Izlaganje sa skupaZoonoze i Jedno zdravlje

Virusne i vektorski prenosive virusne zoonoze u Srbiji u kontekstu “Jednog zdravlja”

Tamaš Petrović1, Dejan Vidanović2, Dušan Petrić3, Diana Lupulović1, Gospava Lazić1, Milena Samojlović1, Ivana Hrnjaković Cvjetković4,5, Aleksandra Ignjatović Ćupina3, Mihaela Kavran3, Milanko Šekler2, Olivera Bjelić Čabrilo6, Milan Paunović7, Sava Lazić1


1Naučni Institut za veterinarstvo “Novi Sad”, Novi Sad, Srbija, 2Veterinarski specijalistički institut Kralјevo, Kralјevo, Srbija, 3Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Laboratorija za medicinsku i veterinarsku entomologiju, Novi Sad, Srbija, 4Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Novi Sad, Srbija, 5Prirodnjački muzej, Beograd, Srbija
e-mail: tomy@niv.ns.ac.rs


SRB.

Virusne i vektorski prenosive virusne zoonoze u Srbiji u kontekstu “Jednog zdravlja”


Cilj ovoga rada je prikaz podataka o provedenim istraživanjima prisustva i raširenosti nekih zoonotskih emergentnih virusa čija je cirkulacija utvrđena na području Srbije s naglaskom na područje Vojvodine.

Istraživanja prisustva hepatitis E virusa (HEV) u svinja u Srbiji započela su 2007. god. kada je HEV utvrđen u 9 (30%) od 30 ispitanih grupnih uzoraka fecesa sa 4 od 5 testiranih farmi svinja. Prvo serološko ispitivanje prisustva HEV kod svinja u Srbiji provedeno je 2006. i 2007. god. na 315 uzoraka krvnih seruma 3 do 4 mjeseca starih zdravih dvorišnih svinja sa 63 gospodarstava iz 28 naselja u 4 okruga Vojvodine. Prisustvo protu-HEV IgG protutijela je utvrđeno u 34,6% (109/315) uzoraka, a seroprevalencija je značajno varirala između općina (16,7-75,0%) i gospodarstava (0-100%). Testiranjem krvnih seruma divljih svinja, izlovljenih u lovnoj sezoni 2010/2011. god. u 27 lovišta na području 7 okruga u Srbiji, utvrđeno je prisustvo HEV specifičnih protutijela kod 34,33% (69/201) uzoraka, kao i prisustvo genoma HEV u 9,4% (28/298) testiranih uzoraka jetri. Seroprevalencija je varirala između pojedinih lovnih područja (0-93,33%) i okruga (4,55-48,65%). Molekularnom tipizacijom je utvrđeno da svi HEV izolati domaćih i divljih svinja spadaju u HEV genotip 3. Tijekom 2010. godine prisustvo protu-HEV protutijela je utvrđeno u 15% (30/200) uzoraka krvi dobrovoljnih davatelja sa područja Vojvodine. Seroprevalancija je bila veća kod osoba starijih od 51 godinu (21,5%) u odnosu na osobe između 31 i 50 godina (14,2%) i mlađih od 30 godina (5,4%). Prisustvo HEV je istraživano i na liniji klanja u uzorcima fecesa, jetre, žuči i mesa 145 domaćih svinja. Prisustvo HEV je utvrđeno u znatno većem postotku u prasadi (64%; 32/50) u odnosu na tovljenike (7,37%; 7/95). Za razliku od tovljenika kod kojih je HEV utvrđen samo u uzorcima fecesa, u prasadi HEV je utvrđen i u uzorcima jetri (16%; 8/50), žuči (26%; 13/50), ali i u uzorcima sirovog mesa namijenjenog mesnicama (10%; 5/50), izravno ukazujući na mogućnost zoonotskog prijenosa virusa. Trenutno u Srbiji ne postoji niti jedan oblik nadzora HEV u životinja.

