu, te napraviti detaljan klinički pregled s naglaskom na reproduktivni sustav. Osim toga, dobro je uzeti obriske endometrija za bakteriološku i citološku pretragu. Naime, maternica bi prije pripuštanja trebala biti slobodna od bakterija, posebice specifičnih patogena u reproduktivnom traktu (Streptococcus equi subspecies zooepidemicus, Pseudomonas aeruginosa i Klebsiella pneumoniae).

Endometritis otežava ili onemogućava koncepciju i održanje graviditeta te takvu kobilu prije pripuštanja treba liječiti. Obriske endometrija moguće je uzeti samo tijekom estrusa kada je vrat maternice mekan i otvoren. Obrisak namijenjen za uzorkovanje endometrija zatvoren je u dugačku plastičnu ovojnicu iz koje se oslobađa tek nakon prolaska kroz vrat maternice. Na taj način sprječava se kontaminacija uzorka bakterijama iz rodnice i vrata maternice. Iz uzetog materijala rade se bakteriološka i citološka pretraga. Bakteriološkom pretragom određuje se vrsta bakterija i njihova osjetljivost na antimikrobne pripravke, a citološka pretraga daje podatak o prisustvu upalnih stanica. Upalne stanice uobičajeno se nalaze u slučaju endometritisa što doprinosi boljem tumačenju bakteriološke pretrage. Naime, ukoliko citološkom pretragom ne ustanovimo niti najmanji broj upalnih stanica, nalaz nekoliko kolonija bakterija vjerojatno je posljedica kontaminacije uzorka. Za bakteriološku pretragu maternice, osim obriska, može se uzorkovati i tzv. ispirak malim volumenom. To se radi na način da se u maternicu unese mala količina (50-150 ml) sterilne fiziološke otopine, transrektalno izmasira maternica te se tekućina prikupi u sterilnu posudu i šalje na pretragu.
Prije pripuštanja kobilu svakako treba pretražiti i na prisutnost bakterije Taylorella equigenitalis, uzročnika kontagioznog metritisa kobila, bolesti koja se u kobila nakon prve infekcije očituje izostankom koncepcije i ranijim ponovnim ulaskom u estrus. Rjeđe se očituje mukopurulentnim iscjetkom iz rodnice. Kobila nakon infekcije mjesecima pa i godinama može ostati asimptomatski kliconoša, a i prenositi uzročnika na ždrebad koja također postaju asimptomatski kliconoše. U kobila se za pretragu na T. equigenitalis uzimaju obrisci klitoralne jame i klitoralnih sinusa te šalju u laboratorij u transportnoj podlozi po Amie-u s dodatkom aktivnog ugljena. Transportna podloga omogućuje preživljavanje T. equigenitalis štiteći je od svjetlosti i produkata metabolizma drugih bakterija. T. equigenitalis za rast zahtjeva posebne uvjete uzgoja te pri slanju materijala na bakteriološku pretragu treba napomenuti koja se pretraga traži.
Ukoliko vlasnik kobilu odluči pripuštati u tzv. „ždrebećem estrusu“ nije potrebno uzimati obrisak endometrija jer se nalaz bakterija u maternici smatra normalnom pojavom i do tri tjedna po ždrijebljenju. Ovako ranom pripustu nikada se ne bi smjelo pristupati ako je kobila imala težak porod ili zaostajanje posteljice. U tom slučaju treba pričekati sljedeći estrus, a prije pripusta uzeti obriske endometrija za mikrobiološku i citološku pretragu.
Posebnu pažnju u praćenju zdravlja maternice prije i nakon pripusta treba pokloniti takozvanim „visokorizičnim“ kobilama. To su prije svega kobile koje imaju konformacijske nepravilnosti koje povećavaju učestalost ascendentnih infekcija (npr. urovagina, pneumovagina, horizontalni položaj stidnice, fibroza vrata maternice, priraslice itd.). Zatim, starije kobile jer je u njih oslabljena nespecifična imunost i teže svladaju endometritis do kojeg neminovno dolazi nakon pripusta, a upala često perzistira i prelazi u kroničnu. Visokorizične su svakako i kobile u kojih su već ranije uočeni reproduktivni problemi poput endometritisa, izostanka koncepcije, embrionalne smrtnosti, preranog poroda ili pobačaja, teškog ždrijebljenja te zaostajanja posteljice.

