Utjecaj prehrane u prevenciji i terapiji kolika konja

Ana Marija Kovač¹, Nika Brkljača Bottegaro², Jelena Gotić³, Hrvoje Valpotić¹, Diana Brozić¹
¹Zavod za prehranu i dijetetiku životinja, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ²Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ³Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2021.

Sažetak Uvod Rizični faktori u prehrani za nastanak kolika Principi u prehrani za prevenciju kolika Prehrana konja sklonih nastanku kolika Principi prehrane s ciljem prevencije i terapije specifičnih oblika kolika Zaključak Literatura Abstract

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Vodice, 2021.

▲

Sažetak

Tijekom evolucije gastrointestinalni sustav konja prilagođen je kontinuiranom unosu krmiva bogatih vlaknima, s niskom razinom škroba i masti, sastavljenih primarno od trava, čime je omogućena postepena promjena sastava hranjivih tvari u obroku. Međutim, povećane potrebe za energijom uslijed radnih i sportskih zahtjeva i posljedično povećanje energetske vrijednosti obroka dodatkom koncentriranih krmiva te smještaj konja u stajama, bez mogućnosti dugotrajne ispaše, predisponirajući su faktor za nastanak gastrointestinalnih bolesti. Sukladno navedenom, kako bi smanjili rizik nastanka kolika, prehrambeni režim trebao bi se bazirati na podmirivanju nutritivnih potreba pojedinog konja te povećanih energetskih zahtjeva, uz maksimalno zadržavanje prirodnog obrasca hranjenja.
Ključne riječi: gastrointestinalni sustav konja, prehrana, kolike

▲

Uvod

Probavni sustav konja, anatomskim i fiziološkim karakteristikama, prilagođen je fermentaciji strukturalnih ugljikohidrata djelovanjem mikrobne populacije u debelom crijevu (kolon i cekum). Pritom nastaju energetski bogate niže masne kiseline, prvenstveno octena, propionska i maslačna, koje predstavljaju primaran izvor energije dobiven od voluminoznih krmiva (DALY i sur., 2001., NRC, 2007.a, AL JASSIM i ANDREWS, 2009.). Obzirom da je unos voluminoze ograničen na otprilike 2% tjelesne mase (TM)/dan u suhoj tvari (ST), prosječni unos energije putem voluminoznih krmiva iznosi otprilike 140 kJ probavljive energije (PE)/kg TM, što odgovara procijenjenim uzdržnim potrebama konja (127 do 152 kJ PE/kg TM). Međutim, potrebe modernih sportskih konja dostižu vrijednosti od 290 kJ PE/kg TM, što zahtijeva povećanje energetske gustoće u formulaciji obroka (NRC, 2007.b). Tradicionalni način povećanja energetske vrijednosti obroka uključuje dodatak škroba i šećera te u zadnje vrijeme i biljnih ulja, što često rezultira prehranom bogatom nestrukturalnim ugljikohidratima i mastima, uz nedovoljnu količinu vlaknine. Režim hranjenja često odskače od uobičajenog vremena napasivanja, koje prosječno traje 16-20 sati dnevno te se svodi na obročno hranjenje, prilikom čega konji u relativno kratkom vremenu konzumiraju obrok, a nakon toga određeni period provode bez pristupa hrani (CLARKE i sur., 1990., , CANACOO i AVORNYO, 1998.). Zdravi konji ne poste duže od 3 do 5 sati (RALSTON, 1984.), međutim, kod korištenja obroka koji se u potpunosti sastoje od peletiranih i koncentriranih krmiva, konji se prosječno hrane 4 do 10 sati, čime se značajno produžuje period gladovanja (RALSTON i sur., 1979., HOUPT, 1982.). Navedeno može rezultirati razvojem neželjenih obrazaca ponašanja (WILLARD i sur., 1977.).

