Uspješno cijeljenje rane na putici kobile primjenom inovativne formulacije propolisa – prikaz slučaja

Nikica Prvanović Babić^1a, Goran Bačić¹, Nino Maćešić¹, Nika Brkljača Bottegaro¹, Krešimir Lučić², Marija Lipar¹, Iva Getz¹, Marina Knapić³, Tugomir Karadjole¹, Jelena Šuran¹

---

^1a Kontakt: nikica@vef.hr, Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ²Veterinarska stanica “Remetinec” Zagreb, ³studentica integriranog predidplomskog i diplomskog studija veterinarske medicine Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

▲

Sažetak

---

Cijeljenje rana na distalnim ekstremitetima konja je dugotrajno i frustrirajuće i za vlasnike konja i za veterinare. Takve rane obično sporo zarastaju, često su komplicirane bakterijskom kontaminacijom i pojavom hipergranulacije. Uz to, onemogućavaju svakodnevni rad s konjem jer su često popraćeni hromošću, a za uspješno je cijeljenje jedan od preduvjeta mirovanje konja. U tom su smislu razvijeni različiti terapijski protokoli, sa i bez postavljanja zaštitnog povoja. U radu je prikazan slučaj uspješnog cijeljenja rane na putici kobile proveden terapiranjem inovativnom formulacijom propolisa. Radilo se o dubokoj rani na području putice nastale sustizanjem prilikom doskoka. Prije primjene formulacije propolisa, rana je dva tjedna neuspješno konzervativno liječena različitim preparatima. Iako je za neke konkretnije zaključke potrebno provesti opsežnu kliničku studiju na većem broju životinja, u našem je slučaju bio razvidan i jasan pozitivan utjecaj primjene propolisa na tijek cijeljenja rane na putici kobile.
Ključne riječi: kobila, rana na distalnom dijelu ekstremiteta, cijeljenje, propolis

▲

Uvod

---

U veterinarskoj je medicini nerijetko potrebno primjeniti pojedine preparate mimo uputa proizvođača. Dobra klinička praksa povezana s utemeljenim i potkrijepljenim medicinskim razmišljanjem, može dati efikasne odgovore na terapijske zahtjeve čak i u situacijama kada je ponuda registriranih proizvoda za tu životinjsku vrstu i određenu terapijsku indikaciju limitirana ili čak nepostojeća. Male zemlje sa ograničenom kupovnom moći stanovništva, kao što je Hrvatska su tu dodatno problematične, jer se proizvođačima niti ne isplati registrirati proizvode, za koje je tržište maleno i samim tim neisplativo. U tom se smislu prilikom terapiranja različitih patoloških stanja kod konja, koriste preparati koji su registrirani za konje u drugim, većim zemljama s bolje razvijenim konjogojstvom, preparati registirani za druge bitno brojnije životinjske vrste ili preparati iz humane medicine koji su svi u relevantnim stručnim knjigama i znanstvenim publikacijama dokazano neškodljivi i učinkoviti za liječenje konja. U praksi se tako pokazalo vrlo efikasno, različite rane na distalnim ekstremitetima konja terapirati antibiotskim preparatima za vime krava kao što su primjerice različiti cefalosporini. U ovom smo radu otišli korak dalje, pa smo ranu koja je otežano zaraštavala, terapirali otopinom koji je korištena kao intramamarnom formulacijom propolisa razvijenom za mliječne krave i koze.

