M. Klapan, D. Đuričić, Gordana Gregurić Gračner, N. Rošić, B. Stojanov i M. Samardžija*
Marin KLAPAN, dr. med. vet.; dr. sc. Dražen ĐURIČIĆ, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, Veterinarska stanica Đurđevac, Hrvatska; Nikola ROŠIĆ, dr. med. vet., Veterinarska stanica Jastrebarsko, Hrvatska; dr. sc. Gordana GREGURIĆ GRAČNER, dr. med. vet., docentica, dr. sc. Marko SAMARDŽIJA*, dr. med. vet., redoviti profesor (dopisni autor, e-mail: smarko@vef.hr), Veterinarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska; Boris STOJANOV, dr. med. vet., Veterinarski centar Strumica, Makedonija
Marin KLAPAN, dr. med. vet. Veterinarska stanica Đurđevac, HrvatskaKunići su poznati po izuzetnoj plodnosti i prirastu, kratkom generacijskom intervalu te dobrom iskorištavanju hrane s malo žitarica i visokim postotkom vlaknine, tako da je to idealna vrsta za proizvodnju mesa u zemljama u razvoju, ali i u čitavom svijetu (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Poznato je da reproduktivna sposobnost kunića ovisi o brojnim genetskim i okolišnim čimbenicima (Poujardieu i Theau-Clement, 1995., Belhadi i sur., 2002.). Među njima potrebno je izdvojiti sljedeće: način uzgoja, hranidbu, pasminu, utjecaj godišnjeg doba i genotipa te utjecaj majčinskog instikta i laktacije (Yamani i sur., 1991., Feki i sur., 1996., Castellini i sur., 2003., Milisits i Levai, 2004., Chineke, 2006.).
Spolni ili estrusni ciklus je vrijeme proteklo od početka jednog do početka drugog estrusa. Ženke kunića nemaju tipičan spolni ciklus kao većina domaćih životinja s redovitim intervalima tjeranja nakon kojeg nastupi ovulacija, već je ovulacija inducirana zaskokom mužjaka.
Spolni se ciklus dijeli na četiri stadija:
proestrus – povećava se maternica, endometrij je edematozan, rodnica je hiperemična;
estrus – ženka je spremna za pripust;
metestrus – teško ga je razlučiti, jer je kratak i tom stadiju dolazi do tvorbe žutih tijela;
diestrus – razdoblje hormonalne aktivnosti žutih tijela, prisutna je hipertrofija i hiperplazija materničkih žlijezda, jer se maternica priprema za prihvat zametka. U slučaju da životinja ne ostane gravidna, pri kraju diestrusa počinje luteoliza (Bhasin i sur., 1995.).
Ovulacija nastupa 10-12 sati nakon parenja kao odgovor na neuroendokrini podražaj luteinizirajućeg hormona koji se izlučuje poslije spolne stimulacije.
Hipofiza izlučuje oksitocin, a maternica izlučuje prostaglandine što ubrzava ovulaciju. Ovulacija se može potaknuti i mehanički stimulacijom vagine.
Oplodnja u kunića nastaje sat i pol poslije oslobađanja oocita (Samardžija i Đuričić, 2011.).
U objektima za kuniće temperatura se kreće između 10 °C i 20 °C. Svako povećanje temperature iznad gornje granice umanjuje kunićima apetit, povećava konverziju hrane i smanjuje prirast (Kapitan, 2006.). Kod visokih temperatura smanjuje se apetit te tjelesna masa ženki što povećava ranu embrionalnu smrtnost (Bell i Webb, 2009.).
Utjecaj viših temperatura je nepovoljan za spermatogenezu. Dokazano je da viša temperatura (oko 33 °C) nepovoljno utječe na volumen ejakulata te koncentraciju i motilitet spermija (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Relativna vlažnost zraka u prostoriji za kuniće treba biti između 60% i 70%. Povišena vlažnost zraka s visokim sadržajem amonijaka nastalog isparavanjem urina i izmeta, uz stalan propuh stvara uvjete za nastanak bolesti respiratornog sustava, kao i ostalih bolesti koje se šire putem kapljične infekcije.
Zbog visoke vlažnosti zraka i dlaka kunića se navlaži, koja se slijepi i prilegne uz tijelo pa oslabi i vlastita zaštita od hladnoće, što je naročito opasno za mlade kuniće u leglu (Kapitan, 2006.).
Pretpostavlja se da relativna vlaga zraka ne utječe znatno na spermatogenezu (Samardžija i Đuričić, 2011.).
