Nataša Plevnik, dr.med.vet.
Specijalistička veterinarska praksa VETERINA BRANIMIR
Iz ambulante …
Urinarna inkontinencija predstavlja nemogućnost kontroliranja mokrenja. Može se javiti u životinja bilo koje dobi i spola.
Čimbenici koji utječu na nastanak inkontinencije su slijedeći: dob, spol, sterilizacija, pasmina, težina, anatomska građa. Najčešće se javlja u starijih kuja, osobito onih koje su sterilizirane. Pretile životinje češće obolijevaju, a i liječenje takvih životinja je teže, stoga bi najprije trebalo poraditi na smanjenju tjelesne težine u takvih životinja.
Pasminski su za nastanak inkontinencije predisponirani labradori, patuljasti pudli, koli, velški korgi, foks terijeri te zapadnoškotski bijeli terijeri.
U zdravih pasa mokrenje je proces koji se odvija njihovom voljom. Izlazak mokraće iz mokraćnog mjehura kontrolirana je prstenastim mišićem (sfinkter) smještenim na bazi mokraćnog mjehura. Važnu ulogu u funkcioniranju sfinktera imaju hormoni, estrogeni u ženki te testosteroni u mužjaka. Sve što utječe na razinu navedenih hormona u organizmu, ima utjecaj i na normalno funkcioniranje sfinktera, a samim time i na sposobnost zadržavanja mokraće. Sa starenjem životinje smanjuje se produkcija hormona, odnosno potpuno obustavlja nakon sterilizacije i kastracije.
Urinarna inkontinencija rijetko se javlja kod mlađih životinja, najčešće kao posljedica nekih naslijeđenih anatomskih bolesti (ektopični ureteri). Tumori ili polipi mokraćnog mjehura, kao i bolesti prostate u mužjaka, također mogu biti uzrokom inkontinencije. Inkontinencija se može javiti i kao posljedično oštećenje živaca koji reguliraju funkcioniranje mokraćnog sustava.
Prvi simptomi koje vlasnici najčešće primjećuju su mokrenje pasa u stanu/kući (koji do tada to nisu nikada radili), učestalo traženje odlaska u šetnju, pojava kapljica mokraće iza psa, mokrenje pod sebe najčešće tijekom noći.
Za dijagnosticiranje inkontinencije potrebno je učiniti pretragu sedimenta urina, biokemiju urina, krvnu sliku, biokemijske pretrage krvi, ultrazvuk abdomena sa posebnim naglaskom na mokraćni mjehur (debljina stijenke koja može ukazivati na infekciju), bakteriološka pretraga urina prikupljenog cistocentezom i RTG pretraga.
Izuzetno je bitno isključiti sve ostale bolesti koje se mogu manifestirati sa navedenim simptomima.
U pasa koji pate od inkontinencije javljaju se i sekundarni problemi, kao što su učestale infekcije mokraćnog mjehura. Budući da sfinkter ostaje djelomično otvoren bakterije iz okoliša mogu lakše prodrijeti preko uretre do mokraćnog mjehura i izazvati infekciju. U takvim je slučajevima potrebna antibiotska terapija. Urin koji učestalo nekontrolirano istječe uzrokuje i iritaciju kože okoline vulve.
Terapija inkontinencije najčešće nije komplicirana i ima povoljnu prognozu. Uz antibiotsku terapiju propisuje se lijek koji povećava tonus mišićnog sfinktera, a koji se sa sigurnošću može primjenjivati kroz duži vremenski period.
Izvor: http://veterinabranimir.hr/zanimljivi-slucaji-urinarna-inkontinencija-1.html
- Otvorena nova ambulanta Veterina Branimir
- Intolerancija na hranu
- Thelazia callipaeda – očni crv
- Kako zaštititi psa tijekom ljeta?
- Kronični bronhitis u pasa