Prvi podaci o intenzivnijem prisustvu virusa Zapadnog Nila (VZN) u Srbiji utvrđeni su serološkim ispitivanjima konja na području Vojvodine 2009 i 2010. god., kada je prisustvo protutijela protiv VZN detektirano u 12% (46/349) uzoraka. Od tada, prisustvo VZN se konstantno prati serološkim testiranjima konja kao i utvrđivanjem prisustva virusa u divljih ptica i komaraca, a od 2012. godine se konstantno bilježe pojave i epidemije infekcije VZN u humanoj populaciji. Uvažavanjem postulata “Jednog zdravlja” veterinarska služba na čelu sa Upravom za veterinu je od 2014. godine pokrenula i financira nacionalni program monitoringa VZN, koji je uspješno otkrivao cirkulaciju VZN prije pojave prvih slučajeva u ljudi. Program obuhvaća testiranja sentinel životinja na prisustvo specifičnih protutijela, a divljih ptica i komarca kao prirodnih domaćina i vektora VZN na prisustvo virusa. Područje Srbije se danas može smatrati endemskim područjem na kojem se svake godine u manjoj ili većoj mjeri bilježi pojava infekcije VZN. Podatci unazad 3 godine ukazuju na najintenzivnije širenje virusa u 2018. godini kada je u Srbiji registrirano 415 slučajeva obolijevanja ljudi sa 36 smrtnih ishoda u 17 od 25 okruga. Po spomenutom Programu monitoringa u sezoni 2018. godine utvrđeno je prisustvo IgM protutijela (akutne infekcije) u konja (u lipnju kod 1,19% (7/587), u srpnju kod 2,77% (18/648), u kolovozu kod 2,16% (14/646) i u rujnu kod 0,79% (5/630) testiranih konja) i to u 4 okruga u lipnju, 8 u srpnju, 7 u kolovozu i 3 u rujnu. Prisustvo virusa VZN je detektirano u 12,21% (98/802) ispitanih pulova komaraca Culex pipiens i to još vrlo rano u lipnju (8,82%; 15/170), a zatim i u srpnju (15,05%; 59/392) i kolovozu (11,42%; 24/210). VZN nije detektiran u komaraca uzorkovanih u rujnu (0%; 0/30). Pozitivni uzorci komaraca na VZN su detektirani u 13 od 25 okruga, sa najvećom prevalencijom u sjevernim i središnjim dijelovima zemlje (oko 20% u Vojvodini i čak 24,39% na području Beograda). VZN je utvrđen i u 18 (11,61%; 18/155) uzoraka tkiva uginulih divljih ptica sa područja 8 okruga i u 6,56% (13/198) uzoraka ždrijelnih briseva živih divljih ptica sa područja 5 okruga, dok ispitivanjem odstrijeljenih divljih ptica VZN nije utvrđen (0/12). U 2019. godini utvrđena je manja cirkulacija VZN, dok u 2020. godini nije ni bilo programskog praćenja VZN u Srbiji.

Nekoliko desetljeća nakon prvih nalaza i izostanka daljnjih istraživanja, prisustvo virusa krpelјnog encefalitisa (VKE) je utvrđeno u krpeljima Ixodes ricinus prikupljenima tijekom 2014/2015. godine. Ispitivanjem 50 krpelja sa dva lokaliteta sa Fruške Gore i 450 krpelja sa 15 lokaliteta u okolini Beograda utvrđeno je prisustvo VKE u 2% (1/50) i 6,6% (30/450) ispitanih krpelja i to na 2 od 17 lokaliteta (Andrevlјe, Fruška Gora i Manastirska šuma – Rakovica). Jedan od detektiranih VKE je molekularno tipiziran kao zapadnoeuropski podtip virusa. Osim toga, niska seroprevalencija na VKE je utvrđena u 0,37% (1/267) ispitanih krvnih seruma ljudi u istom periodu na području Vojvodine. Ispitivanjem krpelja Ixodes ricinus prikupljenih tijekom 2018. i 2019. godine nije detektiran VKE.

Prisustvo Usutu virusa (USUV), trećeg po redu flavivirusa, detektirano je u 2,75% (3/109) i 9,73% (18/185) ispitanih skupnih uzoraka komaraca Cx. pipiens uzorkovanih na 65 lokaliteta na području Vojvodine tijekom 2017. i 2018. godine. Dva detektirana USUV su sekvencionirana i molekularno tipizirana kao USUV linije 2 europskog podtipa virusa. Ovim istraživanjima su potvrđeni prethodni prvi nalazi ovoga virusa u komarcima i nalazi protutijela protiv USUV u ljudi sa područja Južnobačkog okruga tijekom 2014. godine. Ispitivanja prisustva USUV u komarcima uzorkovanim 2019. i 2020. godine su u tijeku.

