Ivana Šimić, Nina Krešić, Ivana Lojkić, Tomislav Bedeković
Laboratorij za bjesnoću i opću virologiju, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb
Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
Izvor: Zbornik, Veterinarski dani, Opatija, 2017.
Sažetak
Š išmiši su prepoznati kao rezervoari raznih virusa, od kojih najviše pažnje privlače oni zoonotskog potencijala. Kohabitacija šišmiša s ljudima i domaćim životinjama stvara priliku za prijenos bolesti, a diljem svijeta su zabilježena brojna prelijevanja virusa šišmiša u populaciju domaćih životinja i ljudi, ponekad sa stravičnim posljedicama. Dosada su u šišmiša utvrđeni Ebola i Marburg virus, Nipah i Hendra, SARS i MERS-coronavirus te pripadnici roda Lyssavirus, koji uzrokuju bjesnoću.
Bjesnoća je zasad jedina zoonoza podrijetla šišmiša utvrđena na europskom kontinentu. Bolest karakteriziraju akutni encefalitis ili meningoencefalitis sisavaca, globalna rasprostranjenost, visoki troškovi menadžmenta u veterinarskoj i humanoj medicini te visoka smrtnost. U Republici Hrvatskoj dosad nije bilo sustavnog pretraživanja virusa u šišmiša, stoga ne postoje reprezentativni epidemiološki podaci koji bi ukazivali na javnozdravstveni značaj šišmiša ni koliko njih same određeni patogeni ugrožavaju.
Ključne riječi: šišmiši, bjesnoća, Hrvatska
Kohabitacija šišmiša s ljudima i domaćim životinjama stvara priliku za prijenos bolesti. Ukoliko se patogen prenosi s čovjeka na čovjeka, uz moderan način života i veliku globalnu povezanost, lokalna epizootija lako preraste u pandemiju. U svijetu su zabilježena brojna takva prelijevanja virusa šišmiša u populaciju domaćih životinja i ljudi, ponekad sa stravičnim posljedicama (Epstein i Field, 2015.).
U Europi je otkriveno 17 virusnih porodica u šišmiša (Adenoviridae, Astroviridae, Bornaviridae, Bunyaviridae, Caliciviridae, Coronaviridae, Filoviridae, Flaviviridae, Hepevirdae, Herpesviridae, Papillomaviridae, Paramyxoviridae, Parvoviridae, Picornaviridae, Reoviridae, Retroviridae, Rhabdoviridae). Bjesnoća je u Europi zasada jedina zoonoza šišmišjeg podrijetla, pa su pripadnici porodice Rhabdoviridae, roda Lyssavirus, kao najveća prijetnja zdravlju ljudi i životinja, najbolje istraženi (Kohl i Kurth, 2014., Mu ̈hldorfer i sur., 2011.). Prvi slučaj bjesnoće šišmiša na europskom tlu zabilježen je 1954. godine u Njemačkoj (Vos i sur., 2007.). Do danas je prijavljeno 1175 slučaja u 20 zemalja (http://www.who-rabies-bulletin.org).
Mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku, su primjenom obveznog cijepljenja pasa protiv bjesnoće i programa oralne vakcinacije lisica uspješno iskorijenile „zemaljski” oblik bolesti (Müller i sur., 2015.).
Trenutno dostupnim načinima imunizacije nije moguće cijepiti šišmiše protiv bjesnoće, pa bolest nije moguće kontrolirati, ali svakako je potrebno njezino praćenje (Fooks i sur., 2003., Rupprecht i Kuzmin, 2015., Warrell i Warrell, 2004.). Bjesnoća je jedna od najvažnijih virusnih zoonoza koju karakteriziraju akutni encefalitis ili meningoencefalitis sisavaca, globalna rasprostranjenost, visoki troškovi menadžmenta u veterinarskoj i humanoj medicini te visoka smrtnost (Hanlon i Childs, 2013.). Bolest godišnje odnosi preko 60 000 ljudskih života, a procjenjuje se da preko 20 milijuna ljudi godišnje primi postekspozicijsku zaštitu nakon izlaganja potencijalno zaraženim životinjama (Jackson, 2016., WHO, 2013.). Za bolest ne postoji lijek. Dostupna su cjepiva, no ona ne pružaju učinkovitu zaštitu protiv svih 14 virusa bjesnoće, od kojih je 12 utvrđeno u šišmiša (Banyard i sur., 2013.).
