Veterinarski jezični savjetnik :: Kako pišemo nazive virusa

Željana Klječanin Franić, prof. i prof. dr. sc. Ljubo Barbić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

▲

Uvod

S pojavom novih bolesti i njihovih uzročnika, novih dijagnostičkih i terapijskih metoda i protokola u biomedicinsko nazivlje neprestano ulaze novi izrazi kojima imenujemo nove pojmove i koncepte. Pandemija koronavirusa i bolesti koju uzrokuje početkom ove godine nije u nazivlje zaraznih bolesti donijela samo još jedan novi naziv nego i čitav niz novotvorenica i sintagmi čija je sastavnica prvi dio ove složenice – korona – i koji su postali dijelom rječnika i stručnjaka, ali i velikog dijela opće populacije. Različiti načini pisanja ovoga virusa (korona virus, virus korona, corona virus, coronavirus, korona) potaknuli su nas da istražimo otkud dolaze jednorječni nazivi virusa i kako ih prilagođujemo hrvatskom standardnom jeziku.

▲

Podrijetlo naziva virusa

Virusi se često nazivaju prema području u kojemu su se pojavili. Tako u njihovim nazivima nalazimo imena kontinenata (virus afričke svinjske kuge), država (virus japanskog encefalitisa), pokrajina (virus Zapadnog Nila, Toscana-virus), gradova (virus Lassa, Norwolk-virus), otoka (sicilijanski virus papatači groznice), rijeka (virus Machupo, usutski virus), šuma (zikavirus, virus šume Semliki), dolina (virus groznice doline Rift) i dr. Virusi se također nazivaju prema bolesti koju uzrokuju (virus bjesnoće, virus žute groznice). U veterini se virusi nazivaju i prema bolesti i vrsti životinje u koje uzrokuju bolest: virus miksomatoze kunića, virus kravljeg mamilitisa, virus klasične kuge peradi, virus konjske kuge, virus mišjega poliomijelitisa. Neki su virusi ime dobili prema nekoj svojoj posebnosti. Primjerice koronavirus nazvan je tako jer virus pod mikroskopom sliči kruni (lat. corona – kruna), rotavirus nalik je na kotač (lat. rota – kotač), dok su parvovirusi među najmanjim virusima (lat. parvus – malen). Rjeđe, virus nosi ime znanstvenika, primjerice virus Epstein-Barr nazvan je po engleskom liječniku M. A. Epsteinu i virologinji Y. M. Barr. Uz virus može stajati i pokrata, najčešće kad se radi o neprevedenim nazivima iz stranih jezika (virus CELO – chicken embryo lethal orphan, virusi NITA – nuclear inclusion type A), a može stajati i brojčana ili brojčano-slovna oznaka (virus III. u kunića, virus S6-14-03, virus B19).

Na temelju morfoloških, biokemijskih i genskih karakteristika virusi se dijele na redove, porodice, potporodice, rodove i vrste, pri čemu vrsta može imati više serotipova i/ili genotipova. Ove taksonomske skupine razlikujemo i prema njihovu latinskom sufiksu: nazivi redova završavaju sufiksom –virales, porodica –viridae, potporodica –virinae, a rodova sufiksom –virus.
U znanstvenim se i stručnim tekstovima rod virusa često piše latinski i kosim slovima, čime se upućuje na njegovo mjesto u taksonomiji virusa, što je stručnjacima i studentima iznimno važno.
No radi lakšeg uklapanja u hrvatski jezični sustav te s obzirom na to da mnogi od tih naziva ne pripadaju samo stručnom nego i općem leksiku, preporučuje se prilagodba njihovih naziva hrvatskom standardnom jeziku.

