Ivan Zemljak, predsjednik Hrvatske veterinarske komore
Hrvatska veterinarska komora u proteklih godinu dana je odradila puno različitih zahtjeva, ali osim svojih uobičajenih edukacijskih aktivnosti u okvirima stručnog usavršavanja, po mojemu mišljenju nedostajalo je aktivnosti na ostvarenju zajedničkih interesa svih članova Komore pojedinačno.
Ti zahtjevi se već godinama tiču boljeg materijalnog i društvenog statusa doktora veterinarske medicine. Nažalost, možemo reći da kod mnogih kolega ta očekivanja više i ne postoje jer su se ili pomirili sa situacijom ili jednostavno ne vide mogućnosti za bilo kakvom promjenom. Kao struka se nismo smjeli dovesti u takvu situaciju.
Kao predsjednik Komore očekujem da svi članovi sudjeluju u promjenama trenutnog stanja u veterinarstvu, prije svega prijedlozima, a onda prema potrebi i operativno.
Više nego ikada do sada imamo priliku pokazati i dokazati da država ne može bez kvalitetno organizirane veterinarske službe, bez kontinuiranog ulaganja u veterinarske djelatnosti i veterinarsku profesiju, počevši od veterinarskog studija, pa do terena. Paradoksalno, ali istinito. Trenutno najveća pošast, afrička svinjska kuga, upravo to potvrđuje. Kvalitetno odgovoriti trenutno najvećem izazovu veterinarske medicine u Hrvatskoj, ali i u svijetu, nemoguće je bez veterinara. Vidimo kako je to u Hrvatskoj. Svinjogojstvo Hrvatske trenutno ovisi o radu terenskih veterinara. A terenskih veterinara je nedovoljno, na nekim lokalitetima na teritoriju Hrvatske ih niti nema. I zato smo udružili snage, svi terenski veterinari Hrvatske, zajedno su u suzbijanju afričke svinje kuge u Slavoniji. Važno je da mediji i javnost to znaju; da nema suzbijanja ove bolesti bez veterinara, da su svi veterinari ‘zbili redove’ na terenu, i da se njih treba pitati za stručna mišljenja. A onda institucije koje su nadležne veterinarima, moraju njihov rad, znanje i trud adekvatno honorirati.
Mediji su nas počeli malo-pomalo percipirati. Probijamo se kroz ‘šumu’ dezinformacija i nebitnih informacija, i nastojimo staviti fokus na veterinarsku struku.
Ipak, djelomično i razumljivo, sudbina držatelja svinja i svinjogojstva je u fokusu medija i javnosti. O sudbini veterinarskih djelatnika koji se bave farmskim životinjama i sudbini njihovih organizacija nažalost trenutno se gotovo i ne govori.
Moram priznati da u ministrici Vučković i u tom smislu imamo sugovornika i da smo riješili problem cjenika, vratili provođenje VPG-a, o nekim rješenjima smo započeli razgovore, ali zasad ta rješenja zbog ASK nažalost ne možemo realizirati. ASK je u ovom trenutku u Hrvatskoj najatraktivnija tema iz područja veterinarstva, ali o njoj ćemo razgovarati sutra.
Koliko god sam svjestan koliki su pritisci i kakve su mogućnosti, volio bih da ti razgovori budu što korisniji za sve dionike sustava jer imamo velik zajednički problem kojega moramo što prije riješiti. Zato unaprijed molim da vaši komentari, razgovori i razmišljanja idu u tom smjeru.
Komora je ukazivala i nastavlja ukazivati i na nedostatke u sustavu, na njegovu razdvojenost, na sve veću administraciju, na sporo rješavanje problema, na niske cijene usluga koje ovlaštene veterinarske organizacije i delegirana tijela odrađuju za državu jer sve to s jedne strane sve više otežava rad kolegica i kolega na terenu i postizanje rezultata koji se od njih očekuju, a s druge strane ti nedostatci ne zaustavljaju nego održavaju trend pada materijalnog i društvenog statusa veterinara, i potiču odlazak veterinara iz ruralnih područja.
Ta su dva razloga po mom mišljenju i više nego dovoljni za iniciranje promjena koje su nužne da bismo kao struka uopće bili u poziciji osigurati kakvo takvo funkcioniranje nečega što nazivamo sustavom provedbe veterinarske djelatnosti.