Od jeseni 2019. god. pokrenuta su istraživanja prisustva i raširenosti virusa hemoragičnih groznica (Hanta virusa Dobrava i Puumala) u prirodnih domaćina – mišolikih glodavaca kako urbanih tako i šumskih/poljskih sredina u okolini Novog Sada. Ulovljeno je 137 jedinki sedam različitih vrsta glodavaca.
Prisustvo Dobrava virusa je potvrđeno u 10 jedinki i to kod vrsta: Apodemus agrarius (kod 3 jedinke sa Kamenjara, Novi Sad, 1 jedinke na području Dunavca Sremski Karlovci i 2 jedinke iz Koviljskog rita); A. sylvaticus (1 jedinke sa Kamenjara, Novi Sad i 1 jedinke sa Iriškog venca), A. flavicollis (1 jedinke iz Koviljskog rita) i Micromys minutus (1 jedinke iz Koviljskog rita).

Novija istraživanja prisustva koronavirusa u šišmiša započela su tijekom 2016/2017. godine. Prikuplјeni su fecesi 142 jedinke sa 12 lokaliteta na području Srbije. Koronavirus je detektiran u 22,24% (33/142) testiranih uzoraka, kod 7 od 14 analiziranih vrsta šišmiša (Myotis nattereri, Myotis capaccinii, Myotis myotis, Myotis blythii, Rhinolophus ferrumequinum, Rhinolophus euryale i Miniopterus schreibersii) i na 6 od 12 testiranih lokaliteta. Molekularnom tipizacijom je utvrđeno da detektirani virusi pripadaju alfa, beta i neklasificiranim koronavirusima šišmiša sličnih onima detektiranim u Bugarskoj, Italiji, Mađarskoj, Španjolskoj i dr. Ova istraživanja su nastavljena i tijekom 2020. godine.

Svi prikazani rezultati istraživanja ukazuju na neophodnost puno intenzivnijeg i koordiniranog nadzora nad zoonozama temeljenog na postulatima “Jednog zdravlja”.

Zahvalnica: Istraživanja su realizirana u okviru projekta TR31084 kao i ugovora o realizaciji i financiranju znanstvenoistraživačkog rada u 2020.godini (br.: 451-03-68/2020-14/200031; 451-03-68/2020-14/200117 i 451-03-68/2020-14/200114) Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja R. Srbije i u okviru projekta Sekretarijata za visoko obrazovanje i naučnoistraživačku delatnost Pokrajine Vojvodine broj 142-451-2597/2019-01.


HRV.

Virusne i vektorski prenosive virusne zoonoze u Srbiji u kontekstu “Jednog zdravlja”


Tamaš Petrović1, Dejan Vidanović2, Dušan Petrić3, Diana Lupulović1, Gospava Lazić1, Milena Samojlović1, Ivana Hrnjaković Cvjetković4,5, Aleksandra Ignjatović Ćupina3, Mihaela Kavran3, Milanko Šekler2, Olivera Bjelić Čabrilo6, Milan Paunović7, Sava Lazić1


1Naučni Institut za veterinarstvo “Novi Sad”, Novi Sad, Srbija, 2Veterinarski specijalistički institut Kralјevo, Kralјevo, Srbija, 3Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Laboratorija za medicinsku i veterinarsku entomologiju, Novi Sad, Srbija, 4Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Novi Sad, Srbija, 5Prirodnjački muzej, Beograd, Srbija
e-mail: tomy@niv.ns.ac.rs

Cilj ovoga rada je da prikaže podatke o sprovedenim istraživanjima prisustva i raširenosti nekih zoonotskih emergentnih virusa čija cirkulacija je utvrđena na području Srbije sa akcentom na područje Vojvodine.

Istraživanja prisustva hepatitis E virusa (HEV) kod svinja u Srbiji započela su 2007. god. kada je HEV utvrđen u 9 (30%) od 30 ispitanih zbirnih uzoraka fecesa sa 4 od 5 testiranih farmi svinja. Prvo serološko ispitivanje prisustva HEV kod svinja u Srbiji sprovedeno je 2006. i 2007. god. na 315 uzoraka krvnih seruma 3 do 4 meseca starih zdravih dvorišnih svinja sa 63 gazdinstva iz 28 naselja u 4 okruga Vojvodine. Prisustvo anti-HEV IgG antitela je utvrđeno u 34,6% (109/315) uzoraka, a seroprevalenca je značajno varirala između opština (16,7-75,0%) i gazdinstava (0-100%). Testiranjem krivnih seruma divljih svinja, izlovljenih u lovnoj sezoni 2010/2011. god. u 27 lovišta na području 7 okruga u Srbiji, utvrđeno je prisustvo HEV specifičnih antitela kod 34,33% (69/201) uzoraka, kao i prisustvo genoma HEV kod 9,4% (28/298) testiranih uzoraka jetri. Seroprevalenca je varirala između pojedinih lovnih područja (0-93,33%) i okruga (4,55-48,65%). Molekularnom tipizacijom je utvrđeno da svi HEV izolati domaćih i divljih svinja spadaju u HEV genotip 3. Tokom 2010. god. prisustvo anti-HEV antitela je utvrđeno kod 15% (30/200) uzoraka krvi dobrovoljnih davalaca sa područja Vojvodine. Seroprevalanca je bila veća kod osoba starijih od 51 godinu (21,5%) u odnosu na osobe između 31 i 50 godina (14,2%) i mlađih od 30 godina (5,4%). Prisustvo HEV je istraživano i na liniji klanja u uzorcima fecesa, jetre, žuči i mesa 145 domaćih svinja. Prisustvo HEV je utvrđeno u mnogo većem procentu kod prasadi (64%; 32/50) u odnosu na tovljenike (7,37%; 7/95). Za razliku od tovljenika kod kojih je HEV utvrđen samo u uzorcima fecesa, kod prasadi HEV je utvrđen i u uzorima jetri (16%; 8/50), žuči (26%; 13/50), ali i sirovog mesa namenjenog mesarama (10%; 5/50) direktno ukazujući na mogućnost zoonoznog prenošenja virusa. Trenutno u Srbiji ne postoji nijedan oblik nadzora HEV kod životinja.

