Skup je prije svih pozdravio predsjednik Hrvatske veterinarske komore Ivan Forgač, potom zamjenica gradonačelnika Grada Opatije Vera Aničić, a nakon njih i zamjenik župana županije Primorsko-goranske Petar Mamula. I on je u svom pozdravu istaknuo javnosti sve atraktivniji segment male prakse i u tom smislu iznio svoje nedavne vrlo pozitivne osobne dojmove o stručnosti domaćih specijalista.
Kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora nazočnima se zatim obratio saborski zastupnik dr. sc. Josip Križanić iskazavši svoju vrlo dobru upućenost u tešku aktualnu situaciju u hrvatskom veterinarstvu, izuzev male prakse. Nakon njegovog vrlo kratkog obraćanja, ovogodišnje je Veterinarske dane otvorio pomoćnik ministra poljoprivrede, Damir Tuđan.
Tijekom Uvodne riječi (Sekcija 1), skupu su se obratili i dekan Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Nenad Turk, ravnatelj Hrvatskoga veterinarskog instituta izv. prof. dr. sc. Boris Habrun te predsjednik Hrvatske veterinarske komore Ivan Forgač. Temeljem dobrih odnosa i potpisanih Sporazuma o suradnji, ispred Mađarske veterinarske komore kao aktivni gosti na ovogodišnjim Veterinarskim danima nazočili su njezin predsjednik dr. András Szinesi i tajnik njezine panonske organizacije dr. Atila Kos, odnedavno počasni konzul Republike Hrvatske u Republici Mađarskoj, a također i rektor Sveučilišta znanosti veterinarske medicine u Budimpešti i član Mađarske akademije znanosti dr. Peter Sotonyi koji je u svom prikazu iznio najvažnije informacije o ovom Sveučilištu. Osim njih, kao gosti na ovogodišnjim Veterinarskim danima prisustvovali su i Pavle Radić, zamjenik ravnatelja Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, Miran Ačko kao predstavnik te prof. dr. sc. Ožbalt Podpečan kao predsjednik Veterinarske zbornice Slovenije.
Tijekom slijedećih osam sekcija kroz tri dana održano je ukupno 48 izlaganja iz područja male prakse, velike prakse te veterinarskoga javnog zdravstva i sigurnosti hrane.
Dobra i pozitivna percepcija veterinarske struke u Hrvatskoj nije upitna kada su u pitanju specijalisti male prakse, pa je cjelokupna hrvatska javnost suglasna s najmanje vrlo dobrom ocjenom ovog dijela veterinarske djelatnosti. Čak je i ovakva konstatacija prilično točna jedino ukoliko iz razmatranja isključimo pitanja dobrobiti životinja za koje u novijoj hrvatskoj političkoj konstelaciji postoje kompetentniji stručnjaci od doktora veterinarske medicine. Istina je da je narod tako odlučio i kolikogod ta istina smeta gotovo svakog doktora veterinarske medicine svugdje u svijetu, činjenica je da je politička odluka – u pravilu – iznad svake struke.
Možda bi to trebalo biti drugačije, možda ne bismo trebali isticati samo ružne činjenice iz najružnije stvarnosti, možda bi trebali dati malo nade svima nama i čitavoj hrvatskoj javnosti koja ipak ne poznaje veterinarsku struku i problematiku, a i zašto bi se njom bavila kada (još) imamo funkcionalan veterinarski sustav? Da je funkcionalan dokazuje već činjenica da nemamo epizootija i stoga je u najmanju ruku neodgovorno omalovažavati struku i sustav koji su za to zaslužni. Prostor za poboljšanja uvijek postoji, ali objektivno nemamo negativnih ocjena ↗ tog sustava od strane inspekcija Europske komisije koja regulira ovo područje i prema kojoj imamo nezanemarive obveze. Nažalost, onaj tko ga nastoji očuvati i upozorava na rizike, politički postaje persona non grata, izlaže se osobno blažim ili oštrijim sankcijama različitih oblika za primjer drugima i vjerojatno sa svrhom obeshabrenja. Slično je već godinama i kada pojedinci nastoje potaknuti ispravke nepravilnosti u postojećem sustavu. Neupitno je samo da će vrijeme pokazati je li i koliko je to velika šteta za sve nas. Zahvaljujući tračku nade i vjeri da razum mora pobijediti, mnogi iz veterinarskog sustava (još) svoja nova životna odredišta ne traže aktivno mada je drugdje ovakve situacije teško zamisliti.