▲

Rane na distalnim dijelovima ekstremiteta konja

---

Konji su životinje sa gotovo savršenim lokomotornim sustavom. Upravo to ih je učinilo pogodnima da se stoljećima koriste kao radna snaga te selekcioniraju u atletski superiorna bića. Ipak, zbog svog temperamenta, anatomskih značajki i načina života predisponirani su za nastanak različitih ozljeda, upravo na lokomotornom sustavu. Pri tome su, uz velike rane koje mogu izravno ugroziti život konja, veoma neugodne i rane na ekstremitetima koje karakterizira sporije cijeljenje zbog nedostatka tkiva i viška tenzije te relativno česta bakterijska kontaminacija. U tom je smislu razvijen čitav niz preparata koji se mogu koristiti kako bi se pospješilo cijeljenje rane te suzbio bakterijski rast. Preduvjet za uspješno tretiranje rana je dobro poznavanje anatomije ozlijeđenog područja kao i samog procesa cijeljenja rane. Cijeljenje rana započinje hemostazom nakon koje slijedi faza upale koja nastaje odmah nakon ranjavanja, a karakterizirana je odgovorom krvnih žila, odnosno početnom vazokonstrikcijom nakon čega slijedi vazodilatacija. U ovoj početnoj fazi značajna je uloga proteina fibrina. Već nakon 30 minuta leukociti dolaze u ranu i započinju njezino „čišćenje“ od bakterija i stranih tijela, a istovremeno dolazi do stvaranja ugruška. U sljedećoj fazi dolazi do odvajanja bakterija i stranih tijela tijekom koje često dolazi do razvoja gnoja. Faza epitelizacije započinje već oko 8. sata nakon ranjavanja. Oko 4-5 dana u ranu prilijevaju fibroblasti, odgovorni za kontrakciju, odnosno skupljanje rane. Kontrakcija je uvijek znatno izraženija na mjestima s opsežnim potkožjem, tj. na ranama na trupu i vratu, dok je ona zamjetno usporenija na ranama na donjim dijelovima ekstremiteta kod kojih je vrlo malo tkiva potkožja. Od 3. do 6. dana započinje stvaranje granulacijskog tkiva koje ispunjava defekt rane i omogućuje spajanje njezinih rubova. Konji su vrlo skloni razvoju hipergranulacije, odnosno prekomjernog razvoja granulacijskog tkiva koje prominira daleko iznad razine kože i time remeti proces cijeljenja, pa o tome treba voditi računa prilikom tretiranja rane i praćenja zaraštavanja.
Posljednja faza cijeljenja rane podrazumijeva razvoj ožiljka koji obiluje kolagenim tkivom. Nemoguće je ubrzati cijeljenje rana, no svakako je moguće utjecati na stvaranje uvjeta u kojima će cijeljenje biti najefikasnije, a time i najbrže.

Prilikom odabira terapijskog protokola kojim ćemo tretirati ranu na distalnom ekstremitetu konja, uvijek je važno voditi računa o gore opisanim fiziološkim mehanizmima cijeljenja, kao i anatomsko-prostornim odnosima koju uvjetuje lokalizacija rane. Tako je primjerice idealno da rana zaraštava pod zaštitnim povojem, što u ovom konkretnom slučaju nije bilo praktično zbog lokalizacije rane.

▲

Upotreba propolisa u medicini i veterinarskoj medicini

---

Propolis je smolna smjesa koja nastaje preradom biljnih sokova koje pčele (Apis mellifera, L.) sakupljaju s pupoljaka, lišća, korijena i kore biljaka i oplemenjuju enzimima, beta-glukozidazama, koje luče iz submandibularnih žlijezda slinovnica te ga koriste kao zaštitu košnice od nepoželjnih vanjskih utjecaja (Ghisalberti, 1979.). Sastav propolisa je izuzetno složen i ovisan prvenstveno o biljnom pokrovu područja u kojem žive pčelinje zajednice (Bankova i sur., 2014.). Koncentracija i udio frakcija u propolisu ovisne su o ekološkim i klimatskim čimbenicima koji utječu na biljni izvor korišten kod prikupljanja propolisa i stoga je sastav varijabilan (Castaldo i Capasso 2002.). Općenito, propolis sadrži 50% balzama i smola, 30% pčelinjeg voska, 5% polena, 10% eteričnih ulja i 5% ostalih organskih komponenata (Cirasino i sur., 1987.). Ključni u sastavu propolisa su polifenoli (flavonoidi, fenolne kiseline i esteri), skupina bioaktivnih organskih molekula koji nastaju kao produkt sekundarnog metabolizma biljaka (Dobrowolski i sur., 1991., Shimizu i sur., 2004.). Znanstveno dokazana djelovanja flavonoida su protuupalno, citotoksično, imunomodulacijsko, antimikrobno (antibakterijsko, antimikotičko, antivirusno) (Burdock, 1998., Banskota i sur., 2001., Sforcin, 2007., Bachiega i sur., 2012.). Biološki učinci propolisa vezani su i uz antioksidacijska svojstva zbog uloge tzv. hvatača slobodnih radikala (Pascual i sur., 1994., Isla i sur., 2001.). Također, utvrđena je inhibicijska aktivnost propolisa na djelovanje različitih enzima odgovornih za početak upalnih procesa kao što su hidrolaze, alkalne fosfataze, mijeloperoksidaze (Frenkel i sur., 1993.).

