Veterinarski troškovi u ovčarskoj i kozarskoj proizvodnji

Prof. dr. sc. Antun Kostelić
Odsjek za animalne znanosti Zavod za specijalno stočarstvo, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; akostelic@agr.hr

▲

Zakonom o veterinarstvu propisano je da postavljanje dijagnoze i liječenje životinja smije provoditi isključivo ovlašteni veterinar. Bolesti koje uzgajivači smiju sami liječiti su većinom one koje ne zahtijevaju korištenje lijekova koji se daju parenteralno tj. primjenom brizgalice i igle (antibiotici, hormoni, protuupalni lijekovi). Za razliku od govedarske proizvodnje, posebno mlijeka, uzgajivači ovaca i koza značajno manje koriste usluge veterinara. Razlozi su brojni, od cijene veterinarskih usluga do mogućnosti ilegalne nabavke lijekova i liječenja vlastitog stada. Ne ulazeći u visinu troškova usluga veterinara, važno je naglasiti da je uzgajivač dužan pozvati veterinara u slučaju da je obolio veći broj životinja, a naročito ako su se pojavila uginuća ili pobačaji. Lijekovi koji se najčešće koriste u stadima ovaca i koza uključuju antihelmintike, antibiotike i vitaminsko – mineralne pripravke, a značajno rjeđe hormone. Osnovno pravilo, prije poziva veterinaru i liječenju, je da oboljele i sumnjive životinje odvojimo od stada (Slika 1).

▲

Suzbijanje

---

Tretiranje unutarnjih i vanjskih parazita je primjer gdje uzgajivači često sami daju lijekove neovisno o načinu primjene. U slučaju kada se suzbijaju vanjski paraziti korištenje preparata koje nanosimo na kožu (kupanje, prskanje) nije upitno.

Međutim problem se javlja kod lijekova koji se daju preko usta (Slika 2) ili pomoću brizgalice.

U tom slučaju uzgajivači moraju tražiti savjet veterinara. Na većem broju farmi je utvrđeno nepropisno korištenje od pogrešnog odabira lijeka, zatim doze i načina aplikacije. U nekim zemljama uzgajivač smije sam liječiti, ali uz nadzor veterinara. Poseban problem je odabir lijeka koji često nije registriran za koze ili za liječenje životinja čije se mlijeko koristi u prehrani ljudi. Uslijed nepravilnog korištenja lijekova za suzbijanje unutarnjih parazita dugoročno se javlja rezistencija (otpornost) parazita na pojedine skupine lijekova čime je značajno otežano njihovo suzbijanje. Program suzbijanja parazita treba temeljiti na nalazu koprološke pretrage koja nam omogućava uvid u broj i vrstu parazita, a time i odabir pravog lijeka.
Pozitivan nalaz koprološke pretrage ne znači nužno da je potrebno liječenje i time uzgajivači štede vrijeme i novac.

▲

Vakcinacija

---

U Republici Hrvatskoj vakcinaciju ovaca i koza možemo podijeliti u dvije skupine. Prvu čini vakcinacija protiv bolesti koje se suzbijaju po zakonu kao što su npr. bolest plavog jezika i bedrenica. Druga skupina je vakcinacija koja se provodi kako bi se spriječile bolesti koje ne suzbijamo po zakonu, a mogu uzrokovati oboljenja ili uginuća u stadima. U ovčarstvu i kozarstvu se najčešće, ako ne i jedino, stada vakciniraju protiv enterotoksemije (i drugih klostridijalnih oboljenja). U Hrvatskoj se posljednjih godina često javljao problem nedostatka vakcina protiv enterotoksemije, pa su uzgajivači istu nabavljali u inozemstvu.

Razlog povremenog nedostatka vakcine leži u činjenici da Hrvatska ima vrlo malu populaciju ovaca u odnosu na većinu „ovčarskih“ država pa nije zanimljiva kao tržište farmaceutskim tvrtkama. Drugi poražavajući razlog je da je nakon više desetljeća ukinuta proizvodnja domaće vakcine (i drugih lijekova) čime se uzgajivači i veterinari prepušteni interesu farmaceutskih tvrtki. Važno je naglasiti da država (Ministarstvo poljoprivrede) nije dužno nabavljati vakcine za bolesti koje se ne suzbijaju po zakonu.

▲

Korištenje antibiotika

---

Kao što je navedeno, u liječenju bolesti ovaca i koza antibiotici se koriste značajno manje u odnosu na druge stočarske grane. Njihova uporaba je najčešće vezana uz pojavu upala mliječne žlijezde (mastitis) i pluća. Dio uzgajivača daje antibiotike nasumično, npr. kada se javi proljev kod životinja, a da pritom zanemaruju činjenicu da npr. proljev vrlo često nije posljedica infekcije nego pogrešaka u hranidbi. Isto vrijedi i za liječenje upala vimena, kod ovaca i koza se vrlo brzo razvijaju i često treba koristiti više načina liječenja (aplikacija) kako bi spasili mliječnu žlijezdu, a često i samu životinju. Zabilježeni su i slučajevi kada se pristupi liječenju iako je ishod više nego očit – uginuće.

▲

Sam svoj veterinar

---

Pojedini uzgajivači vrlo rijetko traže pomoć veterinara nego većinu bolesti ovaca i koza rješavaju najčešće nasumičnim davanjem antibiotika ili antiparazitika (Slika 3).

Lijekove često ilegalno kupuju u susjednim zemljama. Osim što krše zakone Republike Hrvatske, izlažu sebe i korisnike proizvoda (mlijeko, meso, sir) riziku za zdravlje (karenca). U velikom broju slučajeva je utvrđena primjena lijekova koji su zabranjeni (!) za liječenje ovaca i koza čije se mlijeko koristi u prehrani ljudi.

▲

Pozornost treba biti na preventivi

---

Uzgajivači trebaju posvetiti više pozornosti preventivnim zahvatim kojima smanjujemo opasnost od pojave bolesti u stadima ovaca i koza. Time izbjegavamo gubitke zbog pada mliječnosti, prirasta, uginuća i troškova liječenja.

Veliki dio bolesti se može spriječiti odgovarajućom hranidbom, smještajem i provođenjem preventivnih zahvata. Liječenje ovaca i koza isključivo treba temeljiti na suradnji s ovlaštenim veterinarom na obostranu korist.

---

---

Vezano (ovce, koze):

• Pojava slinavke i šapa u Mađarskoj – poziv na oprez i primjenu biosigurnosnih mjera
• Što moramo znati o bolestima ovaca i koza uzrokovanih praživotinjama?
• Kuga malih preživača (PPR) u Grčkoj i Rumunjskoj
• Toxoplasma gondii – gdje ju pronaći
• Haemonchus contortus – nova ili stara prijetnja?

v. Alltech: Zdravlje i hranidba životinjav. Alltech: Zdravlje i hranidba životinja