b) Provjera zdravlja pastuha

Procjena pastuha prije pripusta obuhvaća uzimanje anamneze, koja uključuje podatke o općem zdravstvenom stanju, prethodnim pripustima, libidu, kvaliteti sperme te detaljni klinički pregled cijele životinje, posebice genitalnih organa.
Kao i kobilu, pastuha je prije pripusta osobito važno pretražiti na prisutnost bakterije T. equigenitalis. Pastusi nakon infekcije ne obolijevaju nego doživotno ostaju asimptomatski kliconoše i prilikom pripusta prenose bakteriju na kobilu. Na infekciju je i u kobila i u pastuha teško ili nemoguće posumnjati na temelju kliničkih znakova pa je jedini način da se ona otkrije i suzbije sustavno pretraživanje životinja na kliconoštvo. Za pretragu pastuha na ovu bakteriju uzorkuju se tri dijela genitalne regije; distalni dio uretre, fossa glandis i sinus uretre te nabori prepucija. Pastusi pozitivni na T. equigenitalis moraju se liječiti, a uspjeh liječenja provjerava se ponovnom pretragom najmanje tri tjedna nakon završetka liječenja.
Prije pripuštanja preporučljivo je pretražiti pastuha na prisustvo bakterija koje se, uz T. equigenitalis, smatraju najvažnijim patogenima u reproduktivnom sustavu konja (S. equi subspecies zooepidemicus, P. aeruginosa i K. pneumoniae). Za ovu pretragu obriscima se uzorkuju distalni dio uretre i fossa glandis. Pastuhe na prisustvo ovih bakterija treba pretražiti posebice ukoliko su već zamjećivani reproduktivni problemi u pod njih pripuštanih kobila. U slučaju pozitivnog nalaza treba pribjeći umjetnom pripustu, a ukoliko to nije moguće, prije pripusta kobilu treba tretirati razrjeđivačem sjemena s dodatkom antibiotika.

2. Bakterijske infekcije tijekom graviditeta


Bakterije mogu uzrokovati patološke promjene u svim stadijima graviditeta, od koncepcije do ždrijebljenja. Rana embrionalna smrtnost u konja relativno je česta pojava, najčešće se događa u prvih šest tjedana graviditeta, a uzroci su joj još uvijek nedovoljno razjašnjeni. Jedan od uzroka, koji je moguće otkriti i otkloniti, svakako je prisutnost endometritisa i bakterijskih infekcija maternice, bilo da su nastale prije pripusta ili nakon njega. Uginuća embrija zbog infekcija mogu se svesti na najmanju mjeru pregledom kobila prije pripusta na prisutnost endometritisa i isto tako praćenjem graviditeta i stanja maternice poslije pripusta. Ukoliko postoji i najmanja sumnja na infekciju maternice (iscjedak iz rodnice, tekućina u maternici) treba pristupiti dijagnostici i liječenju.

Bakterijske infekcije placente i uterusa mogu se javiti u bilo kojem stadiju graviditeta i uzrokovati smanjenu opskrbu ploda kisikom i hranjivim tvarima, sporiji razvoj ploda, prerano odvajanje posteljice, uginuće ploda, pobačaj ili rađanje avitalne ždrebadi.

Placentitis uzrokuje poremećaj neophodne hormonalne ravnoteže fetoplacentalne jedinice i pojačano lučenje prostaglandina koji potiču kontrakcije maternice. Do infekcija placente u posljednjim mjesecima graviditeta najčešće dolazi ascendentnim putem, kroz rodnicu, bakterijama S. equi subspecies zooepidemicus, Escherichia coli, P. aeruginosa i K. pneumoniae kada su promjene na posteljici najizraženije u njenom cervikalnom dijelu. Iznimka su infekcije nokardioformnim bakterijama iz tla u kojih je tipično odvajanje posteljice u području bifurkacije maternice. Manji broj placentitisa hematogenog je porijekla, a mogu ih uzrokovati infekcije s primarnim očitovanjem na reproduktivnom sustavu (npr. Salmonella abortus equi, Leptospira sp.) ili bilo koji drugi uzročnik septikemije.