▲

Rizični faktori u prehrani za nastanak kolika

Jedan od najznačajnijih rizičnih faktora u prehrani za nastanak kolika i proljeva kod konja predstavlja neprobavljeni škrob koji iz tankog crijeva dospije u cekum i kolon.
Obrok bogat žitaricama može rezultirati prevelikom količinom škroba, koja dospije u debelo crijevo (CLARKE i sur., 1990., METAYER i sur., 2004.), uslijed nedostatne probave u tankom crijevu zbog relativno niske razine enzima alfa-amilaze i ograničenog kapaciteta probave lakoprobavljivih ugljikohidrata (DYER i sur., 2002., RICHARDS i sur., 2004.). Lakoprobavljivi ugljikohidrati u cekumu brzo fermentiraju te dovode do razmnožavanja acidofilnih bakterija koje hidroliziraju škrob uz nastanak laktata i propionata, što rezultira naglim padom pH s fizioloških vrijednosti od 6.7 do 7.0 na 6.0.
Zakiseljavanje sadržaja cekuma ima značajan utjecaj na mikrobnu populaciju, prilikom čega dolazi do redukcije celulolitičkih bakterija, smanjene probave strukturalnih ugljikohidrata i smanjene apsorpcije nižih masnih kiselina u kolonu (SHIRAZI-BEECHEY, 2008.). Nizak pH također utječe na crijevnu barijeru te je moguća sistemska apsorpcija bakterijskih lipopolisaharida, egzotoksina i vazoaktivnih amina (BAILEY i sur., 2003., GEOR i HARRIS, 2007.). Utvrđeno je da konzumacija 2,5-5,0 kg koncentrata dnevno povećava rizik za nastanak kolika gotovo 5 puta (TINKER i sur., 1997.), dok je istovjetna količina zobi povezana s gotovo 6 puta češćim epizodama kolika (HUDSON i sur., 2001.).

Ispaša u pravilu smanjuje rizik za nastanak kolika, u odnosu na stajsko držanje životinja, obzirom da u najvećoj mjeri odgovara prirodnom načinu hranjenja konja te pozitivno utječe na socijalnu interakciju, kretanje i dobrobit (DURHAM, 2013.).
Usprkos djelomičnoj precekalnoj hidrolizi fruktana (LONGLAND i BYRD 2006, NRC, 2007.a), ukoliko isti dospije u debelo crijevo, podliježe brzoj fermentaciji, uz posljedični nastanak disfermentativnih promjena. Količina fruktana u biljkama značajno varira, a ovisi o vrsti biljke, temperaturi, izloženosti svjetlu, pa sukladno navedenom, na pojavu poremećaja u probavi uvelike utječe prvo puštanje životinje na ispašu, promjena pašnjaka i vremenski uvjeti (LONGLAND i CAIRNS, 2000.).
Najveće promjene u sastavu ugljikohidrata trava primijećene su u proljeće i jesen (HOFFMAN i sur., 2001.).

Ukoliko je ispaša ograničena, primarni izvor strukturalnih ugljikohidrata predstavljaju konzervirana voluminozna krmiva (sjeno, sjenaža). Osim tipa krmiva i hranidbene vrijednosti, na pojavu kolika utječe i higijenska ispravnost (KAYA i sur., 2009., DURHAM, 2013.). Voluminozna krmiva s visokom razinom kiselih deterdžentskih vlakana, povećavaju rizik za nastanak opstrukcije crijeva, naročito ileuma (HUDSON i sur., 2001.). Dodatno, visoka razina lignina u primjerice slami i kasnom otkosu sijena loše kvalitete, može uzrokovati začep kolona (DURHAM, 2013.). Lužnati pH kolona, koji se postiže uslijed hranjenja sijenom lucerne, naročito ukoliko životinja nema pristup paši niti sijenu drugačijeg sastava, povećava rizik nastanka enterolitijaze (HASSEL i sur., 2008.).

Probavni sustav konja prilagođen je sporom i kontinuiranom unosu hrane ujednačene kvalitete, pa nagle promjene u tipu sijena, načinu držanja, frekvenciji i vremenu hranjenja predstavljaju predisponirajuće faktore za nastanak gastrointestinalnih poremećaja (COHEN i sur., 1995., TINKER i sur., 1997.).

▲

Principi u prehrani za prevenciju kolika

Glavni princip u prehrambenom režimu konja odnosi se na postepenu promjenu hrane u periodu ne manjem od 2 tjedna, uz miješanje postojeće s novom hranom, svakodnevno povećavajući udio novih krmiva u omjeru obroka. Navedeno je lako primjenjivo sa sijenom i ostalim konzerviranim krmivima, dok je linearno povećanje unosa trave na ispaši teško kontrolirati (DURHAM, 2013.). Poniji mogu unijeti 40% dnevnog unosa ST tijekom 3 sata provedenih na kvalitetnoj ispaši (INCE i sur., 2005.), dok konji tijekom osmosatnog napasivanja kozumiraju do 1,3 % TM u ST (DOWLER, 2009.).