▲

Prilagodba naziva hrvatskom jeziku

Stručni se nazivi u hrvatskom jeziku pišu malim slovima osim ako se radi o imenu ili posvojnom pridjevu izvedenom od imena. Kako je jedan od terminoloških zahtjeva težnja za ekonomičnošću naziva, dobro je da oni budu što kraći.
Jednorječni nazivi virusa obično su složenice nastale srastanjem čija je jedna sastavnica riječ virus, a druga označuje ono što ga pobliže određuje, primjerice oblik i podrijetlo:

Srastanjem sastavnica u prethodnim primjerima jednorječni nazivi ne samo što ispunjavaju zahtjev za jezičnom ekonomijom nego se i lakše uklapaju u sklonidbenu paradigmu hrvatskoga jezika. To znači da se mogu deklinirati (G koronavirusa, D koronavirusu, I koronavirusom), za razliku od latinskih naziva koji se pišu kosim slovima i ne dekliniraju se. Prednost je ovakvog načina prilagodbe naziva virusa i to što se može upotrebljavati u svom množinskom obliku, primjerice unutar porodice Coronaviridae više je koronavirusa. Također se od njih mogu tvoriti nove riječi, pa tako od naziva koronavirus imamo pridjev koronavirusni, npr. koronavirusna bolest, koronavirusni enteritis pasa ili koronavirusni inhibitori.

Nazivi virusa latinskog podrijetla u tom procesu prilagođivanja hrvatskom jeziku pišu se fonetizirano i malim slovom:

Pravopisno se i morfološki prilagođuju i nazivi virusa koji potječu od zemljopisnih imena.
Sastavnice naziva, koje su toponimi i koje se kao samostalne riječi pišu velikim početnim slovom, također se kao dio složenice koja je stručni naziv pišu malim slovom:

Rjeđe, jednorječni nazivi virusa nastaju srastanjem pokrate i riječi virus. Pritom se obično radi o pokrati engleskog naziva koja s riječju virus tvori složenicu:

Pisanje mnogih virusa još uvijek nije usustavljeno, pa se tako u različitim tekstovima nalaze različite varijante istoga naziva. Primjeri su za to Marburg-virus, marburgvirus, marburški virus te Usutu virus, Usutu-virus i usutski virus.

Nisu svi virusi čiji nazivi potječu od toponima prilagođeni kao složenice. Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja primjerice sadržava dvorječne nazive Aino virus i Akabane virus (Aino i Akabane – lokaliteti u Japanu), virus Lassa (nigerijski gradić) te polusloženice kao što je Breda-virus (Breda – lokalitet u SAD-u), premda bi se i ti nazivi mogli tvoriti srastanjem: ainovirus, akabanevirus, bredavirus i lasavirus.

Kad se radi o virusima koji su postali i dijelom općeg leksika, često se upotrebljavaju njihovi skraćeni nazivi, primjerice korona i ebola.
U medijima se mogu naći naslovi poput: Strah od ebole: pod nadzorom 18 ljudi koji su došli iz Afrike ili Jedna regija u Hrvatskoj zbog korone postala totalni hit. Ti su kraći nazivi međutim dio razgovornog leksika odnosno žargona i ne preporučuju se u znanstveno-stručnim i popularno-znanstvenim tekstovima kao ni u bilo kojem obliku službene pisane komunikacije.

▲

Zaključak

Jednorječni nazivi virusa najčešće potječu iz latinskog jezika ili od toponima i vrlo se često tvore srastanjem. Latinski nazivi virusa prilagođuju se tako da ih pišemo fonetizirano i malim slovom, primjerice koronavirus. Potječe li naziv virusa od zemljopisnog imena, srastanjem se tvori jednorječni naziv, kao što je to u slučaju ebolavirusa. Neki dvorječni nazivi zadržavaju svoju konstrukciju i pojavljuju se u različitim varijantama. Jednorječni se nazivi preporučuju jer se lakše uklapaju u hrvatski jezični sustav i od njih se mogu tvoriti nove riječi.

• Primjena terminoloških načela na sinonimne nazive u veterinarskoj kirurgiji
• Pokrate u biomedicinskom nazivlju
• Razlikovanje pridjeva genski, genetski i genetički
• Pridjevi u medicini tvoreni sufiksom –(at)ozan
• Prefiks sub– u biomedicinskom nazivlju