Možemo slobodno sa sjetom govoriti o prošlim vremenima jer nam ni najsuvremenije i najfuturističkije priče stare probleme neće riješiti. Nismo još riješili problem kuge, al nije ni kuga svinja ovdje ono najgore već je gore ono što smo postali ili možda bolje rečeno – ono što smo ostali. Koji razumiju neka se ne trude pojasniti nego prešute jer pravoj istini u srcu mnogi ionako danas ne daju mjesta. A upravo zahvaljujući istini u velikom slavonskom srcu preživjeli su slavonski salaši i gore stvari, i ratove i pustoš. Preživjet će i kugu. Inatila se Slavonija oduvijek i ostat će takva zauvijek ili je neće biti, a na to ni jedan Slavonac neće pristati.
Konfucije
Zbog kuge nije vrijeme za slavlje, ali vrijeme za okupljanje je uvijek, a pogotovo sada. Vrijeme je uvijek da od ove male struke narod možda ponovo nešto nauči jer struka je uvijek spašavala i poučavala. Veterinar je uvijek morao znati više od gazde inače se nije smio tako zvati. I danas je tako.
Nije mjesto struci nigdje i nikome da se pravda nikad, nego je narodu da odluči želi li struku poslušati ili ne želi. Samo, narod ne može uvijek znati koga iz struke poslušati pogotovo ako ih govori više, a još manje može vjerovati ako mu toga koji govori struka nije iznjedrila sama.
I nije struka sluga nikome već mudri gazda dobre duše kojeg je kroz povijest čovječanstva uvijek valjalo poslušati. Nije ga se u Hrvatskoj zadnjih godina puno slušalo jer ni blago više nije ono što je bilo, a nit struku koriste oni koji znaju već oni kojima je dano. Pomiješali smo svaki svoj interes bez zajedničkog, a bez njega bi i devedesetprva bila samo godina kao i sve druge. Tužno je za sve nas, ne samo veterinare, da svojim imenom moramo skupo plaćati nečiju školu, a samo budala stalno uči na vlastitim greškama. Još je gore kad budala greške ne vidi i ne priznaje ni sebi samome. Struka uči i na greškama naroda, ali ni to ne vrijedi ako ju narod više ne želi. Pa i sa kugom sada mnogima nije jasno puno toga, samo nemojte po struci, pogotovo vi koji ju ne poznajete. A još manje vi koji mislite da ju poznajete.
Ovi Veterinarski dani bit će baš zbog Osijeka posebni. Lijepa su i topla bila sva dosadašnja njihova domaćinstva, ali Osijek još nije bio prilici ugostiti veterinare ovako i u ovolikom broju. Zbog njegovog velikog slavonskog srca već sada znam da ćemo ga pamtiti i na sto strana zapisati. Bojao sam se nezadovoljstva, pa i zlih jezika radi toga što nema zajedničkog smještaja za sve goste Veterinarskih dana, no ako čitav grad bude domaćin svima, bez obzira na kojoj njegovoj adresi spavate, to ne može biti loše.
Sad se radujem kao i svi Slavonci jer mi je drago da barem Osijek doživi dio onoga što je Slavonija odavno zaslužila. A zaslužila je da se iz nje ne odlazi nego u nju dolazi i vraća. Ako ovogodišnji Veterinarski dani budu dio te priče onda će i ponos i srce Slavonije biti još veće. I sagradit će srce i ponos slavonski sve što treba da bi i oni poslije mogli činiti isto. Pa, što to Slavonija ne može napraviti? Može sve što ljudi velikog srca mogu zamisliti. Takvi su pravi Slavonci i ima ih još.
Neće struka na ovogodišnjim Veterinarskim danima ništa novo o društvu naučiti niti će o struci išta naučiti oni koji su ju omalovažavali kada nikako nisu smjeli, a sada se sami sebi pokušavaju zbog toga pravdati. Nisu svi stručnjaci koji se tako nazivaju nego oni koji struku zaista poznaju i po njoj žive, kao po vjeri. Govoriti i činiti u njezino ime mogu samo oni koji to jesu, a jedinstvena godišnja prilika za to počinje već u četvrtak. Već sada za buduću je ocjenu Veterinarskih dana manje važno kako će sve to izgledati jer prilika je takva da joj je od prve minute zagarantirana povijesna prepoznatljivost, upravo zbog Osijeka i Slavonije. Govorit će se i o kugi, ali ona nažalost nigdje nikada nije bila samo pitanje struke, pa nije ni sada.