Izvor: Zbornik radova KLASIČNE BAKTERIJSKE I PARAZITARNE ZOONOZE – ŠTO NAS OČEKUJE?
Sažetak
Dr. sc. Relja Beck, Odjel za bakteriologiju i parazitologiju, Hrvatski veterinarski institut
Vektorske bolesti privlače veliku pozornost posljednjih godina zbog sve veće učestalosti, otkrivanja novih patogena i osjetnog narušavanja zdravlja ljudi i životinja. Globalne klimatske promjene, jednostavan i brz promet ljudi i životinja, zaštita životinja i povećanje populacije domaćih životinja povoljno utječu na vektore i uzročnike bolesti koje prenose. Vektori poput krpelja, komaraca, buha, papatača i uši mogu nositi i prenijeti viruse, bakterije, rikecije, protozoe i nematode, a prenose se vektorima s divljih životinja, proizvodnih životinja i kućnih ljubimaca na ljude. Prijenos s čovjeka na čovjeka nije opisan.
U Hrvatskoj je prvi put u svijetu 1957. godine opisan slučaj ljudske babezioze. Pedeset godina kasnije najvažnije bolesti ljudi koje prenose krpelji u Hrvatskoj uključuju lajmsku boreliozu, krpeljni encefalitis i mediteransku pjegavu groznicu. U posljednjih nekoliko godina u ljudi se dokazuju nove bolesti, poput humane granulocitne anaplazmoze, neoerlihioze i rikecioza. Nedavno otkrivena rikecija Rickettsia monacensis u biopsatu kože u pacijenta s eritemom migrans i krpelja Ixodes ricinus prikupljenih u Zagrebu, jasno ukazuje na prisutnost “novog” patogena u Hrvatskoj.
Osim prijenosa R. monacensis na ljude, Ixodes ricinus je uspješan vektor i dobro poznatih patogena poput bakterije Borrelia burgdorferi sensu lato i virusa krpeljnog encefalitisa. Osim navedenog istodobno mogu prenijeti i rikecije Anaplasma phagocytophilum i Candidatus Neoehrlichia mikurensis koje su prisutne u brojnih vrsta divljih sisavaca iz svih hrvatskih regija, kao i dvije zoonotske vrste babezija Babesia microti i B. venatorum iz divljih glodavaca odnosno divljih cervida. Osim poznatih zoonoza nove „tropske“ pasje vrste Anaplasma platys i Ehrlichia canis dokazane su u oboljelih ljudi. Dirofilaria (D.) immitis i D. repens jesu oblići koje prenose komarci. Potkožna dirofilarijoza uzrokovana s D. repens prisutna je u 10 % pasa iz svih regija Hrvatske. Godišnje se otkrije 5 do 15 slučajeva dirofilarijoze u ljudi, ali budući da se bolest ne prijavljuje, stvaran broj oboljelih nije poznat. Osim ranije navedenih uzročnika bit će prikazani i drugi zoonotski patogeni, njihova važnost te trenutačna istraživanja koja se provode u Hrvatskoj.
Ključne riječi: vektori; zoonoze; parazitarne; bakterijske; Republika Hrvatska.
Globalno zatopljenje i posljedične klimatske promjene neposredno i posredno utječu na zdravlje ljudi i životinja. Povišenje temperature i vlage ima velik učinak na biologiju i ekologiju vektora poput komaraca, komarčića i krpelja. Promjene okoliša omogućuju brži razvoj razvojnih stadija vektora, a samim time veći broj generacija što u prisutnost životinjskih rezervoara pospješuje izlaganje ljudi većem broju uboda i prijenosa bolesti.
Krpelji se smatraju, nakon komaraca, najvažnijim vektorima bolesti ljudi i životinja. Osim mehaničkog i toksičnog učinka na ljude i životinje, krpelji su biološki i mehanički vektori brojnih uzročnika bolesti. Oni omogućuju prijenos bakterija, rikecija, protozoa i virusa (npr. Borrelia burgdorferi s.l., Francisella tularensis, Babesia spp., Theileria spp., Anaplasma spp., Ehrlichia spp., Rickettsia spp.). Ne prenose svi krpelji sve patogene već postoji “specijaliziranost” pojedinih mikroorganizama prema pojedinim vrstama krpelja kojih je danas opisano 907 vrsta.