U tropskom području Nigerije maksimalna temperatura varira između 29 °C tijekom vrhunaca kišne sezone i 34 °C na početku kišne sezone, uz prosječnu godišnju relativnu vlažnost zraka od 81%. Nema značajnih varijacija u broju zametaka kunića tijekom sušne i kišne sezone (Awojobi i Adejumo, 2009.).
Svjetlost
U proizvodnji kunića osvijetljenost iznosi 15-16 sati dnevno, a ženke i mužjaci se najčešće drže u istim prostorijama, ali u različitim kavezima. Jakost rasvjete bi trebala iznositi 4 W/m2 poda (Bell i Webb, 2009.).
U organskom sustavu, kao i u konvencionalnom sustavu držanja, u istoj sezoni ženke su pokazale slične vrijednosti plodnosti. Plodnost se povećala od 2. do 5. mjeseca kod konvencionalnog držanja kada je umjetna rasvjeta bila 16 sati, a 8 sati prirodno svijetlo, dok je kod organskog držanja plodnost bila veća isključivo tijekom dužih dana (6. do 9. mjeseca). Dužina dana utječe na izlučivanje feromona što povećava primljivost ženki i veličinu legla (Paci i sur., 2002.).
Godišnje doba
Europski se divlji kunići u prirodi pare u strogo određenoj rasplodnoj sezoni koja traje od kraja zime do ranog ljeta.
U domaćih se kunića učinak svjetlosnih sati na rasplodnu sezonu poništava umjetnim osvjetljenjem od 16 sati tijekom čitave godine, ali se ljeti javljaju problemi s plodnošću vezani uz visoke temperature. U tropskom je području smanjena plodnost za vrijeme kišnih sezona zbog visokih temperatura i povećane vlažnosti zraka (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Hranidba
Kunići su biljojedi s posebnim potrebama za hranom i posebnim načinom probave. U slijepom crijevu sadrže mikrobiota za bolje probavljanje velikog dijela hrane bez koje bi uginuli.
U hranu se moraju dodavati vitamini A, D i E, jer u suprotnom dolazi do poremećaja u reprodukciji. Sastav gotove hrane mora biti primjeren kategoriji i životnom stadiju te pasmini i načinu uzgoja (Dimitrova i sur., 2008.).
Način uzgoja
Kunići se mogu uzgajati na više načina, ovisno o svrsi i uvjetima držanja.
Najrasprostranjeniji način uzgoja je uzgoj iz hobija. Uzgajivači hobisti najviše pažnje pridaju estetskom izgledu kunića koje često izlažu na različitim izložbama.
Kod nas je još uvijek rasprostranjen uzgoj kunića za vlastite potrebe i kunići služe za proizvodnju mesa (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Postoje tri glavna sustava reprodukcije kunića: ekstenzivni, poluintenzivni i intenzivni.
Kod ekstenzivnog načina držanja ženke se pare 5-6 tjedana nakon porođaja; kod poluintenzivnog se pare 10-12 dana nakon porođaja, a mladunci se odbijaju sa 4-5 tjedana starosti. Ovaj način držanja je učinkovitiji od komercionalnog uzgoja.
Kod intenzivnog uzgoja ženke se pripuštaju dva dana nakon porođaja, mladunci se odbijaju sa 4 tjedna starosti.
U tom sustavu interval između okota je 5 tjedana. Stopa reprodukcije i veličina legla su manji nego u poluintenzivnom sustavu, ali godišnji zbroj mladunčadi po odbiću može biti veći kod ovog načina držanja.
Pojedini uzgajivači kombiniraju poluintenzivni i intenzivni sustav na način da one ženke koje imaju manja legla (s manje od pet mladunčadi) pripuštaju drugi dan nakon porođaja, a one koje imaju veći broj mladunaca u leglu pripuštaju 10-12 dana nakon porođaja.
Poluintenzivni sustav omogućava bolje uvjete za poboljšanje reprodukcijskih sposobnosti kunića nego kod intenzivnog sustava (Rebollar i sur., 2009.).
Svaka pasmina nastaje uzgojem u srodstvu pa je i zbog toga u početku povećan mortalitet zbog povećanja učestalosti recesivnih letalnih gena ili semiletalnih gena (Đuričić i sur., 2011.).
Na individualnu težinu mladunca pri porođaju te 21. i 28. dana vrlo važan utjecaj ima genotip (Chineke, 2006.).
Veličina legla u kunića varira između pasmina (Elamin, 1978.). Veličina legla ovisi o broju ovuliranih jajašaca nakon pripusta, a broj ovuliranih jajašaca ovisi o veličini pasmine, odnosno tijela ženke (Lebas i sur., 1986.).
Umjetno osjemenjivanje (UO) je stručni zahvat kojim se na umjetan način spermiji unose u određene dijelove spolnih organa ženke (Cergolj i Samardžija, 2006.).
