Upravljanje zdravljem svinja u ekstenzivnom načinu uzgoja

Antun Kostelić¹, Ljupka Maltar², Tomislav Kiš², Željko Mahnet³, Rodoljub Džakula^4
1Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska c. 25, 10000 Zagreb
²Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2, 10 000 Zagreb
³Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, 10000 Zagreb
⁴Obiteljski poljoprivredno gospodarstvo Džakula, Sjeverovac 23, Blinjski Kut, 44000 Sisak

Izvor: Zbornik predavanja 10. savjetovanja uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj (Hrvatska poljoprivredna agencija)

Uvod

---

Ekstenzivan način uzgoja svinja ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Posljednjih godina raste zanimanje uzgajivača za takvim načinom uzgoja naročito crne slavonske svinje. Najveći dio takvih uzgoja nalazi se u Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Zbog opasnosti od izbijanja i širenja klasične svinjske kuge, ekstenzivan način uzgoja je značajno promijenjen u odnosu na protekla desetljeća. Danas je takav način držanja uvjetovan ograđivanjem prostora na kojima se drže svinje kako bi se spriječio kontakt sa divljim svinjama kao potencijalnim izvorom klasične svinjske kuge. Svinje se mogu držati na pašnjacima isključivo ako su pod nadzorom ljudi (uzgajivača).

Kao što je navedeno, držanje svinja na otvorenom je regulirano propisima kojima je osnovni cilj sprječavanje izbijanja i širenja zaraznih bolesti koje ugrožavaju ne samo zdravlje svinja nego i cjelokupnu svinjogojsku proizvodnju u pojedinim županijama. Svakako tu je na prvom mjestu klasična svinjska kuga, bolest na čijem se iskorjenjivanju intenzivno radilo proteklih deset godina.

Obzirom da su divlje svinje potencijalni izvor zaraze za populaciju domaćih svinja opravdan je razlog strogih propisa vezanih uz ekstenzivan uzgoj. Pored rizika od izbijanja zaraznih bolesti, svinje držane u otvorenim sustavima izložene su i drugim bolestima koje mogu uzrokovati velike gubitke u proizvodnji.

Bolesti svinja u otvorenim sustavim držanja

---

Poznato je da u intenzivnoj proizvodnji svinja najveće štete uzrokuju zarazne bolesti. Pritom su ugrožene sve kategorije svinja. Kao što je navedeno, u Hrvatskoj se otvoreni sustavi držanja temelje na uzgoju izvornih pasmina crne slavonske i turopoljske svinje. Iako se radi o pasminama koje su prilagođene držanju na otvorenim površinama, uslijed loše tehnologije uzgoja i neprovođenja preventivnih mjera lako mogu oboljeti, a često i uginuti. Pored izvornih pasmina, u ekstenzivnim uzgojima nalazimo i druge pasmine i križance koji su više ili manje pogodni za ekstenzivan način uzgoja.

Od zaraznih bolesti, zdravlje svinja – pored klasične svinjske kuge – ugrožavaju i leptospiroza, tuberkuloza, bruceloza, vrbanac i bolest Aujeszkoga. Navedene bolesti mogu uzrokovati značajne gubitke u proizvodnji. Kod nekih bolesti, kao što je npr. klasična svinjska kuga, neškodljivo se uklanja cjelokupni uzgoj. Iako se proteklih godina značajno smanjio broj bijesnih lisica, bjesnoća također može ugroziti zdravlje svinja držanih na otvorenim površinama.

Za razliku od zaraznih bolesti, parazitske bolesti stalno ugrožavaju zdravlje svinja naročito mlađih kategorija. Gubitci se očituju smanjenim prirastom i sklonosti drugim bolestima, najčešće bakterijskim. Zdravlje svinja u ekstenzivnim uzgojima ugrožavaju paraziti koji, ovisno o vrsti, parazitiraju u različitim organima kao što su želudac (Trichostrongylus axei), crijeva (Ascaris suum, Trichinella spiralis), pluća (Echinococcus granulosus, Metastrongylus), jetra (Fasciola hepatica, Echinococcus granulosus) i muskulatura (Trichinella spiralis, Cysticercus cellulosae). Iz navedenog je vidljiv čitav niz parazita od kojih neki ugrožavaju i zdravlje ljudi kao što je Trichinella spiralis koja uzrokuje bolest poznatu svim uzgajivačima svinja – trihinelozu.