Uporaba propolisa zabilježena je još u antičkim vremenima (Castaldo i Capasso, 2002.). Tada, kao i danas, ima široku primjenu u klasičnoj i narodnoj medicini i biokozmetici, ponajprije zahvaljujući mnogobrojnim blagotvornim djelovanjima poput antiseptičkog, protuupalnog, antibakterijskog, antioksidativnog, antimikotičkog, antivirusnog i protutumorskog (Burdock, 1998., Castaldo i Capasso, 2002., Russo i sur., 2002., Giusti i sur. 2004.). No većina tih svojstava dokazana je u uvjetima in vitro ili na laboratorijskim životinjama, dok su klinička istraživanja provedena in vivo na ljudima i proizvodnim životinjama nedostatna (Silva-Carvalho i sur., 2015.).
Pčelinji proizvodi poput propolisa mogu biti dio ekološkog pristupa prevenciji i liječenju mastitisa s obzirom da posjeduju antibakterijsko djelovanje dokazano in vitro kod najčešćih uzročnika mastitisa krava (Fiordalisi i sur., 2016.). Međutim, sustavna primjena pčelinjih proizvoda u veterinarskoj medicini do danas, nije prisutna. Razlog tome je što nije provedeno sveobuhvatno istraživanje u cilju razvoja sigurnih i učinkovitih pčelinjih proizvoda za liječenje životinja. Upravo se na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu u suradnji sa Hederom d.o.o. iz Splita provode aktivnosti istraživanja i razvoja inovativnih pčelinjih proizvoda koji bi predstavljali sigurnu i učinkovitu alternativu neracionalnoj upotrebi antibiotika u veterinarskoj medicini. Jedan od takvih proizvoda je intramamarna formulacija propolisa (Apimast) proizvedena inovativnom tehnologijom zahvaljujući kojoj sirovina (a time i biološka aktivnost) ostaje maksimalno očuvana, a da se pri tome ne koriste agresivna otapala poput alkohola. Ova je otopina rezultat suradnje Fakulteta i Hedere ostvarene u STRIP projektu naziva “Intramamarna formulacija propolisa za prevenciju i tretman mastitisa kod mliječnih preživača”.

Propolis dokazano sudjeluje u svim fazama cijeljenja rane tj. u hemostazi, upalnoj reakciji, staničnoj proliferaciji i tkivnom remodeliranju. Tjekom hemostaze stimulira ekspresiju TGF-beta, a u upalnoj fazi zaraštavanja rane sudjeluje u imunomodulaciji jer potiče sekreciju citokina; smanjuju ulazak neutrofila u oštećeno tkivo, a potiču ulazak makrofaga. Kvalitativno i kvantitativno utječe na proliferaciju kolagena tip I i III odnosno potiče rast epitelnih stanica kože. U kaskadi reparacije sudjeluje i ubrzava o kisiku ovisne redoks osjetljive reakcije odnosno inhibira učinak slobodnih radikala. Flavonoidi (iz propolisa) ubrzavaju remodeliranju ekstracelularnog matriksa tako što reduciraju djelovanje lipidne peroksidaze (Martinotti i Ranzato, 2015).