Slika 1. Mužjak krpelja Ixodes ricinus.
Tako krpelj Ixodes ricinus (Slika 1) može biti vektor uzročnika lajmske borelioze, krpeljnog encefalitisa, anaplazmoze, rikecioza i babezioza. Širenje i promjene staništa pojedinih vrsta krpelja također su posljedica i neposrednog djelovanja ljudi.
Trgovina životinjama, zaštita divljači i ugroženih vrsta, odnosno povećanje biomase životinja na kojima se hrane omogućuje brži razvoj krpelja njihovog širenja, ali i pojave novih vrsta na području Hrvatske.
Od 1940 do 2004. godine zabilježena je pojava 335 emergentnih infekcijskih bolesti.5 Većina je bila uzrokovana zoonotskim patogenima (60.3 %) od kojih je 71.8 % potjecalo od divljih životinja. Dokazali su da povećavanje populacije divljih životinja, zaštita ugroženih vrsta, neposredno povećava kontakt s ljudima i sam prijenos zoonotskih uzročnika. Analizom uzročnika također je otkriveno da 54 % otpada na bakterije ili rikecije, 25 % na viruse i prione, 11 % na protozoe, 6 % na gljivice i 3 % na helminte koji su bili odgovorni za pojavu bolesti u ljudi. Patogeni prenosivi vektorima zauzimaju važno mjesto na toj ljestvici jer su dokazani u 22,8 % slučajeva sa porastom u posljednih deset godina na 28,8 %. Bolesti koje se prenose vektorima člankonošcima čine jednu od najvažnijih skupina bolesti i prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije. Otprilike 17 % bolesti u svijetu otpada na bolesti koje se prenose vektorima.
Osim opisanih promjena u okolišu i globalizacije ključan čimbenik za otkrivanje novih uzročnika bolesti jest primjena molekularnih metoda u istraživanjima ali i redovnoj dijagnostici. Uzročnici bolesti i potencijalni uzročnici danas se otkrivaju znatno ranije u samim krpeljima u odnosu na kliničke slučajeve u ljudi. Za razliku od današnjih mogućnosti korištenja molekularnih metoda Škarbalo i Dejanović (1957.) opisali su prvi slučaj piroplazmoze u čovjeka u svijetu. 10 U krvi farmera s visokom temperaturom, anemijom i žuticom iz okolice Zagreba dokazane su malariji slične tvorbe u eritrocitima te su dokazani merozoiti piroplazmi. Autori su zaključili da je uzročnik vrsta Babesia bovis jer je pacijent uzgajao goveda. Od tada do danas nije zabilježen niti jedan slučaj piroplazmoze ljudi u Hrvatskoj iako postoje svi preduvjeti za prijenos sa životinja na ljude. Vektor je krpelj Ixodes ricinus, najčešći krpelj u Hrvatskoj, a zoonotske vrste i Babesia (B.) venatorum, B. divergens i genotip sličan B. divergens dokazani su u srnjaka i crvenorepih jelena u Hrvatskoj. Tijekom posljednih 20-tak godina redovita primjena molekularnih metoda pokazala je svu gensku raznolikost unutar roda Babesia, a sama B. bovis nikad nije potvrđena u ljudi, pa možemo zaključiti da su u svojoj pionirskoj objavi autori „pogriješili“. Do sada je u Europi dokazano tridesetak slučajeva babezioze ljudi, dok je u SAD-u do sada opisano nekoliko stotina oboljelih. Za razliku od europskih vrsta, B. microti je najčešći uzročnik u SAD-u, a u svega nekoliko slučajeva dokazana je B. duncani te izolati Babesia sp. WA i Babesia sp. CA. B. microti izolat Jena, u potpunosti različit od američkih izolata je prvi put otkriven u bolesnice iz Njemačke koja je bila pod imunosupresivnom terapijom (2007.). Genski identičan izolat u Hrvatskoj su otkrili Beck i sur. (2010.) u divljih glodavaca Chletrionomys glareolus (3 %) i Apodemus flavicolis (14 %), a sam prijenos krpeljom Ixodes ricinus u Hrvatskoj još nije potvrđen.1 Lajmska bolest ili lajmska borelioza zoonoza je uzrokovana borelijama iz kompleksa Borrelia burgdorferi sensu lato, a prenose je krpelji Ixodes ricinus za vrijeme hranjenja krvlju.
