Nikica Prvanović Babić*, T. Karadjole, N. Maćešić, Martina Lojkić i G. Bačić
Dr. sc. Nikica PRVANOVIĆ BABIĆ*, dr. med. vet., izvanredna profesorica, (dopisni autor, e-mail: nikica@vef.hr), dr. sc. Tugomir KARADJOLE, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Nino MAĆEŠIĆ, dr. med. vet., docent, dr. sc. Martina LOJKIĆ, dr. med. vet., docentica, dr. sc. Goran BAČIĆ, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Prof. dr. sc. Nikica Prvanović Babić, Veterinarski fakultet u ZagrebuUpravljanje rasplođivanjem pasa predstavlja niz postupaka kojima se pospješuje uzgoj pasa na način koji omogućuje prevladavanje prostornih i vremenskih ograničenja te omogućuje dobivanje potomaka od dislociranih, bolesnih pa čak i mrtvih životinja. S obzirom na činjenicu da se odabir pasa za rasplod vrlo rijetko temelji na plodnosti i zdravlju, već je najčešće baziran na podrijetlu i eksterijeru, vlasnici pasa vrlo često očekuju, prilikom rasplođivanja od veterinara stručnu specijalističku pomoć.
Osim toga postoji čitav niz pasmina pasa koji su nesposobni, ne samo za prirodno parenje već i za fiziološki porođaj kao što su primjerice engleski i francuski buldozi pa je nerijetko potrebno unaprijed računati s elektivnim carskim rezom.
U interesu što preciznijeg određivanja termina zahvata što bliže terminu fiziološke zrelosti plodova, veoma je važno primijeniti metode koje će nam omogućiti praćenje zrenja plodova i otkrivanje njihove spremnosti da s pasivnog načina života u maternici budu sposobni prijeći na samostalan život u vanjskom okolišu. U ovom ćemo radu ukratko opisati metodologiju i postupke asistirane reprodukcije koji se primjenjuju pri upravljanju rasplođivanjem pasa.
Predispozicija uspješnog uzgoja štenadi je ciljano i precizno određivanje plodnih dana u svrhu pravovremenog parenja ili osjemenjivanja kuje. Određivanje plodnih dana u kuja izuzetno je važno jer je estrus (tjeranje) kuja dugotrajno, a period kad je kuja sposobna ostati gravidna vrlo kratak.
Osim toga, kuje su multiparne životinje i trenutak parenja direktno utječe na broj štenadi u leglu. To je osobito značajno kod visokovrijednih pasmina pasa jer izravno utječe na ekonomsku isplativost uzgoja.
Za vlasnike pasa, a posebno uzgajivače je osobito važno znati da je termin parenja doista pravovremen, jer to često znači da je koncepcija s tog stanovišta sigurna, da je broj plodova zadovoljavajući i da su troškovi minimalni.
Zbog specifičnosti fiziologije spolnog ciklusa kuja i individualnih razlika u izražavanju znakova i duljine samog ciklusa vrlo je teško samo na osnovi zapažanja promjena u ponašanju i vanjskim znacima tjeranja pouzdano ustanoviti optimalno vrijeme za parenje, tj. umjetno osjemenjivanje kuja (Concannon, 2011.). To je osobito problematično u slučajevima kada je kuju potrebno dislocirati zbog parenja, odnosno osjemenjivanja ili pak koristiti rashlađenu, odnosno duboko smrznutu spermu. Stoga se vlasnici kuja vrlo često obraćaju veterinarima kako bi im stručna osoba utvrdila optimalno vrijeme za parenje, odnosno osjemenjivanje i time sve navedene poteškoće svela na minimum.
Danas se u praksi sprovode dvije metode za određivanje plodnih dana: laboratorijska metoda, odnosno određivanje razine LH i progesterona u serumu kuje i kliničko praćenje koje se sastoji vanjskog i vaginoskopskog pregleda te uzimanja obriska sluznice rodnice i izradu vaginalno citološkog obriska. Obje se metode koriste već dulji niz godina, a metoda izbora u pojedinim veterinarskim ambulantama odraz je iskustva kliničara, osobnih preferenci i navika te naravno raspoložive opreme, odnosno dostupnosti odgovorajućeg endokrinološkog testa, odnosno laboratorija (Yin i Nolte 2014., Groppettia i sur., 2015.).