Rezultati dobiveni UO mogu biti isti ili bolji od rezultata kod prirodnog parenja.
Osim toga UO nudi neke pogodnosti kao što su: kontrola nad rasplodnim materijalom, brži razvoj novih genetskih odlika, poboljšanje reprodukcijske sposobnosti i sprječavanje širenja spolno prenosivih zaraznih bolesti.
Reproduktivna učinkovitost je uglavnom pod utjecajem fiziološkog statusa ženke tijekom osjemenjivanja (Brun i sur., 2002.). Najbolji se rezultati koncepcije postižu ranim osjemenjivanjem 2-5 dana post partum. Ovulacija nastupa 9-13 sati nakon parenja, odnosno umjetne stimulacije ovulacije. Aplikacija sperme je jednostavna i provodi se odmah ili do 5 sati nakon indukcije ovulacije duboko u rodnicu ženke (Cergolj i Samardžija, 2006.).
Gravidnost u kunića traje 30 do 33 dana. Razina progesterona raste do 15. dana gravidnosti i ne mijenja se do porođaja. Prije i nakon porođaja razina progesterona naglo pada. Minimalna gestacijska dob je 28 do 29 dana, što znači da ako dođe do prijevremenog porođaja mladunčad neće preživjeti. Smrtnost zametaka određuje se uspoređivanjem broja žutih tijela i živih zametaka. Od svih zametaka kod kunića preživi oko 60-70%, a većina ih ugine oko 15. dana gravidnosti. Smrtnost zametaka je prouzročena njihovom neodrživosti i/ili neprikladnim stanjima u rogovima maternice. Ženka je plodna 24-48 sati nakon okota, a embrionalna smrtnost je u tim leglima veća vjerojatno i zbog laktacije (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Dijagnostika gravidnosti
Gravidnost se kod ženki kunića može dijagnosticirati na nekoliko načina: palpacijom i inspekcijom abdomena, ultrazvučno, rendgenski te različitim laboratorijskim metodama.
Najprihvatljiviji i najjeftiniji način utvrđivanja gravidnosti ženki kunića je abdominalna palpacija 12-14 dana nakon umjetnog osjemenjivanja ili pripusta.
Rutinski se pregled obavlja tako da se ženka postavi na tvrdu podlogu, glavom okrenutom prema dijagnostičaru.
Dešnjaci desnom rukom fiksiraju ženku držeći je za nabor na grebenu, a lijevom rukom odozdo pokušavaju spojiti palac s kažiprstom i ostalim prstima s druge strane trbuha, povlačeći lagano i propuštajući sadržaj kroz prste od paralumbalnih jama prema ksifoidnoj regiji.
Na tržištu se nalazi nekoliko komercijalnih kitova koji se rabe u ELISA testu radi određivanja serumske rezine progesterona. Test je kod negravidnih rezultata 100% pouzdan (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Patologija gravidnosti
Tijekom gravidnosti mogu nastati neka patološka stanja koja prema načinu nastanka možemo podijeliti na:
promjene na spolnim organima;
promjene na plodovima;
promjene na plodnim ovojnicama;
promjene u trajanju gravidnosti;
nedostatak određenih tvari, posebice vitamina A, D i E te makro i mikroelemenata.
Ako zametak ugine u ranom embrionalnom stadiju doći će do resorpcije zametka, a stanje se naziva rana embrionalna smrtnost (Tomašković i sur., 2007.).
Pobačaj je prerano okončanje gravidnosti koje za posljedicu ima izbacivanje plodova iz maternice. Pobačaje možemo podijeliti prema uzrocima na zarazne i nezarazne (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Kunići su vrlo osjetljivi na mikotoksine, otrove koje proizvode različite vrste plijesni. Mikotoksini nastaju u vlažnoj i pokvarenoj hrani koju kunići obično odbijaju jesti. Mnoge vrste egzotičnog bilja isto tako mogu izazvati trovanje kunića kao npr. oleandar.
Pesticidi su isto tako otrovni za kuniće (Bell i Webb, 2009.).
Porođaj je fiziološki završetak gravidnosti, kad zreli plod ili plodovi kroz porođajni kanal bivaju istusnuti iz organizma ženke da bi nastavili ekstrauterini život (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Smatra se da izlučivanje kortikosteroida iz nuzbubrežnih žlijezda mladunaca daje poticaj za početak porođaja te da prostaglandini sudjeluju u procesu porođaja. Na kraju gravidnosti ženka kunića radi gnijezdo od isčupanih dlaka s donje strane trbuha, stelje, sijena ili slame. Ovo ponašanje ženke je povezano s porastom razine estrogena i sekrecijom prolaktina (Cergolj i Samardžija, 2006.).
