Maja Stepanić, M. Benić, B. Habrun, G. Kompes, L. Cvetnić i Marija Perković
Maja STEPANIĆ, dr. med. vet., dr. sc. Miroslav BENIĆ, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, dr. sc. Boris HABRUN, dr. med. vet., docent, znanstveni savjetnik, dr. sc. Gordan KOMPES, dr. med. vet., znanstveni suradnik, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb; Luka CVETNIĆ, student V. godine, Marija PERKOVIĆ, studentica IV. godine, Veterinarski fakultet Zagreb
UvodNocardia spp.Prototheca spp.Pasteurella i MannheimiaZaključakSažetakLiteraturaAbstract
Uvod
M alo bi se koja zarazna bolest mogla usporediti s mastitisom po broju mogućih uzročnika. U literaturi se navodi da je do danas iz slučajeva mastitisa izdvojeno oko 150 različitih vrsta mikroorganizama.
Najveći broj pripada skupini bakterija, nerijetko su uzročnici mastitisa i gljivice, a opisani su i slučajevi mastitisa prouzročeni algama.Unatoč mnoštvu dostupnih antimikrobnih tvari namijenjenih liječenju mastitisa te primjeni preventivnih mjera za sprječavanje pojave mastitisa, ova bolest i dalje predstavlja uzrok najvećih gubitaka u mliječnom govedarstvu. Iz dosadašnjih istraživanja provedenih u Hrvatskoj može se zaključiti da je u svakom trenutku oko 20% četvrti vimena krava inficirano nekim od uzročnika.
Razloga proširenosti infekcija mliječne žlijezde ima jako puno, ali ipak puno manje nego li samih uzročnika. Bez namjere ulaska u raspravu o svim mogućim razlozima nastanka infekcija ipak treba spomenuti neke epidemiološke čimbenike koje idu u prilog ovakvom uspjehu uzročnika u zaražavanju mliječne žlijezde. Tako osim mnoštva i različitosti uzročnika treba spomenuti činjenicu da sisni kanal neko vrijeme nakon redovite mužnje ostaje nepotpuno zatvoren, a većina infekcija mliječne žlijezde nastaje galaktogenim putem.
Ukoliko je muzni uređaj funkcionalno ili tehnički neispravan ovo vrijeme se produljuje. Nadalje, širenju infekcija pogoduje veliki broj mogućih kontakata između životinja posredstvom muzne opreme. To se pogotovo odnosi na veće farme, a takvih je u Hrvatskoj sve više, jer na jedno mjesto u izmuzištu dolazi ponekad i više desetaka životinja.
Najčešće izdvojeni uzročnici, a u domaćoj literaturi i najviše spominjani, su Staphylococcus aureus i streptokoki iz okoliša. Treba spomenuti da je posljednjih godina razvidan porast učestalosti koagulaza-negativnih stafilokoka.
No, ne treba zaboraviti uzročnike koji se rijetko pojavljuju, o kojima je stručna i znanstvena javnost tek usput informirana, premda su opisani slučajevi u kojima su infekcije mliječne žlijezde prouzročene ovim uzročnicima poprimale razmjere enzootija.Namjera ovog članka je ukazati na neke osobitosti uzročnika mastitisa iz rodova Nocardia, Pasteurella i Prototheca koji su u novije vrijeme izdvojeni iz sekreta vimena u Hrvatskom veterinarskom institutu. Premda su ovi uzročnici taksonomski prilično različiti, povezuje ih to što se mogu izdvojiti tijekom rutinskih pretraga, a mastitisi koje izazivaju se ne liječe.
Nocardia spp.
Akutni se oblik najčešće opaža u svježe oteljenih krava 1-2 dana nakon teljenja.
Nastup bolesti je brz s vidljivim edemom i fibrozom mliječne žlijezde. Iz vimena se cijedi gnojni iscjedak. Infekcija se može proširiti na supramamarne limfne čvorove, a generalizirana se nokardioza može razviti ako uzročnici prodru u krvni optok. U akutno inficiranih krava mortalitet može doseći i više od 10%. Ako se infekcija dogodi u punoj laktaciji, tijek bolesti je obično blaži i često završava fibrozom zahvaćene četvrti i tvorbom inkapsuliranih apscesa u parenhimu žlijezde (Ribeiro i sur., 2010.).
