Ivana Tlak Gajger
Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
SažetakUvodVeterinarstvo u pčelarstvuZaključakLiteraturaAbstract
Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Vodice, 2021.
Sažetak
P čelarstvo je sektor gospodarstva koji uz oprašivanje pčelama pruža dodatnu ekonomsku i ekološku vrijednost. Nekoliko negativnih čimbenika utječe na europsko pčelarstvo koje je suočeno brojnim problemima povezanim s bolestima, promjenama u okolišu te onečiščenjima kemikalijama rabljenim u poljoprivredi. Predviđanja za budućnost razvoja pčelarstva bila bi vrlo optimistična da sektor nije suočen s brojnim problemima koji uključuju masovna uginuća pčelinjih zajednica uzrokovana nizom nepovoljnih čimbenika. Dobre pčelarske prakse su prihvaćene kao preduvjet za osiguranje održivosti, kompetativnosti i prilagodljivosti sektora kao odgovor na zahtjeve modernog pčelarstva. Za rješavanje sadašnje problematike od velike važnosti je uključivanje svih segmenata veterinarske službe. Veterinari su zaduženi za provedbu nadzora, kontroliranja i suzbijanja pčelinjih bolesti, kao i provođenja preventivnih mjera u uskoj suradnji s pčelarima. Također, od iznimne važnosti je kontinuirano poboljšavanje zakonskih propisa i educiranje veterinara za obavljanje veterinarskih usluga na pčelinjacima, te podrška u održavanju ovlaštenih laboratorija za bolesti pčela. Veterinari imaju važnu ulogu u osiguravanju zdravlja, održivosti i proizvodnosti pčelinjih zajednica, u javnom zdravstvu i konačno zaštiti prirodnih ekosustava. Primjena dobrih veterinarskih, pčelarskih i okolišnih praksi može osigurati proizvodnju kvalitetnih i sigurnih pčelinjih proizvoda koji su hrana za ljude.
Ključne riječi: zajednice medonosne pčele, pčelarski sektor, veterinarstvo, javno zdravstvo
Uvod
Veterinarstvo u pčelarstvu
Najvažniji aspekti veterinarstva u pčelarstvu jesu aktivnosti službenih veterinara prilikom prijavljene sumnje na opasne zarazne bolesti pčela, sumnje na otrovanja pčelinjih zajednica i problematiku veterinarskoga javnog zdravstva. Službeni veterinari na terenu pčelarima su prvi i glavni sugovornici nakon prijave gubitka pčelinjih zajednica ili pak promjena u izgledu pčelinjeg legla i/ili odraslih pčela, odnosno kod promijenjenog ponašanja odraslih pčela ili naglog slabljenja zajednica.
Naime, u svim je navedenim slučajevima moguća sumnja na prisutnost kliničkih znakova karakterističnih za pojedine ekonomski važne bolesti pčela čija je prijava regulirana važećim zakonskim propisima. U takvim slučajevima ovlašteni veterinar provodi klinički pregled pčelinjih zajednica na temelju kojega postavlja ili opovrgava sumnju na određenu bolest, te uzorkovanje. Laboratorijska dijagnostika provodi se u Laboratoriju za bolesti pčela APISlab, pri Veterinarskom fakultetu. Trenutačno to je jedini ovlašteni službeni i referentni laboratorij na području Republike Hrvatske, te istodobno Nacionalni referentni laboratorij (NRL) koji je članica umreženih europskih laboratorija te aktivno sudjeluje u svim traženim aktivnostima i postupa sukladno zahtjevima Europskog referentnog laboratorija za zdravlje. Veterinarski inspektori aktivno sudjeluju u službenom potvrđivanju žarišta ekonomski važnih bolesti pčela koje se prijavljuju, kontroliraju i/ili suzbijaju prema zakonskim propisima. Za obavljanje svih navedenih, kao i niza popratnih, zadatka i poslova nužno je poznavanje biologije i bolesti pčela kao i vještina rada s pčelinjim zajednicama, uz dobru koordinaciju rada na trenu i nužnu komunikaciju s pčelarima. Primjer sanacije klinički vidljive i laboratorijski potvrđene američke gnjiloće, kao dijela mjera suzbijanja bolesti u terenskim uvjetima (Slika 1a, b.).
Zaključak
Budući da su veterinari tijekom studiranja stekli osnovna znanja i vještine vezane uz provođenje kliničkog pregleda pčelinjih zajednica, dijagnostičkih postupaka, farmakologije i biosigurnosti, svakako su odgovorni za zdravlje životinja i ljudi, te u okviru koncepta „ Jednog zdravlja“ mogu i moraju odlaziti po pozivu na intervencije u pčelinjaku. Pritom je nužna dobra komunikacija između pčelara, pčelara i predstavnika veterinarskih organizacija, kao i veterinarskih organizacija s laboratorijem za bolesti pčela i državnim institucijama odgovornima za zdravlje životinja.
Literatura [… prikaži]
Veterinary medicine in beekeeping sector
Ivana Tlak Gajger
A beekeeping is a high valuable zootechnical sector which gives even more economical and ecological value through the pollination services provided by honeybees. As several pressures affecting the European beekeeping, it is facing various challenges related to diseases, environmental changes, and agrochemical pollution. Outlooks for apiculture in the future should have been very optimistic, if the sector had not had to face important challenges because of high honeybee mortality due to a number of detrimental factors. Good beekeeping practices are universally accepted prerequisites to assure a proper sustainability, competitiveness and resilience of the sector to answer requests of modern apiculture. To face up with to the chalanges posed by current situation strong public and private sector components of veterinary services to manage the surveillance, control, eradication and prevention measures of honeybee diseases within their teritories in close collaboration with beekeepers are of the major importance. Also, the continuous improving the legal framework and recources of national vererinary services, including support to maintaining of laboratories for honeybee diseases. Veterinarians have an important role to play in ensuring the health, sustainability and productivity of managed honeybee colonies, public health, and ecosystem conservation. Implementing good veterinary, beekeeping and environmental practices can guarantee the safety of apiculture food products as well as environmental biodiversity.
Key words: honeybee colonies, beekeeping sector, veterinary medicine, public health