Ženka u kavezu traži mračno mjesto, niže od preostalog dijela kaveza. U većim uzgojima postoje gnijezda za okot koja su zatvorena i spuštana niže od kaveza.
Za gradnju gnijezda koristi se kvalitetno sijeno, sjeckana slama i strugotine drveta.
Ženka počinje graditi gnijezdo već 26. dana gravidnosti. Ako je sijeno kasno stavljeno, gnijezdo je najčešće nepotpuno sagrađeno što može utjecati na zdravlje novorođenih kunića. Ako je materijal za gradnju gnijezda nečist mortalitet mladunaca se povećava.
Sam se porođaj rijetko vidi, jer traje vrlo kratko od 15-30 minuta bez obzira na veličinu legla. Stadiji porođaja su stadij otvaranja, pri kojem se uslijed trudova priprema porođajni kanal, stadij istiskivanja koji traje ovisno o broju plodova i stadij istiskivanja posteljice.
Posteljica može biti izbačena iza svakog okoćenog mladunca ili nakon okota njih nekoliko odjednom (Dimitrova i sur., 2008.).
Treba izbjegavati svako uznemi ravanje ženke kada se koti, jer različiti vanjski podražaji mogu djelovati stresno.
Ako ženka osjeti opasnost ona će leglo instiktivno ubiti i/ili pojesti. Kod ženki koje se prvi puta kote, koje instiktivno pojedu posteljice, često pojedu i mladunčad. Proždiranje mladunčadi može nastati i kod nedostatka vode (Napier, 1961.).
Proždiranje posteljice je normalan nagon životinje da sakrije tragove i mirise od predatora. Iako su kunići biljojedi ova se pojava smatra normalnom, jer ženka na taj način iz posteljice uzima i hormone.
Ženka kunića pojede sve posteljice, očisti svoje spolne organe i sve tragove krvi.
Nakon porođaja brzo nastaje involucija maternice tako da se smanji na pola mase u roku od 48 sati (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Distocija je rijetka u kunića, a njezini uzroci su: pretilost, deficitarna hranidba, deformacije ploda, apsolutno preveliki plodovi, atonija maternice i suženi zdjelični kanal. Liječenju pristupamo ako nema opstrukcije porođajnog kanala.
Aplikacija 5-10 mL 10% kalcijevog boroglukonata i 1-2 IU oksitocina mogu nakon pola sata potaknuti kontrakcije maternice. Ženku je potrebno izolirati na tamno mjesto i ne ometati ju oko 1 sat nakon aplikacije. Ovisno o plodovima i stanju maternice ženke na raspolaganju su nam dva zahvata: carski rez ili ovariohisterektomija.
Graviditetna toksemija je bolest zbog poremećaja mijene tvari. U kunića je vrlo rijetka, a može se javiti prilikom porođaja ili jedan do dva dana nakon porođaja najčešće u primiparnih ženki. Predispozicija bolesti je pretilost. Uvijek se pojavi kao posljedica gladovanja ženke. Klinički znaci su: anoreksija, izbuljene oči, usporenost, prostracija, a može nastupiti i uginuće. Patoanatomski nalazimo masnu degeneraciju jetre i bubrega. Liječenje se provodi u početku bolesti davanjem infuzija glukoze. Ketozu možemo prevenirati stavljanjem mlađih ženki u rasplod prije nego što postanu pretile (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Neplodnost (jalovost ili sterilitet) je pojam koji predmnijeva nemogućnost oplodnje, rasta, razvoja ili rađanja plodova sposobnih za život. Neplodnost kunića može biti urođena ili stečena.
Urođena neplodnost nastaje zbog nepravilnosti u razvoju i građi spolnih organa, a stečena nastaje kao posljedica djelovanja raznih patogenih mikroorganizama (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Neplodnost ženki
Neke farme imaju povremeno ili stalno problema sa sterilitetom ženki. Uzroci neplodnosti ženke kunića mogu biti:
deficitarna hranidba (nedostatak nekih vitamina i/ili minerala može dovesti do neplodnosti);
pretilost (pretile ženke s viškom masnih naslaga oko spolnih organa, nisu primljive za mužjaka i privremeno su jalove);
bolesti spolnih organa (endometritis) i arterioskleroza;
duži prekidi iskorištavanja u svrhu parenja;
parenje u krivo vrijeme spolnog ciklusa;
parenje za vrijeme anestrusa;
lažna gravidnost;
loše zdravstveno stanje.