Budući da plod najviše sazrijeva u posljednjim danima graviditeta treba učiniti sve što je moguće da bi se spriječio prijevremeni porod. Većina kobila ne očituje tipične znakove placentitisa poput povećanja vimena i iscjetka iz rodnice. Stoga visokovrijedne kobile i one s poviješću placentitisa treba mjesečno pregledavati ultrazvukom, počevši od 7. mjeseca graviditeta na dalje da bi se na vrijeme uočili znakovi i pravovremeno započelo liječenje. Ukoliko je prisutan iscjedak iz rodnice, treba napraviti bakteriološku pretragu i odrediti antimikrobnu osjetljivost uzročnika. Liječenje placentitisa provodi se antimikrobnim pripravcima, nesteroidnim protuupalnim lijekovima s ciljem smanjenja produkcije upalnih citokina i progesteronom. U slučaju pobačaja plod s ovojnicama treba što prije uputiti na razudbu da bi se ustanovio uzrok pobačaja.

Bakterijske bolesti ždrebadi


Sve spomenute promjene uzrokovane placentitisom utječu, osim na tijek graviditeta i stanje ploda u maternici, i na sam čin ždrijebljenja i zdravlje ždrebeta. Naime, uslijed placentitisa može doći do sporijeg sazrijevanja ploda, preranog poroda, neonatalne septikemije, encefalopatije, nefropatije i gastroenteropatije. Većina bolesti novorođene i mlade ždrebadi uzrokovana je bakterijama, a najveći značaj imaju septikemija ždrebadi, te bolesti gastrointestinalnog i dišnog sustava.

Neonatalna septikemija ždrebadi

Neonatalna septikemija češće se javlja u ždrebadi kobila kojima je dijagnosticiran placentitis i u one koja u prvim satima života koja nije dobila dovoljnu količinu kolostruma. Razina kolostralne imunosti može se ustanoviti određivanjem količine IgG protutijela u ždrebadi, a potrebno je ga ona bude najmanje 800 mg/dl. U cirkulaciju ždrebeta bakterije dospijevaju putem dišnog ili gastrointestinalnog sustava te preko pupka ili rana. Septikemiju je u novorođene ždrebadi katkad teško prepoznati.

Svako ždrijebe nakon poroda treba pratiti prvih nekoliko sati. Treba zabilježiti kada se uspravilo u sternalni položaj, pokazalo refleks sisanja, ustalo, sisalo, defeciralo i mokrilo. Unutar 12 sati nakon ždrijebljenja potrebno ga napraviti detaljan klinički pregled koji uključuje uzimanje trijasa i vremena punjenja kapilara, izgled kože, vidljivih sluznica, zglobova i auskultaciju pluća jer se tako mogu zamijetiti prvi znakovi neonatalne septikemije. Znakovi sustavne infekcije uključuju tahikardiju, tahipneju, skleralnu injekciju, hiperemiju krune kopita i nepigmentiranih dijelova kože i sluznica, petehijalna krvarenja, otečenje zglobova i edeme. Petehije po uškama također su indikator septikemije, a javljaju se kao posljedica trombocitopenije ili vaskulitisa. Pretragom krvi nalazi se hipoglikemija, neutropenija i fibrinogenemija.

Neonatalnu septikemiju uzrokuju različite bakterije, najčešće Escherichia coli. Sumnja na septikemiju potvrđuje se bakteriološkom pretragom krvi, a određivanje osjetljivosti uzročnika na antibiotike korisno je u liječenju. Respiratornu infekciju teško je uočiti jer dišni šum često nije promijenjen, no katkad se zamjećuje tahipneja, dispneja ili iscjedak iz nosa. Infekcije pupka također su čest uzrok septikemije, a ne moraju biti vidljive izvana.

