Image default
Hranidba domaćih životinjaIzlaganje sa skupa

Utjecaj prehrane u prevenciji i terapiji čira na želucu konja

Ana Marija Kovač¹, Jelena Gotić², Diana Brozić¹
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za prehranu i dijetetiku životinja¹, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za unutarnje bolesti²

Sažetak


Probavni sustav konja prilagođen je fermentaciji strukturalnih ugljikohidrata djelovanjem mikrobne populacije u debelom crijevu (cekum i kolon). Slijedom navedenog optimalan obrok konja sastoji se od krmiva bogatih vlaknima, s niskom razinom lakoprobavljivih ugljikohidrata (škroba i šećera) uz zadržavanje prirodnog obrasca hranjenja. Međutim, uslijed pojačanog intenziteta rada modernih sportskih konja potrebe za energijom se povećavaju. Navedeno je doprinijelo promjeni režima hranjenja dodatkom sve veće količine koncentriranih krmiva uz obročno hranjenje. Promjene u režimu hranjenja, neadekvatna upotreba krmiva, posljedično smanjena proizvodnja sline, nedostatak vode te značajni intenzitet rada i povećanja stresnih situacija uz čestu primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova predstavljaju predisponirajuće čimbenike za nastanak želučanih čireva kod konja. Kako bi smanjili rizik nastanka želučanih čireva te utjecali na promptniji nestanak postojećih nužno je poštivati osnovne principe u hranidbi konja uz pravilnu organizaciju aktivnosti i upotrebu lijekova.
Ključne riječi: probavni sustav konja, želučani čir, prehrana

Uvod


Tijekom evolucije probavni sustav konja prilagođen je unosu voluminoznih krmiva, prvenstveno ispaši (16-20 sati) i fermentaciji strukturalnih ugljikohidrata djelovanjem mikrobne populacije u debelom crijevu. Prilikom žvakanja nastaje slina koja je nužan pufer za održavanje pH ravnoteže želuca. Unos voluminoze ograničen je na otprilike 2% tjelesne mase (TM)/dan u suhoj tvari (ST) što je dostatno za održavanje uzdržnih potreba konja (127 do 152 kJ probavljive energije (PE)/kg TM), međutim, energetske potrebe modernih sportskih konja značajno su veće (290 kJ PE/kg TM) (NRC, 2007.).

Slika 1. Čir na želucu konja.
Suvremeni režim hranjenja konja često uključuje obročno hranjenje, prehranom bogatom nestrukturalnim ugljikohidratima (škrob i šećer) i mastima, uz nedostatnu količinu vlaknine. Navedeno odskače od uobičajenog vremena napasivanja te dovodi do relativno kratkog vremena konzumacije hrane i produženog perioda posta. Također, osim promijenjenog režima hranjenja, moderni sportski konji prolaze kroz intenzivne programe treninga uz ograničenje slobodnog kretanja i napasivanja, što predstavlja rizik za nastanak kiselije želučane sredine. Spomenuti režim prehrane i treninga povezan je s visokom prevalencijom za nastanak čireva na želucu konja (eng. Equine Gastric Ulcer Syndrome, EGUS) (LESTER, 2004., JONSSON i EGENVALL, 2006.).
EGUS označava termin koji opisuje pojavu čireva u distalnom dijelu jednjaka, nežljezdanoj sluznici želuca, žljezdanoj sluznici želuca i proksimalnom duodenumu (HAMMOND i sur., 1986.)

Anatomska distribucija želučanih čireva


Kod konja želučani čirevi najčešće se pojavljuju na nežljezdanoj sluznici uz nabrani rub (lat. margo plicatus), koji se nalazi na spoju nežljezdane i žljezdane sluznice (MURRAY i sur., 1989., HAMMOND i sur., 1986.). Pojava čireva na žljezdanoj sluznici je rjeđa u odnosu na nežljezdanoj, najčešće u blizini piloričnog otvora (LUTHERSSON i sur., 2009.a).