Najčešće nailazimo na gnojnu upalu maternice u ženke kunića koju mogu prouzročiti sljedeće vrste bakterija: Staphylococcus aureus, Pasteurella multocida, Listeria monocytogenes, Salmonella spp., Arcanobacterium pyogenes. Upale maternice ženke nalazimo sporadično, osim kod upale maternice prouzročene s bakterijom Pasteurella multocida koja se javlja u obliku epizootija. Poznato je da su isti serovarovi bakterije koji izazivaju upalu pluća i zarazni rinitis, uzročnici i upale maternice.
Postoji mogućnost da se upale maternice javljaju u uzgojima gdje mužjak ima epididimitis ili orhitis prouzročen bakterijom P. multocida koja se prilikom kopulacije unosi u maternicu ženke.
Arterioskleroza je bolest kod koje zamjećujemo nagli gubitak tjelesne mase kunića, loše gojno stanje te neplodnost. Bolest je svojstvena starijim ženkama, a može nastati zbog prevelikih količina vitamina D.
Na velikim farmama ženke moraju kontinuirano biti u rasplodu. Ako ženke nisu stalno u rasplodu utove se te privremeno postaju jalove. One ženke koje se nisu parile nekoliko godina mogu oboljeti od malignih bolesti maternice i mliječne žlijezde.
Razdoblje anestrije u kunića počinje za vrijeme linjanja krajem ljeta i početkom jeseni. Smatra se da za anestriju presudnu ulogu ima skraćenje dana i produljenje noći te pad temperature zraka.
Pseudogravidnost predstavlja važan gubitak u kunićarstvu. Često se pojavljuje kod ženki kunića koje su se neuspješno parile ili nisu ostale gravidne iz bilo kojeg razloga. Znakove pseudogravidnosti zamjećujemo 15-19 dana nakon parenja, a sastoje se od izgradnje gnijezda, čupanja dlake oko mliječnih žlijezda i nabreklost mliječnih žlijezda. Ovulacija je rezultat neuroendokrinog refleksa induciranog zaskokom. Kad se ženka pari u nepovoljnim uvjetima, ne ovulira pa nema oplodnje ili ako se pari s neplodnim, ali spolno aktivnim mužjakom.
Kod UO ovulacija je potaknuta aplikacijom GnRH. Određivanjem razine progesterona u krvi kod osjemenjivanja utvrđeno je da su ženke koje su imale visoku razinu progesterona, kasnije postale pseudogravidne. Pseudogravidnost je ovisna o paritetu (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Neplodnost mužjaka
Nasljedna neplodnost mužjaka može predstavljati veliki problem u industrijskom uzgoju. Da bi rezultati reprodukcije na farmi bili zadovoljavajući potrebno je rano otkrivanje slabije plodnog ili neplodnog mužjaka.
Stečena neplodnost nastaje kao posljedica: nepravilne hranidbe, nepovoljnih životnih uvjeta, zaraznih bolesti (spirohetoze, pastereloze, miksomatoze), upale i povrede (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Bolesti mladunčadi i smrtnost mladunčadi predstavljaju najveći ekonomski gubitak u uzgoju kunića. Visok postotak uginuća zabilježen je u proljeće i jesen (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Perinatalne bolesti dijele se na: fetalne bolesti, bolesti nastale tijekom porođaja te postnatalne bolesti.
Fetalne bolesti uključuju bolesti ploda ili plodova nastalih tijekom intrauterinog života, produljenjem gestacije, intrauterinih infekcija, pobačaja (nezarazne i zarazne) i ranu embrionalnu smrtnost s resorpcijom.
Bolesti nastale tijekom porođaja javljaju se kao posljedica teškog porođaja koji je prouzročio fetalnu hipoksiju i cerebralnu anoksiju.
Postnatalne bolesti su bolesti nastale poslije porođaja, a dijele se u tri skupine: rane, koje se javljaju unutar 2 dana po porođaju (poremećaj majčinskog instinkta, hipotermija, bakterijske bolesti, nasljedne bolesti), prolongirane 2-7 dana nakon porođaja (bolesti crijeva i respiratornog sustava, neonatalna dijareja) i kasne 1-4 tjedana nakon porođaja (pastereloza, enterotoksemija, infekcije bakterijom E. coli, virusne infekcije, rjeđe kokcidioza).
Često se cijelo leglo okoti mrtvorođeno ili ugine ubrzo nakon porođaja. Usprkos brojnim istraživanjima najčešće nije poznat uzrok uginuća, ali je zapažena učestalost pojave gubitaka legla kod istih ženki (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Produktivnost u kunića možemo iskazati kao broj mladunčadi u jedinici vremena koji je ovisan o intervalu između uspješnih okota, veličini legla pri porođaju i preživljavanju potomaka (Đuričić i sur., 2011.).