Mjerenje progesterona u krvi kuja temelji se na činjenici što kuja ovulira nezrele jajne stanice koje se moraju još jednom podijeliti i prije oplodnje sazrjeti.
Navedeno zrenje popraćeno je naglim porastom koncentracije progesterona u krvi kuje. Taj nagli porast progesterona u krvi kuje dokaz je da je kuja spremna za oplodnju. Uz porast progesterona u krvi kuje može se određivati i razina LH u krvi kuje koja je još pouzdaniji dokaz ovulacije, ali je ova metoda nešto skuplja i kompliciranija u svojoj izvedbi od određivanja razine progesterona u krvi.
Laboratorijske metode za određivanje progesterona svode se na brze gotove testove koji se mogu, uz minimum opreme odraditi u svakoj veterinarskoj ambulanti te na klasične laboratorijske testove koje kao dodatnu uslugu nude različiti laboratoriji koji se primarno bave zdravljem ljudi. Prednost tzv. „kućnih“, odnosno ambulantnih semikvantitativnih testova za određivanje razine progesterona sastoji se u tome što su praktički dostupni 24 h, 7 dana u tjednu, osobi koja prati kuju. Njihovi su nedostatci u tome što su skupi i nedovoljno precizni te ukoliko paralelno ne provodimo i kliničko, ginekološko praćenje kuje, svojom preciznošću ne mogu opravdati svoju visoku cijenu. S druge strane rezultati koji se mogu dobiti iz različitih laboratorija imaju i svoja ograničenja. Uz to što je analiza dostupna samo tijekom jutra i to samo radnim danom, često postoje različita odstupanja mjernih instrumenata, koja su dijagnostički neprihvatljiva. Stoga na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta koristimo isključivo automatiziranu ELFA metodu (Engl. Enzyme-linked Fluorescence Assay), koja, za razliku od svih navedenih, daje precizan i znanstveno utemeljeno točan rezultat (Brugger i sur., 2011.). Određivanje razine progesterona ELFA metodom može se sprovesti na Klinici za porodništvo svih 7 dana u tjednu, tijekom dvokratnog radnog vremena ambulante. Uz određivanje razine progesterona, može se sprovesti i određivanje razine LH u serumu kuja, ali se navedeno preporuča samo kod problematičnih kuja. Naime, proizvođači testa za određivanje razine LH u serumu preporučuju da se test provodi svaka 24 h te da se uz njega istodobno provodi i određivanje razine progesterona u krvi.
Stoga se zbog ekonomičnosti i praktičnosti najčešće mjeri samo razina progesterona u krvi što se u praksi pokazalo sasvim dovoljnim za većinu kuja. Mjerenje razine progesterona u krvi provodi se svakih 48 h i to onda kada na osnovi ginekološkog pregleda procijenimo da je kuja prešla iz proestrusa u estrus i ponavlja se sve dok razina progesterona ne prijeđe 15 ng/mL seruma.
Ginekološki se pregled i kliničko praćenje kuje provodi u proestrusu i prethodi određivanju razine progesterona u krvi. Trenutak otpočinjanja s ginekološkim kliničkim praćenjem je individualan i ovisi o ciklusu svake pojedine kuje, ali se obično provodi od sredine proestrusa, odnosno u drugom tjednu od početka krvarenja kuje (7.-10. dana nakon početka krvarenja), a ponavlja se svakih 48 h sve dok ne ustanovimo da je kuja ušla u estrus te da možemo otpočeti s mjerenjem razine progesterona u krvi. Ukoliko kuja ide na parenje ili se pak osjemenjuje sa svježom spermom, iskusan praktičar može već temeljem kliničkog ginekološkog pregleda određivati plodne dane, jer pri tome kombinira izgled vanjskih spolnih organa kuje, vaginoskopski nalaz, prisutnost, odnosno odsutnost spolnih refleksa i nalaz vaginalno-citološkog brisa. Naime, svježa sperma živi u spolnim organima kuje još 4-9 dana nakon osjemenjivanja pa je često dovoljno osjemeniti kuju dovoljno rano kako bi spermiji dočekali zrenje jajnih stanica. S obzirom da kombinacija navedenih kliničkih metoda daje nedovoljno precizne rezultate, odnosno može uraniti, odnosno zakasniti za optimalnim vremenom za koncepciju za nekoliko dana, ukoliko kuja putuje na parenje ili se radi o rashlađenoj ili smrznutoj spermi čije je preživljavanje u ženskim spolnim organima skraćeno, tada je svakako potrebno provoditi i određivanje razine progesterona u serumu.