Mi temeljem ove situacije sa kugom možemo reći da postojeći ustroj veterinarstva RH ima nekih nedostataka koje moramo što prije ukloniti i svi vi koji ste ovo ljeto bili u svinjcima Slavonije znate to jako dobro. Doktori veterinarske medicine oduvijek odrađuje svoju ulogu na najbolji mogući način, ali i sada se vidi da veterinarska struka nije jedini dionik u nastaloj situaciji i da sama ne može riješiti problem.
Veterinarska struka može i ukazuje na probleme i nedostatke, i kao partner države nastoji ih prevladati, nastoji poduprijeti svojim leđima tamo gdje bez njezinih leđa sve pada u vodu. No svi znamo da se u ovakvim okolnostima sve to ne može činiti zauvijek, ne zato što struka to ne želi (mada će mnogi od vas reći da se i o tome može razgovarati) nego zato što je svakoga dana sve manje onih koji ove poslove znaju i mogu i žele raditi.
Država je preuzela velik dio stručne i financijske odgovornosti za zdravlje i dobrobit farmskih životinja sa posjednika na sebe. U drugim zemljama unije to nije tako i posjednik je taj koji snosi sve troškove i svu odgovornost, a u Hrvatskoj je tako samo u segmentu male prakse. No u slučaju svinjogojstva pokazalo se da podnošenje svih tih troškova ne uzrokuje i napredak u području zdravlja, dobrobiti, a vidjeli smo ni biosigurnosti.
Država je s velikom praksom u velikim problemima, a dio toga, trenutno zbog kuge, dobro vidi ne samo čitava hrvatska nego i europska javnost. Od naših kolega iz Europe s kojima sam često u kontaktu čujem komentare i iskaze zabrinutosti, ali moram priznati i veliko razumijevanje prema veterinarskoj struci u Hrvatskoj i poslu koji ona odrađuje u aktualnoj situaciji.
Naše je obrazovanje isto i svi dobro znamo da veterinarska struka svugdje ima ista pravila, ali i iste probleme. Danas se veterinar traži u svim zemljama EU a nedostatak veterinara za velike farmske životinje posebice u malim ruralnim sredinama tema je s kojom se bave i rješavaju ju i ostale članice EU. Ovi veterinarski dani su mogućnost da o pokušaju rješavanja ovog problema razgovarate s našim gostima, kolegama iz Austrije, Danske i Finske.
Mala praksa, konji, egzotične životinje pokazuju izuzetan razvoj i predstavljaju budućnost veterinarske medicine te primjenjuju rješenja slična ili identična onima u humanoj medicini. No ne smijemo prestati ukazivati na ogroman pritisak vlasnika prema tom sektoru, te posljedično kao rezultat toga pritiska i narušeno mentalno zdravlje i napuštanje praktične veterine. Ono što je izuzetno alarmantno je činjenica da se sve više pojavljuje nedostatak veterinara i u ovom području veterinarske medicine.
Mišljenje Hrvatske veterinarske komore kao mišljenje struke se uvijek traži, ali ono nikada nema odlučujuću težinu i moram reći da to godinama obeshrabruje i smatram da Komora – barem u rješavanju problema kao partner državnih institucije i predstavnik svih veterinara praktičara u RH – mora imati snažniju poziciju. Koliko god sam svjestan koliki su pritisci i kakve su mogućnosti, volio bih da ti razgovori s tijelima budu što korisniji za sve dionike sustava jer imamo zajednički problem kojega moramo što prije riješiti.
Da bi se stvari pomakle na bolje trebamo pomoć svih Vas, kolega dr.med.vet., članova HVK. Apeliram na sve da se uključe u rad komore, u medijske istupe, u komentare na zakonsku legislativu, u izradu zajedničkog informatičkog sustava članstva u komori, organizacije edukacija i pisanje članaka za HVV i drugih aktivnosti koje komora provodi.
Na kraju, zahvalio bih se svima vama na povjerenju i dolasku, svim pokroviteljima i sponzorima na pomoći oko organizacije ovog kongresa, Osječko baranjskoj županiji i gradu Osijeku na gostoprimstvu i malom krugu velikih ljudi koji su gurali ovaj projekt u Osijeku, podržavajući sve dolazeće ideje i želje.
I prije nego nastavimo dalje s programom želim reći da sam siguran da će veterinarska struka i afričku svinjsku kugu svrstati među druge dosadašnje rezultate na koje smo svi mi ponosni, te da ćemo ju smjestiti među ostale do sada ostvarene zdravstvene statuse RH kao najviše dosege završenih programa suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti.