23.4 C
Zagreb
14. lipnja 2024.
Terminologija

Veterinarski jezični savjetnik :: Jednina i množina u anatomiji

Željana Klječanin Franić, izv. prof. dr. sc. Marin Torti


Željana Klječanin Franić, prof. hrv. jezika, izv. prof. dr. sc. Marin Torti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Uvod


Upotreba naziva pojedinih tjelesnih organa i njihovih bolesti u hrvatskom jeziku katkad može zbuniti, pa i kad se radi o njihovu broju, i stvarnom i gramatičkom. Primjerice u stručnim ćemo tekstovima naići na nazive lijevo srce i desno srce te lijevo pluće i desno pluće, što navodi na zaključak da imamo dva srca i dv(oj)a pluća.

O jetri se također govori u jednini i u množini, a s promjenom gramatičkog broja, ta imenica mijenja i rod, pa se možemo zapitati imaju li čovjek i životinje jetru ili jetra? Mošnja je tjelesna struktura koja se također u literaturi pojavljuje u jednini i množini. U ovom tekstu govorimo u kojem se broju spomenuti organi i strukture nalaze u tijelu, koji je njihov gramatički broj i kako pravilno upotrebljavati njihovo nazivlje.

Srce


Srce je šuplji mišićni organ u prsnoj šupljini i središnji organ krvožilnog sustava u čovjeka i životinja koji održava cirkulaciju. Srčanu šupljinu čine lijeva i desna pretklijetka (atrij) te lijeva i desna klijetka (ventrikul), a lijevu i desnu stranu odvaja tanka mišićna pregrada. Kako određene bolesti mogu zahvatiti samo jednu stranu srca, tako se njihovim nazivom određuje radi li se o bolesti lijeve ili desne strane srca. Pritom se znaju pojaviti nazivi i sintagme u kojima se govori o lijevom srcu i desnom srcu, primjerice sindrom hipoplastičnog lijevog srca, oštećenje lijevog srca, zatajivanje desnog srca, kateterizacija desnog srca itd.

S obzirom na to da srce nije paran organ, već je jedan i cjelovit organ, ne može se govoriti o lijevom i desnom srcu, već o lijevoj i desnoj strani srca. Tako bi engleski naziv hypoplastic left heart syndrome valjalo prevesti kao hipoplastični sindrom lijeve strane srca, a kateterizacija ili zatajenje lijevog ili desnog srca bili bi ljevostrani ili desnostrani ako se želi dulji naziv skratiti (zatajenje desne strane srca > desnostrano srčano zatajenje).

Nazivi lijevo i desno srce mogu se međutim upotrebljavati u neslužbenoj usmenoj i pisanoj stručnoj komunikaciji. Kao kraće i ekonomičnije nazive stručnjaci će ih rado upotrijebiti, no valja voditi računa o tome da oni pripadaju znanstvenom žargonu struke i ne bi ih trebalo upotrebljavati u standardnojezičnom biomedicinskom jeziku, odnosno znanstvenim i stručnim radovima te pedagoškoj i popularno-znanstvenoj literaturi.

Pluća


Pluća su najveći parni organ prsne šupljine u sisavaca, ptica, gmazova i vodozemaca. Anatomski se sastoje od lijevog i desnog plućnog krila, koja su spojena bronhima i dušnikom. U normativnoj se jezikoslovnoj literaturi pluća različito gramatički tretiraju, i kao srednji rod pluralia tantum, koji ima samo množinski oblik, ali i kao srednji rod množine, koji ima svoj oblik i u jednini (pluće). Smatramo li da je riječ o srednjem rodu pl. tantum, tada govorimo o lijevoj i desnoj strani pluća ili o lijevom i desnom plućnom krilu, no promatramo li gramatički pluća kao množinu imenice čiji je jedninski oblik pluće, tada ćemo razlikovati lijevo pluće i desno pluće.

Pluća, za razliku od srca, nisu povezana vlastitom tjelesnom strukturom, već se s anatomskoga gledišta radi o dvama organima spojenima drugim tjelesnim organom (dušnikom i bronhima). Osim toga i medicinski rječnici svojim terminološkim definicijama razlikuju lijevo i desno pluće, stoga je dopušteno pluća upotrebljavati i u množini i u jednini.

Jetra


Jetra je neparna i najveća tjelesna žlijezda. U hrvatskim se rječnicima i jezičnim savjetnicima nalazi i kao imenica ženskog roda jednine (ciroza jetre) i kao imenica srednjeg roda pluralia tantum, koja nema oblik u jednini (ciroza jetara).

Premda postoji mišljenje da je njezina režnjevita građa argument za upotrebu ovog naziva u srednjem rodu množine, ovaj se naziv većinom susreće u ženskom rodu jednine, osobito u suvremenoj humanomedicinskoj literaturi gdje se pojavljuje isključivo taj oblik. Osim što se jetra u ženskom rodu jednine, i u stručnoj literaturi i u općem jeziku, pojavljuje mnogo češće od varijante u srednjem rodu množine, ona je u hrvatskom jeziku i stariji oblik, naime u tom se obliku pojavljuje već od 15. stoljeća. Množinski oblik imenice jetra potječe iz kajkavskog i/ili čakavskog narječja i on je zadržan u frazemima (ideš mi na jetra) te kao umanjenica u kulinarstvu (pileća jetrica). No u stručnim se biomedicinskim tekstovima naziv jetra preporučuje upotrebljavati u ženskom rodu jednine: ciroza jetre, tvorba na jetri itd.

Mošnja


Mošnja ili skrotum dvodijelna je kožna vrećica u većine mužjaka sisavaca, u kojoj se nalaze sjemenici sa svojim ovojnicama. Vjerojatno se upravo zbog anatomske dvodijelnosti u stručnim tekstovima nerijetko o ovoj tjelesnoj strukturi govori u množini. Tako MSD priručnik dijagnostike i terapije spermatokelu definira kao cističnu masu u mošnjama, a o limfedemu govori kao o bezbolnom proširenju mošnji.

Osim množinskog oblika u starijim ćemotekstovima naići i na deminutiv ovog naziva, pa se tako autor prve naše anatomije iz 1874. godine Ante Schwarz služio nazivom mo šnjica.
I u nekim se novijim rječnicima ovaj anatomski naziv može naći u deminutivnom obliku, pa tako Hrvatski jezični portal kao prvo značenje mošnje navodi vrećicu u kojoj se drži primjerice novac, dok za anatomsku strukturu ima naziv mošnice, ženski rod pluralia tantum. Od ovog se oblika može tvoriti i pridjev, pa u medicinskim rječnicima nalazimo nazive mošnična pregrada i mošnična šupljina.

Mošnja je stara hrvatska riječ za torbu ili vreću (u kojoj se držao novac, barut i sl.), i premda se u nazivlju deminutivni oblik često upotrebljava kao razlikovno obilježje naziva od riječi općega jezika (primjerice zdjela > anat. zdjelica, jabuka > anat. jabučica, lopata > anat. lopatica), u suvremenim je tekstovima prevladao oblik mošnja. U anatomiji stoga treba govoriti o mošnji. Iako je riječ o dvodijelnoj šupljini, mošnja je jedna i gramatički je to imenica ženskog roda jednine.

Vezani sadržaji

Primjena terminoloških načela na sinonimne nazive u veterinarskoj kirurgiji

Urednik

Pokrate u biomedicinskom nazivlju

Urednik

Razlikovanje pridjeva genski, genetski i genetički

Urednik

Pridjevi u medicini tvoreni sufiksom –(at)ozan

Urednik

Marko Samardžija – novi dekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Urednik

Prefiks sub– u biomedicinskom nazivlju

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više