a) Proljev u ždrebadi

Proljev ne bi smio biti prisutan u prvim danima života i znak je patoloških promjena u gastrointestinalnom sustavu. Proljev se često javlja u vrijeme tzv. „ždrebećeg estrusa“ kobile, iza četvrtog dana po ždrijebljenju. Ždrebad ostaje živahna, a proljev spontano prolazi. Od nezaraznih uzroka proljev može biti posljedica netolerancije glukoze, nepravilne prehrane i liječenja antibioticima. Zarazni proljev može uzokovati infekcija rotavirusom koja je vrlo kontagiozna no obično ne dovodi do promjene općeg stanja. Teže proljeve, najčešće praćene promjenom općeg stanja uzrokuju bakterije Clostridium difficile i Clostridium perfringens tip C, Salmonella sp, rjeđe Klebsiella sp., E. coli, Rhodococcus equi i druge. Dijagnoza bakterijskih proljeva postavlja se bakteriološkom pretragom fecesa. Liječenje ovisi o težini kliničke slike, a sastoji se od nadoknade tekućina te simptomatskog liječenja u vidu crijevnih protektanata i adsorbensa te probiotika i prebiotika. Proljevi nastali zbog nezaraznih uzroka najčešće spontano prolaze, a u slučaju zaraznih proljeva liječenju treba posvetiti veću pažnju.

Svakako treba spriječiti širenje bolesti na druge životinje. Ako je ždrijebe febrilno, potišteno i ne siše, a ima vodeni ili čak krvavi proljev treba što prije započeti intenzivnu terapiju jer ždrebad brzo dehidrira, a može doći i do septikemije i hipoglikemije. U takvim slučajevima ždrijebe treba liječiti antibioticima i simptomatski (analgeticima, glukozom, plazmom itd.). Uzročnik proljeva u ždrebadi starije od dva mjeseca, najčešće u dobi od četiri do šest mjeseci može biti i Lawsonia intracelularis, unutarstanična bakterija koju se ne može dokazati klasičnom bakteriološkom pretragom pa se za pretragu fecesa koristi lančana reakcija polimerazom (eng. polymerase chain reaction – PCR). Osim proljeva za ovu infekciju tipično je naglo mršavljenje, hipoproteinemija, hipoalbuminemija i posljedični edemi. Parazitoze obično nisu uzročnici proljeva u neonatalne ždrebadi, no u starije ždrebadi treba isključiti i taj uzrok.

b) Respiratorne infekcije ždrebadi

Respiratorne infekcije ždrebadi najčešće su uzrokovane bakterijama iz rodova Pasteurella i Streptococcus te bakterijom Rhodococcus equi. Budući da je opseg bolesti te odabir antimikrobnih pripravaka i samo trajanje liječenja ovisno o uzročniku, uputno je bakteriološkom pretragom doći do etiološke dijagnoze. Najopsežniju, teško izlječivu pneumoniju uzrokuje infekcija bakterijom R. equi koja se enzootski javlja u pojedinim uzgojima konja. R. equi je ubikvitarna bakterija, preživljava u tlu, a umnaža se u fecesu konja i drugih životinja. Obolijeva ždrebad, najčešće u dobi od 6 do 12 tjedana kada slabi kolostralna imunost, a imunosni sustav još nije u potpunosti funkcionalan. Osim pneumonije, R. equi može uzrokovati stvaranje apscesa u raznim dijelovima tijela, ponajprije crijevima. Ždrebad starija od 6 mjeseci i odrasli konji ne obolijevaju. Bolest se javlja ljeti jer umnažanju R. equi pogoduje visoka temperatura, a suho tlo preduvjet je za stvaranje aerosola kojim ždrebad udiše velike količine bakterija. Sporo se razvija, u početku je teško klinički prepoznatljiva i često se kasno otkriva što povećava troškove i trajanje, a smanjuje uspješnost liječenja. Prvi klinički znakovi su blago povišena temperatura, kašalj i promijenjeni dišni tonovi nad plućima. Unatoč povišenoj temperaturi ždrebad u početku bolesti ostaje živahna i normalno siše što dodatno otežava rano otkrivanje bolesti. U cilju ranog otkrivanja u uzgojima gdje je već zamjećivana pojava pneumonije u ždrebadi trebalo bi dva puta tjedno auskultirati pluća kako bi se što ranije uočile promjene. Nakon postavljanja sumnje na bolest, objektivna dijagnostika temelji se na izdvajanju uzročnika bakteriološkom pretragom. Bolesna ždrebad liječi se kombinacijom rifampicina i klaritromicina koja se može davati na usta ili drugim lijekovima koji zahtijevaju injekcijsku primjenu. Liječenje traje nekoliko tjedana, ovisno o opsegu promjena u vrijeme otkrivanja bolesti. Kada se jednom pojavi u uzgoju, vrlo ju je teško iskorijeniti.