Prvi podaci o intenzivnijem prisustvu virusa Zapadnog Nila (VZN) u Srbiji utvrđeni su serološkim ispitivanjima konja na području Vojvodine 2009 i 2010. god., kada je prisustvo antitela protiv VZN detektovano kod 12% (46/349) uzoraka. Od tada, prisustvo VZN se konstantno prati serološkim testiranjima konja, kao i utvrđivanjem prisustva virusa kod divljih ptica i komaraca, a od 2012. god. se konstantno beleže pojave i epidemije infekcije VZN u humanoj populaciji. Uvažavanjem postulata “Jednog zdravlja” veterinarska služba na čelu sa Upravom za veterinu ja od 2014. god. pokrenula i finansira nacionalni program monitoringa VZN, koji je uspešno otkrivao cirkulaciju VZN pre pojave prvih slučajeva kod ljudi. Program obuhvata testiranja sentinel životinja na prisustvo specifičnih antitela, a divljih ptica i komarca, kao prirodnih domaćina i vektora VZN, na prisustvo virusa. Područje Srbije se danas može smatrati endemskim područjem na kojem se svake godine u manjoj ili većoj meri beleži pojava infekcije VZN. Podaci unazad 3 godine ukazuju na najintenzivnije širenje virusa u 2018. god. kada je u Srbiji registrovano 415 slučajeva oboljevanja ljudi sa 36 smrtnih ishoda u 17 od 25 okruga. Po pomenutom Programu monitoringa u sezoni 2018. god. je utvrđeno prisustvo IgM antitela (akutne infekcije) kod konja (u junu kod 1,19% (7/587), u julu kod 2,77% (18/648), u avgustu kod 2,16% (14/646) i u septembru kod 0,79% (5/630) testiranih konja) i to u 4 okruga u junu, 8 u julu, 7 u avgustu i 3 u septembru. Prisustvo virusa VZN je detektovano kod 12,21% (98/802) ispitanih pulova komaraca Culex pipiens i to još vrlo rano u junu (8,82%; 15/170), a zatim i u julu (15,05%; 59/392) i avgustu (11,42%; 24/210). VZN nije detektovan kod komaraca uzorkovanih u septembru (0%; 0/30). Pozitivni uzorci komaraca na VZN su detektovani u 13 od 25 okruga, sa najvećom prevalencom u severnim i centralnim delovima zemlje (oko 20% u Vojvodini i čak 24,39% na području Beograda). VZN je utvrđen i kod 18 (11,61%; 18/155) uzorka tkiva uginulih divljih ptica sa područja 8 okruga i u 6,56% (13/198) uzoraka ždrelnih briseva živih divljih ptica sa područja 5 okruga, dok ispitivanjem odstreljenih divljih ptica VZN nije utvrđen (0/12). U 2019. god. je utvrđena manja cirkulacija VZN, dok u 2020. god. nije ni bilo programskog praćenja VZN u Srbiji.