Polučivanje, kontrola kakvoće, čuvanje i transport sperme pasa
Pseća se sperma može koristiti kao svježa, rashlađena ili duboko smrznuta.
Ukoliko se koristi kao svježa sperma, tada se mora upotrijebiti odmah po polučivanju, dok se rashlađena i duboko smrznuta sperma mogu pohraniti i koristiti onda kada je optimalno vrijeme za oplodnju.
Prije korištenja psa u rasplodu svakako se preporuča napraviti kompletan spermiogram, koji uz detaljne analize svježe sperme uključuje i procjenu otpornosti, odnosno oplodne sposobnosti sperme dotičnog psa na postupke hlađenja i dubokog smrzavanja. Navedene pretrage traju nekoliko dana kako bi se u realnom vremenu, u kontroliranim laboratorijskim uvjetima procijenila prikladnost psa da bude korišten u rasplodu u situacijama u kojima je kuja dislocirana ili je oplodnja predviđena za budućnost (Cergolj i Samardžija, 2006.).
Za polučivanje ejakulata pasa potrebno je psa istrenirati što je postupak koji može trajati i nekoliko tjedana. U početku je potrebno koristiti kuju koja se tjera, a kasnije se može koristiti bilo koja kuja ili pak samo štapići natopljeni sekretom rodnice kuje u tjeranju. Uz vizualnu i olfaktornu stimulaciju, provodi se manualna fiksacija penisa psa koja omogućuje izražavanje spolnih refleksa i ejakulaciju. Psi se dosta razlikuju po intenzitetu libida i jačini spolnih refleksa pa neki vrlo brzo pozitivno reagiraju na manualnu stimulaciju,neovisno o prisutnosti kuje i pogodni su za uzimanje ejakulata, dok drugi oklijevaju i teško im je uzeti spermu čak i kad je pored njih kuja koja se tjera.
Ukoliko je pas ranije korišten u rasplodu, svakako ga je korisno testirati i na spolno prenosive bolesti, prije svega na brucelozu i herpes virusnu infekciju. Isto je tako kod pasmina kod kojih su učestale pojedine nasljedne bolesti poželjno istestirati mužjaka i ženku na prisutnost gena za dotičnu bolest. Kako se nerijetko radi o recesivnim svojstvima, esencijalno je izbjeći dominantne homozigote kako se bolest ili mana ne bi javila.
Prilikom svakog idućeg polučivanja ejakulata pasa neophodno je obaviti barem osnovnu pretragu sperme koja uz makroskopski i mikroskopski nalaz uključuje i okviran broj progresivno pokretljivih spermija. Ukoliko je potrebno provesti dodatne analize, preporuča se prvo osjemeniti kuju, a potom dalje analizirati ejakulat, jer produljeno izlaganje spermija sekretu prostate izvan ženskog spolnog trakta može dovesti do usporavanja motiliteta spermija i smanjiti njihovu oplodnu sposobnost (Kustritz Root, 2003.).
Postupanje se sa spermom pasa ne razlikuje bitno od postupaka koji se provode na spermi drugih vrsta domaćih životinja u smislu analiza, izrade spermiograma, dodavanja krioprotektora, postupaka dubokog smrzavanja, pohrane i trasporta do ciljane ženske životinje.
Sukladno pozitivnim zakonskim propisima, sperma pasa u kontejnerima s tekućim dušikom ne smije se miješati s biološkim materijalom podrijetla od drugih životinjskih vrsta i ne smije se čuvati, niti transportirati u kontejnerima u kojima se nalaze doze za osjemenjivanje drugih vrsta domaćih životinja. Ukoliko se za osjemenjivanje koristi rashlađena sperma tada ju je potrebno naručiti sukladno nalazu određivanja optimalnih plodnih dana, odnosno detekcije estrusa. Rashlađena bi sperma morala doputovati na odredište u roku od 24-48 h od polučivanja, a kuju bi trebalo što prije osjemeniti. Najčešća je praksa da se kuju osjemeni dvokratno, u razmaku od 48 h što se s aspekta zadovoljavajućeg postotka koncepcije pokazalo opravdanim i dostatnim. Pošiljku rashlađene sperme mora obvezno pratiti popratna dokumentacija s podatcima o zdravstvenom statusu psa od kojeg je uzeta sperma, detaljan spermiogram i podatci o veterinaru koji je uputio spermu.