U zemljama u kojima nema „zemaljskog“ oblika bjesnoće vjerojatnost neprepoznavanja bjesnoće u ljudi je blizu 100% (Udow i sur., 2013.). I dok je na američkom kontinentu u šišmiša utvrđen RABV, u Europi su u šišmiša utvrđeni European bat lyssavirus tip-1 (EBLV-1) i EBLV-2, Bokeloh bat lysavirus (BBLV), West Caucasian bat lyssavirus (WCBV) i Lleida bat lyssavirus (LLEBV), koji je najnoviji predloženi pripadnik roda (Banyard i sur., 2013., Aréchiga Ceballos i sur., 2013., Nadin-Davis, 2013.). EBLV-1 je utvrđen u 95% slučajeva bjesnoće šišmiša i uglavnom se veže uz vrstu kasnog noćnjaka (Eptesicus serotinus), a EBLV-2 uz vrste roda Myotis. EBLV-1 je u nekoliko navrata prešao vrsnu barijeru, pa je unesen u koloniju zatočenih šišmiša egipatskog letipsa (Rousettus aegyptiacus). Osim toga utvrđen je u ovaca, kune bjelice i dvije mačke, a može inficirati i ljude (Banyard i sur., 2013.). Genom lyssavirusa sadrži pet gena koji kodiraju za pet virusnih proteina u očuvanom redoslijedu: 3’-N-P-M-G-L-5’ od kojih su za dijagnostičke svrhe najbitniji gen G i N odnosno njihovi proteini. (Marston i sur., 2007., Wunner i Conzelmann, 2013.).
Vjerojatno najučestaliji način prijenosa EBLV među šišmišima je putem ugriza.
Inkubacijski period je promjenjiv. Klinički znakovi bjesnoće u šišmiša se očituju kao gubitak tjelesne težine, nedostatak koordinacije, mišićni spazam, agitacija, učestalije glasanje i agresija. Moguća je i drukčija, netipična klinička slika (Banyard i sur., 2013., Harris i sur., 2006., Vos i sur., 2007.).
Uz bjesnoću, šišmiši su u svijetu prepoznati kao rezervoari cijelog niza drugih zoonotskih virusa koji pripadaju porodicama Paramyxoviridae (Nipah, Menangle i Hendra virusa), Coronaviridae (SARS- i MERS-CoV) i Filoviridae (Ebole i Marburg virusa) (Moratelli i Calisher, 2015.). U Europi su otkriveni pripadnici tih porodica, neki kao sekvenca, a neki su izolirani i na staničnim linijama. Kako virusi mutiraju ne može se isključiti njihov budući patogeni potencijal. Primjerice, u europskih šišmiša su nađene samo virusne sekvence SARS- i MERS-like-CoV te Lloviu virus (Filoviridae) nepoznatog zoonotskog potencijala, ali zbog svrstavanja u porodice s opakim patogenima treba ih pratiti.
Iako je opisano 15 pripadnika porodice Paramyxoviridae, nijedan nije blisko srodan s opakim ljudskim patogenima roda Henipavirus ili drugim humanim patogenim paramyxovirusima. Uz lyssaviruse, jedini izolirani virusi iz europskih šišmiša su jedan adenovirus i 22 orthoreovirusa (Kohl i Kurth, 2014.). No, zbog klimatskih promjena za očekivati je u budućnosti migracije šišmiša iz drugih geografskih područja u kojih je dokazano prisustvo patogena odnosno mutacije virusa mogu uvjetovati širenje raspona domaćina.
Do sada je u sklopu projekta Aktivni nadzor bjesnoće u šišmiša – bitan faktor za procjenu buduće prijetnje pretraženo 277 šišmiša. Metode pretraživanja obuhvaćaju modificirani virus neutralizacijski test za dokaz protutijela za virus bjesoće, lančanu reakciju polimerazom (PCR) u svrhu dokazivanja dijelova genoma virusa bjesnoće te tehnologiju sekvenciranja nove generacije za utvrđivanje prisutnosti ostalih virusa. Od svakog pojedinog šišmiša prikuplja se obrisak usne šupljine, krv, feces i ektoparaziti ukoliko su dostupni. Ispod kolonije se prikuplja gvano. Projekt je odobren i financiran od Hrvatske zaklade za znanost.
Literatura [… prikaži]
Viruses in bats populations in the Republic of Croatia
Ivana Šimić, Nina Krešić, Ivana Lojkić, Tomislav Bedeković, Croatian Veterinary Institute
B ats are recognized as reservoirs of many viruses with special emphasis on those with zoonotic potential. Cohabitation of bats, people and domestic animals creates an opportunity for disease transmission, and around the world numerus spillovers have been recorded, sometimes with terrible consequences. Bats have been identified with Ebola and Marburg virus, Nipah and Hendra virus, SARS and MERS-coronavirus and viruses that belong to Lyssavirus genus which are causative agents of rabies.
Rabies is the only known zoonotic disease in Europe. The disease is characterized by acute encephalitis or meningoencephalitis, global distribution, high management costs in human and veterinary medicine and high mortality. There was no systematic research of bats’ viruses in the Republic of Croatia so there is no representative epidemiological data which would point to bats’ public health relevance nor are they affected by specific pathogens.
Key words: bats, rabies, Croatia
- HVI: Diseminacija rezultata znanstvenih istraživanja u okviru projekata Hrvatske zaklade za znanost
- Novi i zanemareni virusi zoonotske važnosti u Hrvatskoj
- Molekularna epidemiologija i zoonotski potencijal rotavirusa A dokazanih u ekosustavu Republike Hrvatske
- Virusni gastroenteritisi u svinja: trenutne spoznaje i izazovi
- Novi projekt na Hrvatskom veterinarskom institutu: istraživanje rotavirusa u ekosustavu Republike Hrvatske