Ovaj članak pregled je dijela reprodukcije konja vezanog uz oportunističke i obligatne bakterijske patogene. Veliku ulogu u uspješnosti reprodukcije konja imaju i virusni patogeni kao i niz nezaraznih čimbenika. Općenito se može zaključiti da je za najbolje rezultate nužna edukacija vlasnika konja te dobra suradnja veterinara i vlasnika.

Provjera zdravstvenog stanja životinja prije pripusta, praćenje graviditeta i nadzor zdravlja ždrebadi, posebice u prvom tjednu života, izrazito je važno. Niz godina u Hrvatskoj nema sustavnog praćenja reprodukcije konja niti vjerodostojnih podataka o njenim rezultatima. Edukacija vlasnika i veterinara te uvođenje obaveze pretraživanja na najznačajnije zarazne bolesti u uzgojne programe uz sustavno istraživanje uzroka pobačaja doprinijeli bi većoj učinkovitosti i kvaliteti reprodukcije konja u Hrvatskoj.


Literatura

Frederick, J., Giguère, S., Sanchez, L. C.(2009): Infectious agents detected in the feces of diarrheic foals: a retrospective study of 233 cases (2003-2008). J. Vet. Intern. Med. 23(6), 1254-60.
Giguere, S., Cohen, N. D., Keith Chaffin, M., Hines, S. A., Hondalus, M. K., Prescott, J. F., Slovis, N. M. (2011): Rhodococcus equi: Clinical manifestations, virulence and immunity. J. Vet. Intern. Med. 25:1221–1230.
LeBlanc, M. M. (2010): Advances in the Diagnosis and Treatment of Chronic Infectious and Post–Mating-Induced Endometritis in the Mare. Reprod. Dom. Anim. 45 (2), 21–27.
LeBlanc, M. M. (2010): Ascending Placentitis in the Mare: An Update. Reprod. Dom. Anim. 45 (2), 28-34.
Lu, K. G., Morresey, P. R. (2007): Infectious diseases in breeding stallions. Clin. Tech. Equine P. 6, 285-290.
Madigan, J. E. (1994): Manual of equine neonatal medicine, 2nd ed. Woodland, Live Oak Publishing, USA, 957-976.
Sobiraj, A., Herfen, K., Bostedt, H. (2001): Clinical symptoms and laboratory data in newborn foals with sepsis – a retrospective analysis. Pferdeheilkunde 17(6), 673–675.
Timoney, P. J. (1996): Contagious equine metritis. Comp. Immun. Microbiol. Infect. Dis. 19 (3), 199-204.
Van der Kolk, J. H., Veldhuis Kroeze, E. J. B. (2013): Infectious diseases of the horse. Manson Publishing Ltd., 1st ed., London, UK.
Youngquist, R. S., Threlfael, W. R. (2007): Current therapy in large animal theriogenology, 2nd ed. Elsevier, Philadelphia, USA.

Zrinka Štritof Majetić, Nenad Turk, Vilim Starešina, Zoran Milas, Ljubo Barbić, Josipa Habuš, Vesna Mojčec Perko, Vladimir Stevanović, Matko Perharić, Krešimir Martinković

The role of bacterial pathogens in the reproduction of horses and foals diseases

Abstract
For a number of years now, there has not been a systematic monitoring of equine reproduction in Croatia, in the sense of discovering the causes of various reproductive problems, such as inability to conceive, early embryonic deaths, abortions and neonatal foal diseases. This article discusses problems in equine reproduction caused by opportunistic and obligate bacterial pathogens during all reproductive stages.
Apart from raising awareness about importance of bacterial pathogens in equine reproduction, the aim of this article is to encourage education of the horse owners and their cooperation with veterinarians. The best results can only be achieved by clinical and microbiological monitoring of both mare and stud health from before mating to raising a foal.
Key words: bacterial pathogens, horses, foals

Vezani sadržaji

Stručni skup „ZNANJEM DO ZDRAVIJEG KONJA“

Urednik

Ždrijebe – njega i postupci u prvim danima života

Urednik

Mali strongilidi – velik problem parazitologije konja

Urednik

Primjena serologije mesnog soka u dijagnostici invazije protistom Toxoplasma gondii u klaonički obrađenih svinja

Urednik

Some equine endocrine disorders
Neki endokrini poremećaji u konja

Urednik

Govor tijela – ključ uspješne komunikacije između ljudi i konja

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više