Popratna dokumentacija je neophodna za izdavanje potvrde o osjemenjivanju temeljem koje se kasnije izdaju rodovnice štenadi nastale od takvog osjemenjivanja.
Ukoliko želimo kuju osjemeniti s duboko smrznutom spermom, tada je najbolje naručiti spermu čak i prije nego što se kuja počne tjerati. Naime, duboko smrznuta sperma koja se u promet stavlja u kontejnerima s tekućim dušikom može se trasportirati ili u jednokratnim kontejnerima ili pak u višekratnim kontejnerima za koje se plaća odgovarajući depozit. Neovisno o tome o kakvim se kontejnerima radi, ponekad je potrebno i više od tjedan dana od narudžbe do dolaska sperme. Osim toga, uobičajena je praksa da se dostave dvije doze, odnosno da se dostavi sperma pogodna za dva osjemenjivanja. Preporuka je da se koristi za dva različita ciklusa te da se između dva ciklusa pohrani u laboratoriju klinike koja će izvršiti osjemenjivanje. S obzirom na činjenicu da je teško predvidjeti optimalno vrijeme za osjemenjivanje na tako dugi rok, a i da dio sperme ionako mora biti pohranjen na klinici, idealno je doze sperme naručiti što prije. Jednako kao i s rashlađenom spermom, veoma je važno da s pošiljkom sperme stigne i sva popratna, već navedena dokumentacija.
Uz potvrdu o podrijetlu i zdravstvenom statusu psa te detaljan spermiogram, pošiljku duboko smrznute sperme mora pratiti i uputa za odmrzavanje i pripremu sperme za osjemenjivanje koja se često razlikuje i ovisi o laboratoriju koji je smrznuo spermu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da pohranjena sperma traži dodatnu skrb i redovito dolijevanje tekućeg dušika, uobičajena je praksa da se za čuvanje sperme u laboratorijima plaća mjesečno ili godišnje određena svota koja pokriva trošak.
Umjetno osjemenjivanje kuja je postupak kojim se na umjetan način unosi sperma psa u spolne organe kuje. Ono se može provoditi sa svježom, rashlađenom i duboko smrznutom spermom (Cergolj i Samardžija, 2006.).
Umjetno osjemenjivanje sa svježom spermom je najraširenija i najjednostavnija metoda umjetnog osjemenjivanja kuja, a provodi se neposredno nakon polučivanja ejakulata. Vrlo se često provodi iz razloga što kuje često ne dopuštaju parenje odabranom mužjaku, mužjak nije sposoban samostalno izvršiti parenje ili je pak agresivan prema kuji. Umjetno osjemenjivanje svježom spermom u prednosti je pred prirodnim parenjem i zato, jer na taj način ipak izvršimo barem osnovnu pretragu ejakulata pa su i rezultati osjemenjivanja sigurniji. Sam postupak uključuje aplikaciju sperme u rodnicu kuje uz pomoć katetera i brizgalice. Starija literatura navodila je da je uz to potrebno podignuti stražnje noge kuje i držati ih u zraku do 10 minuta, no novija istraživanja su pokazala da to nije potrebno. Ključno za uspjeh umjetnog osjemenjivanja kuja je određivanje optimalnog vremena za osjemenjivanje (Kustritz Root, 2003.).
Ukoliko se provodi umjetno osjemenjivanje s rashlađenom spermom tada je veoma bitna izuzetno dobra koordinacija između veterinara koji određuje optimalno vrijeme za osjemenjivanje kuje i veterinara koji polučuje, razrjeđuje i stavlja u promet spermu željenog psa, potrebnu za osjemenjivanje. Isto je tako važno na vrijeme osigurati i pouzdanu tvrtku koja će organizirati transport, jer u protivnom se može dogoditi da sperma ne bude isporučena na vrijeme, a time je sav dotadašnji trud uzaludan. Osobito veliki problem predstavlja osjemenjivanje vikendom ili pak za vrijeme blagdana.