Najraširenija i najvažnija je krpeljima prenosiva bolest u Europi i Republici Hrvatskoj s prosječno oko 400 oboljelih godišnje sa trendom porasta posljednih 10 godina. Tako je 2013. godine zabilježena 661 oboljela osoba.
Danas je poznato 18 genetskih vrsta unutar kompleksa B. Burgdorferi s.l. : Borrelia burgdorferi sensu stricto, B. afzelii, B. garinii, B. bissettii, B. valaisiana, B. lusitaniae, B. andersonii, B. tanukii, B. japonica , B. spielmanii, B. yangtze, B. sinica, B. califorensis, B. americana, B. carolensis, B. bavarensis i B. kurtenbachii. Do danas je u Europi dokazano sedam genospeciesa, B. burgdorferi s.s., B. garinii, B. afzelii, B. valaisiana, B. lusitaniae, B. spielmani i B. bavarensis. Od navedenih, tri genospecijesa (B. burgdorferi ss, B. gariniii, B. afzelii) bili su najčešći uzročnici lokalizirane, sistemske i kroničnog očitovanja lajmske borelioze, a B. spielmani, B. bissettii i B. valaisiana otkrivene su u pojedinačnim slučajevima lajmske borelioze. Osim povećanog broja ljudskih slučajeva otkrivena je i nova vrsta u ljudi i krpelja Borrelia miyamotoi. Ta spiroheta je genski srodna s vrstama borelija koje uzrokuju povratnu groznicu, no dokazana je u krpelja vektora ostalih borelija, uzročnika lajmske borelioze. Tijekom posljednjeg desetljeća, B. miyamtoi otkrivena je u krpelja I. ricinus iz Švedske, Češke, Slovačke, Francuske i Njemačke. Prvi ljudski slučaj infekcije s B. miyamotoi otkriven je u Rusiji 2011. Klinički znakovi očituju se slabošću i groznicom, a nedavno su u SAD-u i Nizozemskoj potvrđeni slučajevi meningoencefalitisa u imunokompromitiranih osoba. Nije dokazana u Hrvatskoj ni u krpelja ni u životinjskih rezevoara.
U Hrvatskoj B. burgdorferi s.l. izolirana je 1992. godine, dok je B. afzelli je genotipizirana u bolesnika s eritremom migrans. Genetske vrste kompleksa Borrelia burgdorferi sensu lato otkriveni su u 56 od 124 krpelja (45 %) u Hrvatskoj podijeljeni su u četiri genomske skupine: B. afzelii (26), B. garinii (5), grupa VS116 (5), i B. burgdorferi sensu stricto (1).8 Također su otkrivene i mješovite infekcije B. afzelii sa skupinom VS116 (10) i B. afzelii sa B. burgdorferi sensu stricto (1). Skupina VS116 zajedno s M19 izolata kasnije su klasificirani kao nova vrsta, B. valaisiana. U sličnoj studiji, tijekom proljeća i jeseni 2008. godine, ukupno je prikupljeno 356 krpelja iz tri javna parka u Zagrebu. Borellia burgdorferi s.l. otkriven je s RT-PCR u 85,7% I. ricinus krpelja i 6,4 % D. reticulates krpelja.1 Nakon amplifikacije IGS regije, B. garinii, B. afzelii, B. burgdorferi SS i B. valaisiana potvrđene su sekvencioniranjem.
Rikecioze su u širokom smislu uzrokovane brojnim gram-negativnim bakterijama iz rodova Rickettsia, Orientia, Ehrlichia, Anaplasma ili Neorikettsia.7 Obitelj Anaplasmataceae uključuje rodove Anaplasma, Ehrlichia i Neorickettsia, a unutar obitelji Rickettsiaceae važan je jedino rod Rickettsia. Krpeljima prenosive rikecioze uzrokovane su intracelularnim bakterijama koje pripadaju skupini uzročnika pjegave groznice (SFG) ili tifus grupe (TG). Rikecijske bolesti dokazane u Europi, uključuju mediteransku pjegavu groznicu (MSF – Mediteranean spotted fever), TIBOLA (tick borne lymphadenopathy), DEBONEL (Dermacentor-borne necrosis erythema lymphanedopathy) i lymphangitis povezan rickettsiosis (Lymphangitis-associated rickettsiosis, LAR).
