Vrata veterinarske medicine otvorena su umjetnoj inteligenciji (UI) jednako kao i u svakom drugom području ljudskog rada i djelovanja. Nije još uključena u zakonodavstvo, pa je tek neformalno ponegdje uključena u rutinske poslove pod nadzorom i u odgovornosti stručnjaka – prema upućenima najviše u upravljanje medicinskom dokumentacijom zahvaljujući UI alatima za pretvaranje glasa u tekst, uključena je i u slikovnu dijagnostiku, u nadzor zdravstvenog stanja životinja na farmama kroz praćenje bioloških i podataka o ponašanju u stvarnom vremenu. Nastoji se UI iskoristiti i za otkrivanje ranih znakova hromosti kod ovaca, za predviđanje širenja određenih zaraznih bolesti, rano otkrivanje kronične bubrežne bolesti u mačaka, razvoj brze dijagnostike bolesti mitralnog zalistka u pasa…
Veterinari očekuju da UI bude korisna u razvoju personalizirane medicine poboljšavajući izglede za njezin uspješan ishod.
Sve to ne izgeda kao razlog zbog kojeg bi začetnici UI smatrali da ona može biti vrlo opasna i da treba biti iznimno dobro pravno regulirana. Tek je za vidjeti hoće li struka od toga imati koristi kao što će jednoga dana imati vlasnici komercijalnih sustava temeljenih na UI, čija se pouzdanost i točnost trenutno ipak poprilično preispituje.
Ove je godine, u travnju, u Itaki održan prvi simpozij o umjetnoj inteligenciji u veterinarskoj medicini, u lipnju je u Beču održan skup na kojemu se uz temu UI u veterini govorilo i o televeterini. Razgovora o UI u veterini sve je više i temeljem dosadašnjih angažmana vidi se da i veterinarski uz strojarske i doktore računalnih znanosti također žele taj razvoj i rade na njemu. Gotovo 30% članova Američkog udruženja bolnica za životinje već koriste UI u svom radu, većinom u administraciji.
I premda se u veterinarskim krugovima govori da UI ne može i neće zamijeniti veterinare, njezina dosadašnja primjena u veterini pokazuje da se radi o aktivnostima koje otvaraju i tu mogućnost (sa ili bez robota). Još prije dvije godine objavljeno je da je Smart Tissue Autonomous Robot (STAR) uspješno obavio resekciju crijeva na svinji. U sažetku objavljenog rada navodi se “Autonomna robotska kirurgija ima potencijal pružiti učinkovitost, sigurnost i dosljednost neovisno o vještini i iskustvu pojedinog kirurga.” To govori o mogućnostima prije dvije godine, a one iz dana u dan progresivno rastu.
Ako pacijent već danas ionako svojim potpisom preuzima punu odgovornost za uspjeh ili neuspjeh operacije kojoj se podvrgava (on ili možda njegov ljubimac) onda će tržište budućnosti vjerojatno pitati samo što je jeftinije – čovjek ili robot vođen UI.
Suvremena autonomna rješenja koja su pred nama već neko vrijeme, kao što je i autonomna vožnja, zaživjet će kada se zakonodavno definira pitanje odgovornosti rada i djelovanja autonomnih sustava. Tako bi moglo biti i sa velikim brojem intelektualnih poslova u kojima je potrebno donositi odluke temeljem znanja i iskustva, a veterina je jedno od takvih područja, ako ju sagledamo u perspektivi. UI nama bliske budućnosti vjerojatno će i dalje ostati neopterećena ljudskim manama, nedostatcima i nesavršenostima i svakako je u velikoj prednosti jer osim toga uči brže i bolje.
Za razliku od ljudi, UI trenutno ima neograničeni potencijal, pa ako govorimo o intelektualnoj usluzi – sigurno je da će u ne tako dalekoj budućnosti dobro razvijena UI u veterini obraditi puno više slučajeva po jedinici vremena nego ijedan veterinar, što je poželjno za sve vlasnike ordinacija. Pitanje je samo pod čijom odgovornošću. No, zbog sada tek sporadičnih, rijetkih poslova koje UI obavlja u veterinarskoj ordinaciji, ona trenutno nikoga ne ugrožava, a korisna je onima koji ju primjenjuju.
S druge strane, svi smo svjesni da smo s UI krenuli u nepoznato. Oni koji su krenuli prvi sada se najviše plaše i upozoravaju cijeli svijet, ali oni iza njih ne plaše se ničega. I to je interesantno…