Stoga je preporučljivo ispitati i isprobati sve etape polučivanja, hlađenja i transporta sperme prije nego što ju je potrebno isporučiti. Ukoliko se sperma isporuči za 24-48 h od polučivanja te ako je u tom trenutku optimalno vrijeme za osjemenjivanje, rezultati bi trebali biti slični kao kod osjemenjivanja sa svježom spermom. Nakon što je sperma stigla svakako ju je potrebno provjeriti na način kako je već opisano kod polučivanja, odnosno potrebno je ispitati je li sperma zadržala oplodnu sposobnost prilikom transporta. U tu se svrhu koristi malena kapljica sperme, dok se ostatak koristi za osjemenjivanje. Postupak osjemenjivanja s rashlađenom spermom identičan je onome kod osjemenjivanja sa svježom spermom (Cergolj i Samardžija, 2006.).
Umjetno osjemenjivanje kuja s duboko smrznutom spermom najkompliciranija je metoda umjetnog osjemenjivanja pasa iz više razloga. S obzirom da duboko smrznuta sperma ima vrlo kratak biološki život u kojoj je oplodno sposobna, potrebno je vrlo precizno odrediti plodne dane na temelju kombinacije svih raspoloživih i gore pobrojanih metoda i to od strane iskusnog kliničara. Nadalje, spermu je potrebno položiti izravno u maternicu što je zbog anatomske građe spolnih organa kuje vrlo komplicirano. Može se sprovesti na tri različita načina: kirurški, endoskopski i pomoću skandinavskog katetera. Kirurška metoda za sobom povlači opću anesteziju koja sa sobom nosi rizik koji je mnogim vlasnicima neprihvatljiv, osobito ako se radi o kujama koje će kasnije završiti na carskom rezu i pripadaju brahiocefaličnim pasminama (buldozi, bokseri, pekinezeri i slični) te ukoliko se kuja osjemenjuje više puta. Osjemenjivanje skandinavskim kateterom je komplicirano, nespretno, kuju je za zahvat često potrebno sedirati, a stalno je prisutan rizik od povrede pa čak i perforacije maternice i rodnice.
Zato je metoda izbora endoskopsko osjemenjivanje kod kojeg se pod kontrolom kamere sperma unosi izravno u maternicu.
Navedena metoda je pouzdana, sigurna i učinkovita, ali traži dobro uigran tim specijalista, popratni laboratorij i visoku razinu opremljenosti pa se preporuča obavljati samo na specijaliziranim klinikama. Unatoč svemu tome, uspjeh umjetnog osjemenjivanja s duboko smrznutom spermom je i u najboljem slučaju bitno slabiji nego kod ostalih metoda umjetnog osjemenjivanja. Ova metoda ima svoju opravdanost kod pojedinih slučajeva kad je na raspolaganju samo duboko smrznuta sperma podrijetlom od mužjaka koji je uginuo, koji se nalazi na drugom kontinentu, koji je promijenio vlasnika ili postao neplodan te time predstavlja jedinu mogućnost da se dobije štenad željenih roditelja (Kustritz Root, 2003.).
Gravidnost u kuja traje 58 do 72 dana.
Ukoliko nisu praćeni plodni dani i ne zna se kada je nastupila ovulacija vrlo je teško procijeniti kada će doći do štenjenja. Važno je znati da komercijalni progesteronski i ostali testovi koji se koriste u humanoj medicini te za ostale vrste domaćih životinja, ne mogu biti korišteni u dijagnostici gravidnosti kuja. Od kliničkih se metoda preporuča kombinacija palpacije trbuha i ultrazvuk s oko 25 dana pa nadalje (Johnston i sur., 2001.). Ukoliko je potrebno može se provesti i jednokratno RTG snimanje s oko 50-55 dana. Svrha ultrazvuka je utvrditi da se u kuji nalaze vitalni plodovi koji se normalno razvijaju, a svrha RTG pretrage ima za cilj utvrditi njihov točan broj i otkriti eventualne malformacije. Ukoliko je ultrazvučni nalaz uredan, RTG pretraga nije nužna, a uvijek se može odraditi i kasnije, ukoliko dođe do teškog porođaja i uspostavi se sumnja na zaostali plod. Nikako se ne preporuča višekratno RTG snimanje gravidnih kuja, jer može dovesti do poremećaja u razvoju plodova. Ukoliko treba pratiti razvoj plodova, puno je bolje koristiti ultrazvuk, slično kao u humanoj medicini. Od laboratorijskih testova za dijagnostiku gravidnosti kuja koristi se komercijalni relaksin test iz krvi, koji je primjenjiv od 25. dana gravidnosti do termina porođaja. Uz to što je veoma skup, dodatni nedostatak mu je i što može dati lažno pozitivan rezultat u slučaju mrtvih plodova.