Nove vrste rikecija koje uzrokuju pjegavu groznicu otkrivene su u posljednjih nekoliko godina.
Redovnom primjenom molekularnih tehnika povećao se broj vrsta koje mogu biti ljudski patogen.
Do 1984. godine, svega nekoliko vrsta bilo je opisano kao patogeni: R. rickettsii, R. conorii subsp. conorii, R. conorii subsp. israelensis, R. sibirica Obust. sibirica, R. australis, R. Akari, R. prowazekii, R. typhi i Orientia tsutsugamushi. Zatim su od 1984. do danas otkrivene nove vrste patogena, poimence: R. japonica, R. conorii subsp. caspiaR. aficae, R. honea, R. felis, R. sibirica subsp. mongolotimonae, R. Slovaci, R. heilongjangensis, R. aeschlimannii, R. Parker, R. massiliae, R. marmionii te skupina “novih” rikecija koji su pretpostavlja se patogeni kao R. conorii susp. indica, R. canadensis, R. amblyomonii, R. texiana, R. helvetica, R. monacensis, R. raoultii i “Candidatus R. kelly. Prema sadašnjoj taksonomiji postoji 29 vrsta rikecija i mnoštvo izolata koji predstavljaju kandidate za nove vrste. Rikecije se mogu uzgojiti isključivo na staničnim kulturama, stoga su kao i drugi krpeljima prenosivi patogeni, tek se primjenom molekularnih metoda otkriva prava genska raznolikost te vrste. Mnogi novi patogeni rikecija identificirani su u posljednjih nekoliko godina, kao i promjene u zemljopisnoj raspodjeli poznatih vrsta. R. conorii je najčešći uzrok rikecioza u Europi, druga Rickettsia spp. (uključujući i R. massiliae, R. monacensis i R. aeschlimannii) također su uzrokovale slične kliničke znakove, a može biti odgovoran za neke od MSF slučajeva. Tu je još problem nedostatak podataka o pojavi i rasprostranjenosti rikecija diljem Europe.
Slika 2. Mužjak krpelja Rhipcephalus sanguineus.
Južna Hrvatska, područje od Zadra do Dubrovnika endemična je regija za mediteransku pjegavu groznicu uzrokovanu s Rickettsia conorii (Slika 2).
Godišnje se registrira u 1 do 8 slučajeva, dok je 2013. godine prijavljeno 10 oboljelih. Dva ljudska patogena, Rickettsia slovaca i Rickettsia aeschlimannii otkrivena su u krpeljima Dermacentor marginatus i Hyalomma marginatum. Osim ovih rikecijskih patogena, uzročnik nalik R. felis otkriven je u krpelja Haemaphysalis sulcata sa ovaca i koza na različitim mjestima u južnom dijelu Hrvatske. Podaci o učestalosti i prisutnosti rikecija u ostalim dijelovima Hrvatske ograničeni su ili kontroverzni. U krpelja iz Zagreba, rikecijska DNK je dokazana, u 87,1 % krpelja D. reticulatus i I. ricinus u 16,7 %. Sekvenciranjem je otkriveno da su svi D. reticulatus krpelji imali vrstu Rickettsia raoultii identičnu izolatu Marne, dok je krpelj I. ricinus nosio vrstu R. monacensis identičanu izolatu IrR Munich. Sve sekvence A. phagocitophilum otkrivene u 21,4 % uzoraka krpelja I. ricinus bile su identične. Dva skupna uzorka nimfi I. ricinus nimfe imale su bakteriju B. burgdorferi s.l. i R. monacensis.
Rezultati tog istraživanja pokazuju prisutnost brojnih krpeljima prenosivih patogena u javnim parkovima i prisutnost “novih” rikecijskih vrsta u Hrvatskoj.