Na površini zuba (caklini), propolis spriječava precipitaciju kalcij-fosfata koji je glavna komponenta zubnog kamenca te na taj način sprječava nastanak paradontalnih bolesti. Također smanjuje broj bakterija u usnoj šupljini koje su odgovorne za neugodan zadah i nastanak karijesa (Varoni i sur., 2012). Propolis se može koristiti u endodontskim zahvatima jer ne izaziva alergiju, djeluje protuupalno i antiseptički (Skoskiewicz-Malinowska i sur., 2016).
U početnoj fazi rasta tumora flavonoidi iz propolisa usporavaju rast stanica karcinoma pluća, usne šupline, kože, jednjaka, dojke, prostate, debelog crijeva i rektuma u ljudi (Martinotti i Ranzato, 2015).

U pasa se propolis može koristiti kao dodatak klasičnoj terapiji u liječenju neoplazija, Cushingova sindroma, bakterijskih infekcija, infekcije srednjeg uha, dermatofitoza, parazitoza, periodontalnih bolesti, infekcije oka i bolesti jetre (Betancourt i sur., 2015)

▲

Prikaz slučaja

---

U radu je prikazan slučaj uspješnog cijeljenja rane na putici kobile proveden aplikacijom preparata na bazi propolisa. Rana je nastala za vrijeme kretanja kobile lonžom u galopu, kada se “sustigla” stražnjim nogama, odnosno kranijalnim dijelom kopita i potkove stražnjih nogu povrijedila je područje kičice prednje noge pri čemu je došlo do nastanka rane eliptičnog oblika veličine 2×4 cm.

Kobila je odmah nakon ozljede pokazivala izražene znakove hromosti 4/5 (American Association Equine Practitioners).
Odmah po ozljedi, rana je obrijana i isprana običnom hladnom vodom, potom tretirana preparatom na bazi joda (povidone jodid, 0,01% i našpricana sprejem na bazi srebro sulfata da zatvori ranu i spriječi ulaz infekta. S obzirom da je od ranije kobila bila cijepljena protiv tetanusa, nije primijenjen TAT serum.
Kobila je potom dva tjedna bila na poštedi, a rana je svakodnevno tretirana na način da je mehanički čišćena te je održavana čistom i suhom. Svakih 48 sati je tretirana jodom i ponovljen je srebro-nitratni sprej.

Nakon 5 dana je rana počela cijeliti i bila bolje pa se otpočelo sa lokalnim premazivanjem s cink-vitaminskom masti, nakon što je rana očišćena i dezinficirana. Kobila je dva tjedna nakon ozljede uvedena natrag u rad, ali je rana prokrvarila čim se kobila počela kretati kasom. Rana je opet dezinficirana jodom i primijenjen je lokalno antibiotik na bazi cefalosporina u formulaciji za intramamarnu primjenu (Cobactan). Uz mehaničko čišćenje rane, rana je lokalno tretirana antibiotikom kroz idućih 5 dana.

Nakon toga je ponovno pokušano raditi s kobilom, ali je rana ponovno prokrvarila. Potom je rana isprana fiziološkom otopinom, osušena i tretirana formulacijom propolisa jednom dnevno kroz 5 dana. Poboljšanje u vidu epitelizacije je bilo vidljivo nakon 48 sati, a do potpunog cijeljenja je došlo nakon 96 sati. Kobila je izraženo šepala samo tijekom prvih nekoliko dana, a potom nisu primijećeni znakovi hromosti. Oporavak je na kraju bio potpun. Tijek obrade kobile i cijeljenje rane prikazani su na slikama 1, 2, 3, 4, i 5.