Budući da se nokardije normalno nalaze u okolišu, a krave su poprilično prijemčive na infekciju, vrlo je vjerojatno da jedan broj infekcija mliječne žlijezde prođe neprepoznat, uzme li se u obzir činjenica da je izdvajanje uzročnika moguće samo iz svježe uzetog materijala za pretragu. Stoga na mastitis prouzročem nokardijama treba posumnjati u slučajevima kada se znaci akutnog mastitisa i fibroze vimena zapaze istovremeno u više krava uz negativan mikrobiološki nalaz i neuspješnu anatibiotsku terapiju. U stadima s mastitisom prouzročenim nokardijama iz otprilike 50% životinja s izrazitim kliničkim znacima ne uspijeva izdvajanje uzročnika iz sekreta vimena.
Izolacija uspijeva pretražuju li se uzorci tkiva uzeti biopsijom ili prilikom razudbe.
Inicijalna se infekcija nokardijama vjerojatno događa tijekom suhostaja te prolazi klinički inaparentno do teljenja. S nastupom laktacije vime se puni mlijekom, kapsule koje omeđuju žarišta infekcije pucaju, rezultirajući infekcijom mliječnih kanala velikim brojem oslobođenih uzročnika i pojavom kliničkih znakova mastitisa. Infekcija može nastati i jatrogeno, nesterilnom aplikacijom lijekova u vime, aplikacijom ručno pripremljenih otopina lijekova u mliječnu žlijezdu ili nepravilnim izvođenjem dezinfekcije tijekom pripreme za mužnju. Neovisno o tome na koji je način mliječna žlijezda inficirana, ona postaje izvor infekcije za ostale životinje u stadu.
Kulturelne i morfološke osobine.
Pripadnici roda Nocardia rastu na krvnom agaru u aerobnim uvjetima inkubiranja.
Nacijepljene hranjive podloge inkubiraju se pri 37 °C tijekom 7 dana, a porast se kolonija zapaža obično nakon 4-5 dana inkubiranja. Porasle kolonije su bijele, prašinaste i čvrsto prijanjaju uz površinu podloge. Mogu se kultivirati i na Sabouraud agaru na kojem tvore suhe, naborane i žućkaste kolonije koje starenjem postaju narančaste. Nokardije se boje gram-pozitivno, negibljive su i tvore razgranate niti koje se u mladim kulturama boje crveno po Ziehl-Nielsenu (Naglić i sur., 2005.).
Krave s mastitisom prouzročenim nokardijama ne liječe se i trebalo bi ih izlučiti ili ciljano zasušiti inficiranu četvrt vimena.
Prototheca spp.
Karakteristična morfologija kolonija te nalaz karakterističnih tvorbi s vidljivim sporangijima u mikroskopskim preparatima obojenim po gramu ili metilenskim modrilom služe za rutinsku identifikaciju roda i smatraju se dovoljnim dokazom u rasvjetljavanju etiologije mastitisa u problematičnih životinja ili stadima (da Costa i sur., 1996.b).
Prvi opisani slučaj mastitisa s izdvajanjem uzročnika iz mliječne žlijezde zabilježen je 1952. godine, a od kliničkih znakova mastitisa spomenuti su pad mliječnosti i vodenasti sekret s uočljivim bijelim krpicama. U usporedbi s bakterijskim mastitisima, mastitis prouzročen algama obično je obilježen blažim kliničkim simptomima i često rezultira kroničnim granulomatoznim oblikom i izrazitim padom mliječnosti.
Kao uzročnici mastitisa u krava do sada su identificirane dvije vrste, P. zopfii i P. wickehamii. Osim iz mlijeka izdvojene su iz limfnih čvorova goveda, supramamarnih limfnih čvorova, maternice, probavnog trakta i bubrega, a mogu prouzročiti infekcije i u drugih vrsta životinja i ljudi. Prvo izdvajanje pripadnika ovog roda bilo je iz sluzi drveća, nakon čega je uslijedilo izdvajanje iz tla, blata, potoka i stajaćih voda, morske vode, goveđeg i svinjskog fecesa, gnoja i sa stajskog poda. Mliječna se žlijezda inficira ukoliko su vrhovi sisa izloženi velikom broju uzročnika, najčešće u vremenu između redovitih mužnji. Širenje uzročnika tijekom mužnje nije znatno, premda nije isključeno u slučajevima kada je veliki broj krava u stadu inficiran, a potpomognuto je propustima u higijeni mužnje. Enzootije s prevalencijom višom od 10% su rijetke. Krave su podložne infekciji ovim uzročnikom podjednako u svim fazama laktacije uključujući i suhostaj. Većina infekcija vimena je klinički uočljiva. Sekret inficirane žlijezde je promijenjen, vodenast, mada inficirane životinje ne pokazuju opće znakove bolesti poput gubitka teka, depresije ili povišene tjelesne temperature. Infekcija može protjecati i u subkliničkom obliku s povećanjem broja somatskih stanica i smanjenom proizvodnjom mlijeka kao jedinim znacima infekcije (Dion, 1979.).
