G otovo 280 registriranih sudionika iz svih europskih zemalja, ali i iz SAD, Meksika, Brazila, Novog Zelanda i Etiopije sudjelovalo je na međunarodnim skupovima održanima u Mariboru, od 10.-13.06.2015. godine. Istovremeno su održani i XV. Srednjeeuropski bujatrički kongres i 10. simpozij Europskog koledža za upravljanje zdravljem goveda (ECBHM – European College of Bovine Health Management) te XXV. konferencija Slovenskog bujatričkog društva koje je istovremeno bilo i domaćin ovih skupova.
Ispred domaćina i organizacijskog odbora, sudionike skupova iz ukupno 25 zemalja je prilikom otvaranja kratkom dobrodošlicom pozdravio predsjednik Veterinarske zbornice Slovenije i tajnik Slovenskog bujatričkog društva doc. dr. Borut Zemljič, a nakon njega i predsjednik Slovenskog bujatričkog društva i Znanstvenog odbora Kongresa doc. dr. Ožbalt Podpečan, zatim predsjednica ECBHM (European College of Bovine Health Management) prof. dr. Mireille Meylan te dekan Veterinarskog fakulteta u Ljubljani prof. dr. sc. Andrej Kirbiš. Nakon njih, sudionicima se obratio i načelnik slovenske Uprave za sigurnost hrane, veterinarstvo i zaštitu bilja ispred Ministarstva poljoprivrede Republike Slovenije, dr. Janez Posedi.
Nakon službenog dijela otvaranja skupa, sudionici su s oduševljenjem ispratili nastup Koncertnog zbora Carmina Slovenica koji je svakako izvrstan predstavnik ne samo grada domaćina nego i puno više od toga. Službeni dio prvog radnog dana završio je vrlo živom i konstruktivnom diskusijom tijekom okruglog stola kojega su vodili Dietmar Gerstner, Peter O’Brein, Mirelle Meylan, Arcangelo Gentile i Borut Zemljič. Okrugli stol je donio više zanimljivih tema i pomalo kontroverznih razmišljanja, što je dobar pokazatelj da su međusobna usklađivanja nacionalnih čimbenika na europskoj razini zapravo nužna. Najviše pitanja otvorila je tema usklađivanja programa i međusobnog priznavanja specijalizacija, ali je puno govora bilo i o kompatibilnosti programa sa europskim kvalifikacijskim okvirom za područje visokog obrazovanja. Europske zemlje imaju različite sustave cjeloživotnog obrazovanja veterinara i to je tema o kojoj je objektivno očekivati i buduće diskusije. No, zajednički je stav sudionika ovogodišnjeg Kongresa i Simpozija da bi tečajevi trajnog profesionalnog razvoja u svim zemljama trebali biti obavezni umjesto da su kao do sada – u nekima obavezni, a u nekima ne. Potreba stalnog usavršavanja i stjecanje dodatnog stručnog znanja unutar svih grana veterinarske medicine vidljiva je u svim zemljama Europe, ali i svijeta. Ona je diktirana stalnim i novim, sve većim zahtjevima globalnog razvoja i povezivanja i zahtijeva trajnu izobrazbu i stalna stručna usavršavanja bez kojih već odavno nije moguće ‘držati korak s vremenom’ i spremno odgovarati na rastuće zahtjeve društva.