VETERINARSKI DANI 2021. :: Uvodna riječ :: Ivan Zemljak, predsjednik HVK

Hrvatska veterinarska komora je udruga doktora veterinarske medicine koja će sljedeće godine obilježiti 30 godina svog osnutka i rada. Kroz to vrijeme došlo je do kompletnog preokreta u veterinarstvu i danas hrvatsko veterinarstvo u području male prakse, velike prakse i javnog zdravstva svojim radom i rezultatima stoji uz bok veterinarstvu Europe, ali i svijeta. O tome govore činjenice koje su ostvarene višegodišnjim radom kolegica i kolega veterinara čime smo kao država stekli statuse službeno slobodne od mnogih zaraznih bolesti domaćih životinja, od kojih su mnoge zoonoze. Osim toga, na području RH nema pojave izrazito opasnih zaraznih bolesti životinja koje mogu nanijeti velike gospodarske štete kao što su KSK, ASK, a ako se iste i pojave kao npr. influenca ptica, organizirana veterinarska struka brzom reakcijom uspijeva u kratkom roku spriječiti njeno širenje i suzbiti bolest.

Kroz prošlu godinu dana HVK je sudjelovala na velikom broju sastanaka na kojima uvijek naglašavamo važnost održavanja sustava provedbe veterinarske djelatnosti i neizmjerivu važnost veterinarske struke u očuvanju zdravlja životinja, a time i ljudi, te sigurnosti hrane na području cijele RH. Izuzetno je važno isto stalno i prezentirati u javnost putem medija. Ne jednom sam u ovih godinu dana razgovarao s predstavnicima zainteresiranih medija, lokalne ili državne politike. Vrlo često nisu znali da osim poslova zdravstvene zaštite kućnih ljubimaca, doktori veterinarske medicine obavljaju i poslove zdravstvene zaštite velikih domaćih životinja, pomažu u menagmentu farmi, nadležni su za dobrobit životinja, a za ulogu doktora veterinarske medicine u javnom zdravstvu i sigurnosti hrane od polja do stola nažalost mnogi nikada nisu čuli. Snažnije informiranje javnosti o svim poljima rada veterinarske medicine jedan je od ciljeva HVK na kojem ustrajno radimo.

Danas smo svjesni da je rad veterinara s kućnim ljubimcima najprepoznatljiviji dio veterinarstva. Zahvati koje kolege u maloj praksi obavljaju na kućnim ljubimcima mogu se gotovo izjednačiti s zahvatima u humanoj medicini. No isto tako sve je više vidljivo da su kućni ljubimci postali novo blago svojim vlasnicima, te da je na kolegama koji rade u maloj praksi velik pritisak od strane vlasnika i često se očekuje nemoguće, te se nažalost nepovoljni ishodi liječenja i raznih zahvata stavljaju na teret kolega veterinara. HVK je svjesna istoga te kolegama mora kroz Odjel veterinara male prakse u budućnosti pružiti što bolju i kvalitetniju zaštitu kroz stručnu i pravnu pomoć, ali i edukaciju, da bi i dalje bili perjanica hrvatskog veterinarstva.

Kao predsjednik HVK, ali i jedan od doktora veterinarske medicine koji se bavio radom u velikoj praksi, svjestan sam da će bez više razumijevanja i shvaćanja nadležnih institucija trenutni sustav organiziranosti i provedbe veterinarske djelatnosti u velikoj praksi biti narušen i postat će nefunkcionalan. Je li to cilj kada znamo da Europi stalno prijete nove bolesti životinja, ali i zoonoze koje se nikad nisu pojavljivale na našem području? Smanjenjem poslova kontrole zaraznih i parazitarnih bolesti domaćih životinja od kojih su neke i opasne zoonoze, ovlaštene veterinarske organizacije ostale su bez dijela prihoda koji im je osiguravao opstojnost. Zbog malog obima posla, ali i nemogućnosti naplate stvarne vrijednosti rada veterinara od stočara, ovlaštene veterinarske organizacije prisiljene su smanjivati broj djelatnika, ali i zatvarati vrata područnih ambulanti u ruralnom području što u konačnici opet stavlja dodatni teret na naše stočare. Isto tako, HVK je upozoravala na velik PDV za razliku od istog u humanoj medicini, koji se obračunava kako za veterinarske usluge tako i za veterinarske lijekove, gdje na kraju cijenu svega opet plaća stočar. O svemu ovome pisali smo premijeru RH i svim nadležnim institucijama u državi, ne s ciljem da pitamo treba li nam sustav provedbe veterinarske djelatnosti na području cijele RH, jer znamo da je on neophodan i reguliran zakonodavstvom Europske unije, već tko će konačno odlučiti o njegovoj egzistenciji i sufinanciranju njegovog hladnog pogona sada kada opseg poslova za to više nije dovoljan. Ovdje još moram napomenuti da država nikad veterinarima nije davala novac već je isključivo plaćala za usluge koje su u njeno ime i za potrebe hrvatskog društva obavili doktori veterinarske medicine. HVK će o navedenom i dalje razgovarati sa svima u cilju rješenja ovog za nas gorućeg problema.

Izmjenama Zakona o službenim kontrolama nadležnost za iste je s Ministarstva poljoprivrede prešla u Državni inspektorat RH. Još je u postupku kompletna implementacija prelaska no nadamo se da za akreditirane veterinarske organizacije, osim promjene imena iz kontrolnog u delegirano tijelo, neće biti nekih većih promjena, a ako one i budu da će ići u smjeru povećanja broja službenih kontrola i povećanju cijena rada ovlaštenih veterinara sve s ciljem osiguranja zdrave i sigurne hrane životinjskog podrijetla. HVK je organizirala sastanke s predstavnicima kontrolnih tijela i predstavnicima Uprave za veterinarstvo i DIRH-a, te smo kroz međusobne razgovore uspjeli osigurati pokrivenost većine jedinica lokalne samouprave na području RH. No i dalje treba napominjati da veterinarsko javno zdravstvo obavlja poslove koji ne smiju biti vezani isplativošću i tržišnim uvjetima jer ljudsko zdravlje nema cijenu, pogotovo u Republici Hrvatskoj kao izuzetno turistički orijentiranoj zemlji, a da nadležne institucije moraju razumjeti problematiku obavljanja poslova službenih kontrola u objektima udaljenim od sjedišta kontrolnih tijela te malim klaonicama i objektima za klanje, obradu i preradu proizvoda životinjskog podrijetla, pogotovo ako se isti nalaze na području od posebnog značenja za RH kao što su otoci i cijelo obalno i priobalno područje, ali i drugi manje naseljeni dijelovi naše Hrvatske.