Prvi put smo dokazali prisutnost R. roultii, R. monacensis i A. phagocitophilum u Hrvatskoj molekularnim metodama. Nedavno su R. monacensis i R. belli potvrđeni i molekularno u biopsatu kože iz aktivnog ruba eritreme migrans, iako su se R. roultii i R. slovaca smatrale ne-patogenim vrstama do 1997. godine, kada je bio prijavljen prvi klinički slučaj u čovjeka. Rickettsia aeschlimannii nije smatrana patogenom za ljude do srpnja 2002. godine, kada je prvi slučaj R. aeschlimannii infekcije dokumentiran u čovjeka koji je putovao u Maroko. U istraživanju koje je provedeno u istočnoj Hrvatskoj otkrivena su antitijela na vrstu Ehrlichia chaffensis u 5/102 serumu, na uzročnika humane granulocitne anaplazmoze u 7 serumu (A. phagocytophilum). Osam seruma, koji su bili pozitivni na rikecijska antitijela, sadržavala su visok titar na vrstu Rickettsia rickettsii, uzročnika pjegavog tifusa Stjenjaka, a šest od ovih osam seruma, pokazala su antitijela na Rickettsia typhi, uzročnika mišjeg tifusa. Ti rezultati jasno ukazuju na veliku unakrižnu reaktivnost i lažno pozitivne rezultate jer ove vrste rikecija nisu dokazane u Europi. Iz krpelja Dermacentor reticulatus iz sjeverozapadne Hrvatske dokazana je Rickettsia helvetica (10 %) i Rickettsia slovaca (2 %). Ti rezultati proširili su spoznaje o zemljopisnoj proširenosti rikecija R. helvetica. 4 Objektivnim dokazom R. slovaca i R. helvetica može se objasniti velika seroprevalencija (20,7 %) na R. conorii antitijela u pasa otkrivenih u kontinentalnom dijelu Hrvatske koji je slobodan od R. conorii i nužnost primjena molekularnih metoda jer serologija nije dovoljno pouzdana.
Bolesti koje su bile ograničene samo na tropska područja sada se sve više širi na i druga područja gdje ih do sada nije bilo ili nisu bila dokazana. Izvrstan primjer predstavljaju erlihioze i anaplazmoze, bolesti uzrokovane vrstama roda Anaplasma (A.) i Ehrlichia (E.). Te bolesti dugo su poznate u veterini, ali tek nedavno je prepoznata njihova važnost u humanoj medicini. U 2001. godini, rod Anaplasma odvojen je od roda Ehrlichia tako da je današnja vrsta A. phagocitophylum bila poznata pod različitim nazivima poput E. equi, E. phagocytophila ili uzročnika humane granulocitne erlihioze (HGE). Osim vrste A. phagocytophilum, koja je serološki dokazana u 8 % pasa kao i klinički bolesnih pasa te krpelja u svim dijelovima Hrvatske dokazana je i u konja s kliničkom anaplazmozom, brojne vrste anaplazmi otkrivene su u svim područjima Hrvatske. Također su opisana tri slučaja humane anaplazmoze na temelju porasta razine protutijela u parnim serumima, no bez genske tipizacije uzročnika. A. centrale izolat identičan izolatu iz divljih papkara iz Japana otkriven je u divokoza i muflona (1,7 %) u priobalju. 2 Može se prenijeti krpeljom R. simus, ali ne i drugim vrstama krpelja iz rodova Rhipicephalus ili Hyalomma. Taj rijedak nalaz u Europi ukazuje na prisutnost krpelja vektora, koji trenutačno nije potvrđen u Hrvatskoj, ili na vektorsku sposobnost drugih vrsta krpelja. Druga „tropska“ anaplazma Anaplasma bovis dokazana je istim istraživanjem u dvije srne i dva jelena, crvenoj lisici i dva muflona (0,8 %).
Uzročnik tropske cikličke trombocitopenije anaplazma A. platys prvi je put dijagnosticirana u psa koji je izvezen u Njemačku iz Hrvatske. Molekularnim istraživanjem dokazan je u 0,2 % asimptomatskih pasa u svim područjima Republike Hrvatske. U visoko endemijskim područjima Južne Amerike dokazana je i u ljudi s kliničkim simptomima što jasno ukazuje na zoonotski potencijal te pasje anaplazme.
Za razliku od roda Anaplasma, rod Ehrlichia izuzetno je rijedak u Hrvatskoj, a do sada je opisano pet vrsta: E. canis, E. chaffeensis i E. ewingii uzročnici infekcija u pasa i ljudi. E. muris je mišji patogen i E. ruminantium uzrokuje bolest u domaćih preživača.