Zbog enzimatski limitirane probave škroba, nužno je koncentrirane obroke davati više puta tijekom dana, u manjim količinama. Škrob u količini 2 g/kg TM u jednom obroku (približno 2-3 kg koncentrata bogatog žitaricama na konja od 500 kg), može rezultirati fermentacijom škroba u debelom crijevu, naročito u slučaju neadekvatno obrađenih žitarica (GEOR i HARRIS, 2007.). U odnosu na druge žitarice, zob se bolje probavlja u tankom crijevu te je najčešće korištena žitarica u prehrani konja. Međutim, termička obrada ječma, kukuruza i pšenice značajno povećava probavljivost škroba u tankom crijevu, pa su stoga ekstrudirane, peletirane, mikronizirane, kokičane žitarice te parene pahuljice značajno prikladnije u prehrani konja (CUDDEFORD, 2000.). Dodatak biljnih ulja u obrok omogućava redukciju koncentriranog dijela obroka, bez utjecaja na energetsku vrijednost (DURHAM, 2013.). Biljna ulja često se primjenjuju u količini do 1 ml/kg TM, međutim, visoka razina ulja nije preporučljiva iz razloga što biljna ulja značajno reduciraju fermentacijski kapacitet debelog crijeva (JANSEN i sur., 2002.).

Dostupnost livadnog sijena ili drugog konzerviranog voluminoznog krmiva u pravilu se preporuča u količini od minimalno 1-1,5 % TM u ST (GEOR i HARRIS, 2007.). Idealno, sijeno bi trebalo biti uvijek dostupno, prilikom čega je količinu moguće ograničiti mrežama ili vrećama za sijeno (DURHAM, 2013.). Generalno ispaša smanjuje rizik nastanka većine kolika, međutim, boravak na kultiviranom pašnjaku, samo nekoliko sati dnevno, može uzrokovati nagli unos velike količine paše i posljedično negativan efekt visoke koncentracije fruktana u cekumu (INCE i sur., 2005.). Stoga je nužan dobar menadžment pašnjaka, koji uključuje sadnju prikladnih travnatih kultura, vrijeme ispaše (više razine fruktana u proljeće i jesen, tijekom dana u odnosu na noć) te održavanje pašnjaka (redovna košnja povećava sadržaj fruktana) (LONGLAND i CAIRNS, 2000.).

▲

Prehrana konja sklonih nastanku kolika

Režim prehrane koji reducira rizik nastanka jednog tipa kolika, može potencirati nastanak drugog oblika. Primjerice, ispaša smanjuje rizik nastanka većine oblika kolika, uključujući začep kolona i enterolitijazu (HUDSON i sur., 2001., HASSEL i sur., 2008.), međutim, povećava rizik nastanka duodenitisa-proksimalnog jejunitisa (COHEN i sur., 2006.) te pašne bolesti (eng. Equine Grass Sickness, EGS) (WOOD i sur., 1998.).

Način hranjenja koji oponaša prirodan ritam, pokazao se koristan kod velikog broja konja sklonih kolikama, no mogućnost i stupanj primjene navedenog režima u velikoj mjeri ovisi o energetskim potrebama jedinke i mogućim drugim stanjima, poput pretilosti ili laminitisa. Stoga je nužno da su voluminozna krmiva dobre hranidbene i higijenske kvalitete (>8 MJ/kg i >8 % sirove bjelančevine) te da su uvijek dostupna, kako bi se zadržao prolongirani period hranjenja (DURHAM, 2013.).

Ukoliko je potrebno da obrok bude energetski bogatiji, mogući je dodatak lakofermentabilnih vlakana, poput rezanaca šećerne repe bez melase (0,5-4 g suhih repinih rezanaca/kg TM) ili sjeckane lucerne (2-5 g/kg TM), ali također i razumna količina lakoprobavljivog škroba, poput zobi ili drugih termički obrađenih žitarica (<1 g škroba/kg TM po obroku) te biljnih ulja (<0,5 ml/kg TM dnevno)( DURHAM, 2013.).

Također, na tržištu postoje gotove smjese s visokim udjelom vlaknine (>25 %) i niskim udjelom škroba (<10 %), primarno za konje koji ne rade ili boluju od laminitisa, a pogodne su kao koncentrirani dodatak konjima s rekurentnim kolikama (DURHAM, 2013.).