Metode za određivanje optimalnog vremena za elektivni carski rez
Elektivni carski rez je postupak kod kojeg unaprijed dogovaramo da će štenad iz kuje biti porođena carskim rezom u najpogodnijem mogućem trenutku. Na taj način smo i kuju i štenad zaštitili od rizika teškog porođaja koji je osobito česta pojava kod nekih pasmina pasa.
Elektivni carski rez metoda je izbora kod mnogih čistokrvnih, a posebice brahiocefaličnih pasmina pasa kao što su: engleski i francuski buldozi, tibetanski španijeli, mopsovi, kavalirski španijeli, pekinezeri, shi-tzu i mnogi drugi. Pri tome je izuzetno bitno da se zahvat obavi što bliže prirodnom terminu porođaja. Svi se vitalni organi, a naročito pluća intenzivno razvijaju i zriju neposredno pred porođaj.
Kako je gravidnost kuje izrazito kratka i traje svega 60-tak dana, razliku čine ne samo dani, već i sati provedeni u maternici. Ukoliko se štenad prerano porodi carskim rezom postoje velike šanse da će posljedično imati problema s plućima, jetrom i bubrezima te će biti dodatno osjetljiva na virusne i bakterijske infekcije. Ukoliko ostanu u maternici dan ili dva previše, tad će narasti preveliki, neće više dobivati dovoljno hrane i kisika preko posteljice, što će imati za posljedicu hipoksiju, slabost i uginuća.
Za okvirno određivanje termina porođaja koristimo se podatcima prikupljenim za vrijeme određivanja optimalnog vremena za parenje, odnosno osjemenjivanje. Temeljem podataka o najvjerojatnijem danu ovulacije (progesteron, LH test) te danu početka diestrusa (vaginalno citološki bris) možemo okvirno odrediti kada će nastupiti porođaj u rasponu od nekoliko dana. Stoga je osobito važno, ako veterinar koji je određivao plodne dane i veterinar koji je na sebe preuzeo kuju da bi odradio carski rez, nisu ista osoba, da svi podatci o određivanju plodnih dana budu detaljni i dostupni. Termin porođaja nastupa 64-66 dana nakon ovulacije, odnosno 56-58 dana nakon početka citološkog diestrusa (Kustritz Root, 2003.). Vlasniku se svakako savjetuje da od 54. dana nakon zadnjeg parenja otpočne sa svakodnevnim mjerenjima rektalne temperature kuje. Temperaturu treba mjeriti uvijek u isto vrijeme, a režim hranjenja i šetnje bi isto tako trebao biti što sličniji svakog dana. Preporuča se mjeriti temperaturu 3-4 x dnevno (svakih 6-8 h) dok ne dođe do pada temperature do pola stupnja.
Kad temperatura padne za pola stupnja, to znači da će za 8-24 h nastupiti porođaj i da je štenad zrela za carski rez. U sumnjivim se slučajevima može mjeriti i razina progesterona u krvi majke koja isto tako naglo pada unutar 24 h prije početka očekivanog štenjenja. Ukoliko gravidna kuja pokazuje nemir prije očekivanog termina, ima iscjedak iz rodnice ili je oboljela od neke bolesti koja može i ne mora imati veze s gravidnošću, potrebno ju je ginekološki pregledati. Ukoliko nema predznaka rađanja, odnosno pobačaja, vitalnost fetusa se može provjeriti ultrazvučno pri čemu provjeravamo njihovu razvijenost na temelju veličine i oblika pojedinih organa te njihovo opće stanje temeljem mjerenja fetalne srčane frekvencije. Vitalni i zdravi štenci bi pred porođaj trebali imati iznad 180 otkucaja u minuti (Lopate, 2012.). Ukoliko je ultrazvučni i ginekološki nalaz uredan, bolje je pričekati termin nego žuriti s operacijom. S obzirom na činjenicu da je svaka kuja individua za sebe te ima svoje posebnosti, odluku o pravom vremenu za carski rez treba prepustiti veterinarskom ginekologu.