Osim dobro poznatih vrsta Ehrlichia, otkriveni su brojni genotipovi pomoću molekularnim metodama u iksodidnih krpelja i divljih sisavaca. 9E. chaffensis je prvi put identificirana u ljudi u SAD-u, gdje je uzrokovala monocitnu erlihiozu. U nekoliko studija provedenih u Hrvatskoj, erlihije su dokazane u divljih preživača, a protutijela u pasa. Antitijela E. canis su dokazana u pasa u Hrvatskoj s učestalosti manjom od 0,3 %. Do sada je genski dokazana samo Ehrlichia sp. iz divokoze i srne u Hrvatskoj, s malom učestalosti (3 %). Sekvence su bile identične izolatima iz krpelja Hamaphysalis concina iz Rusije. Prema dosadašnjim spoznajama, u Hrvatskoj su same erlihije izuzetno rijetke i ne postoji zoonotski potencijal zbog izostanka zoonotskih vrsta. Isto kao i na primjeru A. platys, dokazani su slučajevi oboljenja ljudi u endemijskim područjima s erlihijom E. canis. Potrebna su detaljnija istraživanja kako bi se utvrdilo jesu li ovo pojedinačni slučajevi ili doista postoji znatna zoonotska opasnost.
Novo otkriven patogen ljudi je CandidatusNeoehrlichia (N.) mikurensis, član obitelji Anaplasmataceae. Potvrđena je u imunokompromitiranih bolesnika iz Njemačke, Švedske, Češke i Švicarske.
Divlji glodavci predstavljaju rezervoare, a na ljude se prenosi ubodom krpelja I. ricinus. Osim u glodavaca, također je identificiran u krvi psa sa sepsom te divljih životinja poput divljih svinja i medvjeda. 3 Nalazom DNK Candidatus N. mikurensis u odraslih krpelja I. ricinus prikupljenih sa jelena (Cervus elaphus), divlje svinje (Sus scrofa), europskog muflona (Ovis orientalis musimon) i ovaca (Ovis aries) otvoreno je pitanje novih rezervoara.
Komarci na svjetskoj razini predstavljaju najznačajniju skupinu vektora jer prenose uzročnike malarije, brojne viruse od kojih je u Europi posebice značajan virus zapadnog Nila. Za razliku od virusnih bolesti paraziti prenosivi komarcima još uvijek su podcijenjeni, posebice u Republici Hrvatskoj.
Slika 3. Mikrofilarije oblića Dirofilaria repens iz krvi psa.
Dvije vrste oblića, Dirofilaria (D.) immitis i D. repens, u pasa parazitiraju u srcu odnosno potkožnom tkivu, predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Do sada je svega jedan slučaj invazije ljudi oblićem D. immitis dokazan u plućnom biopsatu pacijenta sa sumnjom na malignu bolest iz splitske regije. Uzročnik je potvrđen morfološki dok je molekularna potvrda izostala. Za razliku od izoliranog slučaja invazije s D. immitis, godišnje u Republici Hrvatskoj od potkožne dirofilarioze (D. repens) (Slika 3) oboli od 5 do 15 ljudi, a u dostavljenim oblićima redovito se dokazuje vrsta D. repens. Bolest se ne prijavljuje, stoga stvaran broj oboljelih u Hrvatskoj nije poznat. Oba uzročnika prenose se komarcima iz rodova Aedes i Culex, a rezervoar invazije predstavljaju psi, odnosno mikrofilarije koje se nalaze u cirkulaciji. Preliminarnim istraživanjem D. immitis je dokazana u manje od 1 % pasa dok je D. repens znatno učestalija sa 11 % invadiranih pasa, koji predstavljaju stalan izvor invazije za ljude. Također, širenje tigrastog komarca (Stegomyia albopicta, prije Aedes albopictus) može povećati broj oboljelih ljudi zbog njegove stalne aktivnosti i hranjenja na psima i ljudima.
Člankonošci i uzročnici koje oni prenose imaju svijetlu budućnost. Na primjerima iz Republike Hrvatske razvidno je da će globalne promjene pospješiti „uvoz“ novih uzročnika, ali i širenje starih.
Slika 4. Aedes (Stegomya) albopictus, tigrasti komarac.
Pojava i širenje komarca Aedes (Stegomya) albopictus „tigrasti komarac“ (Slika 4) omogućuje prijenos D. repens u populaciji pasa, a kako sam komarac ima jednaku sklonost za hranjenje na životinjima i ljudima, broj oboljelih ljudi će se povećati. Danas je službeno determinirano 907 vrsta krpelja koji su svrstani u tri porodice: Ixodidae, Argasidae i Nutalliellidae. Detaljno poznavanje vrsta krpelja ima ključnu ulogu u poznavanju uzročnika bolesti koje prenose.