Nekoliko dekada nakon prvih nalaza i izostanka daljih istraživanja, prisustvo virusa krpelјskog encefalitisa (VKE) je utvrđeno u krpeljima Ixodes ricinus prikupljenim tokom 2014/2015. god. Ispitivanjem 50 krpelja sa dva lokaliteta sa Fruške Gore i 450 krpelja sa 15 lokaliteta u okolini Beograda utvrđeno je prisustvo VKE kod 2% (1/50) i 6,6% (30/450) ispitanih krpelja i to na 2 od 17 lokaliteta (Andrevlјe, Fruška Gora i Manastirska šuma – Rakovica). Jedan od detektovanih VKE je molekularno tipiziran kao zapadnoevropski podtip virusa. Osim toga, niska seroprevalenca na VKE je utvrđena kod 0,37% (1/267) ispitanih krvnih seruma ljudi u istom periodu na području Vojvodine. Ispitivanjem krpelja Ixodes ricinus prikupljenih tokom 2018. i 2019. godine nije detektovan VKE.

Prisustvo Usutu virusa (USUV), trećeg po redu flavivirusa, je detektovano u 2,75% (3/109) i 9,73% (18/185) ispitanih zbirnih uzoraka komaraca Cx. pipiens uzorkovanih na 65 lokaliteta na području Vojvodine tokom 2017. i 2018. god. Dva detektovana USUV su sekvencionirana i molekularno tipizirana kao USUV linije 2 evropskog podtipa virusa. Ovim istraživanjima su potvrđeni prethodni prvi nalazi ovoga virusa u komarcima i nalazi antitela protiv USUV kod ljudi sa područja Južnobačkog okruga tokom 2014. god. Ispitivanja prisustva USUV u komarcima uzorkovanim 2019. i 2020. god. su u toku.

Od jeseni 2019. god. pokrenuta su istraživanja prisustva i raširenosti virusa hemoragičnih groznica (Hanta virusa Dobrava i Puumala) kod prirodnih domaćina – mišolikih glodara kako urbanih tako i šumskih/poljskih sredina u okolini Novog Sada. Ulovljeno je 137 jedinki sedam različitih vrsta glodara.
Prisustvo Dobrava virusa je potvrđeno kod 10 jedinki i to kod vrsta: Apodemus agrarius (kod 3 jedinke sa Kamenjara, Novi Sad, 1 jedinke na području Dunavca Sremski Karlovci i 2 jedinke iz Koviljskog rita); A. sylvaticus (1 jedinke sa Kamenjara, Novi Sad, i 1 jedinke sa Iriškog venca), A. flavicollis (1 jedinke iz Koviljskog rita) i Micromys minutus (1 jedinke iz Koviljskog rita).

Novija istraživanja prisustva koronavirusa kod slepih miševa su otpočela tokom 2016/2017. god. Prikuplјeni su fecesi 142 jedinke sa 12 lokaliteta na području Srbije. Koronavirus je detektovan u 22,24% (33/142) testiranih uzoraka, kod 7 od 14 analiziranih vrsta slepih miševa (Myotis nattereri, Myotis capaccinii, Myotis myotis, Myotis blythii, Rhinolophus ferrumequinum, Rhinolophus euryale i Miniopterus schreibersii) i na 6 od 12 testiranih lokaliteta. Molekularnom tipizacijom je utvrđeno da detektovani virusi pripadaju alfa, beta i ne klasifikovanim koronavirusima slepih miševa sličnih onim detektovanim u Bugarskoj, Italiji, Mađarskoj, Španiji i dr. Ova istraživanja su nastavljena i tokom 2020. god.

Svi prikazani rezultati istraživanja ukazuju na neophodnost mnogo intenzivnijeg i koordinisanog nadzora nad zoonozama baziranog na postulatima “Jednog zdravlja”.

Zahvalnica: Istraživanja su realizovana u okviru projekta TR31084 kao i ugovora o realizaciji i finansiranju naučnoistraživačkog rada u 2020.godini (br.: 451-03-68/2020-14/200031; 451-03-68/2020-14/200117 i 451-03-68/2020-14/200114) Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja R. Srbije i u okviru projekta Sekretarijata za visoko obrazovanje i naučnoistraživačku delatnost Pokrajine Vojvodine broj 142-451-2597/2019-01.

Vezani sadržaji

Nadziranje bolesti prenosivih vektorima – budućnost ili trenutni globalni imperativ

Urednik

Što moramo znati o bolestima ovaca i koza uzrokovanih praživotinjama?

Urednik

Prvi molekularni dokazi erlihija u krpelja na području RH

Urednik

Izazovi veterinarske medicine na području pčelarstva

Urednik

Održana radionica ‘Antimikrobna rezistencija i razborita primjena veterinarskih lijekova’

Urednik

Programi za poticanje razvoja proizvodnje mesa i mlijeka te potpore za obnovu narušenog proizvodnog potencijala na području zone ograničenja III zbog pojave afričke svinjske kuge & e-savjetovanje

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više