**Tablica 1**. Prehrambeni režim koji smanjuje rizik nastanaka kolika.
(Izvor: DURHAM, 2013., HESTA i COSTA, 2021.).

▲

Principi prehrane s ciljem prevencije i terapije specifičnih oblika kolika

Začep crijeva

Općenito, prelazak s pašnog na stajski način držanja povećava rizik za nastanak začepa kolona, a uz navedeno rizik je veći ukoliko se životinja hrani s grubim voluminoznim krmivima slabije probavljivosti ili konzumira veće količine slame koja služi kao stelja (HALLOWELL, 2017.). Međutim, voluminoza mekše teksture može predisponirati nastanak začepa ileuma, uslijed nedovoljnog žvakanja (BLIKSLAGER, 2019.).

Ukoliko dođe do začepa, preporuka je inicijalno uskratiti hranu, kako se začep ne bi pogoršao, usprkos činjenici da će uslijediti smanjenje motiliteta crijeva (HALLOWEL, 2017.). Kada je začep otklonjen, nužno je postepeno i često hraniti ograničenom količinom voluminoznih krmiva, povećavajući količinu kroz 2 do 4 dana. Koncentrirana krmiva potrebno je izbjegavati minimalno 3 do 7 dana, te potom postepeno povećavati udio u obroku (HOUSE i WARREN, 2016.). Važno je voditi računa o unosu vode što je moguće postići korištenjem komercijalnih hrana bogatih vlaknima s niskom razinom škroba i šećera (eng. mash) s ciljem poticanja motiliteta i postizanja optimalne hidratacije.

Ukoliko je do začepa došlo zbog ingestije pijeska, na pašnjacima oskudnim s vegetacijom, dodatak psilijuma (sjemenke indijskog trputca) (500 g, dva puta dnevno ili 1 g/kg TM/dan) u mineralno ulje (2 L/dan) ili magnezij sulfat (1 g/kg TM/dan), značajno utječe na redukciju pijeska iz probavnog sustava (NIINISTO i sur., 2018.).

Duodenitis-proksimalni jejunitis

Značajna je poveznica između navedenog stanja i pašnog načina držanja životinja te hranjenja velikom količinom koncentriranih krmiva (COHEN i sur., 2006).

Enterolitijaza

Prehrana bogata leguminozama (alfalfa) značajno povećava rizik nastanka enterolita, stoga ukoliko postoji povijest bolesti, nužna je promjena prehrane koja uključuje neleguminozna krmiva (COHEN i sur., 2000., HASSEL i sur., 2008.)

Pašna bolest konja

Wood i sur. (1998.) ističu kako je glavni rizični faktor nastanka spomenute bolesti nagli prelazak na drugačiji tip pašnjaka, naročito u proljeće i rano ljeto, posebice kod mladih odraslih konja. Zbog snažne poveznice između napasivanja i pašne bolesti, uputno je reducirati unos trave, primjerice dodatkom sijena (WYLE i PROUDMAN, 2009.).

Uklještenje crijeva u epiploičnom foramenu

Najznačajniji rizični faktor za nastanak EFE (eng. Epiploic Foramen Entrapment) predstavlja griženje jasli i gutanje zraka te prethodna povijest kolika. S prehrambenog stajališta, faktor rizika predstavlja smanjenje vremena ispaše (ARCHER i sur., 2008.).
Poticanje ispaše i smanjenje vremena provedenog u staji značajno utječe na redukciju stereotipnih ponašanja konja (HOTHERSALL i NICOL, 2009.).

▲

Zaključak

Režim prehrane koji maksimalno smanjuje rizik nastanka intestinalnih bolesti u velikoj mjeri je sličan ponašanju i prehrani divljih konja, međutim, uslijed povećanih energetskih potreba sportskih i radnih životinja, u praksi je često teško ili nemoguće postići spomenuti režim (DURHAM, 2013.). Usprkos navedenom, rizične faktore je moguće identificirati i sukladno tome adekvatno izbalansirati obrok.