Suzbijanje parazita kod ekstenzivno držanih svinja treba raditi planski odnosno temeljiti na koprološkoj pretrazi (pretraga balege) kako bi znali koji paraziti se nalaze u svinjama i njihov broj. Zatim, poželjno je tretiranje protiv parazita provesti prije puštanja na otvorene površine ili prije seljenja na drugu lokaciju (pašnjak). Od vanjskih parazita, u ekstenzivnim uzgojima može se javiti šuga i invazija krpeljima naročito kod svinja koje borave u grmlju i šumi. Također je potrebno i pse koji čuvaju svinje redovito tretirati protiv parazita, naročito trakavica.

Pored zaraznih i parazitskih bolesti zdravlje ekstenzivno držanih svinja ugrožava i nedostatak nekim vitamina i minerala što je i dokazano u istraživanjima na turopoljskoj svinji. Tako npr. nedostatak vitamina E i selena uzrokuje bolest mišića srca (dudoliko srce) i odumiranja stanica jetre (hemoragična nekroza).

Kao što je navedeno u ekstenzivnim uzgojima se pored izvornih pasmina često koriste i druge pasmine svinja. Zanimljivo je da bijele pasmine svinja u slučaju da su izložene jakom suncu, naročito tijekom ljetnih mjeseci, mogu imati opekotine kože iste kao i ljudi.

Nerastovi

---

Kako bi izbjegli parenje u srodstvu i unaprijedlili uzgoj, uzgajivači ovisno o broju krmača i tehnologiji uzgoja, nabavljaju neraste iz drugih uzgoja. Prema naređenim mjerama od strane Ministarstva poljoprivrede u uzgoj se smiju uvoditi samo svinje iz kontroliranih uzgoja, koje prati svjedodžba o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja. U slučaju da se ne poštuju veterinarski propisi, nerasti predstavljaju potencijani izvor zaraze (bruceloza, bolest Aujeszkoga, itd.), a uzgajivači će biti sankcionirani.

Pojedini uzgajivači drže zajedno više nerastova s krmačama u krdu što je apsolutno neprihvatljivo s gledišta uzgojno-selekcijskog rada bez obzira na znanje i stručnost uzgajivača.
Takvim načinom držanja ne znamo koji nerast je skočio na koju krmaču. Pored navedenog, nerasti se tuku i ozljeđuju. Također je primjećeno da uzgajivači ne uklanjaju očnjake (kljove) prasadi namjenjenoj za rasplod. Nerastovi s kljovama predstavljaju rizik za zdravlje drugih svinja jer mogu uzrokovati teške ozljede.

Biosigurnosne mjere

---

Iako se pojam biosigurnosti često (nepravilno) veže samo uz intenzivni uzgoj svinja, takve mjere su uzgajivači dužni provoditi i u ekstenzivnim odnosno otvorenim sustavima držanja. U prvom redu zabranjeno je korištenje napoja u hranidbi svinja. Navedene mjere se također sastoje od redovite dezinfekcije i deratizacije objekata u kojima svinje borave. Zatim je potrebno spriječiti kontakt domaćih i divljih svinja (električna i/ili drvena ograda).

Svako uginuće i pobačaj uzgajivač je dužan prijaviti nadležnoj veterinarskoj organizaciji kako bi napravili razudbu ili uzeli materijale za laboratorijske pretrage. Uginule svinje uzgajivači moraju neškodljivo ukloniti, a ne zakapati ili ostavljati u okolišu.

Preventiva bolesti

---

Program preventivnih mjera uzgajivači, osim naređenih, moraju temeljiti na veličina krda, načinu, području držanja (paraziti) i bolestima koje su se javljale u uzgoju. Svinjama moramo osigurati dovoljne površine i hladovinu, naročito bijelim pasminama. Također moraju imati stalni pristup pitkoj vodi. Potrebno je izbjegavati napajanje iz bara (Slika 6.) i lokvi što je u pojedinim uzgojima jako teško.

Važna je suradnja s veterinarima, odnosno prijavljivanje svakog uginuća i razudba lešine s ciljem utvrđivanja uzroka uginuća. Suzbijanje parazita treba temeljiti na koprološkoj pretrazi.