Rizični faktori u prehrani za nastanak čireva na želucu konja


Gladovanje

Ukoliko se konjima uskrati hrana prije natjecanja ili zbog određenog režima hranjenja, pH u želucu naglo padne i nežljezdana sluznica je izložena kiseloj sredini (VATISTAS i sur. 1999.).
Kod konja kojima je hrana uskraćena kroz nekoliko sati, pH želučanog soka iznosi 2,0 ili manje (MURRAY, 1992.). Konji koji su hranjeni ad libitum sijenom (livadna mačica) tijekom 24 sata, pH želučanog soka značajno je viši (pH 3,1) u odnosu na konje koji su gladovali (pH 1,5) (MURRAY i SCHUSSER, 1989.).

Prilikom napora (trening, natjecanje) uslijed kontrakcije želuca dolazi do oplahivanja nežljezdane sluznice kiselim želučanim sokom i posljedičnog nastanka čireva na nezaštićenoj sluznici (LORENZO-FIGUERAS i MERRIT, 2002.). Promjene slabijeg intenziteta zamijećene su kod životinja koje su prije treninga konzumirale hranu (LUTHERSSON i NADEAU, 2013.).

Škrob

Unos žitarica (škroba) povećava rizik nastanka čireva na želucu konja, naročito u području nežljezdane sluznice. Unos škroba u količini većoj od 2 g/kg TM dnevno povezan je s dvostruko većim rizikom za nastanak čireva (stupanj ≥2 od 5), dok je unos škroba veći od 1 g/kg TM po obroku povezan s 2,6 puta većim rizikom (LUTHERSSON i sur. 2009.b).

Voluminozna krmiva

Prilikom ispaše ili hranjenja sijenom, konj proizvodi 400-480 g sline na 100 g konzumirane suhe tvari, dok kod hranjenja koncentratima proizvodi 206 g sline na 100 g konzumirane suhe tvari (MEYER i sur. 1985.). Obzirom da se slina proizvodi prilikom žvakanja, navedeno je očekivano budući da konji provode više vremena žvačući voluminoznu hranu u usporedbi s koncentriranim krmivima. Slina djeluje kao pufer te pridonosi održavanju pH ravnoteže želučanog soka.

Tijekom kontinuirane proizvodnje sline i kontinuiranog unosa hrane (primjerice kod ispaše), pH želučanog soka iznosi ≥4 (HUSED i sur., 2008.) Obročno hranjenje konja sijenom u rasponu dužem od 6 sati povećava rizik za nastanak čireva na želucu od učestalijeg hranjenja (raspon između obroka < od 6 sati) (LUTHERSSON i sur. 2009.b).

Unos vode

Konji koji nemaju pristup vodi u ispustu imaju značajno veći rizik nastanka čireva na želucu (LUTHERSSON i sur. 2009.b).

Principi u prehrani za prevenciju nastanka čireva na želucu konja


Moguće je da kontinuirana ispaša i hranjenje konja sijenom lucerne ili drugim krmivima koja sadrže višu razinu kalcija (6-14 mg/g hrane na bazi ST) i bjelančevina (17-20% SB na bazi ST) smanji rizik nastanka želučanih čireva kod konja (LUTHERSSON i NADEAU, 2013.).

Ukoliko postoji povijest bolesti EGUS-a ili se radi o rizičnoj skupini konja, preferira se kontinuirana ispaša, međutim česti obroci kvalitetnim sijenom (4-6 obroka/dan) predstavljaju dostatnu zamjenu ispaši (JONES, 2006.). Dostupnost kvalitetnog sijena preporuča se u količini od minimalno 1-1,5 %TM u ST (VIDELA i ANDREWS, 2009.).
Sijeno bi trebalo uvijek biti dostupno, a količinu je moguće ograničiti mrežama za sijeno. Upotreba različitih voluminoznih krmiva može smanjiti rizik nastanka čireva na želucu, obzirom da navedeno više odgovara varijabilnosti krmiva u prirodi (THORNE i sur., 2005.).

Kod konja sklonih nastanku želučanih čireva u obroku je potrebno reducirati koncentrirana krmiva (BUCHANAN i ANDREWS, 2003.) Prehrana ne bi trebala sadržavati više od 2 g/kg TM škroba na dan ili više od 1 g/kg TM škroba po obroku (FRANK i sur., 2005., LUTHERSSON i sur., 2009.b).