U leglima je velike činčile 74,6% odbitih kunića od ukupno okoćenih, odnosno 19,1% uginuća od okota do odbića (Bolet i sur., 2004.).
Kod velikog bijeloopaljenog kunića zabilježeno je 64,75% odbitih kunića od ukupno okoćenih, odnosno 25,34% uginuća do odbića (Đuričić i sur., 2011.).
Postotak mrtvorođenih je značajno manji kod veličine legla od 6-9 mladunaca (6,95%) negoli u drugim istraživanjima provedenim na Martiniku (10,75%) kod pasmina kalifornijski i novozelandski kunić (Depres i sur., 1997.). Broj mrtvorođenih kunića u Nigeriji kreće se od 0-3,67% ovisno o tjednima proteklim od porođaja do ponovnog pripusta.
Navode se različiti gubitci prije odbića u odnosu na prosječnu temperaturu zraka. U Grčkoj je ukupno uginuće, na većim farmama, do odbića iznosilo ljeti 16,94% (s prosječnom temperaturom od 19,5 °C), a zimi samo 9,60% (s prosječnom temperaturom od 12,4 °C) (Xylouri-Fangiadaki i sur., 2003.). U Indiji, perinatalitetni gubitci (od 0.-7. dana post partum) iznose ukupno 17,51%, a prije odbića (od 8.-42. dana post partum) 6,16% (Ghosh, 2009.).
Ukupna smrtnost prije odbića u prijašnjem navodu, kod više od 10 okoćenih kunića iznosila je 39,53% u odnosu na 25,96% kod manje od 10 okoćenih kunića (Depres i sur., 1997.).
Ženke sa 6 mladunaca u leglu imale su bolju koncepciju, viši fertilitet i manji deficit energije u odnosu na ženke s većim leglima. Proizvodnja je mlijeka bila manja, ali je bila veća količina mlijeka po mladuncu (Milisits i Levai, 2004.).
Mladunčad je u takvim leglima teža, a niži je i mortalitet. Smrtnost kunića do 21. dana je veća u mršavijih ženki kunića nego li u debljih. Ženke koje imaju deblji sloj masti imaju bolji uspjeh koncepcije, imaju manja legla pa zbog manjeg mortaliteta za vrijeme laktacije imaju veća i teža legla nego mršavije ženke, odnosno ženke s tanjim slojem masti (Milisits i Levai, 2004.).
Veći broj mladih u leglu imale su ne statistički značajno, no nešto teže ženke velikog bijeloopaljenog kunića podrijetlom od uzgajivača iz okolice Bjelovara i Đurđevca, u odnosu na linije podrijetlom iz okolice Donje Dubrave, iako su u pokusu tijekom nekoliko mjeseci prije parenja jednako hranjene (Đuričić i sur., 2011.).
Visok postotak mrtvorođenih kunića zabilježen je u proljeće i jesen (Yamani i sur., 1991.). U jesen čak do 19,7% za razliku od zime kada je zabilježeno 16,7% (Zerrouki i sur., 2003.), a podatci se odnose na druga klimatska područja od našeg u Hrvatskoj pa je broj mrtvorođenih u našem podneblju bio u prosjeku 9,91%, gotovo, odnosno pola manji (Đuričić i sur., 2011.).
Primiparne ženke imaju manja legla u odnosu na multiparne koje imaju jednog mladunca više u prosjeku (Orengo i sur., 2003.) dok je kod velikog bijeloopaljenog kunića razlika za oko 0,7 kunića po leglu više kod multiparnih ženki (Đuričić i sur., 2011.).
Pravilnom selekcijom ženki (i mužjaka) uz praćenje rasplodne sposobnosti, moguće je umanjiti neonatalne gubitke (Đuričić i sur., 2011.).
U zatvorenim objektima, mikroklimatske čimbenike poput temperature, vlažnosti i svjetlosti te hranidbe i načina držanja, treba prilagoditi potrebama kunića, kako ne bi zbog njihovih nepovoljnih učinaka došlo do smanjene plodnosti usprkos dobrim pasminskim i genetskim osobinama. Glede okolišnih uvjeta ne možemo utjecati na sve čimbenike, posebice one abiotičke.
Kliničkim pregledom stidnice ženki kunića određuje se najidealnije vrijeme pripusta ili UO te na taj način izravno utječe na povećanje postotka fertiliteta i veličine legla.
Pojedine ženke kunića nisu pokazale dobre osobine plodnosti, stoga se mora provoditi kontrola stada kako bi se takve ženke pravovremeno uočile.
Isključivanjem takvih ženki kunića iz rasploda, ne samo da se povećava produktivnost na razini farme, nego se sprječava i prijenos takvih osobina na mladunčad što dugoročno gledano ima veliko značenje za plodnost i produktivnost.