Literatura [… prikaži]

▲

AL JASSIM, R. A., F. M. ANDREWS (2009): The bacterial community of the horse gastrointestinal tract and its relation to fermentative acidosis, laminitis, colic, and stomach ulcers. Veterinary Clinics of North America Equine Practice 25 (2), 199–215.
ARCHER, D. C., G. L. PINCHBECK, N.P. FRENCH, i sur., (2008): Risk factors for epiploic foramen entrapment colic in a UK horse population: a prospective case-control study. Equine Veterinary Journal 40 (4), 405–410.
BAILEY, S. R., M.L. BAILLON, A.N. RYCROFT, i sur. (2003): Identification of equine cecal bacteria producing amines in an in vitro model of carbohydrate overload. Applied Environment Microbiology 69 (4), 2087–2093.
BLIKSLAGER AT (2019): Colic prevention to avoid colic surgery: a surgeon’s perspective. J Equine Vet Sci, 76:1–5
CANACOO, E.A., F.K. AVORNYO, (1998): Daytime activities of donkeys at range in the coastal savanna of Ghana. Applied Animal Behaviour Science 60 (2), 229–234.
CLARKE, L. L., M.C. ROBERTS, R.A. ARGENZIO, (1990): Feeding and digestive problems in horses. Veterinary Clinics of North America Equine Practice 6 (2), 433–450.
COHEN, N.D., P.L. MATEJKA, C.M. HONNAS, i sur. (1995): Case-control study of the association between various management factors and development of colic in horses. Texas Equine Colic Study Group. Journal of the American Veterinary Medical Association 206 (5), 667–673.
COHEN, N.D., E. TOBY, A.J. ROUSSEL, i sur. (2006): Are feeding practices associated with duodenitis-proximal jejunitis? Equine Veterinary Journal 38 (6), 526–531.
COHEN, N.D., C.A. VONTUR, P.C. RAKESTRAW, (2000): Risk factors for enterolithiasis among horses in Texas. Journal of the American Veterinary Medical Association 216 (11), 1787–1794.
CUDDEFORD, D. (2000): The significance of pH in the hind gut. In: Proceedings of the Third International Conference on Feeding horses, Stoneleigh, Warwickshire, UK, pp. 3
DALY, K., C. STEWART, H. FLINT, i sur. (2001): Bacterial diversity within the equine large intestine as revealed by molecular analysis of cloned 16S rRNA genes. FEMS Microbiology and Ecology 38, 141–151.
DOWLER, L.E., (2009) Prediction of hourly pasture dry matter intake in horses. Msc Animal Science Thesis, North Carolina State University, Raleigh, NC, USA.
DYER, J., E. FERNANDEZ-CASTAÑO MEREDIZ, K.S. SALMON i sur. (2002): Molecular characterisation of carbohydrate digestion and absorption in equine small 16. intestine. Equine Veterinary Journal 34 (4), 349–358.
DURHAM, A.E. (2013): Intestinal disease. U: Equine Applied and Clinical Nutrition (Raymond J.G., P.A. Harris, M. Coenen, ur.). Elsevier Ltd. str. 568-579.
GEOR, R.J., P.A. HARRIS (2007): How to minimize gastrointestinal disease associated with carbohydrate nutrition in horses. U: Proceedings of the American Association of Equine Practitioners Orlando Florida, USA. American Association of Equine Practitioners, Lexington, KY, pp. 178–185.
HALLOWELL GD. (2017): Medical management of large colonic impactions. Equine Vet Educ, 29(7):385–90.
HASSEL, D.M., B.M. ALDRIDGE, C.M. DRAKE i sur. (2008): Evaluation of dietary and management risk factors for enterolithiasis among horses in California. Research in Veterinary Science 85 (3), 476–480.
HESTA M., M., COSTA (2021): How Can Nutrition Help with Gastrointestinal Tract-Based Issues?. Vet Clin Equine. 37, 63-87.
HOTHERSALL, B., C. NICOL (2009): Role of diet and feeding in normal and stereotypic behaviors in horses. Veterinary Clinics of North America Equine Practice 25 (1), 167–181.
HOFFMAN, R.M., J.A. WILSON, D.S. KRONFELD i sur. (2001): Hydrolyzable carbohydrates in pasture, hay, and horse feeds: direct assay and seasonal variation. Journal of Animal Science 79 (2), 500–50
HOUPT, K.A. (1990): Ingestive behaviour. Veterinary Clinics of North America Equine Practice 6 (2), 319–337.
HOUSE AM, LK. WARREN (2016): Nutritional management of recurrent colic and colonic impactions. Equine Vet Educ , 28(3):167–72
HUDSON, J.M., N.D. COHEN, P.G. GIBBS i sur. (2001): Feeding practices associated with colic in horses. Journal of the American Veterinary Medical Association 219 (10), 1419– 1425.