Voda mora biti dostupna kontinuirano, uključujući i pašnjake, korale te druge objekte otvorenog tipa (LUTHERSSON i sur. 2009.b). Konji prilikom transporta i promjene lokacije boravka često odbijaju vodu sve dok se ne priviknu na drugi izvor vode i potencijalni miris. Jedan od načina kako se može pokušati zadržati optimalan unos vode kod naročito osjetljivih životinja je dodavanje određenog okusa (primjerice jabučnog octa) u vodu i postepeno privikavanje te upotreba istog okusa prilikom transporta ili promjene lokacije.

Prilikom transporta, voluminozna krmiva i voda moraju biti dostupni životinji u intervalima ne dužim od 6 sati (LUTHERSSON i NADEAU, 2013.

Neki autori preporučaju upotrebu omeprazola (4 mg/kg PO) ili ranitidina (6,6 mg/kg PO) neposredno prije, tijekom i nakon transporta na natjecanje (BUCHANAN i ANDREWS, 2003.).
Tijekom natjecanja dostupnost manje količine kvalitetnog sijena unutar 3 sata od početka utakmice može pozitivno utjecati na puferiranje želučanog sadržaja i stvoriti barijeru koja štiti nežljezdanu sluznicu od oplahivanja želučanom kiselinom. Međutim, žitarice i druga koncentrirana krmiva potrebno je uskratiti 3-4 sata prije natjecanja (LUTHERSSON i NADEAU, 2013.).

Tablica 1. Prehrambeni režim koji smanjuje rizik nastanka EGUS-a (Izvor: LUTHERSSON i NADEAU, 2013.).

Zaključak


Nastanak želučanih čireva kod konja je multikauzalne etiologije. Osim spomenutih rizika koji proizlaze iz pogrešaka u hranidbi konja (dugotrajno uskraćivanje hrane, obrok bogat škrobom, neadekvatan unos voluminoznih krmiva, nedostatak vode), rizični faktori uključuju i dob, spol, pasminu, intenzitet treninga i natjecanja, stresne faktore, primjerice transport i promjenu lokacije, te upotrebu određenih lijekova, naročito nesteroidnih protuupalnih lijekova (fenilbutazon, fluniksin meglumin). Iako je medikamentozna terapija često indicirana, naročito prilikom teže kliničke slike, režim prehrane i adekvatna organizacija aktivnosti pridonose smanjenju rizika nastanka spomenutog sindroma.


Literatura [… prikaži]

NUTRITIONAL MANAGEMENT AND TREATMENT OF EQUINE GASTRIC ULCERATION


Ana Marija Kovač, Jelena Gotić, Diana Brozić


Abstract
Equine gastrointestinal tract is adapted to the fermentation of structural carbohydrates by the microbial population in the hindgut (cecum and colon). Accordingly, the optimal ratio for horses consists of high-fiber diets, with a low level of highly digestible carbohydrates (starch and sugar) while maintaining the horse’s physiological feeding behavior. However, due to the increased work intensity of modern sport horses, the energy requirements are also increasing. This contributed to the change in the feeding practices, including meal feeding with high-concentrated diets. Changes in the feeding regime, consequently reduced saliva production, lack of water and intensive training programs with a lot of stressful situations and frequent use of non-steroidal anti-inflammatory drugs have been associated with a high prevalence of the equine gastric ulcer syndrome. By following the general recommendations for diet and management it may be possible to reduce the risk of gastric ulceration.
Key words: equine gastrointestinal tract, gastric ulceration, nutrition

Vezano (konji, čir, želudac):

Vezani sadržaji

Prvi molekularni dokazi erlihija u krpelja na području RH

Urednik

Rizični čimbenici pri slikovnoj dijagnostici hitnih pacijenata

Urednik

Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?

Urednik

Spongiformna encefalopatija jelena – Chronic wasting disease (CWD)

Urednik

Psihičke ozljede i “izgaranje” veterinara u Republici Hrvatskoj

Urednik

Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više