Reproduktivna sposobnost kunića ovisi o brojnim okolišnim (mikroklimatskim) i genetskim i paragenetskim čimbenicima. U objektima za kuniće temperatura se kreće od 10 °C do 20 °C, dok relativna vlažnost zraka u prostoriji za kuniće treba biti od 60-70%.
Učinak dnevnog svjetla na rasplodnu sezonu, u proizvodnji kunića, poništava se umjetnim osvjetljenjem koje traje 16 sati na dan kroz čitavu godinu, ali se ljeti javljaju problemi s plodnošću vezani uz visoke temperature.
Hranidba treba biti optimalna. U hranu se moraju dodavati esencijalni vitamini i minerali kako bi se spriječili poremećaji u reprodukciji. Veličina legla u kunića varira između pasmina. Razlike u veličini legla kod ženki pripisuju se razlikama u broju oplođenih jajašaca i pre-implatacijske održivosti. Umjetnim se osjemenjivanjem (UO) može brzo poboljšati genetski sastav, proizvodnja i plodnost stada. Kod UO treba paziti na fiziološki status ženke. Neplodnost kunića može predstavljati veliki problem u industrijskim uzgojima. Značajni gubitak u kunićarstvu predstavlja pseudogravidnost.
Bolesti mladunčadi i smrtnost mladunčadi predstavljaju najveći ekonomski gubitak u proizvodnji kunića. Ključne riječi:okolišni čimbenici, genetski čimbenici, plodnost, kunić
1. AWOJOBI, H. A. and D. O. ADEJUMO (2009): Reproduction study on doe rabbits re-bred at three postpartum re-marting time-periods in a tropical environment. World J. Zool. 4, 14-18.
2. BELHADI, S., M. BOUKIR and L. AMRIOU (2002): Non genetic factors affecting rabbit reproduction in Algeria. World Rabbit Sci. 10, 103-109.
3. BELL, D. J. and N. J. WEBB (2009): Effects of climate on reproduction in the European wild rabbit. J. Zool. 224, 636-648.
4. BHASIN, V. and D. SINGH (1995): Pre-weaning mortality in rabbits. Int. J. Anim. Sci. 10, 77-79.
5. BOLET, G., J.-M. BRUN, S. LECHEVESTRIER, M. LOPEZ and S. BOUCHER (2004): Evaluation of the reproductive performance of eight rabbit breeds on experimental farms. Anim. Res. 53, 59-65.
6. BRUN, J. M., M. THEAU-CLEMENT and G. BOLET (2002): The relationship between rabbit semen characteristics and reproductive performance after artificial insemination. Anim. Reprod. Sci. 70, 139-149.
7. CASTELLINI, C., A. DAL BASCO and C. MUGNAI (2003): Comparison of different reproduction protocols for rabbit does: effect of litter size and mating interval. Livestock Prod. Sci. 83, 131-139.
8. CERGOLJ, M. i M. SAMARDŽIJA (2006): Umjetno osjemenjivanje kunića. U: Veterinarska andrologija. (Ur. M. Samardžija). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagreb. Str. 146-150.
9. CHINEKE, C. A. (2006): Evaluation of Rabbit Breeds and Crosses for Pre-weaning Reproductive Performance in Humid Tropics. J. Anim. Vet. Sci. 5, 528-537.
10. DEPRES, E., H. MARIE-NELY, D. DEMERSON and G. SALEIL (1997): Doe rabbit performance in Martinique. Archivos Latinoamericanos de Produccion Animal 5, 338-340.
11. and H. TZVETKOVA (2008): Rabbit production in Bulgaria. Biotehnol. Anim. Husbandry 24, 149-154.
12. ĐURIČIĆ, D., M. SAMARDŽIJA, I. GETZ, I. FOLNOŽIĆ, V. DOBRANIĆ, M. LIPAR, D. STANIN, G. GREGRURIĆ GRAČNER, D. POTOČNJAK, D. CVITKOVIĆ and M. SAMARDŽIJA (2011): Mortalitat vor Absetzen bei der kroatischen autochthonen Kaninchenrasse, große Weißgrannen. Tierartzl. Umshau 66, 121-124.
13. ELAMIN, F. M. (1978): Rabbit Husbandry in the Sudan. In: Proc. Workshop on rabbit husbandry in Africa, Morgoro, Tanzania, Stocholm, Sweden, IFS, pp. 29-42.
14. FEKI, S., M. BASELGA, E. BLAS, G. CERVERA and E. A. GOMEZ (1996): Comparison of growth and feed efficiency among rabbit lines selected for different objectives. Livest. Prod. Sci. 45, 87-92.
