Elkhan Gasimov
WHO, Regionalni ured za Europu Copenhagen, Danska
gasimove@who.int
Vektorske bolesti u europskoj regiji WHO
Europska regija WHO, koja se sastoji od 53 države članice i proteže se od Grenlanda do Ruske Federacije i od Sredozemlja do Baltičkog mora, endemična je za mnoge vektorske bolesti. Široka raznolikost klime i topografije, tipična za tako veliku i vrlo raznoliku geografsku regiju, pruža bogate biološke niše za mnoge različite članove člankonožaca, kao i pridružene parazite i patogene. Povijesno gledano, ti su uvjeti doveli do široko rasprostranjenih vektorskih bolesti u regiji, često s velikom prevalencijom.
Nakon nestanka kuge i žute groznice u prošlim stoljećima, većina VBD eliminirana je iz zapadnih dijelova Europske regije WHO ubrzo nakon Drugog svjetskog rata; u mnogim istočnim i južnim dijelovima regije uklanjanje VBD postignuto je nedavno ili je još uvijek u tijeku. Godine 2016. regija je proglašena slobodnom od autohtonog prijenosa malarije.
Uvođenje invazivnih vektorskih komaraca, zajedno s geografskim širenjem nekih izvornih vektorskih komaraca, znatno je povećalo prijetnju ponovnim pojavom VBD u europskoj regiji.
Najviše zabrinjava brzo širenje zemljopisnog područja Aedes albopictus, kao i izvješća o uspostavljanju Ae. aegypti uz obalna područja crnomorske regije i na Madeiri (Portugal).
Rastući broj putnika koji se kreću između zemalja europske regije i zemalja izvan regije koje su endemične za razne VBD povećava rizik od uvoza bolesti. Jedan od primjera za to je izbijanje chikungunye u Italiji 2007. godine, kada je putnik iz Indije stigao s virusom i zarazio lokalno stanovništvo Ae. albopictus; ovo je bio početak izbijanja chikungunye s približno 500 slučajeva. Nakon toga, autohtoni slučajevi chikungunya u Europi zabilježeni su 2010. i 2014. godine, a najnoviji napadi u Italiji i Francuskoj 2017. godine. U proteklom desetljeću manji broj zemalja je također doživjelo nekoliko slučajeva autohtone denge (slika 1.).

Uz denge i chikungunya, druge zarazne bolesti kao što su groznica Zapadnog Nila, Zika i lajmska borelioza također su razlog za zabrinutost.
Ovi primjeri i nedavni dokazi o dolasku i uspostavljanju drugih invazivnih vektora i/ili patogena u europskoj regiji WHO služe kao strogi podsjetnik na potencijalni teret koji ovakav razvoj događaja može prouzročiti i koji je prouzročio zabrinutosti za javno zdravlje koje treba riješiti.
Tijekom posljednjih godina regionalni ured WHO uložio je napore da ojača kapacitete zemalja za suočavanje s invazivnim komarcima i (ponovnim) pojavljivanjem vektorskih bolesti i pružio je tehničku pomoć zemljama u potrebi unatoč ograničenim resursima.
Da bi se postigao regionalni cilj, a to je sprečavanje, provođenje nadzora i kontrole (ponovnog) pojavljivanja vektorskih bolesti od javnog značaja, potrebno je djelovanje u sljedećim područjima:
- ) jačanje međusektorskog i unutarsektorskog djelovanja i suradnje: smanjenje tereta bolesti kroz kontrolu vektora zajednička je odgovornost svih članova društva. Potrebna je učinkovita koordinacija aktivnosti suzbijanja vektora između zdravstvenog i nezdravstvenog sektora, kao i unutar zdravstvenog sektora.
- ) Zajednice igraju glavnu ulogu i ključne su za uspjeh i održivost upravljanja vektorima.
Angažman i mobilizacija zajednice zahtijevaju rad s lokalnim stanovništvom kako bi se poboljšala kontrola vektora i izgradila otpornost na buduće epidemije bolesti. - ) Poboljšanje vektorskog nadzora i praćenja i procjene intervencija.
- ) Potrebna je snažna politička predanost podržana odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima kako bi se omogućio integrirani pristup kontroli vektora na nacionalnoj i podnacionalnoj razini, uključujući unutar lokalnih samouprava i općina.
Vector-borne diseases in the WHO European Region
Elkhan Gasimov
gasimove@who.int
The WHO European Region, consisting of 53 Member States and stretching from Greenland to the Russian Federation and from the Mediterranean to the Baltic Sea, is endemic for many VBDs. The wide variety in climate and topography, typical for such a vast and highly varied geographical region, provides rich biological niches for many different arthropod vectors as well as associated parasites and pathogens. Historically, these conditions led to a widespread distribution of VBDs in the Region, often with high prevalence.
After the disappearance of plague and yellow fever in past centuries, most VBDs were eliminated from western parts of the WHO European Region soon after the Second World War; in many eastern and southern parts of the Region, VBD elimination was achieved more recently or is still in progress. In 2016 the Region was declared free of indigenous malaria transmission.
Introduction of invasive vector mosquitoes, together with the geographical expansion of some native vector mosquitoes, has substantially increased the threat of re-emerging VBDs in the European Region.
Of most concern is the rapid expansion of the geographical range of Aedes albopictus, as well as reports of establishment of Ae. aegypti along coastal areas of the Black Sea region and on Madeira (Portugal).
The growing number of travellers moving between countries of the European Region and countries outside the Region that are endemic for various VBDs enhances the risk of disease importation. One example of this is an outbreak of chikungunya in Italy in 2007, when a traveller from India arrived with the virus and infected the local population of Ae. albopictus; this was the start of an outbreak of chikungunya with approximately 500 cases. Subsequently, autochthonous chikungunya cases in Europe were reported in 2010 and 2014, with the latest outbreaks in Italy and France in 2017. In the past decade, few countries have also experienced several cases of autochthonous dengue (Fig. 1.).

Along with dengue and chikungunya, other vector-borne diseases such as West Nile fever, Zika and Lyme borreliosis are also causes for concern.
These examples and recent evidence of the arrival and establishment of other invasive vectors and/or pathogens in the WHO European Region serve as a stern reminder of the potential burden these developments may cause and have caused public health concerns that need to be addressed.
Over the past years the WHO Regional Office has made efforts to strengthen the capacities of countries to deal with invasive mosquitoes and (re-)emerging vector-borne diseases and has provided technical assistance to countries in need despite limited resources.
To achieve the regional goal, which is to prevent, carry out surveillance of and control (re-)emerging vector-borne diseases of public health importance action is needed in the areas described below:
- ) Strengthening intersectoral and intrasectoral action and collaboration: reduction of the disease burden through vector control is a shared responsibility of all members of society. Effective coordination of vector control activities is required between the health and non-health sectors, as well as within the health sector.
- ) Communities play a major role in, and are key to the success and sustainability of, vector control.
Community engagement and mobilization requires working with local residents to improve vector control and build resilience against future disease outbreaks. - ) Enhancing vector surveillance and monitoring and evaluating interventions.
- ) Strong political commitment supported by appropriate human and financial resources is needed to enable an integrated approach to vector control to be undertaken at national and subnational levels, including within local governments and municipalities.