Nažalost, najveći dio aktivnosti i poslova upravo su one koje proizlaze iz ugovorne suradnje u ime i za potrebe države koja iste već mjesecima preispituje i pomalo neformalno napušta. Ili možda ne? Ili ipak da? Ne zna se, nažalost, jer danas se mišljenja i stavovi vrlo brzo mijenjaju. Takve su barem naznake jer službenih priopćenja na ove i slične teme iz Ministarstva nema jako dugo vremena, opet nažalost. Veterinarske organizacije desetljećima uključene u provođenje ovakvih poslova svake godine sve teže egzistiraju i opravdano je očekivati da će se u njima nemali broj veterinarskih radnih mjesta zatvoriti ako se situacija ne promijeni. Procjenjujemo da između 50% i 70% zaposlenika u veterinarskim organizacijama neće biti potrebno ako se ukine provođenje mjera zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti, monitoringe, statuse i slično. Naravno, zbog preuzetih obveza prema EU, država to ne bi niti smjela, no bez ikakve sumnje, bilo bi onih koji bi i s takvim ishodom bili zadovoljni, vjerojatno samo do trenutka u kojem bi shvatili da od toga svi zajedno imamo samo štetu. Vjerojatno ni odgovornost za tu štetu nikada ne bi bila javno utvrđena, ali ipak je dovoljno vremena da se na nju barem počne ukazivati prije nego ona nastane.
Mijenjanje zakona koji se tiču veterinarske struke u čitavoj dosadašnjoj povijesti Republike Hrvatske uvijek su bili tema razgovora i sa strukovnim organizacijama, ali u proteklih nekoliko mjeseci to više nije tako. Primjerice, nikada do sada doktori veterinarske medicine nisu bili isključeni iz razgovora i konzultacija o Zakonu o veterinarstvu, za veterinarsku struku u Hrvatskoj ipak krovnog zakona koji se tiče svih doktora veterinarske medicine. Više se ne primjenjuje do sada uvijek primjenjivana logika koja bi ukazivala da se za bilo kakvu izmjenu tog Zakona konzultira barem Hrvatska veterinarska komora kao jedina udruga doktora veterinarske medicine u Hrvatskoj sa javnim ovlastima u smislu regulacije veterinarske profesije i izdavanja licencija za rad. Predstavnici struke postali su nepoželjan sugovornik, što znači da više nema komunikacije, a u takvim situacijama redovito nastaju veliki problemi koji će biti riješeni tek nakon novih otvorenih i iskrenih razgovora, kada do njih dođe.
Istina, u rijetkim i kratkim razgovorima sa izvršnom vlasti posljednjih mjeseci, predstavnicima ključnih institucija i organizacija presudnih za funkcioniranje veterinarskog sustava u državi, dane su šanse da argumentiraju svoje stavove po određenim aktualnim pitanjima, no, čini se, bez iskrenog interesa. Nije niti lako niti jednostavno, a zapravo objektivno ni moguće, niti ovdje na dvije kartice teksta dati prosječnom građaninu kvalitetno detaljno pojašnjenje svih elemenata čitavog sustava veterinarske djelatnosti, razloga njihovog postojanja, nužnosti njihove međusobne organiziranosti, značaja postojanja sustava i njegovog dobrog funkcioniranja radi sigurnosti i zaštite zdravlja ljudi i životinja, pa i međunarodno (EU) preuzetih obveza. Još manje je moguće da postoji netko sposoban da sve to usvoji i shvati u deset minuta vremena, koliko se čitavoj ovoj problematici u političkoj javnosti pridaje tijekom godine dana.
Trenutne okolnosti ne obećavaju bolje dane. Štoviše, mogu se očekivati teški potezi, ali jedinstvenost struke jamči da su opravdani jer su primarno namijenjeni zaštiti zdravlja ljudi i životinja. Taj jedinstven stav nije besmisleno tvrdoglava politička ambicija temeljena na potpunom neznanju i još većem nerazumijevanju nego potpuno suprotno. Naravno, ako se okolnosti ipak promijene, mnogo toga lošega se može izbjeći, a to bi i za građane bio najbolji scenarij rješenja najdublje krize veterinarstva u novijoj hrvatskoj povijesti.