Upravljanje rasplođivanjem pasa metodama asistirane reprodukcije predstavlja niz postupaka kojima se pospješuje uzgoj pasa na način koji omogućuje prevladavanje prostornih i vremenskih ograničenja te omogućuje dobivanje potomaka od dislociranih, bolesnih pa čak i mrtvih životinja. Za pravilno upravljanje rasplođivanjem nužno je korištenje adekvatnih metoda za određivanje plodnih dana kuja te kvalitetna suradnja klinike i laboratorija u svrhu polučivanja, kontrole kakvoće, čuvanja i stavljanja u transport sperme pasa. Jedino na taj način, sinergijom laboratorijskog i kliničkog rada moguće je kvalitetno i stručno provesti umjetno osjemenjivanje i dijagnostiku gravidnosti kuja te objediniti metode za određvanje optimalnog vremena za elektivni carski rez. U radu su opisane metode koje se koriste na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svrhu rutinske primjene asistirane reprodukcije pasa. Ključne riječi:upravljanje rasplođivanjem, asistirana reprodukcija, pas
1. BRUGGER, N., C. OTZDORFF, B WALTER, B. HOFFMANN and J. BRAUN (2011): Quantitative Determination of Progesterone (P4) in Canine Blood Serum Using an Enzyme-linked Fluorescence Assay. Reprod. Dom. Anim. 46, 870-873.
2. CERGOLJ, M. i M. SAMARDŽIJA (2006): Umjetno osjemenjivanje kuja. U: Veterinarska andrologija. (M. Samardžija, ur.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
3. CONCANNON, P. V. (2011): Reproductive cycles of the domestic bitch. Anim. Reprod. Sci. 124, 200-210.
4. GROPPETTIA, D., M. ARALLAB, V. BRONZOB, G. BOSIB, A. PECILEA and S. ARRIGHIB (2015): Periovulatory time in the bitch: What’s new to know?: Comparison between ovarian histology and clinical features. Anim. Reprod. Sci. 152, 108-116.
5. JOHNSTON, S. D. M. V. ROOT KUSTRITZ and P. N. S. OLSON (2001): Canine and feline Theriogenology, W. B. Saunders company, USA.
6. KUSTRITZ ROOT, M. V. (2003): Small Animal Theriogenology” An imprint of Elsevier Science, USA.
7. LOPATE, C. (2012): Management of pregnant and neonatal dogs, cats and exotic pets. W. B. Saunders company, USA.
8. YIN, S. A. and I. NOLTE (2014): Reproduktions-medizin u Praxisleitfaden Hund und Katze, Schlütersche Vet, Verslaggesselschaft. Gmbh Hanover.
Breeding Management of Dogs by using Assisted Reproduction Techniques
Nikica PRVANOVIĆ BABIĆ, DVM, PhD, Associate Professor, Tugomir KARADJOLE, DVM, PhD, Associate Professor, Nino MAĆEŠIĆ, DVM, PhD, Assistant Professor, Martina LOJKIĆ, DVM, PhD, Assistant Professor, Goran BAČIĆ, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
Breeding management of dogs using assisted reproduction techniques is consistent with numerous procedures for increasing reproductive success, by defeating space and time limitations and enabling offspring for dislocated, sick and even dead animals.
For adequate dog breeding management, it is necessary to use assisted reproduction techniques such as determination of optimal timing for mating and/or insemination, combined with close collaboration between laboratory and clinical work for adequate collection, quality control, storage and shipment of dog semen. Such synergy also results in high proficiency of artificial insemination, pregnancy diagnosis and optimal timing for elective caesarean section.
This study describes the methodology used in the daily practice at the Clinic for Obstetrics and Reproduction, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb for the application of assisted reproduction in dogs. Key words:Breeding management, Assisted reproduction, Dog
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