15. GHOSH, N. (2009): Mortality pattern in broiler rabbits (Oryctolagus cuniculus) under warm humid conditions of West Bengal, India. Indian J. Anim. Res. 43, 127-129.
16. KAPITAN, T. (2006): Kunićarstvo i standard kunića. Hrvatski savez udruga uzgajatelja malih životinja.
17. LEBAS, F., P. COUDERT, R. ROUVIER and H. DE ROCHMBEAU (1986): The rabbit, husbandry, health and prod. (Food and Agric. Organisation of the United Nations Publications Division. Via delle Termedi Caracalla, 00100. Rome Italy).
18. MILISITS, G. and A. LEVAI (2004): Reproduction of rabbit does divergently selected for body fat content. Acta Agricul. Slov. (Suppl. 1), 161–167.
19. NAPIER, R. A. N. (1961): Fertility in the male rabbit. J. Reprod. Fert. 2, 273-289.
20. ORENGO, J., E. A. GOMEZ, M. PILES, O. RAFEL and J. REMON (2003): Etude des caracteres de reproduction en croisement entre trois lignees de femelles espagnoles. 10 emes Journees de la Recherche Cunicole, Paris 19 et 20 Novembre, pp. 53-60.
21. PACI, G., E. LISI, A. MARITAN and M. BAGLIACCA (2002): Reproductive performance in a local rabbit population reared under organic and conventional system. Ricerca effettuata con fondi COFIN, pp. 115-125.
22. POUJARDIEU, B. and M. THEAU-CLEMENT (1995): Productivité des lapines et état physiologique. Ann. Zootech. 44, 29-39.
23. REBOLLAR, P. G., M. A. PEREZ-CABAL, N. PEREDA, P. L. LORENZO, M. ARIAS-ALVAREZ and P. GARCIA-REBOLLAR (2009): Effect of parity order and reproductive management on the efficiency of rabbit productive systems. Livestock Sci. 121, 227-233.
24. SAMARDŽIJA, M. i D. ĐURIČIĆ (2011): Rasplođivanje kunića, hrčaka i zamorčića. (Ur. M. Samardžija). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
25. TOMAŠKOVIĆ, A., Z. MAKEK, T. DOBRANIĆ i M. SAMARDŽIJA (2007): Rasplođivanje krava i junica. (Ur. M. Samardžija, S. Vince i J. Grizelj). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
26. XYLOURI-FANGIADAKI, E., E. GOLIDI, I. MENEGATOS and F. LUZI (2003): Influence of high ambient temperature on reproductive performance and physiology of rabbit in Greece. J. Hellen. Vet. Med. Soc. 54, 119-130.
27. YAMANI, K. A. O., A. H. DAADER and A. A. ASKAR (1991): Non-genetic factors affecting rabbit production in Egypt. Options méditerranéennes. Série Séminaires, N°17, 159-172.
28. ZERROUKI, N., S. KADI, M. BERCHICHE and G. BOLET (2003): Etude de la mortalité des lapereaux sous la mère dans une population locale algérienne. 10èmes Journées de la Recherche Cunicole, Paris 19 et 20 Novembre 2003, pp. 115-118.
Influence of Environmental and Genetic Factors on Fertility in Rabbit
Marin KLAPAN, DVM; Dražen ĐURIČIĆ, DVM, PhD, Scientific Advisor, Veterinary Practice Đurđevac, Croatia; Nikola ROŠIĆ, DVM, Veterinary Practice Jastrebarsko, Croatia; Gordana GREGURIĆ GRAČNER, DVM, PhD, Assistant Professor, Marko SAMARDŽIJA, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia; Boris STOJANOV, DVM, Veterinary Center Strumica, Macedonia
The reproductive ability of rabbits depends on a number of environmental (microclimatic) and genetic/paragenetic factors. In the facilities for rabbits, temperatures ranging from 10 to 20 °C, and relative humidity in the facility should be from 60–70%. The effect of daylight in the breeding season on the production of rabbits is abolished by artificial lighting that lasts for 16 hours per day year during whole, though issues with fertility may arise in summer due to high temperatures. Feeding should be optimal. The diet must include essential vitamins and minerals to prevent reproductive disorders. Litter size in rabbits varies depending on breed. Differences in litter size are attributed to differences in the number of fertilized ovaries and pre-implanted sustainability. Artificial insemination (AI) can be used to quickly improve the genetic structure, production and fertility of herd.
With AI, care should be taken regarding the physiological status of females. Infertility in rabbits can pose a problem in the industrial breeding. Pseudogravidity accounts for significant losses in rabbit breeding. However, neonatal disease and mortality represent economic losses in the rabbit production. Key words:Environmental factors, Genetic factors, Fertility, Rabbit
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