Pasteurella i Mannheimia
Pasterele se često nalaze na sluznicama prednjeg dijela dišnog sustava kao i probavnog sustava sisavaca i ptica. Vrsta P. multocida se može izdvojiti sa sluznice dišnih prohoda klinički zdravih životinja. Primarni je uzročnik bolesti u nekih životinjskih vrsta ili prouzroči sekundarne infekcije. U goveda pasterela i manhajmija prouzroče hemoragičnu septikemiju, enzootsku bronhopneumoniju ili transportnu groznicu, a P. multocida se može izdvojiti iz ovaca oboljelih od pleuropneumonije (El-Masannat i sur., 1991.).
Kada su u pitanju mastitisi prouzročeni pasterelama treba navesti da su do sada opisani slučajevi prouzročeni vrstama P. multocida i M. haemolytica. Češći su u ovaca, a u krava se pojavljuju sporadično.
Smatra se da pasterele naseljavaju mliječnu žlijezdu tijekom septikemije ili za vrijeme infekcije prednjih dišnih putova.
Kada se u stadu jednom ukorijeni prenosi se s krave na kravu za vrijeme mužnje pa u stadima mliječnih krava infekcija poprima enzootski karakter. Klinički znaci bolesti u ovaca inficiranih bakterijom M. haemolytica nalikuju kliničkim znacima transportne groznice u goveda, a ukoliko dođe do infekcije mliječne žlijezde u ovce, najčešće poprima formu gangrenoznog mastitisa (Omaleki i sur., 2011.). Klinički oblik mastitisa prouzročenog pasterelama u krava češće je u akutnoj, a rjeđe u kroničnoj formi. Sekret inficiranih četvrti je gust, žućkaste boje i neugodna mirisa.
Dosadašnja istraživanja daju naslutiti da su među sisavcima preživači najskloniji infekciji mliječne žlijezde manhajmijama i pasterelama. U jednom istraživanju patogenosti bakterija, M. haemolytica izdvojena iz slučaja teškog perakutnog mastitisa ovaca, inokulirana je u mliječnu žlijezdu više vrsta sisavaca (Stuart i sur., 2010.). Bakterijska kultura u log-fazi nije izazvala znakove mastitisa u ženki miševa, štakora, kunića i krmača, ali je izazvala upalne promjene u mliječnoj žlijezdi krava. U drugom istraživanju, mastitis u krava bio je izazvan bakterijskim sojem izdvojenim iz ovčje mliječne žlijezde, ali i sojem izdvojenim iz pluća goveda oboljelog od pneumonije. Patogenost manhajmija za mliječnu žlijezdu ovaca dovoljno ilustriraju rezultati kliničkog istraživanja u kojem je utvrđeno da inokulacija svega 10 stanica bakterije M. haemolytica dovodi do teškog akutnog mastitisa ovaca neovisno o tome potječe li bakterijski soj iz mliječne žlijezde ovce, iz pluća inficiranih ovaca i goveda ili je izdvojen iz nosne šupljine klinički zdrave janjadi. Stoga se nosna i ždrijelna sluznica janjadi smatraju izvorom infekcije ovčje mliječne žlijezde pasterelama (Watkins i Jones, 1992.).
Zaključak
Treba napomenuti da osim uzročnika spomenutih u članku u obzir treba uzeti i mikoplazme.
Sažetak
U radu su opisana klinička obilježja mastitisa prouzročenih rodovima Nocardia, Prototheca, Pasteurella i Mannheimia te kulturelne osobine uzročnika. Premda se rijetko pojavljuju kao uzročnici mastitisa, njihova je prisutnost zabilježena u mliječnih krava u Hrvatskoj.
Iako pripadaju taksonomski različitim skupinama, zajednička značajka ovih uzročnika je to što se mogu rutinski izdvojiti, a mastitisi koje prouzroče se ne liječe.
Literatura [… prikaži]
Rarely isolated mastitis pathogens
Maja STEPANIĆ, DVM, Miroslav BENIĆ, DVM, PhD, Scientific Advisor, Boris HABRUN, DVM, Assistant Professor, Scientific Advisor, Gordan KOMPES, DVM, PhD, Scientific Associate, Croatian Veterinary Institute, Zagreb; Luka CVETNIĆ, 5th year student, Marija PERKOVIĆ, 4th year student, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb
M astitis caused by Nocardia, Prototheca and Pasteurella (Mannheimia) and their cultural properties are described. Although these pathogens are rarely isolated from udder secretions, they have been recently notified as udder pathogens in dairy cows in Croatia.
These taxonomically distinct pathogens are isolated during routine examinations. Mastitis caused by these pathogens is incurable.
