HVI je javni znanstveni institut u vlasništvu Republike Hrvatske. Titular Hrvatskog veterinarskog instituta je Ministarstvo znanosti i obrazovanja. U Hrvatskoj danas postoji 25 javnih znanstvenih instituta, od kojih je najveći Institut Ruđer Bošković. Najveći dio svojih prihoda, Hrvatski veterinarski institut ostvaruje ugovornim aktivnostima s Upravom za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede.
Nažalost, jedina stvar koja HVI razlikuje od većine ostalih javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj jest način financiranja. Dok Institut Ruđer Bošković i većina ostalih instituta iz Državnog proračuna dobivaju plaće sve zaposlenike, od 254 zaposlenika Hrvatskoga veterinarskog instituta, njih 34 je plaćeno iz Državne riznice dok za ostale moramo prvenstveno ugovorima sa Upravom za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstvom poljoprivrede, a potom i pružanjem usluga na tržištu, namaknuti sredstva i za plaće i sve ostale troškove.
Dakle, mi smo nacionalni veterinarski institut, radimo na šest lokacija, uz središnjicu u Zagrebu, imamo pet podružnica uključivši Centar za peradarstvo smješten u prostorijama Veterinarskoga fakulteta i četiri regionalna veterinarska zavoda u Splitu, Rijeci, Križevcima i Vinkovcima.
Veliki investicijski ciklus započeli smo još 2007. godine sa velikom borbom da Hrvatska nema problema u aspektu dijagnostike bolesti i kontrole hrane životinjskog podrijetla prilikom ulaska u Europsku uniju 2013. godine. Tu smo bili definitivno uspjeli uz velike investicije i kvalitetne kadrove koji rade s kvalitetnom opremom.
Tako danas HVI ima 61 doktora znanosti, ponosni smo da imamo jednog redovitog člana HAZU, tri izvanredna profesora, jednog redovitog, četiri docenta te participiramo na nastavi dva sveučilišta, a proteklih smo godina imali čak i doktorante iz zapadnoeuropskih zemalja, neki nastavnici iz Slovenije su kod nas boravili kao gosti na stranoj znanstvenoj instituciji.
Hrvatski veterinarski institut je lider u regiji na kojem se educirao veliki broj stručnjaka iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Crna Gore i ostalih (balkanskih) zemalja.
Što se tiče razvoja u ovoj godini imali smo značajnijih investicija u vrlo skupu opremu, u nove maseno-tekućinske kromatografe, kako bismo zadovoljili nove zahtjeve od Državnog programa monitoringa rezidua jer se svako malo podiže razina detekcije pojedinih tvari.
Definitivno smo spremni za opasnost koja nam slijedi, a to je afrička svinjska kuga – i uvedene su sve potrebne metode. Osim u središnjici, u tijeku je edukacija kolegica i kolega u podružnicama, razrađeni su krizni planovi i mislim da možemo na prvi poziv vrlo promptno reagirati. Nadam se da ćemo tijekom studenog, zajedno sa Upravom za veterinarstvo i sigurnost hrane, održati jednu simulacijsku vježbu kako bismo i u tom aspektu bili potpuno spremni.
Najveći broj novorazvijenih metoda imamo u području kontrole sigurnosti hrane, prvenstveno rezidua. Sve što radimo za državu pokriveno je akreditiranim metodama. Žalosti jedino to što je zbog pada broja farmi i stočnog fonda, sve manje metoda koje se odnose na bolesti, koje nisu nigdje u legislativi, u Naredbi. Mogli bismo razviti puno više toga, ali nažalost, razumljiv je nedostatak interesa sa terena za veće i ozbiljnije programe za druge, poglavito uzgojne bolesti.
Od drugih velikih aktivnosti, ove smo godine imali reakreditaciju Hrvatske akreditacijske agencije nakon što smo deset godina akreditirani – nakon prvog nadzora bili smo akreditirali 29 metoda u nekoliko laboratorija. Danas imamo sustav u kojem je prema normi ISO 17025 akreditirano 254 metoda od čega 36 u fleksibilnom području i smatram da u Hrvatskoj imamo zasigurno jedan od najjačih sustav upravljanja u Hrvatskoj. Naravno, fleksibilni dio dozvoljava da u akreditirano područje sami uvodimo neke metode, a to nam je u području sigurnosti hrane – da bismo mogli praktički promptno reagirati i pratiti sve europske zahtjeve – izuzetno bitno.
Hrvatski veterinarski institut ima i 18 nacionalnih referentnih laboratorija. To nam je jedna od velikih i vrlo ozbiljnih zadaća, dakle odgovorni smo europskim referentnim laboratorijima koji nas redovito kontroliraju i odlaskom naših stručnjaka na redovite godišnje radionice i pripremom vrlo zahtjevnih međulaboratorijskih testiranja, a također i vrlo često njihovim dolaskom u laboratorije HVI gdje nas kontroliraju na način da eksperti za pojedina područja barem pet dana borave čitavo radno vrijeme sa zaposlenicima HVI i prate svaki korak i postupak provedenih aktivnosti i ispunjeni obrazac. Do sada i u tom segmentu rada nismo imali evidentnih nedostataka i prolazili smo testiranja bez problema.
Ono što nas brine, kao i ostatak struke, je nezadovoljstvo s nekim izmjenama i dopunama zakona koje je već naveo i pomoćnik ministra, a na što se osvrnuo i dekan, poglavito o Državnom inspektoratu, a isto tako i Zakonom o veterinarsko-medicinskim proizvodima. Tu smo reagirali na način na koji smo mogli i svoja mišljenja davali na e-savjetovanju i ukazivali na ono što smatramo, kao segment struke, da definitivno treba izmijeniti. Nismo ni mi kao Institut odvojeni od terena, pa ako vi nećete imati programe po kojima ćete raditi, nećemo niti mi u laboratoriju imati u konačnici što napraviti.
Govoreći o izmjenama zakona, nitko od nas ne zna kako će zapravo provedbe novih zakona nove organizacije poput inspektorata, funkcionirati u narednoj godini. Nama je krucijalno da znamo tko će nam donijeti uzorke i koliko ćemo tih uzoraka u konačnici imati.
Uz to, posljednjih godina bilježimo lagani pad vlastitih prihoda, uzrokovan smanjenjem stočnog fonda što je svima vama itekako jasno. Sve je veća borba, naročito u segmentu kontrole hrane, sa privatnim laboratorijima. Mene kao ravnatelja danas jako brinu moguća smanjenja pojedinih programa, a time i opsega financiranja. Proteklih godina razvijali smo vrlo skup i zahtjevan laboratorijski sustav, njega će trebati i ubuduće održavati, pa se iskreno nadam da će Hrvatska prepoznati da Hrvatski veterinarski institut kao institucija koja pruža vrhunske laboratorijske usluge u području dijagnostike bolesti životinja, kontrole hrane životinjskog podrijetla i veterinarsko-medicinskih proizvoda, biti potrebna i da ćemo moći ne samo opstati nego se i dalje razvijati kako bismo udovoljavali svim zahtjevima koji trebaju Hrvatskoj.