U sadašnjem istraživanju (projekt: GENOTICKTRECK, financirao HRZZ) otkrivene su nove vrste krpelja u Hrvatskoj: Hyalomma (H.) scupense, H. impeltatum i H. rufipes, a njihov se zoonotski potencijal i proširenost istražuju. Krpelj R. sanguineus, vektor rikecije R. conorii uzročnika mediteranske pjegave groznice tradicionalno je vezan uz priobalje, odnosno topliju klimu te mu za razvoj nije potrebna šikara. Danas je taj krpelj dokazan u kontinetalnoj Hrvatskoj, a patogeni koje prenose poput protozoona Hepatozoon canis molekularno su dokazani u pasa u svim djelovima Hrvatske. 11 Na taj je način putem specifičnog patogena dokazana proširenost njegovog vektora R. sanguineus. Kako je isti krpelj vektor R. conorii postoji stvarna opasnost da se mediteranska pjegava groznica proširi i u kontinentalne dijelove.
Na temelju prikazanog jasno je da sveobuhvatne promjene, razvoj i primjena molekularnih metoda omogućuju zanimljiva istraživanja vektora i uzročnika bolesti koji se njima prenose, a posljedica su neposrednog utjecaja čovjeka, ali istodobno i prilogodbe vektora i njihovih patogena.
Literatura 1. Beck, R., B. Habrun, S. Bosnić, M. Benić, T. Nemeth-Blažić, A. Barišin, S. Duvnjak (2010): Identification of pathogens in Ixodes ricinus and Dermacentor reticulates from public gardens in Zagreb, Croatia. 12th International Conference on Lyme Borreliosis and other tick-borne diseases, September 26-29, Ljubljana Slovenia. Book of Abstracts 95.
2. Beck, R., V. Čubrić Ćurik, I. Račić, N. Šprem, A. Vujnović (2012): Identification of ‘Candidatus Neoehrlichia mikurensis’ and Anaplasma species in wildlife from Croatia. 5. Croatian Congress of Microbiology.
3. Beck, R., L. Vojta, S. Ćurković, V. Mrljak, J. Margaletić, B. Habrun (2011): Molecular survey of Babesia microti in wild rodents in central Croatia. Vector-Borne and Zoonotic Disease 11, 81-83.
4. Dobec, M., D. Golubic, V. Punda-Polic, F. Kaeppeli, M. Sievers (2009): Rickettsia helvetica in Dermacentor reticulatus ticks Emer. Infect. Dis. 15, 98-100.
5. Jones E. K., N. G. Patel, M. A. Levy, A. Storeygard, D. Balk (2008): Global trends in emerging infectious diseases. Nature 451, 990-993.
6. Punda-Polić, V., T. Petrovec, M. Trilar, D. Duh, N. Bradarić, Z. Klismanić, T. Avšić-Županc (2002): Detection and identification of spotted fever group rickettsiae in ticks collected in southern Croatia. Exper. Appl. Acarol. 28, 169-176.
7. Raoult, D., V. Roux (1997): Rickettsioses as paradigms of new or emerging infectious diseases. Clin. Microbiol. Rev. 10, 694-719.
8. Rijpkema, S., D. Golubc, M. Molkenboer, N. Verbeek-De Kruif, J. Schellekens, (1996): Identification of four genomic groups of Borrelia burgdorferi sensu lato in Ixodes ricinus ticks collected in a Lyme borreliosis endemic region of northern Croatia. Exper. Appl. Acarol. 20, 23-30.
9. Rar, V., I. Golovljova (2011): Anaplasma, Ehrlichia, and “Candidatus Neoehrlichia” bacteria: pathogenicity, biodiversity, and molecular genetic characteristics, a review. Infect. Genet. Evol. 11,1842-1861.
10. Skrabalo, Z., Deanović, Z. (1957). Piroplasmosis in man; report of a case. Doc. Med. Geogr. Trop. 9, 11-16
11. Vojta, L., V. Mrljak, S. Ćurković, A. Marinculić, T., Živičnjak, R. Beck (2009): Molecular epizootiology of canine hepatozoonosis in Croatia. Inter. J. Parasit. 39, 1129-1136.
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
Relja Beck