▲

Rasprava

---

Danas je teško zamisliti liječenje ljudi i životinja bez primjene antibiotika. S druge strane, antimikrobna otpornost je jedan od najvećih problema javnog zdravstva na globalnoj razini, čijem širenju doprinosi i uporaba antibiotika u liječenju životinja, te je stoga od ključnog značaja ograničenje uporabe antibiotika na najmanju potrebnu mjeru.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i Europska agencija za lijekove (EMA) razmatrale su mjere koje se provode u Europskoj uniji s ciljem smanjenja uporabe antibiotika pri liječenju životinja.
Zaključili su da je potrebno svesti uporabu antibiotika na najmanju moguću mjeru koja je potrebna za liječenje zaraznih bolesti životinja. Osim u izuzetnim slučajevima, za prevenciju zaraznih bolesti potrebno je dati prednost alternativnim mjerama, a ključni antibiotici koji se koriste i u humanoj medicini trebali bi se pri liječenju životinja koristiti samo ukoliko ne postoje druga rješenja. S druge strane, upravo u hipijatriji se puno koriste antibiotici iz humane medicine jer su konji kao vrsta koja nije za hranu, uglavnom neovisni o karenciji, vrlo osjetljivi te nisu limitirani cijenom antibiotika. Upravo se za konjsku medicinu može reći da je, pogotovo ako govorimo o sportskim konjima i konjima ljubimcima, najsličnija po pristupu humanoj medicini. Kao alternativa antibioticima, kojom se može unaprijediti zdravlje životinja i smanjiti uporaba antibiotika, mogu poslužiti cjepiva, probiotici, prebiotici, bakteriofagi i organske kiseline. Upravo zbog svega toga, raste interes za apiterapiju tj. liječenje pčelinjim proizvodima poput propolisa, meda i matične mliječi koji su po sastavu složene mješavine aktivnih tvari.
Kako navode Šuran i sur. (2016), ono što je zajedničko svim apiterapeuticima, među kojima prednjači upravo propolis, je antimikrobno djelovanje koje ne izaziva antimikrobnu rezistenciju. Nadalje, kako navode Martinotti i sur. (2015) propolis se pokazao izuzetan u cijeljenju rana jer potiče sintezu kolagena tipa I i tipa III čime ubrzava i podstiče reepitelizaciju. Isti su autori naveli kako lokalna primjena propolisa ima protuupalna svojstva, a djeluje i protutumorski uz istodobno poticanje proliferacije zdravih i mladih epitelnih stanica.
Općenito se može reći da je propolis blagotvoran u procesu cijeljenja rane jer djeluje na blokadu slobodnih radikala, antiseptički, antibakterijski, antimikotički i virucidno. Pokusi na štakorima pokazali su da propolis pospješuje zaraštavanje rana kod dijabetičara te umanjuje neutrofilnu infiltraciju i normalizira refluks makrofaga u ranu i područje oko rane (Martinotti i sur., 2015). Unatoč svemu tome, propolis ima i određene nedostatke. Radi se o biološkom pripravku čija kvaliteta, sastav i udio aktivnih tvari mogu varirati, a učinak propolisa nije baziran na jednoj, već na sinergiji čitavog niza aktivnih tvari. Nadalje, iako postoje određena istraživanja na domaćim životinjama, laboratorijskimm životinjama i ljudima, ne postoje relevantna istraživanja primjene propolisa na konjima. S obzirom da je mliječna žlijezda krave veoma osjetljiva na kemoterapeutike, te da se preparati za intramamarnu primjenu kod goveda uspješno koriste za terapiju rana kod konja, mi smo se u ovom slučaju odlučili pokušati sa primjenom formulacije propolisa koja je tehnološki razvijena za intramamarnu aplikaciju kod goveda. Efikasnost i neškodljivost u smislu protuupalnog i antimikrobnog efekta kod mastitisa krava su već dokazali Bačić i sur., (2015), Radin i sur.,(2015), Šuran i sur.,(2016). Iako je za potvrdu efikasnosti ove formulacije propolisa u saniranju rana kod konja potrebno sprovesti opsežnije kliničke studije, smatramo da je naš prikaz slučaja na ovoj kobili obećavajući primjer uspješnog rješavanja duboke i komplicirane rane izložene kontinuiranoj bakterijskoj kontaminaciji.

▲

Literatura [… prikaži]

---