INCE, J., A. LONGLAND, M. MOORE-COLYER i sur. (2005): A pilot study to estimate the intake of grass by ponies with restricted access to pasture. British Society of Animal Science Conference. University of York, UK, abstract 109.
JANSEN, W.L., S.N.J. GELEEN, J. VAN DER KUILEN i sur. (2002): Dietary soyabean oil depresses the apparent digestibility of fiber in trotters when substituted for an iso-energetic amount of corn starch or glucose. Equine Veterinary Journal 34 (3), 302–30
KAYA, G., I. SOMMERFELD-STUR, C. IBEN (2009): Risk factors of colic in horses in Austria. Journal of Animal Physiology and Animal Nutrition 93 (3), 339–349.
LONGLAND, A.C., B.M. BYRD (2006): Pasture nonstructural carbohydrates and equine laminitis. Journal of Nutrition 136 (suppl. 7), 2099S–2102S.
LONGLAND, A.C., A.J. CAIRNS (2000): Fructans and their implications in the aetiology of laminitis. In: Proceedings of the Third International Conference on Feeding horses, Stoneleigh, Warwickshire, UK, pp. 52–55.
METAYER, N., M. LHOTE, A. BAHR i sur. (2004): Meal size and starch content affect gastric emptying in horses. Equine Veterinary Journal 36 (5), 436–440.
NATIONAL RESEARCH COUNCIL (2007a): Carbohydrates. In: Nutrient Requirements of Horses, sixth ed. National Academies Press, Washington, pp. 34– 43.
NATIONAL RESEARCH COUNCIL (2007b): Energy. In: Nutrient Requirements of Horses, sixth ed. National Academies Press, Washington, pp. 3–33.
NATIONAL RESEARCH COUNCIL (2007c): Feeding behavior and general considerations for feeding management. In: Nutrient Requirements of Horses, sixth ed. National Academies Press, Washington, pp. 211–234.
NIINISTO K.E., M.O. RUOHONIEMI, F. FRECCERO i sur. (2018): Investigation of the treatment of sand accumulations in the equine large colon with psyllium and magnesium sulphate. Vet J; 238:22–6
RALSTON, S.L., G. VAN DEN BROEK, C.A. BAILE (1979): Feed intake patterns and associated blood glucose, free fatty acid and insulin changes in ponies. Journal of Animal Science 49 (3), 838–845.
RICHARDS, N., M. CHOCT, G.N. HINCH, i sur. (2004): Examination of the use of exogenous alpha amylase and amyloglucoside to enhance starch digestion in the small intestine of the horse. Animal Feed Science and Technology 114 (1–4), 295–305.
SHIRAZI-BEECHEY, S.P. (2008): Molecular insights into dietary induced colic. Equine Veterinary Journal 40 (4), 414–421.
TINKER, M.K., N.A. WHITE, P. LESSARD i sur. (1997): A prospective study of equine colic risk factors. Equine Veterinary Journal 29 (6), 454–458.
WILLARD, J.G., J.C. WILLARDS, A. WOLFRAM i sur. (1977): Effect of diet on cecal pH and feeding behavior of horses. Journal of Animal Science 45 (1), 87–93.
WOOD, J.L.N., E.M. MILNE, D.L. DOXEY (1998): A case-control study of grass sickness (equine dysautonomia) in the United Kingdom. Veterinary Journal 156 (1), 7–14.
WYLIE, C.E., C.J. PROUDMAN (2009): Equine grass sickness: epidemiology, diagnosis, and global distribution. Veterinary Clinics of North America Equine Practice 25 (2), 381–399.

▲

DIETARY PRINCIPLES IN THE PREVENTION AND TREATMENT OF EQUINE COLIC

Ana Marija Kovač, Nika Brkljača Bottegaro, Jelena Gotić, Hrvoje Valpotić, Diana Brozić

During evolution, the equine gastrointestinal tract has evolved to accommodate a continuous intake of high-fiber, low-starch, low-fat diet, composed primarily of grasses enabling gradual change in nutritional composition. However, the increased energy requirements of working and sport horses and the consequent increase in the energy value of the diet with the addition of concentrated feed, along with the housing of horses in stables, without the possibility of pasture access, are a predisposing factors for gastrointestinal diseases. In conclusion, to minimize the risk of colic, the diet formulation should be based on meeting the horse’s nutrient and increased energy requirements, while mantaining the horse’s physiological feeding behavior.
Key words: equine gastrointestinal tract, nutrition, colic

Vezano (konji, kolike):

Sažetak